Milanović isključio slanje vojske na mimohod u Parizu

Hrvatska vojska neće sudjelovati na vojnom mimohodu u Parizu, kazao je u Supetru predsjednik Zoran Milanović, predbacujući Francuskoj to što ona nije sudjelovala na prošlogodišnjem mimohodu u Zagrebu te što je Srbiji prodala borbene zrakoplove Rafale.

“Ja ne znam koga to (premijer Andrej) Plenković misli poslati u Pariz, … ali vojnici ne mogu ići ako ja to ne dopustim”, rekao je Milanović u izjavama za medije na obilježavanju Dana grada Supetra.

Premijer je prošlog petka, odgovarajući na novinarsko pitanje očekuje li da Milanović zabrani odlazak Počasno-zaštitne bojne na mimohod u Pariz u povodu Dana državnosti Francuske, rekao da Milanović to ne može zabraniti. Dodao je kako nije riječ ni o kakvoj vojnoj operaciji, pa da to zahtijeva nekakve konzultacije, ili odluku Hrvatskoga sabora.

Milanović je danas rekao da je odlučio reagirati jer je situaciju ocijenio kao “kritičnu, ispolitiziranu i štetnu za ugled i dostojanstvo Hrvatske”.

“Po ustavu i zakonu hrvatske oružane snage predstavlja vrhovni zapovjednik u zemlji i inozemstvu, pojasnio je Milanović.

Kao jedan od dva glavna razloga za svoju odluku, Milanović je naveo izostanak Francuske s prošlogodišnjeg mimohoda u Zagrebu na koji “smo pozvali sve svoje saveznike iz NATO-a”.

“Nismo imali nikakve posebne želje, nikakve specifične propise o formatu, naprosto da vidimo prijatelje. Postoji jedna država kojoj smo ostavili preko milijardu eura u zadnje vrijeme, a to je Francuska. Oni ne da nisu došli, nego se uopće nisu opravdali”, rekao je predsjednik.

Priznao je da Hrvatska s Francuskom nema ozbiljniju vojnu suradnju, ali je kazao da ipak postoji “komercijalni odnos” s obzirom na to da “kupujemo francusko”.

“Predsjednik Vlade sikće na sve živo oko sebe, ponovno je na primitivan način komentirao neugodnu situaciju s mimohodom u Parizu. Hrvatska je dobila nekakav poziv, Plenković ga je dobio od Macrona, početkom svibnja, ništa nije rekao do prije par dana. Radi se o pozivu na vojnu paradu u Parizu, koja izgleda kao Dan mladosti, na koju treba otići Hrvatska vojska. Hrvatska vojska se može maknuti s cipela samo iz zapovijedi, a zapovijed ne izdaje ni HDZ-ov kartel, Plenković, Anušić nego ja kada ocijenim da je to potrebno, u 99 posto slučajeva ne poduzimam ništa, ali u kritičnim situacijama reagiram. Ne znam koga to Plenković misli poslati u Pariz, možda mažoretkinje, koje respektiram, ali vojnici ne mogu ići, ako ja to ne dopustim. Prema Ustavu i zakonu Hrvatske oružane snage predstavlja vrhovni zapovjednik, što tu nije jasno? Vojska neće ići”, istaknuo je.

‘Neispravno’ ponašanje strateškog partnera

Francusku je optužio da nije sudjelovala u zagrebačkom mimohodu jer su “trgovali s Beogradom”.

“Kad je trebalo donijeti zastavu i biti među hrvatskim saveznicima, njih nema. Zašto ih nema? Trguju s Beogradom. Istom robom koju su prodali nama”, izjavio je Milanović.

“Bilo bi ispod časti hrvatske vojske da nakon toga sudjeluje u francuskom mimohodu”, naglasio je.

Predsjednik je to opisao kao “potpuno ignoriranje Hrvatske”, ali da je htio da to “prođe u tišini”, ali sada “progovara zbog Plenkovićevih komentara”.

Milanović se u ponedjeljak zapitao “koji je smisao članstva u NATO-u ako će nam jedna od većih država uvaliti neku robu i onda otići susjedu koji je navodno moskovski satelit”.

Ponašanje, kako je rekao, strateškog partnera Hrvatske je opisao kao “vrlo iskalkulirano” i “neispravno”.

Reklama Macronu

Također, kazao je da Francuzi mimohod reklamiraju kao “izgradnju spomenika odlazećem predsjedniku (Emmanuelu Macronu) i promociju koalicije voljnih”.

“Nismo (članica koalicije voljnih). Članica smo NATO-a. Makedonija je članica NATO-a, nju do danas nisu pozvali. Međutim, što ćemo mi tamo? … Kad nam neko lupi petom o pod, mi trčimo s Počasno-zaštitnom bojnom u Pariz i tamo se postrojavamo u špaliru od 37 nacija koje se pripremaju za intervenciju. Gdje? U Ukrajini”, rekao je Milanović.

Optužio je Plenkovića da se pod “svaku cijenu” želi dopast Francuzima te insinuirao da u tome možda ima “nekakav interes” i pozvao na nadzor nabave brodova za ratnu mornaricu.

“Tu se nešto nenormalno događa. To da se mi pretvorimo u francuski satelit ovdje … Čija je to ideja uopće?”, rekao je.

Plenković: Ako Kundid ne ispuni Anušićevu najavu o slanju vojske, očekujem ostavku

Premijer Andrej Plenković je na Hvaru komentirao izjavu predsjednika RH Zorana Milanovića da hrvatska vojska neće sudjelovati na mimohodu u Parizu i poručio da od načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Tihomira Kundida očekuje ostavku ako ne ispuni najavu ministra obrane o slanju vojske.

