Pozivajući se na izjave ruskih vojnih blogera, povjesničar je istaknuo da nakon potpisivanja ugovora o vojnoj službi ruski vojnik može očekivati ​​da će živjeti samo 10 dana do ukupno tri tjedna – od trenutka dolaska na poligon do smrti u bitci.

U članku je istaknuto da je prosječni životni vijek ovih ruskih regruta tijekom aktivnih borbenih operacija u Ukrajini pao na nevjerojatnih 20-35 minuta.

Nadalje, mjesečne žrtve Rusije sada prelaze 30.000 ljudi, pri čemu ruska vojska trpi osam žrtava za svaku žrtvu koju pretrpi Ukrajina.

Prema Frankopanu, regrutiranje novih ugovornih vojnika u rusku vojsku istovremeno je palo za 30% u 2026. godini.

„Iznimno visoka stopa žrtava u Rusiji prouzročena je zapanjujućim porastom vojnih dronova, koji su postali najučinkovitije oružje Ukrajine“, navodi se u tekstu.

Katastrofalna situacija izazvala je intenzivne unutarnje prijepore. Ruski milbloger i veteran Alexander Lunin optužio je zapovjednike za mučenje vlastitih vojnika, upozoravajući da će, ako ruski diktator Vladimir Putin ne pristane na izravan razgovor, “vojska okrenuti oružje protiv Kremlja”.

Iako Frankopan smatra da je revolucija i dalje malo vjerojatna, upozorava da ruski diktator sve više želi zadržati vlast.

Podaci ukrajinskog Glavnog stožera pokazali su da je ruska vojska samo u posljednja 24 sata izgubila oko 1.230 vojnika. Od 24. veljače 2022. do 29. lipnja 2026. ukupni ruski gubici dosegli su procijenjenih 1.402.200 ljudi.

Dana 20. svibnja, vrhovni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga Oleksandr Sirski izjavio je da su od početka 2026. ukupni ruski vojni gubici premašili 141.500 vojnika, a preko 83 000 klasificirano je kao nepovratni gubici.

Prema Sirskom, ruska vojska svakodnevno gubi najmanje 1000 pripadnika zbog smrti ili ozljeda. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski početkom svibnja ove godine istaknuo je golemi mjesečni odljev ruskih vojnika, napominjući da su njihove žrtve samo u travnju premašile 35.000 poginulih i teško ranjenih.

/Desk/

Objava PUTINOV PAKAO Povjesničar Frankopan: Ruski regrut na bojištu preživi samo prvih 20 do 35 minuta – Glavni stožer Ukrajine: Od početka invazije Rusija izgubila 1.402.200 vojnika pojavila se prvi puta na Republika.

Među poginulima je najmanje 1319 civila, uključujući 206 djece, izvijestila je aktivistička grupa HRANA, koja je podatke dobila od aktivističke mreže u Iranu, a poziva se i na izvješća zdravstvenog sektora, hitnih službi i zaposlenika civilnog društva.

Prema HRANA-i ubijeno je 1122 vojnika. Dodatnih 599 smrtnih slučajeva nije se moglo precizno pripisati ni vojsci ni civilnom stanovništvu, kaže se u izvještaju.

U posljednja 24 sata evidentiran je 21 smrtni slučaj. Svi poginuli su civili, a među njima je i jedno dijete, objavila je aktivistička grupa.

Po zadnjim službenim podacima iranskog ministarstva zdravstva u američkim i izraelskim napadima poginulo je ubijeno je 1200 ljudi, a ozlijeđeno ih je oko 10.000.

Stotine američkih vojnika protiv rata

“Stotine ljudi nazvale su našu telefonsku liniju. Najčešće što čujemo od pripadnika vojske i njihovih obitelji jest da je bombardiranje škole u Minabu bio događaj koji ih je okrenuo protiv rata i vojske u cjelini”, priopćili su iz Centra za savjest i rat, organizacije koja savjetuje pripadnike oružanih snaga SAD-a koji imaju priziv savjesti.

“Primio sam dobar broj tih poziva. Svakako se čuje „ne želim umrijeti za Izrael“, ali odbijanje sudjelovanja u borbi potaknuto masakrom u djevojačkoj školi čuje se mnogo češće.

Antiratni pokret može i mora u ovom trenutku apelirati na moralnost pripadnika vojske”, rekao je Mike Prysner, izvršni direktor organizacije ‘Center on Conscience and War’.

/Desk/

Objava U američko-izraelskim napadima na Iran ubijeno više od 3.000 ljudi – U SAD-u stotine vojnika protiv rata pojavila se prvi puta na Republika.

