Piše: Darko Juka/Facebook
(autor je novinar, književnik, kolumnist, istaknuti kulturni i društveni djelatnik i stručnjak za odnose s javnošću)
Kada govorimo o mostarskomu spomeniku Marku Maruliću, radu hrvatskoga ak. kipara Šime Vidulina, koji je, plemenitom nakanom Matice hrvatske Mostar, postavljen 2005. na platou ispred Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, u mojim je očima, u najmanju ruku, bio nezgrapnim rješenjem. Međutim, tzv. performans koji je, poput egzorcizma, nad njim izveden, mogao bi se također podvesti pod one poučne pouke s početka ovoga osvrta, pa ne ću ulaziti u prijepore jer, u krajnjemu, u demokratskim društvima (tu smo barem deklarativno) svatko ima pravo i na mišljenje i na reakciju, pak sve dok ona ne ugrožava, ne vrijeđa niti ponižava drugoga.
Ali, na čemu je to stalo… Je li tko ponižen?!
Spomenik je maknut preklani, pod okriljem obnoviteljskih zahvata Kosačina platoa… Vidulinov je Marulić dograbljen nekim viličarom i Mostar ga se riješio činom posramljenika koji je to htio što brže izvesti, bez pratećega pojašnjenja javnosti, građanima, autoru, čak i tražiteljima uklanjanja, kako su i sami javno kazali…
Naravno, sve je podložno mijenama. Što je jedno posramljeno uklanjanje jednoga kiparskog djela naspram raspada carstava, rušenja kraljevina, prekrajanja i iščezavanja država, rušenja zaštićenih zdanja, preinačivanja i razaranja spomenika, ideoloških poigravanja sa znamenjem gradova, ulica i mostova… No, barem ga se, kao i njegova tvorca, moglo poštedjeti – smeća!
Vidulinov i mostarski Marulić leži u krugu ispostave komunalnoga poduzeća Parkovi, u Domagojevoj ulici, preko puta Stare kirurgije… Odbačen, ponižen, zamotan u zeleni mrtvački pokrov i okružen kontejnerima, bagerima, smetlarskim kolicima i svakojakim otpadom u čijemu se društvu našao…
Pa, pobogu, cijenio ga promatrač lijepim, manje lijepim ili ružnim – djelo je to akademskoga kipara! Kamena je to skulptura koja je dulje od desetljeća bila dijelom rješenja javnoga prostora najromantičnijega među mostarskim trgovima…
Ljudi moji, napose oni koji ste javno digli glas za uklanjanje ovoga spomenika, dignite sada glas i zatražite od Grada neka ga žurno podigne iz smeća! Neka ga postavi negdje drugdje, daruje nekoj ustanovi, nekomu dječjem parku, nekomu igralištu, nekoj školi, ama neka ga vrati autoru, samo – neka ga odmah podigne iz smeća!
Ma koliko u nečijim očima ne bio lijep, taj netko (u duhu demokratske uljudbe, sukladno kojoj je i sam prvotno galamio) mora dopustiti da je u nekim drugim očima nešto više lijep i da ga je netko stvorio i da, prije i povrh svega, civilizirani svijet knjige ne spaljuje, slike ne uništava, spomenike ne minira niti ih odbacuje iza kontejnera!
Marko Marulić, Judita: “Piše ti po prahu i u pijesak sije onaj što bahatu savjet dati snuje.”
