Da li odijelo čini čovjeka? Ako u službenim prilikama ne nosiš odijelo, mogao bi proći kao ukrajinski predsjednik Zelenski, kojeg su skoro objesili Trumpovom ili Vanceovom kravatom u Ovalnom uredu. Musk nije imao kravatu, a da ju je ponio, bilo bi sve kao u poslovici Tri mesara buhu kolju.
Piše: Tomica Bajsić za Jutarnji list
(Pisac je i prevoditelj, likovni umjetnik i grafički dizajner po struci. Živi s obitelji u Zagrebu, gdje je i rođen. Predsjednik je Hrvatskog PEN-a)
Taj groteskni isljednički čin, gdje je kriv ubijeni, a ne ubojica, i “oprostit će ti moj prijatelj Putin što te napao ako se ispričaš”, naličio je više igrokazu iz ćelije Guantanama. Odijelo Zelenski ne nosi dok ne završi rat jer se solidarizira sa svojim vojnicima koji krvare na ratištu, i sa svim civilima koji im pomažu u obrani. Dostojanstvo u trpljenju, zajedništvo i odlučnost Ukrajinaca da prežive i zadrže slobodu malo koga je ostavilo ravnodušnim.
Nitko više od samih Ukrajinaca ne želi mir, ponavlja njihov predsjednik, kojeg je pod zub uzela grupa nasilnika i ucjenjivača koji mu na silu žele prodati ciglu. Njegova hrabrost, skromnost i strpljivost odgovaraju profilu običnog čovjeka koji bi na noćnoj stanici metroa stao u obranu žene u opasnosti ili prvi pomogao susjedu u nevolji, ali on je i zapovjednik trenutno najizdržljivije europske vojske koja već tri godine junački odolijeva moćnoj ruskoj oklopno-mehaniziranoj sili. Trumpov klub milijardera u Zelenskom vide pokladnu krnju za spaljivanje, fašničkog princa karnevala kojeg se za Pepelnicu utapalo na Savi u Zagrebu. Njemu je to nametnuta kušnja koju treba pregrmjeti kako bi spasio svoju zemlju.
Povijesna je to scena koja će možda imati svoje mjesto i u budućoj Povijesti 21. stoljeća u fotografijama. “Stjeran u kut neće imati kud”, bio je radni naslov skeča kojem je Zelenski, svojim neodstupanjem od osnovne ljudskosti, promijenio naslov u “Mali veliki čovjek”. U Ovalnom uredu jedan pored drugoga sjedili su čovjek bez odijela i odijelo bez čovjeka.
Nakon što su ukrajinskog predsjednika izbacili iz Bijele kuće, Trump je pojeo i ručak namijenjen Zelenskom. Kamala Harris je u prošlogodišnjem sučeljavanju rekla da će Trump, ako bude izabran, pomoći Putinu da dođe do Kijeva, a onda će Putin Trumpa pojesti za doručak. Možda će Trump, kada se sastane s Putinom, obješenjački uskliknuti: “Gledajte, ručali smo zajedno i nije me pojeo!”
Čim je ručak završio, već smo mogli na televiziji vidjeti da ovaj naš planet nije okrugao, nego je ovalan, podešen po mjeri domaćina.
Zelenskog su zaskočili na Fox TV-u besmislenim pitanjima zašto se Mali veliki čovjek nije ispričao Odijelu bez čovjeka, i zašto ih ne poštuje i zašto je nezahvalan, iako mu na sastanku nisu dali da dođe do riječi kako bi obranio svoje stavove. Rat je Ukrajini nametnut i ona se junački brani od ruske agresije, a on je predsjednik zemlje koja svakodnevno trpi udare. Uskratili su prevoditelja na ukrajinski, uveli reportera ruske agencije i svoju medijsku porotu.
Ukrajinski predsjednik zahvalio se SAD-u i svim njegovim građanima za vojnu pomoć 94 puta od početka cjelovite ruske invazije na Ukrajinu 24. 2. 2022. No Trumpu to nije važno, a po uzoru na Putina nije s činjenicama posvađan, nego ih samo zagradi šiljastim kolcima u krug, pa činjenice ostanu neupotrebljiva zabuna, historijska anomalija. Kao odgovor Trumpu koji ga je napao da nema karte, svodeći tako ljudske živote na kartu u špilu, Zelenski je rekao da on ne igra karte. Odgovoran je svojim sunarodnjacima, predsjednik je zemlje u ratu.
Kada Trump vuče vodu na Putinov mlin, Zelenski ne može šutjeti. Teško će mirovni dogovor s Rusijom biti na čvrstim nogama ako Rusija ne bude prisiljena na to jedinstvenom snagom zemalja koje se smatraju demokracijama, što mu je poznato iz dugotrajne povijesti ugnjetavanja, falsificiranja i manipuliranja činjenicama u korist ruskih diktatora. Putin je škorpion iz basne koji će svaku žabu ubosti na pola puta preko rijeke, takva mu je priroda. Teško mu je vjerovati u njegovu miroljubivost, dok se sprema komadati ranjenu Ukrajinu u kojoj će Trump plodouživati u rijetkim mineralima.
