Piše: Emil Karamatić
Ubi. Zapali. Sruši. Spali.
Je li bilo moguće u tim danima, noćima biti uljuđen. Fin. Sa manirima kakvi su do tada viđani samo na balovima. Je li bilo moguće reći – Oprostite molim vas gospodine Adolfe. Pa nemojte. Nije uredu. Nije pošteno. Nije ljudski. Pa nemojte molim vas.
Lijepe riječi su bile nemoćne. Molbe su bile smiješne. Toliko neučinkovite da su bile na razini srama.
Pošli su u strašni rat. Dobili su strašni rat.
Godinama poslije.
Vraćeno im je sve što su donijeli. Ostavili. Sve je pošteno vraćeno.
Ko bi sramotu na svojim plećima nosio.
Takav je običaj. Domaćinski. Tuđe se mora vratiti.
Na mjesto ostaviti