Bodrožić u objavi kritizira način na koji društvo i mediji već desetljećima iznova izlažu ratne žrtve ponovnoj traumatizaciji, tražeći od njih beskrajno prepričavanje svoga užasa. Upozorava da se time žrtvama oduzima dostojanstvo i cjelovit identitet, dok političari i mediji takvu patnju iskorištavaju za vlastite interese, prenosi Jutarnji list.

Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:

“Svake godine u ovo vrijeme kad mi počne zvoniti mobitel, za medije i ostale zainteresirane, imam jednu, istu izjavu: Zamislite osobu koju su teško pretukli i silovali, u mirnodopsko vrijeme, neka to bude mlada djevojka, na primjer, koja je od nasilnika i ubojice uspjela pobjeći, jedva preživjevši traumu. Zamislite sad, idućih trideset godina, ona na svaku obljetnicu zločina sjeda za stol sa svojom obitelji, susjedima, sugrađanima i oni je potiču da im svake godine iznova i iznova prepričava detalje užasa. Sjedi tako pred kamerama, novinari postavljaju pitanja, zadižu joj majicu da vide ožiljke, ajde, sjetite se još kojeg strašnog detalja, kako vam je ono zabio nož, je li boljelo jako?

Istovremeno, ispred njezine kuće postavljena je izložba s fotografijama zločinca, s opisom zločina, kako mu slučajno ne bi umaknula kad izađe, kako ne bi počela živjeti, kako joj ne bi palo na pamet da je ona više od žrtve. Čini li vam se to normalno? Čini li vam se to moralno? Iz kojeg onda razloga već trideset godina, a zadnjih desetak sve monstruoznije, izvlačite tu jadnu djecu u kaputićima iz kolone?

Odakle vam pravo da žrtve rata prisiljavate da njihov jedini identitet bude izgrađen oko traume koju su proživjeli, kako vam nije neugodno oduzimati im sve druge ljudske karakteristike i tjerati ih da se osjećaju kako je njihovo najveće životno postignuće bilo to što su pukim slučajem preživjeli pakao rata. To nikakve veze s pijetetom i suosjećanjem nema, ali ima s najgorim političkim profiterstvom, medijskim parazitiranjem novinara koji bez mozga i kičme skupljaju sve strašnije i nikad otkrivene priče, i s onim dijelom društva koji svoj kičasti i isprazni osjećaj domoljublja upražnjava s plastičnim lampionima, napisala je Bodrožić.

/Desk/

Objava Hrvatska književnica o obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje: Odakle pravo prisiljavati da njihov jedini identitet bude preživljena trauma? To nema veze s pijetetom, ali ima s najgorim političkim profiterstvom i medijskim parazitiranjem pojavila se prvi puta na Republika.

Od ukupnoga broja smrtno stradalih, sedamnaest je osoba iz Jablanice, tri iz Konjica. Od 20 smrtno stradalih, jedno je tijelo još uvijek neidentificirano, priopćeno je iz Vlade HNK-a.

I dalje je u prekidu prometna komunikacija između Mostara i Jablanice, sanirane su ceste između Jablanice i Konjica te Jablanice i Prozor-Rame, dok je regionalna prometnica Jablanica – Doljani tek djelomice prohodna. Regionalna prometnica Ostrožac – Parsovići – Fojnica, kao i mjesne ceste Buturović Polje – Seonica – Višnjevice odnosno Kralupi – Trešnjevice nisu prohodne zbog značajnih oštećenja.

Iz Hrvatske je pristiglo 15 stambenih kontejnera, a noćas se očekuje 20 dodatnih iz Turske. Građevinska operativa na terenu radi na pripremi za postavljanje kontejnerskoga naselja u Goranskomu Polju.

/Desk/

Objava Do sada u BiH pronađena 23 tijela nastradalih u poplavama pojavila se prvi puta na Republika.

Mediji u južnopacifičkoj državi, smještenoj sjeverno od Australije, prethodno su procijenili da je odron zemlje u petak zatrpao više od 300 ljudi.

Međunarodna organizacija za migracije (IOM) priopćila je ranije u nedjelju da je samo pet tijela izvučeno iz ruševina.

Agencija temelji svoju procjenu broja poginulih na informacijama koje su dali dužnosnici sela Yambali u pokrajini Enga. Oni kažu da je odron zatrpao više od 150 kuća u petak, rekao je Serhan Aktoprak, šef misije agencije u Papui Novoj Gvineji.

Više od šest sela pogođeno je odronom u regiji Mulitaka u spomenutoj pokrajini, oko 600 km od glavnog grada Port Moresbyja, priopćilo je australsko ministarstvo vanjskih poslova i trgovine.

