Ustavni sud BiH uvažio je “miješanje u pravo na slobodu kretanja” te da postoji osnova u apelaciji koja ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda. No, uvijek postoji ‘ali’. Sud je odbacio apelaciju Raguža i Džalte na zapovijed o zabrani napuštanja mjesta prebivališta u HNŽ-u. Ustavni sud se pozvao na činjenicu da su te zapovijedi od 9. i 10 travnja stavljene izvan snage 23. travnja, odnosno, da su prestale postojati odluke zbog kojih je i apelacija podnesena. Ovdje se spominju i specifične okolnosti u donošenju istih od strane Stožera HNŽ-a – rast broja zaraženih virusom COVID 19, zaštite javnog zdravlja te da su bile utemeljene na preporukama epidemiologa i infektologa i samom trajanju ograničenja. To su razlozi zašto je Ustavni sud zaključio da su nastupile “izmjenjene pravne okolnosti u odnosu na osporene zapovijedi” te da “apelanti i osobe koje su bile u relativno istoj situaciji nisu više žrtve primjene spornih odredbi”.
Ustavni sud BiH odbacio je apelaciju Slavena Raguža, inače predsjednik Hrvatske republikanske stranke i Ivana Džalte protiv zapovijedi Županijskog stožera civilne zaštite HNŽ od 9. i 10. travnja o zabrani kretanja građana na području HNŽ-a izvan mjesta prebivališta te da je kretanje omogućeno samo onim žiteljima koji su imaali propusnice izdane od županijsog-općinskog ili gradskog stožera civilne zaštite. Nakon ove odluke opet su krenula “prepucavanja” i tumačenje iste od strane dvije strane u postpuku.
Zabrana napuštanja prbivališta pred Ustavnim sudom
Raguž i Džalto su, između ostaloga, naveli kako im je ovim odlukama-zapovijedima prekršeno pravo na slobodu kretanja, a što jamči Ustav BiH kao i Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i da trenutna epidemiološka situacija, kao ni bilo kakva druga moguća situacija ili nepogoda, ne opravdavaju proizvoljno ukidanje slobode kretanja.
Apelanti smatraju da je posrijedi ozbiljno kršenje prava na slobodu kretanja unutar BiH postavljanjem policijskih punktova na granice općina i gradova u HNŽ-u te tako i onemogućavanjem kretanja izvan mjesta prebivališta te su istaknuli da Stožer nije imao ustavnih niti zakonskih ovlasti za donošenje ovih zapovijedi koje su, prema njima, uzurpirale nadležnost Federacije BIH.
Čak i kada bi Stožer bio nadležan za donošenje ovakvih odluka, prema stavu Raguža i Džalte, ista je besmislena i neproporcionalno rigorozna jer se odnosi samo na osobe s prebivalištem u HNŽ-u, a ne na osobe s prebivalištem u drugim županijama, a koje se smiju bez ograničenja kretati na području HNŽ.
Bila je korona, preporučili epidemiolozi, prošlo je i kratko trajalo
Ustavni sud BiH uvažio je, kako su naveli, “miješanje” u pravo na slobodu kretanja te da postoji osnova u apelaciji koja ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda. No, uvijek postoji ‘ali’, prenosi Dnevni list.
Naime, Ustavni sud se pozvao na činjenicu da su te zapovijedi od 9. i 10 travnja stavljene izvan snage 23. travnja, odnosno, da su prestale postojati odluke zbog kojih je i apelacija podnesena. Ovdje se spominju i specifične okolnosti u donošenju istih od strane Stožera HNŽ-a – rast broja zaraženih virusom COVID 19, zaštite javnog zdravlja te da su bile utemeljene na preporukama epidemiologa i infektologa i samom trajanju ograničenja. To su razlozi zašto je Ustavni sud zaključio da su nastupile “izmjenjene pravne okolnosti u odnosu na osporene zapovijedi” te da “apelanti i osobe koje su bile u relativno istoj situaciji nisu više žrtve primjene spornih odredbi”. Iz ovih razloga Sud je zaključio da je apelacija postala – bespredmetna.
I ova odluka Ustavnog suda, gdje se potvrđuje “miješanje” u pravo na slobodu kretanja, a koje je zbog izvanrednih okolnosti i očuvanja javnog zdravlja bilo opravdano tim više što je sama zapovijed prestala vrijediti te je o problemu izlišno dalje i raspravljati, svojevrsni je kompromis.
Naime, podsjetimo na odluku Ustavnog suda od 23. travnja, koju mnogi nazivaju kompromisnom. Radilo se zapovijedima o zabrani kretanja starijih od 65 i mlađih od 18 godina gdje je Sud utvrdio kršenje prava o slobodi kretanja, prvenstveno jer nije urađena i vremenska odrenica roka trajanja mjera, kao i analiza opravdanosti i rezultata koje su ove mjere donijele, piše Dnevni list.
Donosimo transkript presude u cijelosti:
