Zabilježio: Emil Karamatić/Neznase.ba
Želite da pet godina potrošite uzalud, da studirate kako se pravilno izvještava. Da naučite pisati vijest. Da naučite da ne budete pristrani. I da po stjecanju titule magistra poželite da što prije pobjegnete u neku država EU i da aktivirate vaš tek završeni kuharski tečaj. I tada prvi put saznate kako osjećaj sreće aktiviran kursom kuhara eliminira uzalud potrošenih pet godina i titulu magistra.
Ali za utjehu, samo gori od svršenih novinara su oni koji nikad nisu radili u novinarstvu ali su uz stranačke preporuke postali ugledni profesori koji proizvode navedeni uzaludni kadar.
Na svim tim fakultetima prisutna je dupla uzaludnost. Satkana je od gomile studenata i još veće gomile profesora, asistenata i drugog osoblja koji opslužuju najveću beskorisnost novog doba.
Pitate, a šta ako se neko slučajno i zaposli.
Ništa posebno.
Nakon trideset godina saznat će da novinar može biti bilo tko. Dovoljno je otvoriti facebook profil i već ste, ne samo novinar. Vi ste urednik.
Na jednom mjestu kombinirate i tisak i radio i televiziju. Sve, možete biti moćniji od Javnih servisa.
A za pristranost vas se savršeno jebe. Jer pristran se može biti i kad uzmete ne dva izvora nego sto i dva.
Pitate se kako.
To vam profesori nikad nisu rekli.
Oni vas uče uglavnom ono što nikad i nigdje nećete primijeniti. I upravo to što nigdje nećete primijeniti učinit će vas magistrom. Naučit ćete binarni sustav. Kako se zvao prvi list negdje u nekoj balkanskoj pripizdini. Naravno znat ćete i ime njegovog urednika.
Nećete naučiti da onog koga preferirate, jednostavno u prilogu pustite da prvi govori. Naučit će vas kako morate tražiti i drugu stranu. Ali nikad vam neće reći da su svi govornici poslije prvog stranačkog lažova nevažni.
Efekt brzine u prvih trideset sekundi eliminira svakog slijedećeg (su) govornika. Mozak u tri minute priloga pamti samo riječi onog koji je prvi govorio. Odnosno lagao. Mozak pamti lažove. Pogotovo ako svaki slijedeći (su) govornik govori deset sekundi. Upravo koliko se trži od vas.
A pritom su im riječi demanti prvog (su) govornika.
Naprosto, laž izgovorena u prvih trideset sekundi priloga uspijeva nadživjeti svaki demanti, inače lako zaboravljiv – u tome je njena zastrašujuća luđačka moć.
Taj rijetki koji se zaposli bit će sudionikom u stvaranju laži.
I zar ne vidite koliko je kuharski zanat veliko umijeće u odnosu na novinarske budalaštine. Možda se od dobre informacije prije preživi nego od dobrog gulaša. No, razlika je u tome što ćete samo čulom mirisa već moći procijeniti istinu o kvaliteti gulaša, dok vam sva čula neće moći pomoći da odgonetnete koliko ima istine u onome čime vas svakodnevno bombardiraju sa radija, televizije, tiska ili internata.Samo naoči kompleksan, ali, priznajmo ponekad barem sebi – beskoristan zanat.
(Zabilježio na tesarskom kursu – riječi učitelja zidara i tesara, koji je uzgred rečeno i magistar novinarstva.)