Piše: Kristina Spajić-Perić/Republikainfo.com
Uz nekoliko bitnih razlika u tri mandata. Kada je Željko Komšić biran prvi puta, sada već davne 2006. bilo mu je jako stalo što o njemu misle Hrvati. Zašto to kažem. Sjećam se kao da je jučer bilo koliko je jako želio dokazati da nije kao lokalni dužnosnik namjerno sprječavao gradnju jedne crkve u Sarajevu, što mu je kardinal zamjerao.
Bila su to vremena kada je Željku Komšiću bilo stalo do onih kojima je želio biti predsjednik te je tada pokušavao i demantirati kardinala i objasniti svoje razloge za nedodjeljivanje dozvole. Danas je njegova retorika potpuno drugačija, te se i ne pokušava umiliti Hrvatima koje po treći put predstavlja.
Uz to što je tada gajio nade da bi mogao postići barem da ga ne mrze u Hercegovini, a danas ga uopće nije ni briga, tada je bio u SDP-u i mogao je sam sebi biti legitiman barem tim lijevim glasovima.
U trećem mandatu dobio je glasove inatlija, pa osim što mu Hrvati osporavaju legitimitet, upitan mu je i onaj u koji se najviše kune – socijaldemokratski. Jer da nije bilo glasova protiv Čovića, teško da bi se ovaj put dočepao Predsjedništva. Cilj možda jeste ostvario, ali hoće li moći sam sebi oprostiti sredstvo?
Prvi put je ipak izabran glasovima „za Komšića“, te se sam na sebe nije spoticao, makar i tada jeste o Hrvate. Međutim, ni o tome ne želim pisati. Moderno je ovih dana, u cijeloj Hercegovini, proglašavati Komšića personom non grata. I trenutačno svi Hrvati mogu otići, a samo Komšić ne može doći, kako reče nekoliko grado/načelnika, premijera i službeno jedino ŽEPČE.
Dakle, ne fokusiramo se na more odlazećih, ali jednome sprječavamo dolazak. Na mnogo načina Komšić će biti poguban na Hrvate, ali i druga dva naroda u BiH. Jedan od njih je i vraćanje fokusa na politiku, a odvraćanje od tema koje gude narod.
Primjerice, pitanja rodne ideologije potresala su zemlje regije. No, u nas federalna Vlada nedavno mirno i tiho, dok se javnost, pa i vjerske zajednice bave Čovićem i Komšićem, krenu u ozakonjivanje istospolnih brakova.
Reče Novalić da je se to pitanje ostavilo zadnje jer je osjetljivo. Nije se ono ostavilo zadnje jer je osjetljivo, već je za njega odabran najbolji mogući trenutak – vrijeme Željka Komšića – vrijeme persone non grata.
U to vrijeme vjerske zajednice kunjaju, politika skreće proračunska sredstva u poželjnim smjerovima i premješta rodbinu u udobne fotelje s mnogo manje brige nego obično, a persone grata(opa. grata-poželjan;non grata-nepoželjan) mašu s granica EU. Negdje tamo u daljini magistriraju, doktoriraju, rađaju, cvjetaju, da ne bi venuli ovdje. Vrijeme će reći da je Željko Komšić sjedajući u stolicu u koju nije trebao, više nanio indirektne štete, jer se štošta njime zaklanjalo.