Posljednja politička previranja u SBB-u i istupanje prvo Jasne Duraković, a potom i Damira Arnauta na površinu su izdigli jedan zanimljiv detalj funkcioniranja politike u BiH – notarskog ovjeravanja zastupnika u cilju materijalnog osiguranja stranke za eventualnih politički neposluh.
Javna je tajna da većina stranaka godinama tako funkcionira, odnosno da prije izbora za kandidatima potpišu određenu izjavu koju ovjeri notar, a u kojoj navedu da je izabrani zastupnik mandat dužan stranci i da za eventualno napuštanje ili izbacivanje iz stranke mora platiti određenu novčanu protuvrijednost pod izgovorom da je naštetio ugledu stranke, piše Klix.ba.
To konkretno i dokumentirano potvrđuju primjeri iz SBB, iz stranačkog prepucavanja i iznošenja nepopularnih detalja. Prvo je Jasna Duraković prije nekoliko dana poručila da ju je SBB obavijestio o tužbi jer je napustila stranku, a mandat je dobila kao kandidatkinja na listi te stranke. Istu priču je potvrdio i Damir Arnaut, koji je danas poručio da napušta SBB, kazavši da je izravan povod najavljena tužba SBB-a Jasne Duraković.
Nije dugo trebalo da iz SBB-a javnosti predoče kako uistinu izgledaju ti notarski ugovori, pravdajući se da je sve legalno i legitimno, uz navode da je i sam Arnaut sudjelovao u njihovom kreiranju.
Praksu ovjeravanja kandidata gotovo sve stranke izbjegavaju, ali je javna tajna i dobro poznata priča o političkoj praksi koja je očito već dugo prisutna u BiH.
A što to u praksi znači?
Ukoliko većina parlamentarnih stranaka radi isto što je SBB javno obznanio, građani na izborima, u suštini, bez obzira na individualni glas pojedinom kandidatu, praktično daju mandat u ruke stranci, koja u svakom trenutku kontrolira određenog zastupnika, a neposluh skupo naplaćuje (primjer je Arnaut kojem SBB traži 100.000 KM).
Stranke to opravdavaju kao investicijom u ulogu u predizbornu kampanju.
Pored ovjeravanja kod notara, kao praksa pojedinih stranaka se spominju i mjenice. Nešto slično kao kada pojedinac uzima kredit u banci pa potpiše određeni broj mjenica kao bankovnu garanciju da će kredit biti vraćen, tako i stranke mjenicama štite sebe za eventualni neposluh nekog zastupnika.
Sud će dati konačnu ocjenu ovakvih praksi, iako mnogi politički aktivisti smatraju da je riječ o nelegalnim potezima. Posebna je tema zašto kandidati pristaju na takve vrste “ucjena”.
A tzv. ovjeravanje zastupnika kod notara i njihovo kontroliranje u parlamentima kao praksu je priznao još prije pet godina Esed Radeljaš, bivši zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i bivši ministar poljoprivrede u Goraždu. Naime, tijekom 2015. godine kada su SBB i SDA formirale vlast u Kantonu Sarajevo poslije izlaska DF-a, Radeljaš je izražavao nadu da će “ljudi koje on kontrolira” biti dio vlasti i da ga “Fahro neće ostaviti”.
On je te 2015. za Klix.ba kazao da “ima” šest svojih zastupnika u Skupštini BPK Goražde. Iako G6, stranka koju je osnovao u Goraždu uoči izbora 2014. nije izlazila na izbore u drugim kantonima, Radeljaš kaže da ima pet zastupnika u Domu naroda Parlamenta FBiH i četiri u Skupštini KS.
“Te zastupnike, kako da vam kažem, ja nekako držim i imam ovlasti za razgovor. Ja sam s njima potpisao ugovor kod notara i ja pregovaram u njihovo ime”, kazao je Radeljaš koji je napomenuo da u Domu naroda “kontrolira” jednog zastupnika iz svoje stranke G6, izaslanike HDZ-a 1990 te dvojicu izaslanika iz Krajine.
U Skupštini KS, tvrdio je Radeljaš, “kontrolira” dvojicu zastupnika iz Bosanske stranke, te dvojicu zastupnika koji djeluju kao samostalni zastupnici.
O moralnosti takvih postupaka suvišno je govoriti. Jedino pitanje koje se nameće je: Biraju li građani i u kojoj mjeri “dizače ruku” ili slobodnomisleće zastupnike? Biraju li u suštini samo stranke, koje onda “vedre i oblače”, “misle” i sve konce povlače u pozadini. A zastupnici su tu da popune praznu stolicu. Jer kako se pobuniti, ako vas stranka “ovjeri” i za istup iz stranke potražuje enorman iznos.
Očito je da će se o ovom problemu trebati pozabaviti i SIP i sudovi, a ponajprije zastupnici, piše Klix.ba.
/Republikainfo.com/