– Zemljište i dalje klizi, stijene padaju, tlo puca zbog konstantnog povećanog pritiska, a podzemne vode teku, pa područje predstavlja izniman rizik za svakoga, rekao je Aktoprak.

Mještani su napustili više od 250 kuća u blizini. Privremeno su se sklonili kod svojih rođaka i prijatelja. Oko 1250 ljudi je raseljeno, navodi agencija.

Međunarodna organizacija za migracije objavila je da je zatrpano više od 100 kuća, osnovna škola, mali dućani i benzinska postaja.

Potraga i operacija spašavanja se nastavljaju.

Grupa za pomoć CARE Australia objavila je kasno u subotu da gotovo 4.000 ljudi živi u području gdje je došlo do odrona, ali je broj pogođenih vjerojatno veći jer je to područje “mjesto utočišta za one raseljene zbog sukoba” u obližnjim područjima.

Papua Nova Gvineja je država u razvoju čiji se stanovnici uglavnom bave poljoprivredom. S oko 10 milijuna ljudi, to je najmnogoljudnija južnopacifička zemlja nakon Australije, u kojoj živi oko 27 milijuna ljudi.

Nalazi se na istočnoj polovici otoka Nove Gvineje i pozicionirana je na pacifičkom vatrenom prstenu, luku seizmičkih rasjeda oko Tihog oceana gdje se događa većina svjetskih potresa i vulkanskih aktivnosti.

/Desk/

Objava Veliki odron u Papui Novoj Gvijeni – procjenjuje se da je poginulo više od 700 ljudi pojavila se prvi puta na Republika.

“Nažalost, i danas, skoro 30 godina nakon rata, uz rijetke časne izuzetke, provođenje selektivne empatije samo sa žrtvama iz svog naroda dominantan je pristup kako u BiH, tako i u regiji. Negiranje ili relativiziranje zločina, slavljenje osuđenih ratnih zločinaca, nespremnost priznanja i uvažavanja žrtve koje nisu iz “našeg” naroda, ključne su odrednice aktualnih politika sjećanja, ne samo u BiH već i na širem prostoru bivše Jugoslavije. Takve politike sjećanja predstavljaju zaprepreku izgradnji trajnog mira i služe, najčešće, za poticanje mržnje i neprijateljstva”, ističu iz CNA.

Ističu kako su brojna mjesta stradanja, patnje, mučenja diljem BiH su neobilježena jer se lokalne vlasti protive postavljanju obilježja za mjesta stradanja ljudi koji su pripadali narodu koji u toj sredini danas nije većinski.
“Obitelji žrtava se i danas, nakon toliko godina, i dalje bore za pravo na sjećanje na svoje najmilije. Centar za nenasilnu akciju od 2015. godine podržava i akciju obilježavanja neobilježenih mjesta stradanja u BiH, a do sada smo na ovaj način od zaborava pokušali otrgnuti više od 140 mjesta širom BiH. Namjera nam je da ovaj put zajednički posjetimo spomenute lokacije što bi, vjerujemo, bio iskorak u pravom smjeru”, najavili su iz CNA.

Obilazak bivšeg zatočeničkog objekta ‘Heliodrom’ u Rodoču, najavljen je za 10. ožujka 2024. u 10 sati, dok je obilazak bivšeg zatočeničkog objekta u ‘Muzeju Bitka za ranjenike na Neretvi’ najavljena isti dan u 16.45 sati.

/Republika/

Objava CNA najavio obilazak nekadašnjih zatočeničkih objekata – Heliodromu i muzeju u Jablanici: “Skoro 30 godina nakon rata i dalje selektivna empatija samo sa žrtvama iz svog naroda” pojavila se prvi puta na Republika.

Snimke koje su napravili svjedoci pokazuju da muškarac u fluorescentno narančastoj jakni i bijeloj kacigi s oružjem sjeda na skuter i odlazi. Prema belgijskim novinama Het Laatste Nieuws, žrtve su Šveđani. Oni su bili odjeveni u dresove švedske nogometne reprezentacije.

