Piše: Dalibor Milas/dalibormilas.com
Skinuti i pročitati tekst konvencije (op. sve skupa nepunih 25 stranica engleskog teksta) u PDF-u ne predstavlja nekakav strašni napor. Iako sam bio prvog dojma da tekst Konvencije nije dovoljno konkretan; da ostavlja prostora zloupotrebama te da se bavi tek posljedicama nasilja a ne uzrocima, ne znači da treba samu Konvenciju a priori odbaciti. Jedna konvencija ne može biti detaljna kao zakon.
Ovo je jedan međunarodni dokument s određenim smjernicama, čija se praktična primjena prepušta svakoj državni zasebno.
Riječ je o konvenciji koja se konkretno bavi nasiljem nad ženama, jer su one izložene većem riziku nasilja, ali se također primjenjuje i na ostale žrtve obiteljskog nasilja, kao što su, između ostalih, i muškarci. Istanbulska konvencija nije tek jedna u nizu besmislenih teoretskih rasprava nego putokaz za konkretne mjere koje bi mogle doprinijeti kvalitetnijoj i temeljitijoj provedbi nadležnih zakona. Unatoč određenim primjedbama, Konvencija nije diskriminacijski intonirana ništa više od Obiteljskog zakona ili, još bolji primjer, Zakona o braniteljima.
No, kao i uvijek, ovdje je riječ o (još jednom!) ideološkom pitanju oko kojeg će se poklati dva jednako radikalna tabora, prepuna regresivnih ideja i malicioznog skupa istih, kojeg kolokvijalno nazivamo ideologijom
Nažalost, kod nas se ovom temom neće baviti objektivni i stručni ljudi koji su, usput rečeno, dokument čak pročitali, nego će se ona pretvoriti u još jedno poprište medijskog sukoba dviju ideologija: jedne koja propagira tezu da su muškarci opasniji od žena, da su vjernici po defaultu glupi te da je nasilje nad ostalim skupinama manje zlo od nasilja nad ženama i ona druga (malo glasnija) koja se kao pijan plota drži teze da su ateisti opasniji od vjernika, nerotkinje (da im je Bog na pomoći!) negativnije od žena koje eto rađaju i da će gej lobi, u suradnji s izbjeglicama s Bliskog istoka, Đoletom Balaševićem i HAARP-om uništiti famoznu “katoličku Hrvatsku”, koja, usput rečeno, postoji samo u njihovim glavama. Strah da će žene odjednom postati one koje tlače ljude sa suprotnim setom spolno-reproduktivnih organa identičan je onom koji muči homofobe, odnosno da će biti izloženi diskriminaciji kojom oni maltretiraju ostale te da je takvo što zarazno i da će samim evidentiranjem i slijepcima očite stvarnosti kroz zakonske intervencije izbiti masovno konvertiranje na “homo”-orijentaciju.
Unatoč gorljivim raspravama, zaista je teško pronaći tekst iz kojeg bi se jasno moglo iščitati što je to u samoj Konvenciji sporno i zašto
Neosporna je činjenica da su žene u balkanskim prćijama u pravilu žrtve. Iznimke samo potvrđuju pravilo. Mišljenja sam da se sustavno nasilje prema ženama uporno ignorira samo zato što su navodno slabiji spol i to radi kontrole njihove seksualnosti i zadržavanja muških privilegija. Zanimljivo je da su se sve do nedavno žene u Dalmaciji i Hercegovini odricale vlastitog nasljedstva u korist braće. Prema određenim istraživanjima, žene u određenim dijelovima Hrvatske očekuju (!) da ih partner prije ili kasnije ošamari u vezi. Čak ni redovito šamaranje nije nerijetka pojava. Kao nije on kriv; ona ga malo iznervirala. Pripazit će drugi put. Gdje takve žene mogu potražiti zaštitu? Od vlastite okoline mogu dobiti, u najboljem slučaju, relativiziranje samog incidenta.
Ženama je u dvadesetom stoljeću dosadilo čekati da im “neutralne” državne institucije pomognu u borbi za emancipaciju i osnovna prava pa su same krenule u borbu. Uz pomoć neminovnih saveznika, povezale su različita iskustva, razvile vlastite teorije i osmislile promjene koje su nastojale progurati kroz sustav. Dok se neinformirani i izmanipulirani protivnici danima bore protiv imaginarnih neprijatelja, kao što je famozna „rodna ideologija“ (op. o besmislu samog pojma moglo bi se satima), neke žene u skloništu na nepoznatoj adresi pružaju utočište pretučenim ženama i danonoćno dežuraju na SOS linijama i svakodnevno razgovaraju sa ženama kojima su upravo ti razgovori jedina utjeha u paklu kreiranom od strane kretena koji ukidanje “ličkog rukovanja” smatraju destrukcijom hrvatskog kulturnog naslijeđa i koji sebe smatraju zemaljskim bogovima samo zato što pišaju stojeći.
E upravo je zbog toga potrebna jedna ovakva konvencija.
Tekst je prvotno objavljen u tjedniku Express (02.03.2018.)