Piše: Stjepan Brzica
Očigledno više nemaju koga. Zaboravljaju ili se prave ludi da penzije nisu državno ili bilo čije vlasništvo pogotovo ne grabežljivaca koji ni od čega ne prezaju. Za njih nije važna činjenica da su penzijski fondovi privatna imovina pojedinaca koji su za radni vijek uplaćivali doprinose.
Njihov novac je već na više načina umanjivan i obezvrjeđivan. Pljačkašima je svejedno. Opljačkali bi oni u nedostatku drugih i svoje najbliže. Ponašaju se gore nego džepari. Prema „genijalnoj“ ideji pojedinaca ili grupe, penzioneri bi sada dizali kredite u banci i tako sami sebi isplaćivačli penzije koje sau zaradili izvan svakog državnog sistema. Teško da bi se toga sjetio i sam barun Minhauzen, koji je lagao ali nije bio lopov.
A mnogi lopovi kod nas imaju zaštitu.
Pojavila se ideja za poljačkaše – smislili su da penzioni fondovi podižu krtedite da bi isplatili penzije. Većeg i glupljeg lopovluka teško da ima i u pričama o Alibabi i četrdeset hajduka. Umjesto da država podmiri svoje dugove prema penzionom fondu, oni su smislili kako ga opljačkati.
Nisu u stanju dovesti u red doprinose od, u najvećoj mjeri državnih firmi, koje su izbacile na ulicu radnike koji bez uplaćenih doprinosa ne mogu živjeti; ne mogu ovjeriti zdravstvene knižice; ne mogu ispunjavati svoje obaveze. Vlastodršcima ne pada na pamet pokretanje procesa oduzimanja opljačkane imovine.
To i ne mogu jer su i mnogi politikanti umješani u nepoštene rabote, pa štiteći lopove štite i sebe.
Ljudi nisu glupi.
Vide najluksuznije automobile kod onih koji jedva da su prije rata imali i čestite opanke. Doduše opljačkali su trgovine i skladišta pa su na vrijeme odbacili opanke i obuli cipele. Narod vidi luksuzne vile i pitaju se odakle novac za njih. Među tim novopečenim bogatašima su im i oni koji bi, kao i prije rata, čuvali stoku kao čobani da nije bilo besplatnog školovanja i da nije bilo besplatnog liječenja.
Takvi su postajali ministri, direktori državnih firmi i tome slično.
Ukratko, ovo se zove katastrofa.