[ 🇧🇪 BRUXELLES ]

🔸️ Vidéo de l'homme qui arrive en scooter et qui ouvre le feu à Bruxelles. Selon TF1, deux personnes, potentiellement des supporters suédois venus assister au match de football entre la Belgique et la Suède, auraient perdu la vie. pic.twitter.com/OGCO1OZN3A

— Little Think Tank (@L_ThinkTank) October 16, 2023

Muškarac za kojeg se sumnja da je počinio napad u Bruxellesu, a čija snimka kruži društvenim mrežama u njoj je rekao sljedeće: “Islamski pozdrav Alahu ekber (Alah je najveći). Moje je ime Abdesalem Al Guilani i ja sam Alahov borac. Iz Islamske sam države. Volimo one koji nas vole i mrzimo one koji nas mrze. Živimo za svoju religiju i umiremo za svoju religiju. Elhamdulillah (hvala Alahu). Vaš se brat osvetio u ime muslimana. Ubio sam troje Šveđana elhamdulillah (hvala Alahu). Troje Šveđana, da. One kojima sam učinio nešto nažao molim da mi oproste. Ja opraštam svima. Esselamu alejkum (mir s vama).”

https://twitter.com/JeanMessiha/status/1713996072681394286?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1713996072681394286%7Ctwgr%5E34b98e61c7f46401210f4b21c06ed8d270f4fbcd%7Ctwcon%5Es1_&ref_url=https%3A%2F%2Fwww.jutarnji.hr%2Fvijesti%2Fsvijet%2Fubio-dvoje-rafalima-iz-automatske-puske-ja-sam-pripadnik-isis-a-osvetio-sam-muslimane-15384938

Razina terorizma u Belgiji podignuta je na četvrti, najviši stupanj, prvi put od 2016. U ostatku Belgije proglašen je treći stupanj (od četiri).

Prema Het Laatste Nieuws, počinitelj je prvo pucao na više ljudi na ulici, koji su pokušali potražiti sklonište u zatvorenom prostoru. Počinitelj je tada navodno pucao u dvoje ljudi u taksiju, a zatim pobjegao. Kako prenosi Le Soir, policija je na tragu napadaču, a sve službe su na terenu.

Utakmica F skupine kvalifikacija za EURO 2024. između nogometnih reprezentacija Belgije i Švedske prekinuta je na poluvremenu nakon što je u Bruxellesu ubijeno dvoje Šveđana.

Obje momčadi su postale svjesne situacije u poluvremenu, dok je predsjednik Švedskog nogometnog saveza bio evakuiran. Šveđani su odbili nastaviti utakmicu, što su “Crveni vragovi” prihvatili.

U trenutku prekida rezultat je bio 1-1. Gosti su poveli u 15. minuti golom Viktora Gyokeresa, a izjednačio je Romelu Lukaku iz jedanaesterca u 31. minuti.

Inače, dok napadač kaže kako je “osvetio” i ubio Šveđane, treba podsjetiti da je upravo Švedska država koja je primila i u kojoj živi oko 800 tisuća muslimana. No, proporcionalno s rastom broja muslimana u zemlji, raste i islamofobija kao reakcija Šveđana na takvo značajno useljavanje.

/Desk/

Objava Terorizam u Bruxellesu – napadač ubio dvoje švedskih navijača: “Vaš se brat osvetio u ime muslimana” pojavila se prvi puta na Republika.

Povod njihovog pisma je prvostupanjska presuda Suda BiH prema kojoj se za zločin-ubojstvo 64 Hrvata Križančeva Sela od 22. prosinca 1993. godine, a kojeg su počinili pripadnici Armije RBiH, prema kojoj je nepravomoćno na 20 godina zatvora osuđen samo jedan pripadnik Armije, Almir Sarajlić, pripadnik 325. brdske brigade. Ostalih sedam pripadnika Armije RBiH koji su bili obuhvaćeni optužnicom za ratni zločin nad zarobljenim pripadnicima HVO-a oslobođeni su. Optužbe su oslobođeni Ibrahim Purić, zapovjednik 325. brdske brigade Armije RBiH i zapovjednik Taktičke grupe Sjever 3. Korpusa Armije RBiH, Ibrahim Tarahija zapovjednik 3. bataljona 325 brdske brigade, Nijaz Sivro, pomoćnik zapovjednika za sigurnost, Rušit Nurković, pomoćnik zapovjednika za moral, informativno-propagadnu djelatnost (IPD) i vjerska pitanja i predsjednik Komisije za razmjenu, potom Šaćir Omanović, Sadik Omanović i Kasim Kavazović, svi pripadnici 325 brdske brigade Armije RBiH.

Obitelji stradalih u pismu američkom veleposlaniku u BiH i visokom predstavniku u BiH istaknule su svoju ogorčenost i razočaranost ovakvom presudom za 64 ubijena Hrvata Križančeva sela.