Težak su udarac i svjetska psina Trumpove optužbe da je Ukrajina pokrenula rat, njegov plan ukidanja sankcija agresorskoj Rusiji i ukidanje vojne pomoći Ukrajini i razmjene obavještajnih podataka, a tako i pokušaj micanja Zelenskog zazivanjem izbora koje većina Ukrajinaca ne želi jer nisu ni provedivi iz više razloga, ne samo zato što bi to odgovaralo Rusiji da nametne nekoga svoga.
Milijuni iz okupiranih područja bili bi isključeni od glasanja. Ukrajina ima 880.000 vojnog osoblja od kojih su mnogi u ratnim zonama i otežano im je glasanje. Glasačka mjesta bila bi moguće izložena granatiranju. Međunarodni promatrači ne bi mogli biti svuda prisutni. Više od sedam milijuna Ukrajinaca živi u inozemstvu. Teško se može provesti slobodno političko natjecanje. Otvorio bi se veliki manevarski prostor za Putina. A većina Ukrajinaca podupire Zelenskog kojeg on odavno želi maknuti, a sada i Trump.
Čini se da vodeći svjetski lider Trump doživljava ljude kao ribe i artefakte u svom akvariju, koje svakog trenutka može baciti kroz prozor, ako se ukažu kao trun u oku stvaratelja, ovisno o hiru i ekonomskoj svrsi. Ako nije u svrhu zarade, solidarnost smatra slabošću. Takvo se rezoniranje širom Amerike ogleda u milijunima beskućnika, ljudi bez osnovne pomoći ili mogućnosti preživljavanja. Kao predsjednik SAD-a, svima na svijetu nudi pustaru duha kao nadomjestak civilizacijskim humanističkim vrijednostima.
Za Europu Trump je ruka koja njiše kolijevku da je prevrne.
Je li SAD demokracija? Kako za koga, i kako kada, trenutno sigurno nije. Glavni zaštitnici demokracije još od kraja 19. stoljeća vode osvajačke ratove i prevrate u svijetu. Ipak smo prošli puno toga zajedno, rekao je Trump za ruskog diktatora Putina, odgovornog za masovne zločine protiv čovječnosti u napadnutoj Ukrajini. Da je on bio umjesto Zelenskog u Ovalnom uredu, tada bi Putin, Trump i Vance razmjenjivali šale kao tri ratna druga i busali se u prsa kako su oslobodili Europu od nacista.
Vjerujem da je Zelenski i prije samog dolaska određen za ulogu krivca koji ne želi sklopiti mirovni sporazum, jer Trump Putina ne može prisiliti na ništa živo pod kapom nebeskom. Ruskom neoimperijalizmu odgovaraju i rat i mir, ali samo po njihovom krojačkom metru. Ukrajine se slobodni svijet ne smije odreći, kao ni ideje slobode i dostojanstva u međusobnim odnosima koji ne smiju biti zasnovani na strahu, nasilju i ponižavanju. Ustrajna borba Ukrajine za slobodu nasuprot tiraniji daje nadu čak i kada se vrijednosti koje njegujemo čine tako krhkima.
Europa se okreće prema sebi i želi se ujediniti u obrani, bez interferencije Putinovih saveznika unutar EU. Misle ojačati podršku Ukrajini kako bi se spriječilo razoružanje obrambenih snaga Ukrajine i pomoglo tim trenutno potresenim vratima Europe. Trump mahnita s druge strane lijepog velikog oceana. Dok formira transsibirske i ruši atlantske alijanse, želi od Gaze napraviti Las Vegas na Mediteranu. Moguće ispod odijela nosi i majicu Occupy Grenland, jer kada se domogne tog dijela Danske, nametnut će carine i pingvinima na Arktiku.
Na rubovima Harkiva, sveučilišnog grada udaljenog trideset kilometara od ruske granice, sve je zamrlo u ruševinama uništenih obitavališta ljudi, otvorenim dupljama zgrada koje nakon raketiranja nemaju vanjskih zidova i prozora. Kroz te duplje prodiru oči Putinove Rusije koje se neće umiriti deklarativnim pacifizmom, neodređenim dogovorima i povlađivanjem sili koja ne poznaje pravo slabijega. Srušeni zidovi, nijemi svjedoci razaranja i na velikoj osnovnoj školi, trokatnici od koje su nakon raketiranja ostali potporni stupovi, školske stube i samo jedan čitavi zid na strani okrenutoj igralištu i kroz čije se prozorsko okno mogu vidjeti djeca kako igraju košarku.
