Piše: Ante Mula/Liberal.hr
Kad san vidija šta su zaključili, ta izjava mi je zasjala u glavi, izašla je iz neke ladice duboko u podsvjesti i lipo me nasmijala, a ide nekako ovako:”Ako ne želite riješiti problem ili rješenje želite odgoditi, osnujte povjerenstvo.” I stari lisac je u pravu ko i u većini svojih mudrih izreka jer je 17 ljudi potrošilo godinu dana i 30 stranica papira da bi zaključili ništa.
Dobili smo objašnjenje da je pozdrav ZA DOM SPREMNI neustavan i triba bi bit zabranjen uvik osim onda kad ne bi. I čak mi taj dio nije sporan di se triba objasnit kad ne bi i kad se može upotrijebit, meni je sporna zabrana. Hrvati sve više posežu za zabranama ko da su to trikovi iz čarobnjakovog šešira, magija koja rješava sve probleme i potpuno briše svaku posljedicu, a zabrane su baš ono suprotno, one koštaju.
Svaka zabrana ima svoju cijenu, na svakoj od njih neko mora radit i svaki glupi propis zahtjeva sve veću i veću birokraciju, sve veću i veću državu i naravno sve više poreza. Sporan mi je i sastav te komisije, tih 17 ljudi odgojenih i školovanih većinom u prošlom sistemu na nedemokratskim metodama i u sustavu koji je po meni isto loš za čovika koliko i ovaj kojem su oni navodno sudili. Problem tih ljudi je u tome šta su ih ko prazne glave, od malih nogu odgajali da je fašizam zlo, al ne na način da su im objasnili da je fašizam oblik socijalizma, isto ko i komunizam, njih su strašili ustašama s noževima u zubima, crnim uniformama, zloglasnim pozdravima, slovima “U”, kukastim križevima…
Problem fašizma nikad, ali baš nikad nije u narodu, problem fašizma je u vlasti i vlast se protiv fašizma mora borit tako da obuzdava sebe, a daje veće slobode puku.
Problem je u tome da se ti ljudi obračunavaju sa simbolima, slovima, odjećom, obućom i totalnim marginalnim pizdarijama, a obračunavaju se s tim naravno na jedini način na koji to znaju – kaznama, zatvorima, ugnjetavanjem…. Problem je taj šta u metodi zabrane čuči fašizam. Njegove sjajne okice zasvitle ko oči Goluma u mraku špilje svaki put kad se izusti rič zabrana. Umisto da svoje visoko obrazovanje pokažu na djelu, da ga šire oko sebe objašnjavanjem ljudima da fašizam nije strašan zbog ZA DOM SPREMNI nego baš zbog zabrana, kazni i nametanja tuđeg mišljenja silom, oni se pokušavaju istim oružjem borit protiv neprijatelja šta ih ne čini ništa boljima, dapače možda su zbog toga i gori od originalnih fašista jer su vidili šta radi ta pandorina kutija i opet je otvaraju.
Nije mi jasno zašto ljudi pričaju o rastućem fašizmu u Hrvatskoj kad se dogodi svastika na Poljudu koja nema sa fašizmom nikakve veze, a recimo u Saboru nam side ljudi koji otvoreno pozivaju na fašističke i komunističke metode i predstavljaju ih ko spas za državu. Sad već ne mogu reć da se slučajno događa da nam se država bavi totalnim glupostima i ideologijama, a da nam pravi fašizam prolazi ispod radara i raste jer su nam zatupljeni i oni koji bi tribali bit prosvjetljeni.
Protiv fašizma se ne bori zabranama, to je oružje fašizma, to je ko da vatru gasiš benzinom. Protiv fašizma se bori znanjem, obrazovanjem, toleriranjem. Protiv fašizma se bori primjerom i strpljenjem jer ako oružje fašizma uzmemo u ruke da bi ga zaustavili opet dobijemo Bleiburge, Križbe puteve, Gole otoke, nacionalizacije i otimačine.
Očekiva san da će nakon godinu dana trust mozgova imat zaključak sličan mome, a oni su samo nastavili agoniju i prokletstvo Hrvata zaključujući uvik isto, a to je da je spas u zabrani. Jebi ga, očito je intelekt Hrvata mrtav, a želja za kontrolom je kod vlasti puno veća od želje za mirom i tolerancijom. Još smo se jednom suočili sa strašnom istinom, a taje da se stalno vrtimo u krug baveći se pizdarijama dok nam polako izmiče tlo pod nogama.