“Križančevo Selo ilustracija za brojne druge primjere, samo slika naše realnosti”

“Dana 19. rujna 2023. godine, nakon 30 godina od velikog, možda i najvećeg stradanja hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini pa i u BiH, imali smo priliku čuti sudski pravorijek, najviše sudske instance u BiH o tome št mosli o slučaju ‘Križančevo Selo’ pokraj viteza. Križančevo Selo samo je ilustracija za brojne druge primjere, samo slika naše realnosti u kojoj žive žrtve stradalih i poginulih Hrvatau BiH. Nikakva očekivanja nismo niti imali jer su nas mnogostruka iskustva u borbi za istinu i pravdu u poslijeratnoj stvarnosti stvarnosti Bosne i Hercegovine naučila da ne trebamo ništ ni očekivati, niti se čemu nadati.

Kada je naše kolektivno stanje duha takvo jer iskustva koja imamo ništa nam drugo ne mogu posvjedočiti, zašto nam onda vi, međunarodni autoriteti, dajete lažna uvjerenja o vladavini prava, pozivate nas da vjerujemo pravnoj državi kao i općeprihvaćenoj pravnoj maximi kako su svi jednaki pred zakonom?”, pitanje je obitelji žrtava Križančeva Sela upućena Murphyju i Schmidtu.

Potom ističu kako ih prethodna iskustva o neprocesuiranim zločinima nad bh Hrvatima demantiraju u potpunosti.

“Kako objasniti da nijedan zločin nad Hrvatima nije adekvatno istražen i procesuiran?”

“Što je s Osmicom, Buhinim kućama, Dusinom, Maljinama, Bikošima, Bugojnom, Trusinom, Uzdolom? Što je s Hrvatima Zenice, Kaknja, Vareša, Fojnice, Posavine? Što je s nizom drugih stratišta o kojima tek ponešto i ponekad možemo pročitati? Što je s 400.000 Hrvata koji su izbrisani sa svojih prijeratnih ognjišta kao primjer izravnih posljedica ratnog zločina i etničkog čišćenja?

Kako objasniti da niti jedan zločin počinjen prema hrvatskom narodu nije na adekvatan način istražen niti procesuiran, kako pred Haškim sudom, tako i pred domaćim pravosuđem? Ako i jeste, završeni su simboličnim kaznama i ugodnim tretmanom po pritvorskim ćelijama?”, navode u svom pismu obitelji žrtava.

“Zašto Hrvati BiH smatraju svojom tamnicom?”

Nadalje ističu: “Kada budete imali odgovore na ovu vrlo skromnu listu pitanja, onda će vam biti jasno zašto Hrvati u BiH ovu državu smatraju tamnicom, zašto je ne respektiraju, zašto se ne osjećaju lijepo, zašto nemaju povjerenja, a u konačnici, zašto se ne identificiraju s njom, ili da budemo do kraja banalni, ne navijaju za BiH nogometnu vrstu. Država koja ne poštuje svoje građane ne može očekivati uzvraćeno poštovanje”.

“Neodrživa logika presude za Križančevo Selo”

“Neodrživa je logika i pravni karakter presude u slučaju Križančevo Selo. Kako to da je jedan čovjek odgovoran za tolike egzekucije na tom mjestu? Sumnjamo u profesionalnost i sudačku objektivnost sudskog vijeća. Ne dvojimo uopće kako se tu radi o ljudima koji znaju svoj posao, ali isto tako ne dvojimo kako se radi o ljudima koji su nomenklatura duboke države povezane s političkim i vojnim strukturama bošnjačkog političkog vodstva. To su ljudi koji imaju i te kako sentiment za stradanje bošnjačkog naroda, ali ne i za zločine bošnjačkog naroda. Nemamo povjerenja u takav sud jer odluke Suda BiH, ne samo u ovom slučaju, nego i u nisuu drugih, ne korespondiraju niti s pravom, niti s činjenicama. Ako hoćete, ni sa zdravom logikom.

S tim u vezi odluka prvostupanjskog suda morati će pretrpjeti preinake jer jednostavno nije logično da je jedan čovjek mogao uraditi takvu vrstu zločina koji je bio organiziran i koji, bez ozbiljne logistike, nije mogao biti niti napravljen. Sarajlić je možda najodgovorniji, ali sam nije mogao to napraviti. Kako bilo, i ova sramotna presuda potvrđuje kako je u Križančevom Selu počinjen ratni zločin nad hrvatskim narodom, što su bošnjačke vojne i političke strukture godinama negirale.

Sudsko vijeće poklonilo je vjeru nizu svjedoka koji su, sve do jednoga, promijenili iskaze, a iskaze svjedoka tužiteljstva, odnosno iskaze obitelji žrtava, nisu uzete u obzir. Stječe se dojam kako je sud, tobože, želio kazniti počinjeni zločin jer je od evidentan, a zapravo žrtvovan Almir Sarajlić kojemu je natovareno i ono što je trebala biti zapovjedna odgovornost vodećih kadrova AFBiH.

