I dok Mostar kuha na 40+, u Rami neki svježiji vjetrovi pušu, odnekud s planina.
Na Ramsko jezero stigli i veslači iz Australije i punom parom – uživaju ovdje.
Piše: Kristina Spajić-Perić/republikainfo.com
Rama je zadnjih dana gostila pedesetak veslača iz Australije. Tamošnja U-23 reprezentacija odabrala je baš Ramu za svoje pripreme, na facebooku i twiteru pred tisućama prijatelja objavljuju prekrasne fotografije s priprema na Ramskom jezeru i tako vrše besplatnu promociju ovog turističkog dragulja Hercegovačko-neretvanske županije.
Neprocjenjivo! I što je ponajbolje – eto ih i dogodine. Svidjela im se hrana, sviđa im se mirnoća, čistoća, a posebno ističu da nigdje nisu naišli na ovakve domaćine.
A Ramljaci k’o Ramljaci. Ne daju ti da odeš dok te dobro ne ugoste. Prvo pitanje koje je se nametnulo kao logično kad sjedoh sa tim menadžerom australskih veslača je – odakle Australaca u Rami.
Andrew Service se na naše prvo pitanje odmah našalio – kaže da je u Ramu stigao jer ovdje, za razliku od Australije – nema krokodila!
Pojašnjava da ih je u Ramu “naveo” Hrvatski veslački savez, odnosno hrvatski izbornik Srećko Šuk, koji je ostvario prve kontakte, nakon čega je u Ramu stigla izvidnica, pa potom i veslači.
Nametnu mi se onda i drugo pitanje. Pored tolikih jezera u Hrvatskoj, zašto ih Šuk dovede u Ramu. Međutim, na logično pitanje – logičan i odgovor.
Šuk je zaljubljenik u Ramu i to su njegovi jedini interesi. Rama mu se uvukla pod kosti, tu dolazi već trinaest godina, a kaže nam i da je Ramsko jezero idealno baš za veslače.
Naime, u krugu dvjestotinjak metara i jedu i spavaju i drže čamce i nemaju nikakvih tehničkih problema, kao primjerice na Jarunu, gdje se moraju autobusima vozati do jezera, i gubiti dragocjeno vrijeme.
Dodaje da je i na Ramskom jezeru trebalo doraditi brojne detalje, kako bi se veslači ovdje mogli pripremati, no da je to u suradnji s općinom odmah odrađeno.
Šuk napominje da je velika stvar za Ramu da se ovdje priprema reprezentacija koja je uvijek među najboljima u svijetu, ali da se otvara put i za druge reprezentacije koje bi ovdje željele doći.
No vratimo se sad Andrewu i krokodilima, kojih u Rami – nema.
“Ramljaci su odlični domaćini. Stvorili su sve što smo tražili. Ovdje nam je odlično jer volimo plivati, voda je savršena i topla, ravna kao staklo”, kaže Service o svojim dojmovima u Rami.
Ispričao je i kako izgleda njihov dnevni raspored.
“Budimo se u šest sati, doručkujemo, a potom treniramo dva-tri sata, a potom slijedi sastanak trenera. Iza toga je ručak, odmor u najvrućem dijelu dana, i onda u 4 sata opet slijedi trening”, otkriva Service.
Pripreme su vrlo ozbiljne, te nisu imali vremena obići i druge znamenitosti našeg kraja, no i za to će biti prilike.
Service nam još otkriva da očekuju dobar rezultat na Svjetskom prvenstve, a u više navrata naglašava da se posebno želi zahvaliti predstavnicima općine Prozor-Rama, fratrima i časnim sestrama i Ramljacima na toplom i ljudskom dočeku.
Pade mi na pamet da ga, u sred ramske vodene oaze još upitam, može li na ovom divnom mjestu ikako zamisliti da je tu prije samo dvadesetak godina bio rat, da su se vodile borbe, a ljudi ginuli. Service reče – da te dvije slike jednostavno ne može povezati. Zapravo i ne treba. Australci ne vide rat nego mir, dobre ljude, čisto jezero, pokošenu travu, ljubazne i vrijedne domaćine i raduju se novom dolasku. A tko se ne bi i radovao.
Uz jezero počivaju crkva i samostan. Sva povijest Rame zbila se tu. Fratri čuvaju povijesne ostatke iz ovoga kraja, časne sestre uzgajaju rajčice i paprike i cvijeće u svom vrtu.
Crkva otvorena, muzej otvoren, nigdje zatvorenih vrata. To je Rama.
U povratku svratismo i kod načelnika Rame Joze Ivančevića. Našli smo ga u središtu razrovane Rame, a fotografirali kod bagera. Provode se povijesni projekti za ovaj kraj. Gradi se škola, tržnica, starački dom u kojem će raditi tridesetak ljudi, a dogodine je planirana i Vijećnica, kao i gradska mrtvačnica. Nema kraja.
Rekonstruira se glavna ulica i nekoliko sporednih, i to ne površinski, nego na način da središte grada neće trebati “dirati” narednih sto godina, hvali se načelnik.
I “voda” se radi, pa će ju dobiti sela sve do Ramskog jezera, gdje nađosmo one naše veslače. Dobila je općina Prozor-Rama i neke tužbe te će joj proračun do kraja godine skočiti na tridesetak milijuna maraka , otkriva načelnik, kojega ipak jedna stvar brine, a srodna je i drugim hercegovačkim sredinama. Nema posla, mladi odlaze. Općina je za poticaj poduzetnicima koji su na prostoru općine spremni otvoriti proizvodne pogone i ozbiljno raditi osigurala dva milijuna maraka, u tijeku su neki pregovori, a konkretnim rezultatima se tek nadaju.