Zamislite život u neprekidnom lockdownu, bez interneta i sa samo nekoliko kontroliranih državnih televizijskih kanala.
Aktivisti balonima u Sjevernu Koreju šalju letke i dolare, partija bjesni: ‘Ne dirajte ih, nose koronu!‘
Sjeverna Koreja nedavno je uvela novi zakon kojim želi suzbiti bilo kakav strani utjecaj – strogo kažnjavajući sve koji posjeduju strane filmove, odjeću ili koriste sleng.
Yoon Mi-so za BBC je ispričala kako je imala 11 godina kada je prvi put vidjela smaknuće muškarca nakon što je uhvaćen s južnokorejskom dramom.
Čitavo susjedstvo bilo je prisiljeno gledati njegovu egzekuciju.
– Da niste, to bi se smatralo izdajom – rekla je za BBC iz svog doma u Seulu.
U Sjevernoj Koreji jasno su dali do znanja da za krijumčarenje nedopuštenih videozapisa slijedi smrtna kazna.
– Jasno se sjećam čovjeka kojem su stavili povez na oči, još uvijek vidim njegove suze kako ispod teku.To je za mene bilo traumatično. Povez mu je bio posve natopljen suzama.
– Stavili su ga na kolac i svezali, a onda ustrijelili – ispričala je.
Rat bez oružja
Zamislite da ste u neprekidnom lockdownu, bez interneta, bez društvenih medija i sa samo nekoliko kontroliranih državnih televizijskih kanala koji vam govore ono što vođe države žele da čujete – to je život u Sjevernoj Koreji.
A sada je vođa te zemlje odlučio ići korak dalje, uvevši novi zakon protiv onog što režim naziva ‘reakcionarnom misli’.
Svakome koga se uhvati s velikom količinom sadržaja iz Južne Koreje, Sjedinjenih Država ili Japana čeka smrtna kazna, a onima koji gledaju takve snimke prijeti 15 godina zatvora.
Nedavno je Jong-un poslao poruku preko državnih medija u kojoj poziva Ligu mladih da poduzme mjere protiv ‘neukusnog, individualističkog, antisocijalističkog ponašanja’ među mladima. Želi zaustaviti upotrebu stranih izraza, frizure i odjeću za koje smatra da su ‘opasni otrovi’.
Portal iz Seula Daily NK objavio je kako su trojica tinejdžera poslani u edukacijski kamp jer su odrezali kosu poput K-pop idola i porubili hlače iznad gležnjeva.
Politički analitičari smatraju da sjevernokorejski vođa pokušava zaustaviti vanjske informacije koje dolaze do naroda Sjeverne Koreje jer život u zemlji postaje sve teži. Vjeruju da milijuni ljudi gladuju pa ih Kim Jong-un radije hrani državnom propagandom nego da im dopušta gledati sladunjave serije iz prekograničnog Seula, jednog od najbogatijih gradova u Aziji.
Zemlja je nakon zatvaranja granica zbog pandemije odsječena od vanjskog svijeta više nego ikada prije. Dotok zaliha i vitalna trgovina sa susjednom Kinom gotovo je u potpunosti zaustavljena.
Ovakva izolacija samo je pogoršala ekonomsku situaciju koja je ionako loša jer se sav novac ulijeva u nuklearne ambicije režima.
I sam Kim priznao je nedavno da se njegovi ljudi suočavaju s najgorom situacijom dosad koju moraju prevladati.
Novi zakon
Portal Daily NK je prvi dobio uvid u kopiju novog zakona.
– U njemu stoji da ako se uhvati radnik ili voditelj tvornice, da će biti kažnjeni. Ako se radi o djetetu, kažnjeni će biti roditelji – kazao je glavni urednik Lee Sang Yong za BBC i dodao kako se radi na suzbijanju svih snova ili fascinacije mlađe generacije jugom.
– Drugim riječima, režim je zaključio da bi se mogao stvoriti osjećaj otpora ako se uvedu kulture iz drugih zemalja – rekao je.
Choi Jong-hoon, jedan od par prebjega koji su prošle godine uspjeli pobjeći iz Sjeverne Koreje, kazao je kako su mjere, zakoni i kazne oštriji što su vremena teža.
Prijašnje zabrane samo su pokazale kako sjevernokorejski narod može biti snalažljiv i kako već ima razvijen sustav krijumčarenja stranih filmova preko kineske granice.
– Ako tri puta zaredom unesete pogrešnu lozinku, USB briše sadržaj. Ako je sadržaj posebno osjetljiv, možete čak postaviti da se sve obriše nakon prvog pogrešnog unosa lozinke – govori Choi Jong-hoon.
Mi-so se prisjeća kako su se njezini susjedi snalazili i uz veliki trud nabavljali strane filmove.
Kazala je kako su jednom posudili akumulator za automobil i priključili ga na generator kako bi dobili dovoljno električne energije za napajanje televizora. Sjeća se da je tada gledala južnokorejsku dramu ‘Stairway to Heaven’ – ljubavnu priču o djevojčici koja se prvo bori s pomajkom, a zatim i s rakom – koja je bila prije 20 godina vrlo popularna u Sjevernoj Koreji.
To je bilo vrijeme kada je fascinacija stranim medijskim sadržajem bila u uzletu, potpomognuta jeftinim CD-ima i DVD-ima iz Kine, navodi Choi.
No tada je režim to počeo primjećivati te su oko 2002. počeli obavljati pretrese na sveučilištima i tada su na samo jednom sveučilištu pronašli više od 20.000 CD-a. Vlada je bila u šoku, prvo su one koji su uhvaćeni da gledaju filmove slali na jednu godinu u radni logor, no kasnije se pokazalo da to nije bilo dovoljno, pa su kazne postrožili.
– Trenutno, ako idete u radne kampove, tamo je više od 50% mladih koji su tamo završili jer su gledali strane sadržaje – kazao je Choi.
– Ako netko gleda dva sata ilegalnog materijala, dobit će tri godine u radnom logoru. To je veliki problem. Gledanje filmova je luksuz. Jer prvo se trebate pobrinuti za hranu, a tek onda možete uopće razmišljati o gledanju filmova. Kada je teško nabaviti hranu, postaje pogubno za cijelu obitelj ako netko od njih završi u radnome logoru – dodao je, no zaključio kako nitko ne može kod njih ubiti znatiželju za onime što se događa u vanjskom svijetu.
– Ljudi u Sjevernoj Koreji sumnjaju u to da državna propaganda nije istina. Znaju u srcu da im je nanesena nepravda, no ne znaju još zbog čega da se žale. Njihove su pritužbe bez pravog smjera. Osjećam se slomljenim jer ne razumiju, čak ni kad im govorim i tome. Potreban je netko da ih probudi, da ih netko prosvijetli – zaključuje Choi koji je svoju obitelj morao ostaviti u Sjevernoj Koreji.
(izvor: Hina)