Gospodarska kriza neviđenih razmjera izazvana pandemijom je Europsku komisiju navela da zatraži isto tako neviđeno visok proračun. Mnogo je lijepih riječi i planova, ali im ne vjeruju svi u Europskoj uniji, piše Deutsche Welle.
“To je odlučujući trenutak za naš naraštaj”, izjavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen na predstavljanju prijedloga proračuna pred Europskim parlamentom u Bruxellesu. Ni jedna zemlja sama neće uspjeti izaći iz gospodarske krize nastale zbog mjera protiv koronavirusa. “Najodvažnije mjere su najbolje za našu budućnost”, uvjerava von der Leyen. “Ovo je trenutak Europe!”
Taj konjunkturni fond je šefica Komisije krstila “Sljedeća generacija Europe” kako bi jasno pokazala da je tu riječ o “investiciji u zajedničku budućnost”, a ne u vraćanje starih dugova. Treba se stvoriti osnova za zelenu, digitalnu i socijalnu Europu. “Svaka država članica je pogođena krizom, zato mora biti naš zajednički interes zajednički i brzo opet izaći iz krize”, kaže von der Leyen za DW nakon svog nastupa u Europskom parlamentu. “Moramo navećom brzinom obnoviti zajedničko tržište EU-a. To ne može niti jedna članica sama. Svi ovisimo jedni od drugih.”
To je najveći proračun koji je Europska unija ikad postavila. U sljedećih sedam godina Europska unija želi potrošiti 1.850.000.000.000 (1,85 bilijuna) eura, što odgovara oko 1,9% BDP-a svih 27 članica i to prije pandemije, dakle 2019.
Puno novca – tko će ga dati?
1,1 bilijun eura bi bio redoviti sedmogodišnji proračun. Preostalih 750 milijardi eura su predviđeni za program obnove gospodarstva narušenog pandemijom koronavirusom. Novac bi već u sljedeće dvije godine trebao stići u osobito teško pogođene regije i gospodarske sektore.
Same članice Unije su već za obnovu u svojim državnim proračunima izdvojile čak trostruko više, oko 2,4 bilijuna eura, kako bi pomogle svojim nacionalnim tvrtkama. No taj nacionalni iznos uvelike ovisi i o bogatstvu članica: tako preko polovice tog iznosa otpada samo na najbogatiju državu – Njemačku. Ali EU želi i novcem pokazati svoju djelotvornost: ona je već prije više tjedana odvojila 540 milijardi eura za akutne programe potpore, makar je do sada tek dio tih sredstava doista i zatražen.
Predsjednica Europske komisije je proteklih tjedana imala zadaću u rekordnom roku izraditi taj golemi proračun zajedno s tim instrumentom obnove. Njezin prethodnik Jean-Claude Juncker je nedavno za DW tu njezinu zadaću usporedio s kvadraturom kruga. Jer za razliku od nove predsjednice koja je prvi put suočena s tom zadaćom, on je već prolazio tešku zadaću postupka odobravanja europskog proračuna. U Europskom parlamentu u pravilu nema problema – on je tražio čak i više novca nego što stoji u prijedlogu Komisije. Ali njega trebaju prihvatiti i parlamenti svih država članica i tu se onda lome koplja i pokušavaju naći kompromisi.
Merkel želi obaviti posao
Von der Leyen je ovaj prijedlog golemog srednjoročnog proračuna dala još u vremenu kad Hrvatska predsjeda EU-om, ali nitko ne očekuje od Zagreba da uvjeri članice da ga i prihvate. To će svakako trajati još dugo vremena i tu će onda biti Njemačka koja preuzima predsjedanje u drugoj polovici ove godine. Kao financijski najsnažnija članica i najveći platiša u europski proračun Njemačka bi ipak imala više šansi da nađe kompromis. U svakom slučaju se i njemačka kancelarka Merkel izjasnila da svakako želi postići slogu već tijekom ove godine.
