Summit Europskog vijeća u Bruxellesu završio je na najgori mogući način: bez odluke o otvaranju pregovora Republike Sjeverne Makedonije i Republike Albanije za članstvo u EU, piše Dnevni list.
Iako većina zemalja EU-a smatra da bi trebalo početi pristupne pregovore i sa Albanijom i sa Sjevernom Makedonijom, grupa zemalja među kojima su Nizozemska, Danska i Španjolska stava su da se pregovori otvore samo sa Skopljem, dok Francuska, Italija i Njemačka odbacuju ideju razdvajanja početka pregovora Tirane i Skoplja. Također, a kako su već i najavili, Francuska se pored protivljenja otvaranju pregovora s obje zemlje zalaže i za promjenu – strožu metodologiju procesa pristupanja.
„Povijesna pogreška“
Stavljanje Sjeverne Makedonije i Albanije na daljnje “čekanje” i izostanak dogovora EU-a o otvaranju pristupnih pregovora sa ove dvije zemlje, sam predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker nazvao je “povijesnom pogreškom EU-a”, a razočaranost nije krio ni hrvatski premijer Andrej Plenković.
No, koje mogu biti posljedice i kako će se na ostale balkanske zemlje poput Srbije, Crne Gore i BiH odraziti ovo ‘ne’ Sjevernoj Makedoniji i Albaniji? U tom smislu prvenstveno zbog primjera Makedonije koja je uradila tektonske promjene – čak je promijenila ime države, u Ustav uvrstila albanski jezik kao ravnopravan makedonskom, promijenila državne simbole, a sve kako bi konačno dobila datum početka pregovora.
“Zar ne primjećujemo da se uopće više ne krećemo prema EU”?
Kako će to utjecati na BiH pred kojom najteži izazovi tek slijede te hoće li euroskeptici doći na svoje, za Dnevni list komentira mostarski, sveučilišni profesor europskih integracija, dr. sc. Mile Lasić.
“Samo se možemo nadati da će EU će preživjeti i aktualnu krizu, ma koliko ona bila najkompleksnija od svih pretodnih kroz kojih je EU prošla u prethodnih 60 i više godina. Jer, za zemlje ‘Zapadnog Balkana’ ostaje sve do raspleta u EU neizvjesno: stižu li na ‘after party’ ili ne”, kaže prof. Lasić.
Međutim, što ako one propuste ovu šansu?
“U slučaju da propuste ovu šansu, one i ne bi mogle biti drugo do nesretne ‘lažodržave’ ili ‘prazne zemlje’, totalno nalik nekadašnjoj Enver Hodžinoj Albaniji, na koju doduše i u ovim demokraturskim uvjetima podobro nalikuju. Hoću reći da bi tad ‘euroskeptici’ i lažni proeuropljani mogli definitivno likovati. A meni – i sličnima – preostaje samo da se nadamo da će EU preživjeti kao transnacionalna, regionalna polit-ekonomska integracija i ‘sui generis’ tvorevina, ni federacija ni konfederacija, jer je ona kao takva i mogući prostor nenasilja i slobode, transnacionalnih pulsacija i socijalizacija, te time osnova za geopolitiku vrijednosti i geopolitiku osjećanja”, zaključuje profesor.
No, u svjetlu ovakve situacije na cjelokupnu balkansku regiju, u kontekstu pojačanog utjecaja Rusije i Kine, prof. Lasić ističe: “Teško zemljama koje su lojalnije despotima iz Azije, ili s druge strane Atlantika, nego obvezama iz procesa pristupanja EU. Zar ne primjećujemo kako se više uopće ne krećemo prema EU, jer su naše vajne političke elite izabrale bojkot reformi koje vode EU, te odustajanje od principa koordinacije i konsensualnih politika koje jedino vode ka EU?”.
Mogući scenariji budućnosti EU-a
Na pitanje što može ova, kako je kazao predsjednik EK-a Jean-Claude Juncker, “povijesna pogreška” značiti za EU, prof. Lasić komentira da je odlaganje početka pristupnih pregovora EU s ove dvije države povezano s neizvjesnošću u samoj EU: hoće li, kako smatra, pobijediti razum i logika ‘očeva osnivača’ da se očuva projekt mira i ujedinjenja Europe.
“Ili će se EU rastočiti na regionalnu organizaciju „dviju brzina“, pri čemu bi se članice EU ‘I. brzine’, dakle zemlje ‘jezgre Europe’ nastavile integrirati u pravcu Federacije europskih država, dok bi se zemlje ‘II. brzine’ vrtjele u krugu iluzija o povratku dijelova suvereniteta i očuvanju jedinstvenog tržišta, a jedva da bi bilo moguće očuvati i zajedničko tržište u EU. Modelu ‘jezgre Europe’, koji implicira i ‘EU dviju brzina’, sklonije su starije, razvijenije članice EU, dok su nove članice EU bile i ostale skeptične prema ideji produbljenih integracija, iz razloga što su ovo zemlje tzv. neiživljenog suvereniteta, ili se njima manipulira”, komentira prof. Lasić.
