Piše: Slobodan Vasković/slobodanvaskovic.blogspot.ba
Prvi oktobar je, izvan svake razumne sumnje, jedan od najcrnjih dana u životu i političkoj karijeri Milorada Dodika. Prvi oktobar je dan kada je Milorad Dodik i zvanično prestao da postoji kao bilo kakav faktor i postao osoba koja čeka trenutak kada će biti uhapšen. Načiniće on još neke štete u tom čekanju, ali to više nije toliko ni bitno.
Gordan Milinić razorio je na BNTV Milorada Dodika sistematično i bez ikakve milosti. Razorio ga je na isti način na koji je Dodik deceniju unazad uništavao sve svoje protivnike/kritičare/nepodobne… Od Dodika nije ostao kamen na kamen.
Najvažnija stvar koju je Milinić rekao jeste da Tužilaštvo BiH i prije obznanjivanja njegovog svjedočenja o uzimanju zlatne poluge i zahtjevima za milionske “narukvice” vodi istrage, u kojima je centralna figura upravo Dodik. Milinić je, prema sopstvenim riječima, samo jedan od svjedoka u tim predmetima.
To je vrlo vrlo važna informacija i snažna izjava koja i Tužilaštvo BiH dovodi u situaciju da mora do kraja sprovesti sve započete procese, a ne prebaciti ih u nadležnost nižih instanci, kao što se to desilo prije par godina.
Milinić nije razorio Dodika samo po pitanju kriminala, već i na “srpskoj ravni” ističući svoju bliskost sa Radovanom Karadžićem i odbojnost spram Momčila Krajišnika. Podvlačeći to intervencijom Krajišnika u korist Dodika, kada su potonjem u ratu zaplijenjene švercovane cigarete kod Doboja.
Milinić je Radovanom kao buzdovanom udario po Dodikovoj “nacionalnoj” politici, sugerišući nekoliko bitnih stvari: Da Radovan ne podržava Dodika; Da on (Milinić) nije američki čovjek, jer Karadžićev otvoreni prijatelj to svakako nije; Da je Dodik ukrao sve što je stigao, pa i politiku SDS-a.
Ističući svoje odlične veze sa značajnim osobama iz političkog i privrednog vrha Rusije, Milinić se javno deklarisao rusofilom i ta činjenica je nesporna. Kao što je nesporno da Milinić ne bi izišao u javnost sa svojim svjedočenjem da nema podršku veoma bitnih krugova u Moskvi. I u Beogradu.
Milinić je svoje rusofilstvo dodatno podvukao ukazujući na „amerikanizam“ Srebrenke Golić, ministarke građevinarstva u Vladi RS, koja jeste svojevremeno napustila Dodika. I čije svjedočenje o kriminalnim radnjama Dodikovih saradnika jeste objavio Vikiliks, zbog čega su je neki bivši visoki funkcioneri SNSD-a nazvali „Duboko grlo“.
Nije ovo Milinić isticao bez razloga, već da bi poništio optužbe iz Dodikovih redova da sve radi „po nalogu jedne ambasade“.
Od posledica Milinićevog svjedočenja Dodik se neće nikada oporaviti, ono jeste najcrnji mogući epitaf na definitivni kraj njegove političke karijere. Paradoks je da je epitaf napisan u Moskvi, koju Dodik lažno predstavlja svojim zaštitnikom, a ne u Vašingtonu, kojeg tretira kao neprijatelja.
Drugi razarajući udarac Dodiku zadao je Aleksandar Vučić, zakazivanjem zajedničke sjednice Vlade Srbije i Savjeta ministara BiH (04. i 05. 11.) čime je srpski premijer nebuloznim oglasio optužbe Režima RS da je Savez za promjene grupa veleizdajnika. Uz to je obesmislio sve njegove napore na rasturanju BiH, a uzgredno pominjanje „potrebe razgovora sa svima i sa Dodikom“ po pitanju referenduma je tek formalna floskula.
Dodikovo „insistiranje“ na održavanju referenduma je karikaturalno i nikakva odbrana od atomskih udara istinom na njega.
Potpuni Dodikov potop upotpunio je susret Igora Crnatka sa Sergejom Lavrovom u Njujuroku, kojim je i zvanično prestalo Dodikovo svojatanje Rusije i njenih najviših zvaničnika kao njegovih privatnih PR agenata.
Milinić je rekao i da Dodik neće još dugo biti na vlasti. To nije prijetnja, već vrlo vrlo kvalitetna i tačna procjena.