No to nipošto neće biti lako: već i kod “normalnog” dijela proračuna države članice uvijek imaju svoje ideje, koliko žele platiti i koliko žele dobiti iz blagajne EU-a. A još je veći problem s kreditom koji želi podići Europska komisija: takvo zajedničko zaduživanje i jamstvo za pozajmicu uopće nije predviđeno sporazumima Europske unije. Gübtran Wolff iz briselskog instituta Bruegel smatra kako je takvo zajedničko zaduživanje nužno i opravdano obzirom na goleme izazove izazvane pandemijom. To je i mišljenje von der Leyen koja zaduživanje smatra nužnim zbog “hitne i izuzetne krize”, ali isto tako obećava kako će to biti iznimka i biti ograničeno na dvije godine.
Ali natezanje je očito već počelo: takav “izuzetni” kredit je zapravo zajednički prijedlog njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, ali oni su još spominjali 500, a ne 750 milijardi eura koliko stoji u prijedlogu EK-a. Tu se jasno vide i skupine zemalja koje su se formirale u Uniji: Italija, Francuska, Španjolska, Grčka, Portugal i Cipar su već ispružile ruku i traže od EU-a zajedničku pomoć za izlazak iz krize – i tome se nadaju neke druge, siromašnije zemlje juga i istoka Europe.
Nije ih samo četiri
S druge strane je “štedljiva četvorka” čiji je najeksponiraniji sudionik austrijski kancelar Sebastian Kurz. On je već poslao pismo svim članicama kojim odbija bilo kakav oblik zajedničkog zaduživanja za fond koji će u sljedećih 20 do 30 godina otplaćivati sve članice. On ne nudi potporu nego tek pozajmicu pogođenim članicama – što je Italija već odbila kao neprihvatljivo. U “štedljivu četvorku” se trenutno svrstava osim Austrije još samo Nizozemska, Danska i Švedska, ali to nipošto ne znači da nema i drugih država koje su nepovjerljive. I njemačkoj kancelarki mora biti jasno kako će takav europski kredit biti ulje na vatru ekstremne desnice u Njemačkoj, a već tradicionalno oprezne s novcem su i Baltičke zemlje, ali i Slovačka.
Predsjednica Europske komisije svakako želi ne samo progurati svoj prijedlog proračuna, nego želi posegnuti i za “europskim porezom”, dakle porezom koji bi direktno tekao u blagajnu Bruxellesa. Već i tu ima golemog otpora, ali van der Leyen tvrdi: “Mislim da u ovako potpuno novoj situaciji moramo ići i potpuno novim putovima” kako bi se izašlo iz stanja u kojem se ni EU još nikad nije našao.
Europa se (konačno) sjetila zdravstva
“Sljedeća generacija Europe” pomalo zvuči kao naslov popularnog filma znanstvene fantastike, a novac tog fonda jest fantastičan. Ali nije fantastika i već se otprilike zna, tko bi dobio koliko. Najviše naravno Italija – oko 173 milijarde eura, doduše više od polovice tek kao pozajmicu. Španjolska bi dobila oko 140 milijardi, Francuska 39 milijardi, a i u blagajnu Njemačke bi se tako “vratilo” oko 28 milijardi eura.
Novac iz fonda “Sljedeće generacije Europe” nije zamišljen da bi odlazio u nacionalnu blagajnu država članica – u pravilu s poznatim ishodom. Novac bi bio odobren tek za konkretne projekte s jasnim kriterijima, a te investicije bi trebale poticati “novu generaciju” europskog gospodarstva. Tu su već poznati prioriteti: ekologija, zaštita klime, digitalizacija.
Ali tim prioritetima je došao još jedan: unapređenje javnog zdravstva. To je nešto posve novo: Irska ekonomistica Emma Clancy je prebrojala i u posljednjim godinama našla 63 slučaja u kojima je Europska unija članice službeno pozvala da smanje državne izdatke za zdravstvo.
(Izvor: DW)