Kako objasniti i dovesti u logički slijed da je u istom predmetu osuđen potčinjeni vojnik, a njegov zapovjednik ili zamjenik zapovjednika istom presudom oslobođen? Likvidacije ljudi nije mogla počiniti jedna osoba bez organizirane pomoći i podrške. Bez ikakve dileme, politika i bošnjačka duboka država, imali su utjecaja na rad Suda BiH jer najveće stratište hrvatskog naroda u Lašvanskoj dolini, pa i u BiH, završilo je tek s jednom osuđenom osobom.

Svi znamo da je sam kazneni postupak bio obilježen prijetnjama i ucjenama svjedocima, čak i premlaćivanjem, što dalje dovoljno indicija da se u Križančevom Selu događalo nešto što ovo sudsko vijeće nije vidjelo.

“Jesu li likvidirani ljudi u Križančevom selu zločinci?”

Vitez je općina u kojoj je za vrijeme bošnjačko-muslimanskog sukoba stradalo 653 Hrvata i 394 Bošnjaka. Za sve zločine počinjene nad Bošnjacima odgovaralo je gotovo cjelokupno vojno i političko vodstvo Hrvata u Vitezu i šire. Bošnjački zločini u Vitezu sankcionirani su tek jednom presudom, nakon 25 godina od počinjenja. Neusporedivo veći broj stradalih Hrvata u Vitezu i neusporedivo veći broj procesuiranih hrvatskih zločina u Vitezu, kosi se s elementarnom logikom i zdravom pameću, ako hoćete i sa zakonima fizike. Kako mnogostruko veći broj stradalih Hrvata u Vitezu može počiniti mnogostruko veći broj ratnih zločina? Jesu li likvidirani ljudi u Križančevom selu zločinci?

Bonske ovlasti za “rak ranu” bh društva

Možda se pitate zašto se obraćamo Vama? Vi nas pozivate da poštujemo pravnu državu, učite vladavini prava, međunarodnu pravdu etablirate kao normu ponašanja i sustav vrijednosti, a odnos poštovanja prema žrtvi kao obrazac i zalog za uspostavu novih odnosa u BiH i zavjetrinu zajedniške budućnosti sva tri naroda u BiH.

Cijela međunarodna zajednica vjerojatno sebi postavlja pitanje zbog čega političko vodstvo srpskog naroda negira genocid u Srebrenici. Sve dok bude vladao pristup i odnos “moja žrtva je žrtva, a tuđa žrtva nije žrtva”, kao društvo za posljedicu ćemo imati takvo stanje kolekvitvne svijesti kod sva tri naroda u BIH. Sud BiH negira uopće mogućnost da je nad Hrvatima u BiH moguće počiniti zločin bilo koje vrste. Tek sporadični slučajevi osude zločina su samo iznimka koja potvrđuje pravilo. Institucionalni odnosn nepoštivanja hrvatske žrtve u BiH je samo drugi naziv za “popularno negiranje genocida”.

Sve dok ne postoj odgovori na gore postavljena i nikad odgovorena pitanja, mi imamo pravo to tako kazati. Svi ćemo se složiti, makar i načelno, da je pravna država pretpostavka normalne i uređene države. Obraćamo se vama jer ste i vi svjesni da je pravosuđe “rak rana” ovoga društva. Nikada niste iskoristili tzv. ‘bonske ovlasti’ prema imenovanim nositeljima pravosudnih institucija. Ili smijenite takve pojedince ili ukinite Odjel za suđenje ratnim zločinima. Vjerujte, Hrvatima u BiH je potpuno svejedno, nikakvih očekivanje nemamo”, zaključuje se i poručuje u pismu obitelji žrtava Križančeva sela upućenih na adresu – Michael Murphy i Christian Schmidt.

/Republika/

Objava Pismo obitelji žrtava Križančeva sela Schmidtu i Murphyju pojavila se prvi puta na Republika.

Obilježavanje sjećanja na žrtve počelo je polaganjem vijenaca kod spomen obilježja, razmatranjem o križu te čitanjem imena ubijenih. Vijence su položili članovi obitelji ubijenih, kao i brojna izaslanstva, a zatim je služena sveta misa.

Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara pozvala je ovom prigodom pravosudne institucije da se ozbiljno pozabave ovim zločinom.

– Na današnji dan dogodio se još jedan strašan zločin nad hrvatskim narodom u ovoj našoj neretvanskoj dolini i najmanje što možemo je doći i pokloniti se nevino ubijenim žrtvama u Uzdolu; prije par dana smo to učinili i u Grabovici; sjećati se i ne zaboraviti što se dogodilo u prošlom ratu i očekivati da institucije kazne počinitelje svih ovih zločina – rekla je Bradara, prenosi FENA.

