Mostar — A sada stvarno jedno vrlo ozbiljno medijsko i javno pitanje! Kakvog smisla imaju press konferencije Kriznog Štaba/Stožera HNK bez fizičkog prisustva novinara? Ili još bolje pitanje: Zašto se „dužnosnici“ tako predano brinu za zdravlje novinara i provode zapovjedi/komande o neokupljanju, dok se isto vrijeme širom Mostara uredno izvode građevinski radovi sa velikim brojem angažovanih radnika?
Piše: StarMo.ba
Press konferencije u HNK su prešle nedavno u virtuelni svijet bez puno objašnjenja. Stigao „papir“ Štaba/Stožera i tačka. Međutim, najgore od svega je što vlast ne pokazuje niti najmanju naznaku kada bi se ova obraćanja ili bolje reći izlaganja probranih savjetnika, mogla ponovo vratiti svojoj pravoj svrsi, odnosno novinarskim pitanjima!?
Sve se opravdava „izvanrednim okolnostima“ i posebnim prilikama, baš kao da su novinari neka jako plašljiva vrsta zaposlenika, koja pošto-poto želi izbjeći raditi svoj posao.
Istina je naravno potpuno suprotna, jer je najveći dio mostarskih novinara baš u ovom vrijeme pokazao da zna raditi svoj posao i to u interesu javnosti, a ne projektovanih želja bilo koga, pa ni onih na vlasti.
Zašto za novinare i medije ne vrijede mjere socijalne distance, koje se poštuju, dok za građevinare ili neke druge profesije – vrijede? Šta je toliki problem da se press konferencije organizuju uz dozvoljeni razmak između sudionika? Pa i članovi kriznog Štaba/Stožera i sjede zajedno, naravno sa maskama i rukvicama i uz propisano odstojanje. Eto oni magu, ali novinari iz nekog razloga ne. Čudna logika.
Kako odgovora nema, ide i naredno pitanje: Ima li tako nešto bilo kakvog smisla i da li je cijeli “smisao” u tome da se javnost u HNK, spinuje, kontroliše i oblikuje bez puno buke i neugodnih pitanja?
Ovakve vrste press konferencija „na daljinski“ zato treba što prije ukinuti, jer je sve postalo samo loše režirana predstava sa vječito istim glumcima. Čak su i replike postale manje-više iste. Novinarska pitanja se selekcioniraju, tumače, komentarišu!?, pa čak i otvoreno dovode u pitanje ili omalovažavaju. U stilu, “kolega bi trebao znati”…
One koji ovako postupaju treba podsjetiti kako nema loših novinarskih pitanja, već samo loših odgovora, a njih smo se proteklih dana baš naslušali.
Mediji i javnost u Mostaru zato očekuju da vlasti budu na visini zadatka u ova krizna vremena i da preispitaju svoje stavove. To nikako ne znači da se od javnosti treba nešto skrivati zbog navodne „panike“, već znači da se treba raditi odgovorno i u interesu onih koji to sve plaćaju – građana.
Nastavi li vlast sa ovom igrom medijskih “gluhih telefona”, novinarima i medijma neće preostati ništa drugo, nego da jednostavno ignoriraju ovu predstavu za javnost, bez velikog smisla i koristi. Neki su to već i učinili i na tome im treba čestitati.
Oni koji odlučuju moraju znati da pravi pošteni novinari nikada neće pristati biti dekor za bilo čije javne istupe, bez obzira šta se službeno navodilo kao razlog za takvo ponašanje.
Novinari možda jesu potplaćeni i nedovoljno cijenjeni u društvu, ali zato barem mogu reći „dosta“ i pokazati da imaju kičmu. Taj trenutak je došao, poštovane kolege.
Dosta je bilo igrarija i skrivanja, vrijeme je za ozbiljan pristup i istinu. Uostalom, epidemija je…