Premijer je istaknuo da protokolarno ceremonijalni boravci pripadnika Hrvatske vojske nisu u Milanovićevoj nadležnosti, nego su u nadležnosti ministra obrane Ivana Anušića sukladno Zakonu o obrani.

“To nije”, kaže, “vojna misija, operacija niti je koalicija voljnih nego smo tamo pozvani kao država koja s Francuskom ima sporazum o strateškom partnerstvu kojem pak on uopće nije pridonio”.

Rekao je da Hrvatska s Francuzima ima odličnu suradnju – političku, vojnu i gospodarsku.

“I mi ćemo inzistirati, tj. ministar obrane će inzistirati prema načelniku Glavnoga stožera (Tihomiru) Kundidu. Ukoliko se dogodi da ovaj izda neku nepostojeću, u ovom kontekstu, usmenu zapovijed, ja već sada unaprijed govorim da u tom slučaju, ako načelnik Glavnog stožera ne ispuni ovo što je ministar Anušić najavio u petak, da on od tog trenutka više nema moje povjerenje i da očekujem njegovu ostavku”, rekao je premijer.

Dodao je kako Milanović ne poštuje Dan hrvatske državnosti, 30. svibnja, pa “očito nije doživio činjenicu” da je Francuska poslala dva Rafalea na letački dio programa na Jarunu zajedno sa zrakoplovstvom Italije, Mađarske, Slovenije i Austrije.

“Milanović je”, rekao je, “jedini službujući predsjednik neke europske države koji pet godina nije bio u Ukrajini”.

“Milanovićeva izolacionistička politika je velika nacionalna sramota”

“Dakle, ima kontinuirano antiukrajinski stav i antiukrajinsku politiku. Cijelo vrijeme ima praktički anti-EU narativ. Dakle, obilazi okolo po Hrvatskoj i govori protiv Europske unije”, naglasio je premijer dodajući da Milanović nije ničim pridonio ulasku u EU, “osim što je ucjenjivao Jadranku Kosor kod izmjena Ustava na nekoliko tema, između ostaloga, o pitanju glasovanja Hrvata izvan Hrvatske”.

Plenković je rekao da Milanović govori i protiv NATO-a, protiv onoga što radi SAD, a sada je protiv Francuske.

“Ovakva izolacionistička politika koju vodi Milanović, koja nema drugoga uporišta nego da on ponovno po petu, sad šestu ili već ne znam koju godinu pjeva neke ruske pjesmice, koje očito jedan dio ljudi u Hrvatskoj meni iz potpuno nepoznatoga i neznanoga razloga podržava, je u biti jedna velika nacionalna sramota”, poručio je premijer.

Na novinarsko pitanje je li slanje vojnika u Francusku gotova stvar jer je predsjednik vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, Plenković je odgovorio da apsolutno nije gotova stvar jer to nije njegova nadležnost.

Novinari su premijera pitali koliko je opasna situacija s curenjem podataka učenika i nastavnika iz škola i je li riječ o zakašnjeloj reakciji, na što je odgovorio da još nije do kraja razumio odakle su ti podaci uzeti, ali da “koliko shvaća, nema nikakvog podatka, barem za sada, prema onom što mu je rekao ministar Fuchs, koji bi bio osjetljiv”, prenosi HINA.

Objava Milanović ponovno pokazuje frustracije Plenkovićem – Ne želi slati hrvatske vojnike u svečani vojni mimohod u Pariz pojavila se prvi puta na Republika.

Ovime je Milanović jasno dao do znaja kakvo ima stajalište oko američko-izraelskog napada na Iran te kako su očiti kardinalni propusti u planiranju tijeka, trajanja i posljedica ove vojne akcije.

“Bio je jedan hrvatski časnik, vojni ataše u Londonu, na prvom sastanku i što se mene tiče, a tiče me se, više nitko neće ići. Sada se očekuje da nešto, što Amerikanci nisu mogli riješiti sa svojih 12 -13 razarača, to bi trebale raditi njemačke krstarice, odgovorio je hrvatski predsjednik.

Podsjetimo kako su europske države saveznice redom odbile sudjelovati u bojnim djelovanjima u Hormuškom tjesnacu.

/Desk/

Objava Milanović sarkastično o Trumpovom pozivu saveznicima oko Hormuškog tjesnaca:”Kako mi možemo pomoći da ispravimo tuđe briljantno planiranje? pojavila se prvi puta na Republika.

“Republika Hrvatska i Republika Slovenija, kao članice Europske unije, inicirale su Proces Brdo-Brijuni s ciljem unapređenja međusobne suradnje i ubrzavanja procesa europskih integracija zemalja jugoistočne Europe. Sastanak šefova država Procesa Brdo-Brijuni ove godine je trebao biti održan u svibnju u Hrvatskoj. Političke izjave i postupci predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića kojima svjedočimo zadnjih dana i tjedana u potpunoj su suprotnosti s ciljem Procesa Brdo-Brijuni, narušavaju međudržavne odnose i ugrožavaju mir i stabilnost na području jugoistočne Europe. Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović smatra kako u takvim okolnostima ne postoje uvjeti i nije moguć dolazak predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića u Republiku Hrvatsku”, navodi se u priopćenju iz Milanovićeva ureda.

Također, a kako se navodi, kao supredsjedatelj Procesa Brdo-Brijuni, predsjednik Milanović je odlučio otkazati planirani sastanak u Hrvatskoj o čemu su obaviješteni šefovi država koji su trebali sudjelovati na sastanku na Brijunima.

