Piše: Martina Mlinarević-Sopta/facebook
Pamtim kako kmečim materi na mobitel – „Jes bona, možda ja imam zajebanu dijagnozu, ali nitko me ne doživljava ni sekunde jer osobe koje leže pokraj mene imaju deset zajebanih dijagnoza! Đe si me ovo ostavila, kuku, umrijet ću ti bona od straha!!“ Pa sam tako u najboljoj poziciji od svih, u sobi im logično služila kao klaun i konobar. I svu noć gledala dišu li svi, oooo Bože, pa đe me ostaviše, pomozi Ti svojoj Marti da je ne rokne od sekirancije.
A nije im bilo do smijeha, vjeruj mi. Pamtim ogromne tlakove koji odlaze u nebo, konstantni skup odjelnih liječnika među nama, u jednom trenu borba za majke, pa borba za bebe, pa za oboje zajedno, svaku minutu u vidnom polju samo – medicinske sestre&tlakomjeri; pa medicinske sestre&CTG aparati. Tko nije bio u tim momentima skopčan na ono čudo moronsko, dok moliš svoje čudo u sebi da rasturi otkucajima čitavu bolnicu i javi se na prozivku da je prisutan, vjeruj mi ne zna šta je strah. Pa ipak, izdržale su sve.
Crnokosa je junak mog života. Prije nekoliko godina rodila je bebicu od kilograma, koja je živjela tek mjesec dana i nije uspjela. I onda, nakon mnogo vremena kasnije, odlučila se da će još jednom igrati svom snagom, unatoč svemu. I sebi, i strahu. U sobu je došla desetak dana prije nego je na svijet donijela, u 29 tjednu trudnoće Vitu, herojčinu maminog, sitnijeg od kilograma banana.
Mjesecima ga je ljubila bez poljupca kroz staklo inkubatora, pretankavajući mu ljubav iz svog prsta kojim ga je jedino mogla dotaknuti, da izdrži. Morao je izdržati. Za svoju lijepu i čudesnu mamu. Danas je dan Palčića.
Bebica što su se mali, majušni, tek mrvicu veći od dlana, izborili za život. Koji su od prve sekunde neplanski i nepravedno odmah iskusili svu okrutnost svijeta. A ako su oni našli junaštva da ostanu, opstanu i traju, zar ne bi bilo pošteno da im darujemo mjesto za odrastanje kakvo zaslužuju? Jedan život bez licemjerstva, rata, kaosa i svakodnevnih sranja kojima se zamaramo i opterećujemo. Život za smijeh i radost. Jer život i jeste, na koncu – radost, jebiga, džaba sve. Pretankaj zato i ti danas u sebe snagu Palčića da izguraš sve probleme koji te muče. Oni tolipacni, mogu nas ovolike, naučiti onom najvažnijem. Prkosu kad je najteže. Mudima za fajt.