foto: Arhiv
Na internetu se može pročitati da je servis aparata sada osposobljen za rad, no bolesnici s tumorom mozga i dalje čekaju snimak glave, odnosno čekaju da ih se uopće stavi na listu čekanja za magnetnu rezonancu.
Našem portalu obratila se obitelj Luce Tokić iz Kupresa (1957.), koja je u veljači 2014. godine prvi put operirala tumor na malom mozgu u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na Bijelom Brijegu.
Već u studenom iste godine nakon snimanja magnetne rezonance liječnici su ustanovili recidiv tumoroznog procesa veličine oko četiri centimetra u malom mozgu na mjestu ranijeg operativnog zahvata. Operacija je ponovno uspješno izvedena u siječnju 2015. godine, a gospođa Tokić je zbog dodatnih komplikacija nakon operacije iz bolnice puštena u ožujku ove godine. Nužna je naravno i kontrola, uz prethodno urađeni snimak glave.
“U petak 20. studenog pročitali smo vijest da je aparat proradio i odmah u ponedjeljak s dokumentacijom došli na Bijeli Brijeg. No, ostali smo u šoku kada nam je gospođa na šalteru priopćila da aparat ne radi i da ćemo morati ići po novu suglasnost u Livnu, a naravno i u Kupres po početnu suglasnost obiteljskog liječnika, iako je na suglasnosti stajao datum valjanosti do 25.11., i na uputnicama za kontrole neurokirurga i pregled onkologa 23.11”, kaže Lucina kćerka Marija.
Dakle, iako je suglasnost za MR mozga važeća do 25. studenog, na listu čekanja Lucu 20. studenog nisu htjeli primiti, već su obitelj poslali da ponovno vadi sve papire.
Obitelj zanima i kako to da vijest o popravku aparata nije demantirana, ako je netočna, a jeste – jer je kćerki oboljele na licu mjesta kazano da uređaj za magnetnu rezonancu ne radi. Zanima ih zašto nisu mogli predati dokumentaciju bolesne majke, pa da ista dođe na red kad aparat proradi.
I mjesec ranije pokušali su se naručiti na magnetnu rezonancu mozga, no i tada su odbijeni.
“Suglasnost iz Livna za mamino ponovno snimanje mozga magnetnom u Mostaru smo dobili u listopadu, međutim kad smo došli predati dokumentaciju na Bijeli Brijeg gospođa na šalteru nam je rekla da ne radi aparat i da ne možemo predati dokumente da bi mamu stavili na red čekanja, te da zovemo i provjeravamo kad će isti biti u funkciji.” Obitelj je zvala i raspitivala se svakodnevno mjesec dana o aparatu. Ponavljano im je da – NE RADI.
20. studenog im je ponovno rečeno da aparat ne radi, premda je u to vrijeme na internetu objavljeno da je popravljen. Vrijeme neupitno teče, a donosi i strahove, koje mogu razumjeti samo oni koji su u obitelji imali oboljele od karcinoma.
Luca Tokić u zadnje vrijeme ima česte glavobolje i bolove pored desne lopatice, a obitelj se pita što ako se bolest opet vratila. Uslijed neznanja žive u bespotrebnom strahu.
“Pitamo se bi li treće ‘otvaranje’ glave bilo kobno za mamu u slučaju da se ne daj Bože opet dogodi recidiv. Čekanje nas izluđuje jer ne znamo što se događa u njezinoj glavi, a misterija mostarskog ‘magneta’ nikako da se riješi”, otkriva kćerka.
Obitelj se pita ne vodi li ovo sve k tome da pacijenti koji ne mogu čekati idu u privatne ordinacije.
“Znači li ovo da gospođa Tokić koja nema mirovinu niti bilo kakva primanja ide lijepo s 500 maraka snimiti to privatno, a kad bude tražila refundaciju troškova, opet će dobiti obrazloženje kako institucija nema novca, odnosno – kad bude bit će. Naravno da ćemo za mamu uraditi sve i platiti i tih 500 maraka, ali hoćemo i radi drugih ljudi da znamo je li taj aparat proradio ili ne, i zašto je onemogućeno predati dokumente i biti na listi čekanja”, pita zabrinuta kćerka Marija.
Podsjećaju još uvijek nisu dobili niti marke za troškove bolničkog liječenja početkom 2015. uz obrazloženje da nadležna institucija nema novca. “Dakle, kad bude, bit će”, zaključuje obitelj.
Izuzevši navedene probleme Lucina obitelj je iznimno zadovoljna liječničkim osobljem Odjela za neurokirurgiju SKB-a u Mostaru, a problemi nastaju kada pacijent van bolnice pokušava uraditi potrebne pretrage. Tada se pokaže koliko je zdravstveni nepravedan, kompliciran i spor. Ovo zadnje je i najgore, budući da oboljeli od karcinoma imaju svega, ali vremena nemaju.
(Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com)