Zakoni o sigurnosti i deklariranju hrane su dobri, ali brojni trgovci i proizvođači ipak varaju – ustvrdila je beogradska nutricionistica Branka Mirković, navodeći šokantan podatak kako neki ribu, da bi duže djelovala svježe, drže u formalinu.
Nakon uistinu odvratne usporedbe ribe i leševa, Mirkovićeva ističe kako to što je hrana uglavnom bakteriološki ispravna automatski ne znači i da nije kritične kvalitete, jer je, upozorava, put od proizvođača od potrošača dovoljno dug za raznovrsne manipulacije, piše Slobodna Dalmacija.
– Kad kupite meso, koje vam u trgovini izgleda savršeno, i dođete kući, shvatite da je pola onoga što ste kupili voda jer se u meso ubrizgavaju svakojake otopine. Na kraju dobijete pola od kupljene gramaže, a meso do kuće dobije neprijatan miris – navodi nutricionistica.
Posebna prijevara su, tvrdi, takozvani pekarski proizvodi.
– Pekarski sir, koji se stavlja u bureke i peciva, nema nikakve veze sa sirom. Pravi se od pšenice i boje za hranu, to su vam monstrum sirevi. I takozvani pekarski med je zapravo najobičniji šećer – tvrdi Mirković.
Upozorava i na zamrznutu hranu: primijetite li da je u pakiranju hrana slijepljena u čvrstu masu, znači da nije ispravno zaleđena ili čuvana što u pravilu znači da joj je narušena hranjiva vrijednost, piše Slobodna Dalmacija.
Posebno upozorava na prijevare s deklariranjem kalorijske vrijednosti. Navodi primjere deklariranja na prednjoj strani pakiranja (u pravilu sitnim slovima) sitnim slovima kalorijske vrijednosti jedne porcije, što kupce dovodi u zabludu jer misle da cijelo pakiranje ima navedenu kalorijsku vrijednost, a zapravo ima tri i više puta veću. Problematično je i deklariranje šećera, tvrdi, jer se događa da piše kako proizvod ne sadrži šećer, a pun je fruktoze i laktoze.
Mirković smatra kako je sigurnija hrana kupljena u velikim lancima jer se više pažnje vodi o pakiranju i skladištenju hrane, no najsigurnije je hranu, preporučuje nutricionistica, kupovati u trgovinama u kojima kupac ima povjerenje u prodavača koji će mu sugerirati što je najkvalitetnije, osobito kad su u pitanju mesnice, piše Slobodna Dalmacija.
Kako prepoznati lošu i nezdravu hranu
Bivši savezni veterinarski inspektor, doktor veterinarske medicine, pokojni Miroslav Stojšić, dao je savjete na što treba obratiti pozornost kako bismo znali u kojim slučajevima slanine, kobasice, hrenovke, paštete i šnicle nikako ne bi trebali staviti u korpu!
“Od najvećeg značaja je da čitamo deklaracije. Prvi razlog da ne kupite kobasice, hrenovke i salame jeste ako na deklaraciji stoji oznaka MSM. To znači da je meso strojno separirano, samljeveno s kostima, u kojima su deponirani svi antibiotici, hormoni, teški metali i ostali otrovi koje je životinja tijekom života pojela. Isto važi kada na deklaraciji pronađete emulgatore nitrite koji su obilježeni E249, E250, E251 i E252. Štetni su zato što s aminokiselinama iz mesa stvaraju kancerogeno sjedinjenje nitrozamin, prenosi Novi život.
Odmah vratite na policu kobasice, hrenovke, salamu i paštetu ako ste na deklaraciji uočili polifosfate koji se obilježavaju E451, E452 i E453, jer su genotoksični ili narodno rečeno, oštećuju nam gene. Posebno vodite računa da ne jedete nijedan proizvod koji sadrži E407, kako se obilježava karagenan. On se lijepi za stijenke crijeva, stvara ranice koje se poslije mogu pretvoriti u rak debelog crijeva”, savjetovao je Stojšić.
Kako dodaje, ako ste pročitali da neki od proizvoda sadrži poboljšivač okusa glutaminat, to je dokaz da u njemu nema mesa.
“Sve što sam naveo odnosi se na trajne i polutrajne suhomesnate proizvode. Kada je meso u pitanju, ako kupujete, na primjer, svinjske šnicle, obratite pozornost je li meso prošarano žilicama masti ili ne. Ako jeste, te životinje i nisu tako loše hranjene. Ukoliko nema ni grama bijele masnoće, a vodica curi iz njega, dokaz je da su svinje, uz hranu, dobivale hormon rasta i antibiotike. Spremanje mesa trebalo bi biti tako da ne zagori. U toj zagjoreloj masi pojavljuje se sjedinjenje dioksin, koji je kancerogen. Najbolje je kuhati ga, peći zavijenog u foliju u pećnici ili teflonu, u ulju, a može i na električnom roštilju. Ako netko baš voli miris dima, može peći meso i na roštilju na ugalj. Pritom treba voditi računa da se meso stavlja na rešetku kada se ugalj prestane dimiti i kada se stvori jak žar”, objašnjava dr Stojšić.
On upozorava i da djeci svakako ne bi trebalo davati prerađevine, osobito ne paštete i hrenovke. Na kraju, paštete uz malo truda možete napraviti i sami!
Dr. Stojšić navodi i da otvorimo oči kada kupujemo slaninu:
“Viđali ste debelu slaninu koja, kada se presječe, ima dijelove koji izgledaju kao želatin ili neki gel. E to nikako ne jedite. To znači da je u nju ubrizgano 30 posto od njezine težine takozvane salamure. Ona predstavlja rastvor nitritne soli u vodi u koji su dodati sojini proteini, polifosfati, karagenan, vitamin C i šećer! Dakle, sve ono što ste lupom pročitali u deklaracijama na kobasicama, hrenovkama, salami i drugim proizvodima. Ta slanina je štetna za zdravlje. Ako je pakirana, na njenoj deklaraciji moralo bi pisati što sadrži salamura, ali se toga niko ne pridržava”, objasnio je on.
/Republikainfo.com/