Na igralištu i visoka dizalica, pogođena i van funkcije. Čini se kako doba dinosaura nije bilo tako strašno, nije bilo ni nuklearnih ni dalekometnih raketa ni mina u zemlji kojom su hodali. Djeca to dobro znaju iz slikovnica i enciklopedija. Bili su mirni biljojedi, ta divovska stvorenja, kojih se djeca ne boje, iako im i njihova sjena može prekriti sav vidljivi prostor.
U Kijevu, kada je sirena, sve zamre, ali već deset minuta nakon raketiranja život teče dalje ulicama. U Lvivu, jednom od najljepših i najeuropskijih gradova na prostoru Europe, sveučilišta se pune, kazališta i festivali, ljudi se ne daju i trude se živjeti punim plućima i raditi kako bi se održali. Ne žele se pokoriti ni odustati od svoje slobode, kao uostalom i širom zemlje, već tri godine u stalnoj neizvjesnosti, ali ne daju se zaplašiti i otjerati u mišje rupe, vjeruju u slobodu i povratak na okupirana područja, u pravedni i dostojanstveni mir. Nadaju se povlačenju ruske vojske u čijem obijesnom pohodu stradavaju i dalje mnogi civili, muškarci i žene, djeca i starije osobe; brišu se ukrajinski gradovi i sela, zatire kulturni identitet. Ubijeno je 89 ukrajinskih i inozemnih novinara i počinjeno je 637 nasilnih djela protiv novinara i medija u Ukrajini. Ruske trupe nastavljaju napadati i otimati novinare na teritoriju Ukrajine. Ubijeno je više od sto umjetnika, pisaca, glazbenika i kazalištaraca.
Umjetnica i pjesnikinja Katarina Mihaljicina vjeruje da je snimka iz Ovalnog ureda do kosti ogolila činjenicu da ti ljudi jednostavno ne shvaćaju ili ne žele razumjeti kako je to živjeti u konstantnom ratu, kako iz dana u dan, čak iz sata u sat, gubiti bliske ljude i kako vidjeti sve te zastave preko svježih grobova poginulih vojnika. Kako, recimo, pronaći riječi za majku čiji je drugi sin, pjesnik i prijatelj, upravo ubijen sa samo 28 godina. Želi i vjeruje u mir, ali teško joj je prihvatiti da počinjeni zločini nad njima ne budu jasno označeni i kažnjeni. Ukrajinci vjeruju u svoje vojnike, koje sada, nakon zasjede u Ovalnom uredu, vide kao jedinu nadu, svoj jedini štit i obranu od ruske okupacije. Mnogi su, poput Katarine, već oguglali na rakete, ali užasava ih mogućnost života u zarobljeništvu, bez osnovnog ljudskog dostojanstva. Ne žele da im djeca rastu u nekoj formi koncentracijskog logora.
Ta već sada duboka trauma je unutarnji otisak, svjedočanstvo, kao u stihovima Viktorije Ameline, ubijene od ruske rakete u Kramatorsku: “Kad oni nišane u tebe/ne znaju da sa mnom imaju posla/s mojom pričom o tebi koja ne prolazi/s pričom koja neće završiti/zajedno sa svima nama/s onim, sestro, što nikad ne prolazi.” Unutarnji otisak koji se na svaku žrtvu prima različito, pa je potrebna i psihološka pomoć svakome posebno, što vrijedi kako bi društvo moglo pohvatati konce u vrijeme i nakon rata, i u konačnoj slobodi i miru.
“Mi smo poput goruće šume koja je spaljivana uvijek iznova kroz stoljeća nesamostalnosti, ali naš se ukrajinski identitet stalno vraća, poput feniksa koji se diže iz pepela”, zapisala je ukrajinska pjesnikinja Iya Kiva.
Što je P.E.N.
Hrvatski P.E.N. centar je nevladina udruga osnovana 1927. godine kao jedna od najstarijih članica udruge P.E.N. International, svjetske udruge pjesnika, romanopisaca, esejista, dramskih pisaca, scenarista, povjesničara, kritičara, prevoditelja, izdavača i žurnalista okupljenih u obranu slobode izričaja, zainteresiranih za sudbinu književnosti i opstanak jezika « male protočnosti » u suvremenom svijetu, spremnih osobnim primjerom i već stečenim književnim ugledom, založiti se za ljudska i intelektualna prava, etičke standarde civilnog društva i mir u svijetu. P.E.N. senzibilizira javno mnijenje protiv rasnih, spolnih, vjerskih i nacionalnih predrasuda i govora mržnje. P.E.N. brani slobodu riječi i prava pisaca i publicista ugroženih represivnom politikom. Temeljna zadaća te međunarodne udruge je promicanje dobra u svijetu intelektualnom solidarnošću i snagom književne riječi.