Ovaj sveučilišni profesor ističe da je utoliko za pozdraviti što je ‘Rimskom deklaracijom’ s rođendanskog summita EU od 25. ožujka 2017. isključena i suspenziju ‘acquisa’, pa bi – ma koji od pet scenarija raspleta Europske komisije odnio prevagu – trebalo biti moguće izbjeći najgore, kako bi bili zadovoljni i ‘federalisti’ i ‘re-suverenisti’, a nezadovoljni samo neprijatelji EU i na Zapadu i na Istoku.
“Pri tomu se nadati novom temeljnom ugovoru EU koji bi važio za sve – i za članice EU I. i II. brzine, kako bi bila sačuvana i politika proširenja EU, bez koje nema priključenja zemalja ‘Zapadnog Balkana’ Europskoj uniji”, zaključuje on.
Macron ‘uvalio’ EU u dvostruku krizu vjerodostojnosti
Inače, u Njemačkoj je strogi potez Francuske i odlučnost u protivljenju pregovorima kao i ideji strožeg procesa pristupanja bio povod vrlo burnih reakcija. Ispostavilo se da nisu “upalila” ni uvjeravanja kancelarke Angele Merkel.
Tako komentator Deutsche Welle-a Bernd Riegert piše o razumljivoj razočaranosti Sjeverne Makedonije i Albanije te izravno optužuje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njegov, kako piše, nerazumljivi veto.
Riegert navodi da su, po mišljenju Europske komisije, Europskog parlamenta i predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska obje te zemlje na zapadnom Balkanu su ispunile uvjete za otpočinjanje pristupnih pregovora s Europskom unijom.
“Ali, jedan šef države, francuski predsjednik Emmanuel Macron, to rezolutno odbija. On je rekao “Ne” kandidatima i “Ne” pristupnom postupku. Još dvoje, nizozemski premijer i danska premijerka, skrili su se iza njega i odbili razgovore s Albanijom. Macronov nerazumljivi veto uvalio je EU u dvostruku krizu vjerodostojnosti, ne samo na Balkanu nego i u Bruxellesu. Koliko vrijede obećanja EU-a ako nakon svih provedenih reformi i svih napora kandidata ona na kraju ne budu ispunjena? Zašto stručnjaci Europske komisije, koja nije nekritična, godinama provjeravaju kandidate ako je na kraju dovoljno “Ne” iz Pariza da brojne rezultate provjere učine bezvrijednima?”, pitanja su ovog komentatora.
Bez budućnosti u EU raste utjecaj Rusije, Kine i Turske
On ističe da francuskom predsjedniku vjerodostojnost EU-a i posljedice u balkanskim zemljama, frustracija i pad spremnosti na reforme, francuskom predsjedniku očito nisu toliko važne kao unutarnjopolitički argumenti, koje iznosi, uz kako kaže, slabe argumente.
“Naravno da mu desno-populistička oporba sjedi za vratom koja ne želi više doseljenika u Francuskoj te ionako brblja protiv Europske unije. Ali, zbog toga sigurno ne bi trebalo potkopavati zajedničku politiku EU-a. I u Njemačkoj desni populisti kritiziraju nastojanja oko proširenja EU-a. Saveznu kancelarku to, međutim, dosad nije impresioniralo. Bez perspektive da će jednoga dana pripadati EU ugrožen je mir između balkanskih zemalja. Utjecaj Rusije, Kine pa i Turske mogao bi porasti”, zaključuje komentator DW-a.
Građani gube povjerenje u EU
Vehid Šehić nekadašnji član Središnjeg izbornog povjerenstva, a sada predsjednik Foruma građana Tuzla i politički analitičar Koalicije ‘Pod lupom’ također je mišljenja da će ovakav stav imati posljedice na zemlje Balkana, ali i za EU.
„Sigurno nije dobro za EU jer očito je da među njima ne postoji konsenzus. S druge strane, od BiH se traže uvjeti i govor ‘jednim glasom’ dok kod njih samih to nije tako. Točno je da je EU primila Bugarsku i Rumuniju za koje se naknadno ispostavilo da nisu bile baš spremne, ali takva greška ne može se prelamati preko leđa ostalih zemalja koje su učinile puno više, u ovom slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije“, komentira Šehić za Dnevni list, ističući da „ima osjećaj da EU nema odgovornost prema građanima Balkana koji tako gube povjerenje u EU.
Međutim, on smatra da se ovakva odluka neće previše odraziti na BiH.
„Našeg puta prema EU, potrebnih reformi za dobrobit građana, zahvaljujući našim neodgovornim i neprincipijelnim političarima, skoro da i nema. Mi smo geopolitički mali, ali preko nas se prelamaju interesi velikih sila, SAD-a, Rusije i Kine. Dok se ne riješe odnosi i interesi Washingtona i Moskve, odnosi u Siriji, Ukrajini i Gruziji – neće se ništa riješiti ni ovdje“, zaključuje Šehić.
(Izvor: Dnevni list)