U otvorenom pismu grupe predstavnika akademske zajednice RS-a, a koje je potpislao 65 istaknutih članova, ističe se protivljenje donošenju zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici naglašavajući da bi “takva zabrana bila pravo nasilje” (!!!). Ističu da ne priznaju takvu kavallifikaciju Haškog tribunala, da nije bilo genocidne namjere, kao ni “dovoljno” žrtava za genocit te zaključuju da je genocid u Srebrenici dio bošnjačkog političkog projekta.
U njihovom otvorenom pismu stoji:
Uznemireni intelektualci
“Akademska zajednica Republike srpske uznemirena je najavom da će se u Parlamentarnoj skupštini BiH nametnuti zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici.Mi, pripadnici te zajednice, znanstveni radnici i umjetnici i Republike Srpske, izražavamo žaljenje zbog žrtava na svim stranama u tragičnom ratnom sukobu u BiH 1992-1995. i solidarnost s njihovim obiteljima i potomcima.
Osuđujemo masovna ubojstva koja su se dogodila u Srebrenici srpnja 1995. godine. To jest bio zločin, ali ne prihvaćamo pravnu kavalifikaciju tog tragičnog događaja prema tumačenju Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (Haškog tribunala), i Međunarodnog suda pravde, koji su presudili da se u Srebrenici u srpnju 1995. dogodio genocid nad Bošnjacima.
Da bi se neki zločin kvalificirao kao genocid, moraju biti ispunjeni svi elementi definicije genocida, prema KOnvenciji UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine. Mišljenja smo da tih elemenata nije bilo u “slučaju Srebrenica”. Konvencija je zloupotrijebljena tako što je Haški tribunal “kreativno” proširio definiciju genocida, sužavajući je samo na grupe u okviru grupa i svodeđi genocid na lokalnu razinu što je, na žalost, preuzeo i Međunarodni sud pravde u presudi “Bosna i Hercegovina protiv Srbije”.
Uglavnom su stradali vojnici Armije RBiH
“Tribunal nije zakonodavni organ i nema pravo stvarati i mijenjati pravila. To mogu samo države potpisnice Konvencije.
Ako se genocid izvorn tumači kao namjerno i plansko uništenje jedne nacionalne ili vjerske grupe na širem prostoru, onda se to ne može primjeniti na događaje u Srebrenici iz srpnja 1995. godine, jer su u operacijama Vojske Republike Srpske stradali uglavnom pripadnici 28. divizije Armije Republike BiH.
Uz to, oko 17.000 civila izmješteno je autobusima izvan zone ratnog djelovanja u prisustvu vojnih jedinica UN-a i predstavnika drugih međunarodnih organizacija. Također, do sada nije predočen nijedan dokument koji bi potvrdio genocidnu namjeru za uništavanje Bošnjaka kao grupe. Dakle, nema elemenata genocida.
Nema dokaza o planu genocida
Bez odgovora na pitanja: 1. Tko je odlučio da se spomenuta grupa uništi?; 2. Kada i gdje je donijeta takva odluka?; 3. Na koji način je onaj koji je imao genocidnu namjeru istu odlučio ostvariti? – diskurs o mogućem genocidu gubi svaki smisao. Naše stajalište je da ni Haški trubunal, ni Međunarodni sud pravde nnisu dali relevantne odgovore na ova pitanja.
Neprihvatljivo je definirati genocid samo na osnovu broja stradalih, bez dokazane genocidne namjere. Odluka Haškog tribunala da se u Srebrenici dogodio genocid zasnovana je na pretpostavljenom broju žrtava (točan broj nijednom presudom nije utvrđen kao neupitan), i novom pojmu “situacijske (trenutne) genocidne namjere”, zbog čega predstavlja negaciju onog što genocid zaista jest.
Tko su autoriteti za koje nema genocida u Srebrenici
“Da u Srebrenici nije bilo genocida, ukazali su ugledni svjetski intelektualcdi, vojni stručnjaci i stručni autoriteti iz ove oblasti, kao što su Noam Chomsky, Edward Herman, Harold Pinter, Peter Handke, Yehuda Bauer, Efraim Zuroff, Ramsey Clark, generali Carlos Martins Branco, Philippe Morillon, Louise Mackenzie i drugi. Da nije bilo genocida, ukazivali su i nizozimski oficiri i vojnici koji su bili pripadnici međunarodnih vojnih snaga u Srebrenici, sve dok im nije zabranjeno govoriti o tim događajima. Neki od njih naveli su i dokaze da je bošnjačko stanovništvo Srebrenice 1995. godine bilo žrtva višeg interesa.
Drugi su istaknuli sumnje da se radilo o unaprijed smišljenom projektu, jer se prvobitna procjena broja žrtava u jednom trenutku pretvorila u nedodirljivu istinu i postala “činjenica koju je zabranjeno poricati i prije nego što bude utvrđena”. Potvrdu ovakvih stavova predtavljaju i ovih dana deklasificirani, službeni dokumenti Ministarstva obrane Velike Britanije iz srpnja 1995. godine”.
Ali, postoje dokazi o “projektu Srebrenica” ili (preneseno) Bošnjaci su su svoje namjerno pobili
“Nažalost, puno je dokaza o “projektu Srebrenica” kao političkom projektu. “Optužnice za genocid podizane su prije nego što su izvedeni bilo kakvi dokazi. Činjenice su planski zanemarivane ili prikrivane da bi se tvrdnja o genocidu opravdala. Zločini nad Srbima u Srebrenici i njenoj okolini potisnuti su iz javnog diskursa.
Srpske žrtve nisu do sada dobile nikakvu satisfakciju u vidu sudskih presuda odgovornima za te zločinbe. Podsjećamo da odluka UN-a o demilitarizaciji Sigurnosne zone (safe area) Srebrenica iz 1993. nikada nije provedena, već su jedinice Armije Republike BIH u Zoni dodatno naoružavane i obučavane, čime je svjesno kršen embargo UN-a o zabrani uvoza i distribucije naoružanja u BiH”.
Zabrana negiranja genocida bila bi pravo nasilje i onemogućava pomirenje (?)
“Neprihvatljivi su bilo kakvi i bilo čiji pokušaji zabrane negiranja navodnog genocida u Srebrenici u srpnju 1995. jer bi se time onemogućilo znanstven i drugo istraživanje o onom što se dogodilo u Srebrenici i dovelo do zloupotrebe pojma genocida u političke svrhe. Takva zabrana predstavljala bi pravo nasilje.
Zato od domaće i svjetske javnosti očekujemo podršku znanstvenom i dokumentiranom istraživanju relevantnih izvora i činjenica kako bi se stekli uvjeti da se spozna istina o Srebrenici i da se u tom duhu interpretira. Presude Haškog tirbunala i na njima zasnovane presude Međunarodng suda pravde i pojedinih nacionalnih sudova ne čine korpusznanosti i prakse koja se zove međunarodno pravo. Zbog toga tražimo da se znanstveno preispiraju i pravne kvalifikacije Haškog tribunala u vezi s događajima u Srebrenici u srpnju 1995., poštujući Konvenciju UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Skrećemo pažnju da zloupotreba interpretacija o tim događanjima produbljuje podijeljenost među narodima BiH, osnažue njihovo uzajamno nepovjerenje i onemogućava međusobno pomirenje.
Pozivamo domaću intelektualnu javnost i medije na otvorene i argumentirane rasprave o svim događajima proisteklim iz tragićnog sukoba u BiH. Samo tako može se doći do povjerenja, pomirenja i koegzistencije među narodinma u BiH, što je ideal kojem bi trebalo težiti”.
/Republikainfo.com/