Ustavni sud je presudom koju je prvi objavio N1 Hrvatska, širom otvorio vrata brojnijim i žešćim napadima crkve na politiku. To se može zaključiti jer je vijeće Ustavnog suda kojim je predsjedao ustavni sudac Branko Brkić presudilo da svećenici imaju pravo kritizirati političare. Hoće li političari doista sada morati slušati više kritika s oltara? Pitali smo to ugledne teologe od kojih je jedan još uvijek aktualni političar. Zanimalo nas je i smatraju li da su kritike s oltara uopće dopuštene. Njihovi komentari poražavajući su za Ustavni sud.
Ustavni sud svoju polemičnu odluku donio je nakon analize slučaja don Stipe Perkova koji je svojevremeno tijekom mise pozvao vjernike da mole protiv “zla Stipe Petrine” odnosno da “mole za dušu Stipe Petrine”. Učinio je to nakon što je Petrina, kao načelnik Primoštena, naložio da se iz parka don Ive Šarića ukloni posvećeni križ i odnese na smetlište.
Zbog toga je Perkov, prema pravomoćnoj sudskoj presudi, morao Petrini platiti odštetu od deset tisuća kuna, no Ustavni sud sada kaže da su mu na taj način povrijeđena prava na vjeroispovijest i slobodu izražavanja.
Evo što je pisalo u pravomoćnoj presudi protiv Perkova: ‘Bogoštovlje znači štovati Boga, davati mu svoju ljubav, pobožnost, služiti mu i biti odan, a sloboda toga nikako ne znači povredu prava osobnosti drugih osoba i to prava na dostojanstvo, čast i ugled”. Pozvavši vjernike da mole protiv Petrine, Perkov je, zaključeno je u pravomoćnoj presudi, narušio ugled načelnika Primoštena.
Preokret slučaja na Ustavnom sudu
Don Perkov je ustavnom tužbom dokazao da tome ipak nije bilo tako: Petrina kao lokalni političar mora biti spreman na kritiku, a sloboda vjeroispovijesti ogleda se i u činjenici da vjernici mole protiv zla koje je iz parka uklonilo posvećeni križ, važan simbol kršćanstva.
Dalibor Milas, doktor pastoralne teologije i socijalne etike s Karl-Franzens-Universität u Grazu kaže da mu nije jednostavno komentirati presudu Ustavnog suda po tom pitanju.
“Teško mi je to komentirati. Don Stipe Perkov doista ima pravo govoriti što želi. To mu nitko ne može zabraniti, ali ovdje je pitanje gdje i u kojem svojstvu on iznosi svoje političke stavove. Istup jednog svećenika u crkvi, koji je najčešće moguć za vrijeme propovijedi, nije nikakav motivacijski govor u kojem se službeni predstavnik Crkve obračunava s političkim i ideološkim protivnicima te na taj način dodatno produbljuje društvene podjele i doprinosi lošem imidžu Crkve u javnom prostoru”, smatra teolog Milas.
Kakve propovijedi nisu dopuštene?
Milas ističe kako je bitno imati na umu da tzv. političke, odnosno agitatorske propovijedi u crkvi nisu dopuštene.
“Ne mislim da će ova presuda nažalost doprinijeti izraženijem kritiziranju loših politika i političara od strane Crkve. Zašto nažalost? Zato što je Crkva pozvana biti na strani ugroženih i odbačenih te čak boriti se za njihova prava. Iako Crkva u Hrvatskoj ima sasvim dovoljno kompetentnih i sposobnih stručnjaka koji razumiju svijet i koji su također spremni staviti se na raspolaganje u borbi za jedan bolji svijet, ako se ovaj pravni presedan krene ozbiljnije koristiti, onda možemo samo svjedočiti istupima protiv ‘antikrista, komunista i masona’. Teško je i pomisliti da netko iz Crkve nešto glasnije kritizira politiku aktualne Vlade koja je za većinu građana Republike Hrvatske na trenutke doista štetna i pogubna”, stava je Milas.
Marko Vučetić, teolog, filozof, sociolog, političar i izvanredni profesor na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru, smatra kako oltar nije mjesto za širenje političkih poruka.
Mogu li svećenici ikoga osuđivati?
“Crkva je prvenstveno zajednica vjernika, okupljena oko Krista koji nije proganjao, nego je bio proganjan, koji nije osuđivao, nego je bio osuđen, koji nije razapinjao, nego je bio razapinjan. Kada katolički svećenik, bilo koji i bilo gdje, vidi oltar kao mjesto za širenje političkih poruka koje, neovisno o tome što su izrečene u formi molitve za nekoga grešnog i zlog, a to je u primoštenskom slučaju Stipe Petrina, onda taj svećenik prolazi krizu vjere jer ne prašta, osuđuje, proganja i razapinje. On molitvu iskorištava kako bi anatemizirao političkog neprijatelja. Mi tada pred sobom nemamo svećenika vjernika, nego negatora boga i čovjeka”, upozorava Vučetić.
Potvrđuje da je pravo na slobodu vjeroispovijesti jedno od ljudskih prava, no, ističe kako ono nije nadređeno ostalim pravima.
“To znači da vjernik ne može postavljati križeve gdje mu se prohtije jer, sekularnoj državi, nepropisno postavljeni križ predstavlja komunalni problem. On je odbačeni predmet, stvar, otpad ili, u konačnici, smeće. Država, naime, u križu ne vidi niti smije vidjeti nešto sveto, križ je ili zakonito postavljen ili nije, a ako nije zakonito postavljen, onda ga je obezvrijedio onaj tko ga je nezakonito postavio. On ga je učinio smećem. Riječ je, opet, o svećeniku nevjerniku, aktivnom negatoru boga koji zloupotrebljava vjeru, religijske simbole i pravo na slobodu vjeroispovijesti kako bi osvajao javni, društveni i politički prostor”, objašnjava Vučetić.
Za državu ne postoji svetost
Prema njegovima riječima za državu svetost ne postoji. “Naravno, ta država nije Hrvatska, u njoj je sve sveto, zato je disfunkcionalna, zato negira ljudska prava, uključujući i pravo na slobodu vjeroispovijesti, jer se ono negira svaki puta kada se instrumentalizira za slanje političkih poruka. To čine svi tzv. svećenici koji za oltarom odustaju od slanja Kristove spasenjske poruke kako bi poslali političke poruke. On su odlučili da je ono Kristovo manje bitno od onog političkog”, ukazuje Vučetić.
Priznaje kako ga ne čudi što Ustavni sud nastupa kao sudska referada kanonskog suda.
“Naša država je polusekularna i poluteokratska. Kao takva, potpuno odgovara patogenim političarima i patogenim svećenicima, političari postaju božanstva, a svećenici postaju političari. Jedni i drugi imaju moć. Takva država skandalizira građansku i vjerničku manjinu. Građani ne žele svetu državu, a vjernici ne žele politiziranu nutrinu. No, na sreću patogenih političara i patogenih klerika, riječ je o manjini, većina hrvatskih, uvjetno rečeno, građana i vjernika, želi upravo ovakvu državu i upravo ovakvog boga. Država će nam i dalje biti sveta, crkva će i dalje političkim porukama negirati boga jer jedino tako može doći do političke i financijske moći, a Ustavni sud će i dalje pravo na slobodu vjeroispovijesti smatrati pravom koje negira sva ostala prava”, zaključuje Vučetić, piše N1 Hrvatska.
/Desk/