Ustavni sud BiH na današnjoj, 106. sjednici Velikog vijeća Ustavnog suda zaključio je da je naredbom Federalnog stožera Civilne zaštite broj 12-40-6-148-34/20 od 20. ožujka 2020. godine i broj 12-40-6-34-1/20 od 27. ožujka 2020. godine (kojim je naređena zabrana kretanja osobama mlađim od 18 godina i starijim od 65 godina na području FBiH) prekršeno pravo na slobodu kretanja iz članka II/3. Ustava BiH i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Europska konvencija) u odnosu na apelante i sve ostale osobe u relevantno istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
Naloženo je Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Federalnom stožeru Civilne zaštite da, u roku od pet dana od dana primitka ove odluke, usklade Naredbu Federalnog stožera Civilne zaštite od 27. ožujka 2020. godine sa standardima iz članka II/3.(m) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju.
Za očekivati je da nakon ovakve odluke Ustavnog suda kao i postupanja po istoj Federalnog Stožera civilne zaštite isto postupe i županijski te općinski stožeri.
Dalje je naloženo Vladi FBiH i Federalnom stožeru Civilne zaštite da u narednom roku od tri dana obavijeste Ustavni sud o provedbi naloga iz ove odluke.
Diskriminacija na temelju godina starosti
Apelacije su odbijene u dijelu zahtjeva da se ukine druga Naredba Federalnog stožera Civilne zaštite od 27. ožujka 2020. godine. Prema mišljenju Ustavnog suda, osporene mjere ne ispunjavaju zahtjev „proporcionalnosti“ iz članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju, zato što se iz osporenih naredbi ne vidi na čemu su utemeljene procjene Federalnog stožera Civilne zaštite da sporne skupine na koje se mjere odnose nose veći rizik da će se zaraziti ili prenijeti zarazu Covidom 19.
Dalje, nisu razmatrane mogućnosti uvođenja blažih mjera ako takav rizik opravdano postoji, nisu striktno vremenski ograničene, niti je utvrđena obveza njihovog redovitog preispitivanja kako bi se osiguralo da traju samo onoliko koliko je to „neophodno“ u smislu članka 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju, odnosno da se ublaže ili ukinu čim situacija to dozvoli.
Ova odluka Ustavnog suda BiH donesena je po prizivu Lejle Draganić rođene 1951.godine koja je tvrdila da se Naredbe Federalnog stožera civilne „kojim se krše ljudska prava i osnovne slobode apelantice, te se ona tretira na diskriminirajući način na bazi godina starosti“, te da „usljed iste trpi nenadoknadivu štetu svakodnevno“ kao osoba koja je izravno pogođena mjerama iz osporenih Naredbi.
Roditelj u ime djeteta: Diskriminatorsko postupanje nije bilo nužno
Također, drugi, sličan priziv podnio je apelant kao roditelj djeteta mlađeg od 18 godina bez navođenja godišta i imena djeteta.
U apelaciji je, između ostaloga, naveo kako mu je, zbog zabrane kretanja osobama mlađim od 18 godina, onemogućeno „pružanje brige i zaštite oko djeteta“, te da je njemu i njegovom djetetu „otežan svakodnevni život“. Dalje je naveo da „okolnost da u Federaciji Bosne i Hercegovine nije proglašeno vanredno stanje, utiče da diskriminatorsko postupanje prema navedenim dobnim skupinama stanovništva nije bilo nužno i nužno zbog nastale situacije“. Smatra da „organi vlasti nisu ni jednim postupanjem predstavili razloge na kojima se temelji donošenje predmetnog pravnog akta“. Tvrdi da „Svjetska zdravstvena organizacija nije izdala do sada niti jednu preporuku kojom bi navela da mlađi od 18 godina predstavljaju opasne prenositelje virusa. Praksa europskih zemalja, ne ukazuje ni na bilo koji način da su djeca doprinijela širenju virusa“. Također, apelant je naveo kako se „donošenjem navedene Naredbe, izravno utječe na psihofizičko zdravlje djece i starijih osoba“, te da „nije u mogućnosti kao roditelj da svome djetetu osigura život u skladu s najboljim interesima djeteta“.
Apelant, roditelj maloljetnog djeteta, naveo je da smatra da su prekršeni „pravo na osobnu slobodu i sigurnost, pravo na slobodu kretanja i prebivališta, pravo na nediskriminatorsko ponašanje, pravo na privatni i obiteljski život, pravo na dostojanstvo, pravo na osobnu slobodu, pravo na djelotvoran i učinkovit pravni lijek“. U svezi sa kršenjem navedenih prava, apelant je, između ostaloga, naveo Ustav Bosne i Hercegovine, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima.
Zaključak da su zabranom kretanja mlađima od 18 godina i starijima od 65 godina prekršeno pravo na slobodu kretanja, Vijeće Ustavnog suda BiH donijelo je u sastavu Zlatko M. Knežević, predsjednik; Mato Tadić, potpredsjednik; Mirsad Ćeman, potpredsjednik; Valerija Galić, sutkinja; Miodrag Simović, sudac i Seada Palavrić, sutkinja.
(Republikainfo.com/V.S.)