Parlamentarni zastupnik Zelenih i predsjednik njemačkog Društva za jugoistočnu Europu, Manuel Sarrazin, u intervjuu za Deutsche Welle govori o podjeli izbjeglica u Europi, budućnosti proširenja EU-a i politici svoje stranke prema Balkanu.
Razgovarao: Adelheid Feilcke/Deutsche Welle
DW: Gospodine Sarrazin, koje su za Vas u 2021. godini prioritetne teme u odnosu na srednju i jugoistočnu Europu?
Manuel Sarrazin: Mislim da su nakon turbulentne 2020. – naravno, s koronom, ali ne samo zato – ekstremno važne dvije stvari: za srednju Europu važi održati Europu u zajedništvu! A za jugoistočnu Europu, za zapadni Balkan, važi ponovno ojačati i učiniti vjerodostojnijom perspektivu proširenja.
Što bi tu moglo dati novi polet?
Najprije moramo akutno promijeniti te stvarno velike udarce, koje za vjerodostojnost projekta znači dvostruko onemogućavanje otvaranja pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, tako što ćemo otvoriti pregovore i odgovarajućim zemljama realistično odrediti put u EU. A onda moramo pokušati tako promijeniti postupak proširenja, da jače u njega direktno uključimo civilno društvo, građanska društva tih zemalja, i da manje surađujemo samo s administracijama i vladama.
Unutar EU-a pada potpora proširenju i čini se jedva provedivim, pogotovo ne za zemlje poput Kosova ili Bosne i Hercegovine. Ne trebamo li neku drugu perspektivu za tu regiju?
Ne! Ne poznajem nikoga tko je dao bilo kakav bolji prijedlog. Ako pogledamo kako trenutačno stoji Turska, onda sigurno priča o članstvu druge klase, privilegiranom partnerstvu ili vanjskom rubu jezgre možda nije bila jedini razlog, ali sigurno jedan od razloga koji su omogućili jače skretanje te zemlje s EU-puta. Trebamo jasnu poruku: Vi morate tu pripadati! Bez te jasne poruke ne bi bilo uspjelo ni proširenje 2004. i 2007. godine. Nitko ne želi u nekom klubu biti samo član druge klase.
Spomenuli ste civilno društvo. No poznato je da se uvijek pregovara s političkim elitama. A one poznaju poteškoće EU-a i izigravaju Europu naspram Kine i Rusije… Kako se može stati na kraj tim ljudima?
Ispravno je da su mnogi akteri u državama koje žele proširenje, ali i u članicama EU-a, usavršili igru da u Bruxellesu govore potpuno drukčije nego kod kuće. Mi tim elitama moramo signalizirati da smo to primijetili i da im nećemo zabadava činiti ustupke.
To također znači da se kod određenih zemalja možda neće otvoriti jedno pregovaračko poglavlje, jer se kaže da reforme, primjerice u pravosuđu Srbije ili Crne Gore, nemaju takav učinak kao što je obećano. A da onda kod zemalja koje se stvarno trude u reformama nakon obećanja uslijede djela. Tu smo prošle dvije godine, ne samo 2020., nego i 2019., stvarno krenuli pogrešnim putem tako što smo Sjevernu Makedoniju i Albaniju i dalje ostavili gladne pred vratima.
Dakle pritisak na Bugarsku i druge zemlje unutar EU-a, koje blokiraju nastavak pristupnih pregovora?
Točno. Ne može biti da bilateralna pitanja blokiraju proširenje EU-a.
U korona-krizi političari sa zapadnog Balkana kritiziraju da nisu dobili dovoljnu podršku EU-a. Je li to opravdano?
Mislim da je EU tamo prije svega svojim najavljenim gospodarskim paketom već dao signal. I da je problem prije bio u akutnoj kriznoj pomoći, kada su zemlje poput Kine i djelomice Rusije, kao i političari iz regije kao što je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, jednostavno usavršili igru da takoreći iskoriste nekoordiniranu situaciju EU-a u svoje svrhe.
Ali mislim da u cijelosti mnogi ljudi sada vide da je EU prije akter koji će trajno ostati na lopti, i kada se radi o suzbijanju pandemije i gospodarskih posljedica pandemije. Napokon, svakom čovjeku koji živi u regiji je jasno da nema druge alternative kojoj se može okrenuti nego što je najveće unutarnje tržište na svijetu, koje je već stiglo na granice vlastite države, usred regije.
Važna EU-tema u odnosu na jugoistočnu Europu je problem izbjeglica. Njemački političar Friedrich Merz je upravo zauzeo stajalište o tom pitanju i rekao da ljudi trebaju bili zbrinuti lokalno, dakle u BiH i Grčkoj, a ne puštani dalje u Europu. Što odgovarate na to?
Njemačka pozicija je već dugo poznata, da želimo poštenu raspodjelu i da ne možemo ostaviti ni Grčku niti BiH samu s tom situacijom. Kada se jednostavno pogleda situacija izbjeglica u BiH, onda je relativno jasno da opskrba ondje ne funkcionira. Smatram nerealnim vjerovati da se tamo može organizirati idealno zbrinjavanje, koje bi bilo humanitarno prihvatljivo. Na kraju krajeva, ti ljudi ne žele u BiH, nego u EU.
Utoliko je „program naseljavanja”, pod navodnicima, o nekim navodno luksuznim kampovima tamo apsolutno nerealan. Moramo ublažiti akutnu humanitarnu nuždu tih ljudi. Ali moramo napredovati i kada se radi o tome da se izbjeglice rasporede unutar EU-a, bilo na dobrovoljne ili nedobrovoljne kontingente. U svakom slučaju se tamošnja situacija ne može jednostavno ostaviti takva kakva je.
Nalazimo se u godini saveznih izbora u Njemačkoj. Što bi se trebalo promijeniti u odnosu na srednju i jugoistočnu Europu u slučaju da stranka Zeleni sudjeluje u novoj vladi?
Neovisno od ishoda izbora, tj. nove vlade, mislim da se moraju zadržati akcenti na zapadni Balkan. Njemačka je tamo posljednjih godina čimbenik koji je sklon proširenju i prisutan u regiji.
Odlučujuće će biti da politički prioritet ostaje velik ili bude još veći nego sada. Mi ćemo imati nove osobe, sigurno i u kancelarskom uredu, možda i u Ministarstvu vanjskih poslova. Nama će biti važno da te osobe daju prioritet jugoistočnoj Europi. Za srednju Europu vjerujem da je glavna zadaća idućih godina: održati zajedništvo Europe, zadržati vlastita uvjerenja, ali voditi s našim partnerima u srednjoj Europi jedan diskurs koji ovaj opasni raskol između istoka i zapada unutar EU-a pokušava ukloniti barem komunikativno. I u krajnjem slučaju također reći: Ima točaka kod kojih nismo istog mišljenja.
Na kraju krajeva, unatoč svemu želimo zajedno unaprijediti Europu, jer smo ovisni o tom projektu. Zajednički. Dakle to je apel u smjeru Budimpešte i Varšave, ali sigurno pomalo i u smjeru Berlina i Bruxellesa.
(Izvor: DW)