“Sljedeći sastanak šefova država Procesa Brdo-Brijuni održati će se kada se za to steknu uvjeti, a nakon konzultacija predsjednika Milanovića i predsjednice Republike Slovenije Nataše Pirc-Musar, kao supredsjedatelja Procesa Brdo-Brijuni”, stoji na kraju priopćenja.

/Desk/

Objava Milanović zbog Vučića otkazao sastanak Brdo-Brijuni: Vučićeve političke izjave i postupci u suprotnosti s ciljevima sastanka, ugrožavaju međudržavne odnose i stabilnost jugoistočne Europe pojavila se prvi puta na Republika.

Predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, osvnuvši se na reakciju hrvatskog predsjednika Milanovića o posjetu ministra obrane Ivana Anušića Izraelu gdje se sastao s izraelskim ministrom obrane Israelom Katzom, kazao je kako “Vlada čuva nacionalne interese Hrvatske” kao i da “ova vlada, više nego ijedna prije, radi na jačanju hrvatske vojske”.

Na odlazak ministra obrane Ivana Anušića u Tel Aviv priopćenjem reagirao predsjednik Republike Zoran Milanović koji je još jednom pozvao Vladu da prekine svaki oblik vojne suradnje s Izraelom nakon što je to, kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, naredio još u svibnju prošle godine.

“Transformacija svega onoga što se zasnivalo na istočnoj tehnologiji i prelazak na zapadnu tehnologiju je glavna karakteristika onoga što mi radimo. Proračun je povećan dva puta. Danas izdvajamo 2,1 posto BDP-a za obranu, od čega 34 posto ide na modernizaciju i ulaganja u mornaricu, kopnenu vojsku i zrakoplovstvo, veća prava hrvatskim vojnicima – sve su to postignuća hrvatske vlade. Ministar Anušić je tamo ne kao političar, nego kao vojnik, pa prema tome predsjednik nema nikakve ovlasti govoriti gdje će ići ministri i predsjednik vlade. Ni mi njega nismo pitali u koje zemlje ide u posjetu u posljednje vrijeme, pa prema tome to za vladu nije posebno bitno što je on tu priopćio, a što se tiče suradnje u obrambenoj industriji, ni to nije njegova nadležnost. Radi se o jačanju hrvatske vojske i uspostavljanje suradnje na područjima koja su nam bitna i ovaj posjet je u tom kontekstu”, kazao je Plenković.

Na Milanovićevo priopćenje reagirao je i ministar obrane Ivan Anušić: „Predstavnici Oružanih snaga RH nisu s nama u posjetu Izraelu niti su sudionici ovih sastanaka. Vlada RH i ja kao ministar obrane nećemo zanemariti nego ćemo razvijati suradnju s Državom Izrael u korist naših Oružanih snaga“.

Naglasio je kako je riječ o suradnji na razini ministarstava obrane Republike Hrvatske i Države Izrael te Vlade Republike Hrvatske.

Povod bilateralnom sastanku je osnaživanje suradnje hrvatske i izraelske obrambene industrije kao i razmjena iskustava na području naprednih izraelskih obrambenih tehnologija, posebice kada je riječ o sustavu aktivne samozaštite Trophy izraelske tvrtke Rafael. Taj je izraelski sustav integralni dio njemačkog glavnog borbenog tenka Leopard 2A8. Riječ je o 44 Leoparda 2A8 kojima se u sklopu povijesne modernizacije oprema Hrvatska vojska.

„Zahvalio sam ministru Katzu na izvoznoj licenci za sustav aktivne samozaštite Trophy, Ministarstvo obrane Izraela tu je suglasnost izdalo u najkraćem roku. Želimo snažniju bilateralnu obrambenu suradnju s Izraelom na razini naših ministarstava obrane, ali i suradnju hrvatskih i izraelskih obrambenih tvrtki. Izraelskom ministru obrane predstavio sam potencijale hrvatske obrambene industrije koja nije velika, ali je izuzetno tehnološki napredna i inovativna. Ministarstvo obrane i Vlada RH, osnažuju hrvatsku obrambenu industriju i, naravno, želimo je promovirati izvan granica Hrvatske“, poručio je nakon sastanka ministar Anušić te dodao kako vidi značajan prostor za suradnju, posebno između hrvatskih i izraelskih tvrtki.

/Desk/

Objava Plenković i Anušić odgovorili Milanoviću: “Posjet Izraelu na razini ministarstva obrane i Vlade, bez predstavnika OS RH. Predsjednik nema ovlasti govoriti gdje će ići premijer i ministri. Ni mi njega ne pitamo koga posjećuje” pojavila se prvi puta na Republika.

“Zbog neprihvatljivog postupanja izraelske vojske i neviđenog gaženja svih normi međunarodnog humanitarnog prava, još u svibnju prošle godine zapovjedio sam prekid svake suradnje OSRH s izraelskom vojskom, a koja se odnosi na sve pripadnike Hrvatske vojske. Istovremeno sam pozvao Vladu RH da prekine svaki oblik trgovine oružjem i vojnom opremom s Izraelom.

I u nedavnom telefonskom razgovoru izravno sam upozorio predsjednika Vlade RH kako bi bilo kakav oblik vojne suradnje s Izraelom bio neprihvatljiv. Budući da je potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić u službenom posjetu Izraelu gdje će se sastati s predstavnicima tvrtki izraelske obrambene industrije te predstavnicima Uprave za međunarodnu vojno-tehničku suradnju, kao Vrhovni zapovjednik OSRH ponovo ističem kako OSRH neće ni ubuduće ni na koji način surađivati s izraelskom vojskom.