Ona ističe kako svi koji su počinili zločine trebaju biti privedeni pred lice pravde.

– To je ono za što se zalažemo, da pravda i država u BiH u svakom pogledu funkcionira i vjerujem da će svi oni koji su naredili počinjenje ovih zločina i kaznenih djela biti privedeni pravdi – dodala je.

Današnjem događaju u Uzdolu nazočio je izaslanik predsjednika Vlade RH Špiro Janović, državni tajnik u Ministarstvu branitelja Republike Hrvatske.

– Ne smijemo zaboraviti da su Hrvati ovdje od ranog srednjeg vijeka, da je ovo njihova domovina, mjesto njihove povijesti i to je netko pokušao izbrisati tih nesretnih devedesetih godina. RH je potpisnica Daytonskog sporazuma i kao takva garantira, ne samo postojanje BiH, već i postojanje Hrvata na ovim prostorima. Ova vlada na čelu s premijerom Plenkovićem i Ministarstvo hrvatskih branitelja na čelu s Tomom Medvedom stoje čvrsto iza toga – poručio je Janović.

On je istaknuo kako se moramo okrenuti budućnosti, ali, po njegovim riječima, pri tome je jako bitno ne dopustiti iskrivljavanje povijesne istine.

– U ovakvim zločinima nikada nema pravde u pravom smislu riječi i oni koji su procesuirani za ovaj zločin dobili su male kazne i te presude su došle kasno. Bitno je da se zna što se događalo i da se ne prekraja povijest, bitno je i da se krene dalje, u napredak, kako Hrvatske, tako i BiH – kazao je Janović.

Ministar za pitanja branitelja Hercegovačko-neretvanske županije Oliver Soldo naglasio je kako su događanja u Uzdolu bila dio šireg ratnog plana protjerivanja Hrvata s tih prostora.

– Izvršen je jedan strašan zločin koji je trebao da Hrvate na ovom području ukloniti, to je bio širi plan Armije BiH u sklopu njihove akcije “Neretva 93.” i čišćenja doline Neretve i izlaska na Jadransko more. Nažalost, u tom njihovom planu mnogi naši vojnici i civili su stradali, ovdje odajemo dužnu počast žrtvi za opstojnost hrvatskog naroda na ovome području. Šaljemo opomenu da su te sulude politike bile besmislene, opomenu ovima danas koji vode politiku, da je potrebno iznaći prava rješenja za sva tri naroda i da se u duhu mira i tolerancije procesuira ratne zločine do kraja, da se kazne nalogodavci kako bi došlo do potpune istine – izjavio je Soldo.

Osvrnuo se na rad domaćih i pravosudnih pravosudnih institucija vezano za događanja 90-ih godina:

– Teško je komentirati to što radi bh. tužiteljstvo, to što je odradio Haag. Nama je izvjesno jasno da je masa tih aktivnosti bila u duhu dnevnih politika, umjesto u duhu istine i pomirbe naroda na ovome području.

Zločin u Uzdolu dogodio se u jutro 14. rujna 1993. kada su pripadnici Armije BiH upali u to ramsko selo. Tom prilikom ubijeno je 29 civila i 12 pripadnika HVO-a, od kojih su neki smaknuti hicem u potiljak, dok je dio stradalih izboden noževima.

Za zločin u Uzdolu na osam godina zatvora 2021. godine pravomoćno je osuđen jedan od nižih zapovjednika Armije BiH Enver Buza.

Obitelji ubijenih smatraju kako tom presudom pravda nije zadovoljena jer nitko od nalogodavaca nije kažnjen.

Pokolj u selu Uzdol je bio ratni zločin kojeg su počinili pripadnici Armije BiH nad tamošnjim autohtonim hrvatskim stanovništvom. Pripadnici vojske Armije BiH upali su u ramsko selo Uzdol u samo jutro, 14. rujna 1993. Ljudi su uglavnom ubijani puškama, i pištoljima. Mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i županijski ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana.

U selu je ubijena 41 osoba, 29 civila i 12 vojnika HVO-a. Sutradan su u Uzdol ušle postrojbe HVO-a i ugledale stravičnu sliku zločina. U Uzdolu je na spomen na taj zločin podignut veliki drveni križ na kojem je ugrađen još 41 mali križ i na svakom zapisano ime i prezime, dan rođenja i smrti pojedine uzdolske žrtve. Da bi se ovaj strašni pokolj nad Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini otrgnuo zaboravu, snimljen je 2014. godine dokumentarni film Uzdol 41.

/Desk/

Objava 30 godina za zločin na Uzdolu – Za život svake žrtve dva mjeseca zatvora pojavila se prvi puta na Republika.

