Njezin nepogrešiv pjesnički glas strogom ljepotom individualno iskustvo čini univerzalnim, objavila je švedska akademija
Tko, dovraga, zove usred noći? Odgovor ga je iznenadio: ‘Stockholm ovdje, dobili ste Nobela!‘
Ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za književnost američka je pjesnikinja Louise Glück, u nas, čak i među u poeziju upućenim krugovima, vrlo slabo poznata. Na hrvatski nije prevedena niti jedna njezina zbirka (objavila ih je četrnaest).
Ipak, pjesnik i prevoditelj Miloš Đurđević prije dvadesetak je godina za Treći program Hrvatskog radija prevodio izbor iz nekoliko zbirki poezije Louise Glück.
“Mislim da je to poslije objavljeno i u nekom od časopisa, ali doista više nisam siguran”, kaže Đurđević.
Zadnjih nekoliko desetljeća Louise Glück je u vrhu suvremene američke poezije i smatraju je, još od 1970-ih, jednim od vodećih glasova, najoriginalnijih, među suvremenim pjesnikinjama.
Glück je do sad imala relativno mali krug čitatelja, ali često vrlo gorljivih, u njezin opus dobro upućenih. Ona sama kao autorica nikada nije imala potrebu širiti taj krug.
Kako je javnosti ne odviše sklona pjesnikinja primila vijest o Nobelu? “’Bila je iznenađena kada smo je nazvali, ali koliko sam shvatio, ugodno iznenađena. Bilo je to u vrlo rano jutro”, kazao je novinarima, koji su ovogodišnju dodjelu Nobela pratili u polupraznoj dvorani, s propisane fizičke udaljenosti, predsjednik odbora Nobelove nagrade za književnost Anders Olsson.
Miloš Đurđević o pisanju Louise Glück kaže:
“Njezin je poetski iskaz do maksimuma lišen retoričkih ukrasa, metaforiziranja i sličnih efekata, koncentrira se na samu bit, na intimni svijet, zatvoren je.
Radi se o pjesnikinji koja je od svojih početaka bila okrenuta introspektivnoj struji u američkoj poeziji, vrlo konfesionalnoj. Louise Glück razvila je prepoznatljiv glas u kojem njezino ‘ja’ uopće nije prisutno, što je u duhu te uvjetno rečeno konfesionalne lirike u američkoj poeziji.
Riječ je o poetici koja ima cijeli sklop postupaka i shvaćanja poezije gdje je upravo osobnost ono što treba prevladati, ide se za tim da se u poeziji ne nameću osobne emocije i karakter, da se to prevlada, ne bi li se tek onda došlo do rafiniranijih područja, tek onda gradilo osobnu poetiku i način izražavanja.”
U njezinim je pjesmama česta poveznica s mitološkim temama, s transcendentalnim motivima.
U tinejdžerskim godinama oboljela je od anoreksije s kojom se hrvala i u dvadesetima. Jednom je prilikom komentirala da je bolest bila posljedica borbe za nezavisnost od kontrolirajuće majke, također bolest je povezivala i sa smrću njezine starije sestre koja je umrla za djetinjstva, u doba dok Glück još nije niti bila rođena. U srednjoj je školi krenula na psihoanalizu, nekoliko mjeseci kasnije ispisala se iz škole u namjeri da se posve posveti terapiji i oporavku. Ipak, uspjela je maturirati u roku.
Sedam je godina provela u terapiji za koju kaže da joj je bila od pomoći u savladavanju bolesti i da joj je pokazala kako funkcionalno razmišljati.
Zbog bolesti nije se upisala niti na redoviti studij, već je pohađala satove poezije i radionice na Sveučilištu Columbia koje je taj program nudilo neregularnim studentima.
Posljednjih dvadesetak godina na Koledžu Williams, u saveznoj državi Massachusetts, predavala je književnost, kreativno pisanje poezije i suvremenu poeziju.
Dijete je mađarskih židovskih useljenika, njezin je otac priželjkivao postati piscem, ali se u životu bavio trgovinom.
Rođena je u New Yorku 1943.. Debitantsku zbirku “Firstborn” objavila je 1968. Sljedeću nakon toga tek 1975., “The House on Marshland”.
Žiri je, objavljujući ovogodišnju laureatkinju, kazao da je nagrađena za “nepogrešiv pjesnički glas koji strogom ljepotom individualno iskustvo čini univerzalnim”.
Predsjednik odbora Nobelove nagrade za književnost Anders Olsson istaknuo je “iskren i beskompromisan” glas autorice, usporedivši je s Emily Dickinson.
Odbor je posebno istaknuo pjesmu “Snowdrops” iz njene Pulitzerom nagrađene zbirke “The Wild Iris” (1992.) u kojoj evocira povratak života nakon zime. Glück je prva Amerikanka u posljednjih 27 godina koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost.
Do sad je, osim spomenutih zbirki, objavila i “Ararat” (1990.), “The Seven Ages” (2001.), “Averno” (2006.), “A Village Life” (2009.) te, posljednju, “Faithful and Virtuous Night” (2014.). Objavila je i zbirke eseja o poeziji “Proofs and Theories” (1994) i “American Originality” (2017.).