Kako bi se spriječila svaka šteta za Republiku Hrvatsku, važno je istaknuti: pripadnici OSRH neće sudjelovati ni na koji način u provođenju bilo kojeg dogovora, ugovora ili sporazuma s izraelskom vojskom ili izraelskom vojnom industrijom. Takav dogovor, ugovor ili sporazum bio bi stoga neprovediv i štetan za Hrvatsku.

U tom kontekstu, pozivam Vladu RH – koja je nadležna i odgovorna za nabavu vojne opreme i oružja – da obustavi sve planirane dogovore, ugovore ili sporazume koji bi uključivali kupovinu oružja i vojne opreme iz Izraela. Odgovornost je predsjednika Vlade da na vrijeme reagira te postupi u skladu s interesima Republike Hrvatske. A hrvatski su interesi suradnja sa saveznicima iz NATO-a i istovremeno jačanje kapaciteta hrvatske industrije za posredno ili direktno sudjelovanje u proizvodnji vojne opreme”, stoji u izjavi predsjednika RH Zorana Milanovića.

Inače, hrvatski predsjednik već prije je i u nekoliko navrata, pa tako i u kolovozu i svibnju prošle godine, pozvao Vladu da prekine vojnu suradnju, trgovinu oružjem i vojnom opremom s Izraelom.

/Desk/

Objava Milanović: OS RH neće vojno surađivati s Izraelom, ni u kojem smislu pojavila se prvi puta na Republika.

“S obzirom na to da je Milanović prošlog tjedna nešto komunicirao da se trebamo čuti, čuli smo se kratko u vezi Odbora za mir. Moram reći da je stav Vlade da Hrvatska ne bi u ovom trenutku pristupala Odboru za mir iz niza razloga. Priopćili smo to Milanoviću. On je rekao da je on stav danas komunicirao javno i nemam tu što dodati”, rekao je premijer.

Dodao je da ga je zvao nakon što su jučer donijeli stav i odluke, da nema nikakvih pokrivanja te da mu ne treba nikakav asistent.

Ubrzo je stigla i reakcija iz Ureda hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.

“Predsjednik Republike Zoran Milanović razgovarao je danas telefonski s predsjednikom Vlade RH Andrejom Plenkovićem o pozivu Republici Hrvatskoj da se priključi Odboru za mir.

Predsjednik Milanović prenio mu je svoj stav, koji je danas već javno rekao, kako je inicijativa američkog predsjednika Donalda Trumpa pravno utemeljena na Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Iako treba pozdraviti inicijativu koja pridonosi miru na Bliskom Istoku, stav je predsjednika Milanovića kako Republika Hrvatska ne treba sudjelovati u Odboru za mir, a što je u razgovoru prenio i predsjedniku Vlade RH, rekli su iz Ureda predsjednika.

‘Plenković traži pokriće‘

Milanović je ranije, podsjeća Jutarnji list, rekao kako ga je Plenković noćas “dva puta zvao preko suradnika”, ali da mu se nije javio.

“Zoveš onda kada ti treba nešto kao pokriće jer mu je teško reći ‘ne‘. U ovom slučaju slutim da želi reći ‘ne‘ pa želi da ja kažem ‘e‘, a on ‘n‘ ili obrnuto”, rekao je Milanović.

Milanović je potom u petak pozvao Plenkovića na konzultacije o tom pitanju kako bi se spriječilo “protuustavno” samostalno djelovanje vlade, a premijer je kasnije odgovorio da će ga vlada informirati o procjeni međunarodnopravnih aspekata eventualnog pridruživanja.

Trumpov Odbor za mir

Američki predsjednik Donald Trump 22. siječnja u Davosu u Švicarskoj predstavio svoj Odbor za mir. Ceremoniji je prisustvovalo manje od 20 zemalja, a među njima nije bio nijedan od tradicionalnih zapadnoeuropskih saveznika Sjedinjenih Američkih Država, a naravno, predsjednik Odbora je Trump.

Među državama čiji su predstavnici sudjelovali na pozornici dominirale su zemlje Bliskog istoka i Južne Amerike, uz manji broj europskih i azijskih država. Među njima su Bahrein, Maroko, Argentina, Armenija, Azerbajdžan, Bjelorusija, Bugarska, Mađarska, Indonezija, Jordan, Kosovo, Pakistan, Paragvaj, Katar, Saudijska Arabija, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Uzbekistan i Mongolija.

Ukupan broj prisutnih bio je manji od 35, koliko je ranije novinarima predvidio visoki dužnosnik Trumpove administracije.

Nijedna zapadnoeuropska nacija nije sudjelovala, a neke od njih su izrazile zabrinutost zbog ideje odbora koji bi mogao uključivati protivnike poput Rusije.

/Desk/

Objava NE – Hrvatska se neće priključiti Trumpovom Odboru za mir – Milanović je rekao ‘n’, a Plenković ‘e’ pojavila se prvi puta na Republika.

Prenosimo Tomićevu kolumnu iz Jutarnjeg lista:

Što sam ja bogu skrivio da sam se rodio kao Hrvat? Dao bih se okladiti da je, prevrćući se noću u postelji, Zoranu Milanoviću mnogo puta došlo ovo očajno pitanje. Jer on je rođen za nešto bolje. Predsjedati državom od tri milijuna i osamsto hiljada građana žalosno je rasipanje njegova političarskog talenta. On bi trebao slikati širokim, vehementnim zamasima kista, na ogromnim platnima, a ne pogrbljen gubiti vid nad minijaturama. Milanovićeva mudrost i vizija su najmanje deset konfekcijskih brojeva veći od male Hrvatske.