Obitelji stradale djece ovaj skandalozni potez su slučajno otkrile, a vijest je došla nakon skandala u multimedijalnoj scenografiji na pozornici u Prijedoru tijekom komemoracije koju je organizirala vlast RS-a, kao srpske žrtve u vojno redarstvenoj akciji Oluja prikazane bošnjačke izbjeglice iz Žepe. Potom se otkrilo da je pogrešku uradila agencija iz Beograda, angažirana od strane ministarstva za pitanje boraca Srbije.

Tri imena sa spiska obrisana.

Ako već pratiti i čitate onda obrišite i ove brojeve ali prije svega obrišite i ostala imena.

Link: https://t.co/Bv9r9Yf1T4

Na spisku više nema pokojnih Marka, Damira i Igora. Njihovi redni brojevi su još uvijek u sistemu.#iPoslijeRataJeRat https://t.co/A4sDcnbTnp pic.twitter.com/EI2b850RQO

— SniperAlley.Photo (@SniperAlleyPhot) August 10, 2023

Nadalje, imen neke od stradale djece u izbrisana, no redni brojevi u izvješću su ostali, a njihove obitelji najavile su pokretanje sudskih postupaka i protiv Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina u RS-u i protiv RTRS-a. Iz Centra su potom reagiral kako su medijske nastupe članova obitelji koje su se oglasile uvažili i njihove srodnike uklonili iz postojeće publikacije koja je javno dostupna, te da se njihova imena neće nalaziti ni u novim izdanjima.

https://twitter.com/Lukic_Miroslav_/status/1689207104580583426?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1689207104580583426%7Ctwgr%5E908594d6dec3ac2892b1d69c76445f48b1b88843%7Ctwcon%5Es1_&ref_url=https%3A%2F%2Fbalkans.aljazeera.net%2Fnews%2Fbalkan%2F2023%2F8%2F10%2Foglasio-se-centar-u-rs-u-nakon-sto-je-djecu-ubijenu-u-opsadi-sarajeva-stavio-na-svoju-listu

Iz Centra su pokušali opravdati svoj potez izjavom, međutim, kako se čini, ispalo je još gore i površnije: „S obzirom na to da se prilikom unosa imena i prezimena osoba koja su u federalnim medijima osporena od strane obitelji, naglašavamo da su u bazi Centra svi oni evidentirani kao žrtve nepoznatih okolnosti stradanja, a evidentirani su, prvenstveno, na osnovu publikacije ‘Dosije Sarajevo’, autora Milivoja Ivaniševića iz 2017. godine, gdje su svi oni označeni kao osobe srpske nacionalnosti stradala na području Sarajeva. Drugi dokumenti koji su korišteni prilikom njihovog evidentiranja, takođe nisu otkrivali okolnosti smrti ni nacionalnosti žrtava na osnovu čega bi se mogla izvršiti korekcija unosa. Nažalost, imajući u vidu činjenicu da su svi ovi podaci dostupni javnosti dugi niz godina, kao i da smo, kao što smo naveli, pozivali sve zaintersirane strane da nam se obrate, ne možemo se oteti dojmu da je sve što je objavljeno u javnosti imalo za cilj diskreditaciju Centra i institucija Republike Srpske”.

„Istovremeno, što je vrlo važno, pozivamo sve nadležne institucije u Federaciji BiH da javnosti učini dostupnim, kao što to Centar godinama radi, rezultate istraživanja koja se odnose na stradalu djecu Sarajeva tijekom proteklog rata. Naime, svjedoci smo da je broj od 1.601 ubijene djece u Sarajevu, u više navrata, osporen čak i u Federaciji BiH. To bi nam umnogome pomoglo i u našem istraživačkom radu“, poručili su iz RCIRZ-a.

Web stranica Sniper Alley na Twitter nalogu piše o petero djece predstavljena kao žrtve Armije BiH, premda su ubijena u opkoljenom Sarajevu od strane Vojske Republike Srpske.

Imena djece poginule od strane VRS u opkoljenom Sarajevu su uvrštena u knjizi objavljenoj 2022. godine pod nazivom "Djeca žrtve rata 1991-1995" i prikazana su kao da ih je ubila Armija RBiH:

Marko Lukić
Damir Dodik
Igor Malešević
Mirjana Malešević
Vitomir Soknić#SniperAlley pic.twitter.com/AEDq4zz7y0

— SniperAlley.Photo (@SniperAlleyPhot) August 9, 2023

/Desk/

Objava Izbrisana imena stradale djece Sarajeva koja su bila na popisu srpskih žrtava pojavila se prvi puta na Republika.