Piše: Emil Karamatić/ Neznase.ba
I evo još nešto. Velju dakle da odgovorim mome drugu u tuđini.
Kažu mi – sramota sa onu stranu. A sa ovu fešta kako i dolikuje.
No, sramota bi bila da je Hrvatska pobijedila ovako jaku Španjolsku isto kao što je sramota što je izgubila u finalu Svjetskog prvenstva u Rusiji od Francuza.
Ovo je samo nogomet, dok god bude onih snimaka sa Svjetskog prvenstva protiv, Nigerije, Argentine, Islanda, Danske, Rusije, Engleske, na ovakve utakmice se valja nasmijati. Učite se tome. Učim i ja.
Nije lako ali ide sa trudom.
Ponekad se upitam jesmo li mi na Balkanu male nacije zbog toga što smo omeđeni malim prostorom ili što nas je malo ili je neki drugi kuršlus u pitanju. I onda vidim ovaj segment naših života oko pobjeda i poraza.
Pobjede i prozi najbolje izmjere svačiju veličinu. Ali eto ne može se ta emocija mjeriti u dekama. Ali je toliko vidna da ponekad od nje bude sramota.
Meni se čini da se u pobjedi kao u porazu nosimo besmislenim jakim emocijama velikog srca ali priznajmo – stalno smo u nedostatku pameti.
Svi smo pomalo igrali nogomet, valjda znamo kakav je to igra, igra i samo igra i ništa više.
Hrvatska je sjajna reprezentacija i velika reprezentacija i poslije ovog poraza.
Neka utakmica se ipak mora nazvati najtežim porazom. Samo najveći ponekad gube i sa sedam nula. Sjetimo se utakmice Brazil Njemačka. Pa zar smo tako brzo zaboravili da je Hrvatska sa tri nula Argentinu skoro u startu iz Rusije poslala kući.
No, ipak smo sretni ljudi, neka repka uvijek pobjedi. Zar je toliko teško izgovoriti da je Bosna i Hercegovina pobijedila Austriju, da je sreće bilo sa četiri nula.
Ali ko zna za radost i jedan nula je sasvim dovoljno.