Njegova frustracija da je osuđen na jednu ušljivu balkansku šupu, umjesto da na čelu neke supersile odlučuje o budućnosti planeta, gotovo vrišti iz sedam rečenica koje je izgovorio u Čakovcu kad su ga upitali o američkim prijetnjama da će oteti Grenland Danskoj. Nešto što je trebala biti banalna protokolarna izjava o nepovredivosti teritorijalnog suvereniteta država ispalo je megalomansko geopolitičko mrsomuđenje, a u podtekstu je ustvari to bio vapaj jednog zakinutog nesretnika, poziv upomoć jedne žrtve nepravednog usuda.

“Postoji, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardsko otočje”, upozorio je Zoran Milanović. “Ono pripada, u principu, Norveškoj. Ono je malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoji i to otočje. Grenland je beskoristan.”

Ova je čudna izjava, očekivano, i ne prvi put kad je Milanović posrijedi, izazvala međunarodnu sablazan. Norvežani su ispalili na živce, upravo kao što su i Šveđani i Finci lagano popizdili kad se Zoran Milanović prije nekoliko godina uprazno junačio da će im blokirati ulazak u NATO. Kad gledate ove slučajeve u nizu, neizbježno se nameće pitanje: kakav je to feler u glavi hrvatskog predsjednika? Zašto je on tako nadrkan na skandinavski sjever?

Skandinavski sjever ipak može ostati miran jer Milanović nema baš nikakvu moć da im naudi. No, njegove bi fantazije možda trebale zabrinuti građane Hrvatske. Nije ugodno znati da imate predsjednika koji zamišlja što bi napravio na mjestu Donalda Trumpa. Gdje bi on, da se njega pita, poslao nuklearne podmornice. Dobro, nema od njegova laprdanja prave opasnosti ni za nas, njegove su ovlasti, srećom, beznačajne, ali je, brate, sramotno. Vrhovni zapovjednik nam zvuči kao budala.

Njegove su izjave kao geopolitičko mudrijašenje Franje Šafraneka iz filma “Tko pjeva zlo ne misli”, koji ide prek K Žnidaršiću porazgovarat se malo o Abesiniji. Taj Svalbard koji on spominje, arhipelag na pola puta između obala Norveške i Sjevernog pola, zvuči kao da je došao iz birtijske oklade besposličara, kad su Milanović i društvo nakon četvrte butelje Benvenutijeve malvazije u Arktičkom oceanu počeli treći svjetski rat.

“Ivice, daj nam globus!” viknuo je u nekom trenutku predsjednik.

“Gospodine predsjedniče, Globus više ne izlazi”, rekao je konobar.

Milanović ga je nekoliko sekundi zbunjeno gledao, prije nego je shvatio u čemu je nesporazum.

“Ma, ne taj globus, nego onaj pravi… No”, dlanovima je pokazao okruglo tijelo, “zemaljsku kuglu.”

“To ne držimo.”

“Čekaj, imam ja Google Maps”, sjetio se netko za stolom.

“Eto, vidiš, rekao sam ti da je tu”, zavikao je predsjednik nešto kasnije pokazujući Svalbard, na ekranu. “Podsjeti me da sutra nazovem Trumpa.”

Nisu rijetke ovakve šašave epizode u birtijama. Ne možete ih osuđivati jer su i vama u pijanom stanju oko ponoći svakakve ludosti padale na pamet. Problem je, međutim, da je Milanović svoju geopolitičku mudroliju ponovio usred dana, pred kamerama. Navodno je bio trijezan kad je pretpostavio da američki predsjednik i njegovi generali ne znaju za Svalbard, nekako im je prošao ispod radara jedan komad kopna od šezdeset jednu hiljadu kvadratnih kilometara, veći od cijele Hrvatske.

Podsjetilo me to kako sam ja, kao dječak od deset ili dvanaest godina, listajući zemljopisni atlas, opazio da je Rusija na svom istočnom kraju sasvim blizu Aljaske. Oduševljen otkrićem, razmišljao sam kako bih svakako morao nekako naći način da Leonida Brežnjeva i Ronalda Reagana upozorim kako je glupo da ratuju preko širokog Atlantika i cijele Europe kad im je mnogo zgodnije rokati se malim raketama preko Beringova tjesnaca. I danas kad vam pričam o tome sramim se vlastite naivnosti, ali razumjet ćete, bio sam maloljetan, išao sam u šesti razred. Ozbiljno je sranje kad jedan magarac od šezdeset godina, k tomu i predsjednik države, nagađa o mogućnosti da u Pentagonu nisu gledali kartu svijeta.

Možda je ipak gore, ne mogu se odlučiti, kad Franjo Šafranek na Pantovčaku preporučuje drugoj državi da okupira teritorij treće države, s benevolentnom napomenom kako Svalbard “pripada, u principu, Norveškoj”. Za usporedbu, prije nekog vremena našu je javnost uzrujalo da je patrijarh Porfirije negdje usputno kazao kako su granice promjenjive.

Što, načelno, čak i nije neistinito. Granice se stvarno, kroz čitavu povijest mijenjaju, ali nama je svejedno iz usta poglavara Srpske pravoslavne crkve zvučalo zloslutno. Zanima li vas koliko je Norvežane naljutilo nuđenje jednog njihova arhipelaga Amerikancima, probajte zamisliti kako biste vi reagirali da patrijarh Porfirije reče: “Dubrovnik, u principu, pripada Hrvatskoj.”

Bio je to, ukratko, zazoran istup jednoga samouvjerenog komedijaša koji nam je, kako vrijeme prolazi, sve zagonetniji. Ne možemo se više sjetiti zašto smo glasali za njega. Bio je i premijer i predsjednik, ali nikad zaista nije bio ni blizu državnika. Zaista, što smo mi bogu skrivili da se Zoran Milanović rodio kao Hrvat?

