Sirijski diktator je to vjerojatno napravio u strahu od javne osude nakon što su u javnost procurile jezive fotografije izgladnjelih ljudi. Svjedočanstva iz Madaye su još šokantnija. Aktivisti koji tamo borave tvrde da potpuno zaboravljeni ljudi moraju jesti pse i mačke kako bi preživjeli. Neki su se odlučili jesti i travu, prave juhu od nje, ali to je postalo vrlo opasno zbog brojnih mina… Operacije se rade bez anestetika zato što vlada velika nestašica lijekova, a cijene nekih namirnica otišle su u nebo – npr. 900 grama mlijeka u prahu košta nevjerojatnih 300 američkih dolara.
Slična situacija je u dvama gradovima u provinciji Idlib, samo s razlikom što su tamo u ofenzivi pobunjeničke snage. Vladini borci koji su uspjeli nekako pobjeći iza neprijateljskih linija u gradovima Foua i Kfarja opisali su kakav očaj vlada u razrušenim selima.
– Naš život tamo bio je, najblaže rečeno, katastrofalan – rekao je ranjeni 16-godišnji borac Hussein Mahdi Kazem koji se liječi u Libanonu. Iz Kfarje je evakuiran prošlog mjeseca.
Ipak, situacija u Madayi je puno gora, ponajviše zato što je to puno naseljenije područje. Patnje u gradu smještenom na planini blizu Damaska počele su još u lipnju, ali najveći su problemi stigli dolaskom zime. Hrane je potpuno nestalo, a nemoćni ljudi se smrzavaju i umiru u agoniji. Da stvar bude gora, početkom godine grad je zahvatila snježna oluja, a zalihe benzina su odavno nestale… Struje ionako nema mjesecima.
– Ljudi su palili namještaj kako bi se zagrijali – rekao je jedan gradski dužnosnik po imenu Samir Ali u razgovoru za AP putem Skypea.
– Cijene su skočile u nebo. Kilogram žitarica košta oko 250 dolara. Ljudi su jednostavno postali očajni… Masovno ubijaju pse i poslije ih jedu.
Sličnu priču ispričao je jedan svjedok za BBC.
– Ljudi umiru. Sve što pronađu na podu, uzimaju i kuhaju. Nitko se ne libi jesti mačke i pse.
Posljednjih nekoliko tjedana u Madayi je umrlo najmanje 23 ljudi, od toga desetero od gladi, a ostali su poginuli od metaka i mina koji su ‘posijali’ vojnici Hezbolaha i Asadovi borci.
– Bijeg iz grada je nemoguć! Postavljeno je najmanje 25 kontrolnih točaka – rekao je aktivist Rami Abdurrahman.
– Ljudi uzimaju lijekove kojima je davno istekao rok trajanja, a djeca se hrane juhama i čorbama napravljenih od raznih trava…
Pawl Krzysiek iz Crvenog križa rekao je da je situacija neizdrživa i da je ljudima u gradovima pod opsadom hitno potrebna pomoć.
– Ljudi su već predugo bez hrane i lijekova. Hitno trebamo reagirati i sada mogu reći da su konačno vidljivi pomaci u našem planu – rekao je Krzysiek, ali nije htio precizirati o kojim pomacima radi…
(Izvor: Jutarnji list)


