Piše: Ilija Šagolj/Iskorak.ba
Kakav paradoks, po službenoj je dužnosti Špirić bio zadužen za praćenje OSA koja je, zbog grijeha koji mu se stavljaju na teret, trebala pratiti njega. Špiriću se spočitava javni kriminal čime je stekao enormno bogatstvo. Riječ je o institucionalnom kriminalu kojeg posljednjih godina u kontinuitetu naglašavam. Nažalost, ovih dana prozvaše i Osmana Mehmedagića – Osmicu, šefa OSA kojeg, kako navode pojedini mediji, zaštićeni svjedok tereti za nečasne radnje tijekom ratnih djelovanja u BiH. Kako navode, prema izjavi zaštićenog svjedoka, Osmica je iz hobija u slobodno vrijeme djelovao snajperom ubijajući srpsko stanovništvo na području Sarajeva.
I umjesto da Špirića markiraju i procesuiraju naše sigurnosne službe i pravosuđe to učiniše službe SAD, dajući do znanja našim bh institucijama da su poražene samim tim što se nisu spremne uhititi u koštac s kriminalnim miljeom u BiH koji je stasao do zabrinjavajućih razmjera. Špirić i njegova uža obitelj stavljeni su na crnu listu SAD i tamo im je zabranjen ulaz.
Podsjećanja radi, Špirić je jedan od najbližih Dodikovih suradnika koji je također na crnoj listi SAD. Unatoč tomu, Dodik je kandidat SNSD-a za člana Predsjedništva BiH. Dakle, što je još veći paradoks, bude li Dodik izabran na poziciju da predstavlja državu BiH imat ćemo člana kolektivnog šefa države s ograničenim radijusom kretanja. Upozorio ga je na to Željko Komšić, također kandidat za člana Predsjedništva BiH pozvavši ga da odustane od kandidature na što je Dodik izvratio rafalnom paljbom kako je riječ o osobi koja je izdajnik hrvatskih nacionalnih interesa, a želi Srbima držati predavanje. Naravno, ni Komšić mu nije ostao dužan već mu jeuzvratio možda čak i jačom mjerom. Možete samo zamisliti kako će, budu li Komšić i Dodik izabrani za članove Predsjedništva BiH, funkcionirati ta najviša bh institucija.
Uvođenje sankcija Špiriću su težak poraz za Tužilaštvo BiH. Kao što reče poznata politička analitičarka Ivana Marić ne zna se šta je gore, ili ako je bh pravosuđe bilo umiješano u Špirićev kriminal i štitilo ga ili ako ništa nije znalo o tome. Međutim, važno je da je bh pravosuđe kroz Visoko sudsko i tužilačko vijeće osiguralo svoju neovisnost i odgovorni su sami sebi, iako ima tamo dosta njihovih kadrova protiv koji se vode disciplinski i kazneni postupci zbog njihovog nezakonitog djelovanja. Poražavajuća je činjenica, kako ovih dana napisa Aleksandar Trifunović, novinar portala Buka kako je prije izvjesnog vremena pišući o Špirićevom kriminalu novčano sankcioniran. Evo prilike pravosuđu da tu pogrešku ispravi i oslobodi novinara Trifunovića. Međutim, to se zasigurno neće dogoditi već će se i dalje na svaku prozivku o njihovoj neučinkovitosti pozivati na svoju neovisnost, a prozivke tretirati pokušajem utjecaja na pravosuđe.
Prevelik je broj tranzicijskih tajkuna u ovoj zemlji koji su enormno bogatstvo stekli kriminalnom privatizacijom, a za uzvrat narodu dali bezvrijedne certifikate koje potom od njih po mizernim cijenama otkupili. Špirić je samo jedan od tih, a on i njegova družina predstavljaju eklatantan primjer tranzicijskih tajkuna. Kad bi se evidentirali svi tajkuni u BiH poput Špirića bila bi to zasigurno velika družina. Namnožilo ih se toliko da bi Špirić zasigurno mogao osnovati udrugu koja bi bila dosta brojna po svome članstvu. Samo kad bi se od članova te udruge oduzeo nezakonito stečen novac i imovina i dala na javnu dražbu uvjeren sam da bi naša država dobila enormno visoku svotu novca da nam bar za izvjesno vrijeme ne bi trebali ni krediti MMF-a. Možda bismo čak mogli i vratiti određeni iznos duga.
I možete zamisliti o kakvom se licemjeru radi. Špirić i njegov stranački šef Dodik kažu kako je to smišljen potez SAD-a kako bi utjecali i na rezultate predstojećih izbora u BiH. Potom Špirić konstatira da su ga na crnu listu stavili ‘islamski teroristi’ iako je općepoznato da je tu dospio zbog svojih nečasnih radnji. On pak dovodi u vezu ‘islamske teroriste’ i američku administraciju što je krajnje apsurdno. Špirić i njegovi ortaci su spremni iskonstruirati sve i svašta samo kako bi prikrili istinu. Inače, kao i Špirić i većina naših političara se boji istine. I kad mu se dokaže krivica on će, uvjeren sam, tvrditi da je to smišljen potez međunarodne zajednice.
Ma kakav smišljen potez ako je već dulje razdoblje na bh sceni prisutna i okom običnog osiromašenog građanina primjetna pljačka vladajućih struktura. I to je zasigurno jedan od razloga što nam mlade generacije masovno iseljavaju budući da su svjesni činjenice da su kriminalizirane strukture toliko ojačale i stavile organe gonjenja pod svoju kontrolu da im se više ne može suprotstaviti.
Mladi su svjesni činjenici da se mogu samo pokoriti vladajućim i čekati njihovu milostinju ili biti žrtva. Većina je ipak prihvatila ovu drugu varijantu i krenula u daleki svijet. Dakako, svi koji se odluče na odlazak duboku promisle je li to put spasa ili put žrtve. Inače, građani BiH su već odavno žrtve svojih vladajućih struktura koje samo obećavaju, a ništa ne čine na poboljšanju ovakvog stanja. Posebice su svoja obećanja intenzivirali ovih dana na predizbornim skupovima za predstojeće izbore kako bi ponovo dobili naklonost biračkog tijela zarad daljnje svoje političke opstojnosti. Ne kažu bez razloga da je vlast težak porok, posebice kad preraste u potrebu.