/Desk/

Objava Tomić nazvao Milanovića “magarcem od 60 godina” – obrazložio je i zašto pojavila se prvi puta na Republika.

“Zoran Milanović elementarno ne poznaje kako funkcionira međunarodna trgovina naoružanjem”, objavilo je u priopćenju ministarstvo obrane, nakon što je predsjednik prozvao Vladu kako nije zaštitila nacionalne interese pri kupnji francuskih zrakoplova Rafale, koje je zatim kupila i Srbija.

Milanović je prozvao Vladu da nije zaštitila nacionalne interese pri kupnji francuskih borbenih zrakoplova Rafale s obzirom na to da su oni prodani i Srbiji, priopćeno je u utorak s Pantovčaka.

“Ako je hrvatska Vlada znala da će Francuzi prodati napredniji model zrakoplova Srbiji, onda je postupila podanički i na štetu hrvatskih nacionalnih i sigurnosnih interesa”, dodao je Milanović.

MORH je u priopćenju rekao da predsjednikove tvrdnje pokazuju “elementarno nepoznavanje načina funkcioniranja međunarodne trgovine naoružanjem”.

Velike sile desetljećima prodaju isto ili slično naoružanje državama koje su u napetim, “pa i otvoreno suprotstavljenim odnosima”, kažu Ministarstvo.

“SAD istodobno naoružava i Izrael i Egipat, Rusija i Indiju i Pakistan, a Zapad paralelno naoružava i Grčku i Tursku. To je pravilo, a ne iznimka, poručio je MORH.

Ministar obrane Ivan Anušić odgovorajući na tvrdnje predsjednika Milanovića rekao je: “Pitanje je zbog čega vrhovni zapovjednik OSRH dovodi praktički svaku nabavu u pitanje. Svaku nabavu koju Vlada RH provodi – dovodi se u pitanje. Treba li nam to i je li to ispravan model naoružavanja i opremanja? Ne da je ispravan, nego je obvezan i moramo ga imati na temelju svih geostrateških i geopolitičkih situacija koje se događaju oko Republike Hrvatske. Napomenut ću da bi predsjednik Republike trebao razmisliti kako ovo utječe i djeluje na svakog pripadnika OSRH, ali i na hrvatski narod kada se svaka nabava OSRH, koje su temelj nastanka ove države, dovodi u pitanje. Isto tako, u jednom vremenu, vrhovni je zapovjednik bio premijer, vodio je Vladu RH. Tada, te četiri godine, Hrvatska vojska pamti samo teške dane”.

Izjave predsjednika Milanovića komentirao je i premijer Andrej Plenković.

“Milanović se potpuno izuzeo od nabave aviona, premda mu je Vlada uputila paket da se očituje. Vlada je proces vodila na način koji je bio kompetitivan, imali smo ponude četiri različita zrakoplova. Odabrali smo francuske Rafale koji su po cijeni i performansama bili najbolji odabir. Nijedna Vlada do mojih Vlada nije imala odvažnosti, hrabrosti, niti volje, niti ideje kako da iznađe financijska sredstva za kupnju aviona”, kazao je.

“Milanovićeva teza je zakašnjela i potpuno nerealna i bezvezna jer ništa ne mijenja nego samo muti vodu u političkom i medijskom prostoru da bi slušali komentare jesmo li papci. Papak je onaj koji je bio četiri godine premijer, a za HRZ (Hrvatsko ratno zrakoplovstvo) nije učinio ništa osim neuspjelog remonta tadašnjih MIG-ova. To su realnosti”, dodaje.

Navodi da je “predsjednik ljubomoran” te da bi se “sam trebao zapitati što je učinio za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo”.

“Hrvatska i Srbija nisu u istoj kategoriji”

Također, Ministarstvo je naglasilo da Hrvatska i Srbija “nisu niti mogu biti u istoj kategoriji” objasnivši da Hrvatska zrakoplove nabavlja kao punopravna članica NATO-a i Europske unije, i to u sklopu Strateškog partnerstva s Francuskom.

MORH je rekao da zrakoplovi nisu kupljeni radi regionalnog nadmetanja, nego radi zaštite hrvatskog zračnog prostora, jačanja nacionalne sigurnosti i ispunjavanja obveza u okviru NATO-a.

Prema ministarstvu, zato što je dio NATO-a, Hrvatska ima pristup “cjelokupnom spektru sposobnosti” Rafalea, poput sustava za razlikovanje vlastitih i protivničkih letjelica, zaštićenih komunikacijskih sustava i suvremenog preciznog navođenog naoružanja.

“Upravo ta mreža sposobnosti… čini ključnu razliku između pukog posjedovanja platforme i stvarnog borbenog sustava integriranog u najsnažniji obrambeni savez na svijetu”, istaknulo je Ministarstvo.

Modernizacija vojske

Milanović je prošlog tjedna također rekao da su Francuzi Hrvatskoj “uvalili rabljene avione”, a “Srbiji prodali nove”, zbog čega sad “moramo kupiti novu opremu”.

MORH je u utorak uzvratio da se modernizacija hrvatskih Rafalea provodi “potpuno uobičajeno i planski”.

“Hrvatska je 2021. godine kupila tada najnoviji standard F3-R. U međuvremenu je razvijen standard F4, te Hrvatska, kao i svi ostali korisnici Rafalea, postupno podiže svoje avione na novi standard”, objasnio je MORH, dodajući kako je riječ o nužnom dijelu životnog ciklusa svake ozbiljne borbene zračne flote te da će se isto događati s budućim standardima.

Ministarstvo je k tomu naglasilo da Hrvatska sustavno modernizira svoje oružane snage poput ozbiljnih i odgovornih država, optuživši Milanovića da potkopava vjerodostojnost “vlastite vojske, zapovjednika i savezništava”.

Milanović je vojnicima uskratio juhu

MORH u priopćenju i naglašava da je upravo nabava eskadrile Rafalea najviše podignula razinu sigurnosti Republike Hrvatske od svih pojedinačnih projekata opremanja u novijoj povijesti i dodaje da je “to ono što predsjedniku zapravo smeta”.

Podsjećaju kako je u “Milanovićevu premijerskom mandatu proračun Ministarstva obrane smanjen čak 17 posto i spušten na rekordno nisku razinu, a danas je triput veći”.

“Isti taj predsjednik Republike kao premijer je, unatoč upozorenjima, odobrio slanje hrvatskih MiG-21 na remont u Ukrajinu, iako je bilo poznato da oni za to nemaju sposobnosti. Očekivano, taj je posao obavljen loše, s ugrađivanjem starih dijelova”, stoji u priopćenju.

Ministarstvo je poručilo da će Milanovićev premijerski mandat u obrani biti najviše upamćen po “brutalnom rezanju materijalnih prava pripadnika Hrvatske vojske – do te mjere da su pojedinim kategorijama vojnika ukinuli čak i juhu i salatu u obroku”.

MORH zaključuje da će Milanović ostati upamćen “kao jedini predsjednik države u suvremenoj Europi, a vjerojatno i šire, koji se sustavno, uporno i javno trudi potkopavati vjerodostojnost vlastite vojske, vlastitih zapovjednika i vlastitih savezništava. I to u vremenu najvećih sigurnosnih izazova u Europi od Drugog svjetskog rata”.

/Desk/

Objava MORH reagirao na Milanovićeve tvrdnje da Plenkovićeva vlada nije zaštitila nacionalne interese pri kupnji Rafalea: “Vojnicima je uskratio i juhu – jedini predsjednik koji se trudi potkopati svoju vojsku i savezništva” pojavila se prvi puta na Republika.

Jedino Zoran Milanović ima uvjerljivu strategiju za pobjedu na predsjedničkim izborima. Nije mu bila potrebna velika mudrost da je obrazloži, jer je tu sve onako zdravoseljački dobro posloženo. Nije razrađivao političke i ideološke dileme, ni uranjao u bespuća povijesne zbiljnosti ili zalazio na europske stramputice – sve to on prepušta Plenkoviću, a njegova poruka stala je na jednu stranicu novinskog teksta. Čak se nije spuštao na razinu intervjua, nego je novinar njegove riječi prikazao kao svoj komentar preuzimajući funkciju glasnogovornika – nedostajala mu je samo truba.

Piše: Denis Kuljiš (Split, 8. prosinca 1951. – Zagreb, 18. kolovoza 2019.) – Tekst objavljen 26.06.2019. godine

Zoka Milanović uvijek je bio izuzetno vješt u manipuliranju medijima. To jedino zna i to ga jedino zanima. Dok je bio premijer u uredu bi izjutra pročitao novine, obrnuo telefone i odaslao potrebne signale, zakuhao što treba, a zatim već oko podne sjeo u resoran, gdje bi uz vino i bezvezne sugovornike (mene recimo), dočekao kraj radnog vremena. Za četiri godine njegova mandata, zemlja je pala u historijsku stagnaciju. Ali, kao političar, on je bio uspješan. Propala mu je vlada, a zatim i stranka a on, evo, vraća se neokrznut, možda jači nego ikada.

Hrvatska pod njegovom vlašću nije bila uspješna, ali on jest, jer je bio dovoljno pametan da zna kako ne može utjecati na dubinske ekonomske i političke procese, jedno zato što ih uopće ne razumije, a drugo stoga što ga sve to ni malo ne zanima. Može izbacivati floskule i parole, servirati sulude teze i paralaže, može folirati, napuhivati se i junačiti, ali ne može voditi politiku, jer za to nema osnovnu spremu.

Račan ga je držao za glasnogovornika. Linić ga je izabrao za predsjednika stranke tek da napakosti Komadini. Josipović ga nije uspio srušiti jer je onako visokoparan i uobražen bio lak plijen za tog uličarskog kavgadžiju.

Milanović u hrvatskoj politici i tabloidnoj javnosti pliva kao riba u vodi. Nema pojma o bilo kakvim ozbiljnim pitanjima, ali to se od predsjednika Republike i ne očekuje. Sadašnja je predsjednica malo bolja spikerica, a Josipović lik koji je sposoban djelovati samo u nevidljivoj sferi. Nitko od njih nije sposoban formirati tim, respektabilnu skupinu ljudi koji bi mogli formulirati i zatim provesti bilo kakvu ozbiljnu politiku. Prije Plenkovića zadnji je to pokušao nesretni Karamarko, koji je imao nekoliko odličnih kadrova, a onda uzeo Hasanbegovića pa sam sebe torpedirao, što je njegovom najbližem suradniku kojemu su bezumno narasle ambicije, olakšalo da mu postavi minu (čuvena afera ”preslagivanje”).

S obzirom na svoje sposobnosti i želje, Milanović je, dakle, za sebe odabrao idealnu poziciju. Kao predsjednik ne mora ni za što odgovarati, čak ni za svoje izjave, način života koji mu najviše odgovara pretvara se automatrski u protokol, putuje naokolo svojim mlaznim avionom, nalazi se s kim god želi i može se praviti važan od jutra do mraka (to mu je štoviše u opisu posla).

U jednu riječ – predsjednikovanje je za nj posao iz snova.

Imajući u vidu prvu nagradu, bio je spreman uložiti nešto truda i pripremiti sve što je potrebno za pobjedu. Na vrijeme je obišao baze, utvrdio sve ključne kontakte i pripremio odgovore na glavna pitanja, koje je zatim preko novinskog komentara pustio u javnost.

Prvo, objasnio je da je pun kao brod, da sjajno zarađuje, te da mu predsjednička funkcija uopće nije potrebna. Drži, naime, predavanja. Kome? Prvo, na diplomatskoj akademiji ”Dag Hamarskjold”. Svi koji ga poznaju znaju koliko je prikladan za bilo kakvu diplomatsku misiju. Treba li nekoga izvrijeđati, najbolje je poslati Zoku Milanovića. To je kod njega sinjska vlaška genetika – čak se i njegov otac uspio tako zavaditi s nedužnim pometačem ”Čistoće” da je taj skromni gradski crv izgubio živce i matorog komitetliju htio zatući metlom od šiblja.

Osim toga, kaže Milanović, zovu ga da drži visoko honorirana predavanja – Kinezi recimo. Zašto ga oni zovu? Kad je premijer Li Keiquanga prvi put 2014. došao u Beograd da promovira strategiju Novog puta svile na europskom tranzicijskom istoku, nacrtali su se ondje premijeri i predsjednici svih 16 pozvanih vlada, a nije jedino Milanović, koji je izjavio da mu se ne da, jer od tih priča s Kinezima ionako ništa ne biva… Time se referirao na jednu manje poznatu epizodu posjeta kineskog potpredsjednika vlade koji je godinu dana ranije dolazio u specijalnu misiju nudeći da Kina izgradi željeznički koridor velikih brzina Rijeka – Budimpešta, ali u Vladi nisu bili sposobni shvatiti ni tko je taj čovjek, ni što ponuda znači… Tako je potpisan sporazum za brzu prugu Beograd – Budimpešta kojom će vlakovi prometovati brzinom od 200 kilometara na sat. No, to je druga i duga priča.

Sad je Zoka naposlijetku shvatio – ta prošlo je pet godina, a toliko mu otprilike treba da pojmi, pa je otputovao u Kinu četiri puta (prenosi novinar u svojstvu glasnogovornika) i ondje držao predavanja. Platili su mu 20.000 dolara, plus putni troškovi u prvoj klasi i luksuzni smještaj. Kina investira u infrastrukturu i u ljude u perifernoj istočnoeuropskoj regiji koju napada svojom ”mekanom moći”. Neku sitnicu isplati se uložiti i u ovog osebujnog momka na pragu srednjih godina, koji je izgubio prethodnih šest izbora, ali sljedeće možda neće. A ako i izgubi, neće zbog toga propasti kasa druge najveće svjetske ekonomije…

U općoj shemi puno je važnije što je Zoka prijemčiv i otvoren prema Rusima. On je uvijek mogao računati na Čermakovu podršku – kad je trebalo Čermak je, recimo, zaposlio njegova ključnog čovjeka, generala Kotromanovića. A Čermakova tvrtka gradi plinovod iz Slavonskog Broda preko Save do ruske rafinerije ”Zarubežnjefta”, koja sad strašno zagađuje jer gori mazut. Ovaj će plinovod omogućiti da se problem slavonskog mini-Černobila trajno riješi. Ta ruska rafinerija je postaja na zamišljenom putu Turskog toka, koji je kao i Sjeverni tok 2 stratregijski pravac ”Gazpromova” nastupanja u Europi. Čermak bi, ako se planovi realiziraju ondje sagradio jednu termoelektranicu od 500 megawata, malo manju od nuklearke Krško. Svi su interesi povezani i kompatibilni, ako i nisu jako čvrsto zasnovani, nego samo naznačeni.

Ruski lobi imao je ranije glavno uporište u HDZ-u, gdje potpomaže desnicu, ali sad je došlo vrijeme da se nešto pripremi za slučaj da na narednim izborrima na vlast dođu lijevi. Rusi su, uostalom, uvijek smatrali da hrvatskog predsjednika treba držati u džepu, jer im je bilo jasno, da se vlada mora povinovati Bruxellesu.

Šira politička baza Milanoviću je, dakle, unaprijed osigurana. Bude li izabran, u prvi državni posjet otići će k Ediju Rami u Tiranu, a zatim u Moskvu k Putinu. Rami iz zahvalnosti, jer je bio jedini klijent Milanovićeve konsultantske tvrtke EuroAlba, koju je držao u poslovnoj zgradi zagrebačkog hotela Internacional, bez zaposlenih, i dolazio ondje samo dizati pare.

Morao je nekako opravdati novac kojim raspolaže, pa su te albanske konzultacije poslužile. Novinari su posve neosnovano špekulirali kako je nešto morao oprihodvati kod prodaje ”Croatiaosiguranja” rovinjskom ”Adrisu”, što je progurao Linić iako je na natječaju poljska firm nudila veći iznos. Također, govorkalo se da nije mogao biti toliko neupućen u posao stoljeća s vjetroelektranama koji je ugovoren u njegovu mandatu. Zar su baš sve provizije uzeli drugi ljudi? No, to su sve prazne priče, nitko nije podastrijeo dokaze, budući da logičke konstrukcije ne prolaze na (hrvatskom) sudu.

Na domaćoj političkoj sceni puno je važnije ono što je u tom propagandnom članku s najavom kandidature napisano o Milanovićevim odnosima s generalom Gotovinom. To nije neka politička kombinacija, objašnjava se, nego naprosto jedno lijepo prijateljstvo, za koje je zaslužan Kotromanović. Milanović i Gotovina provode skupa sate i sate, druže se, pričaju. O čemu? Navodno je general silno načitan, iako nije uspio završiti ni osnovnu školu (takve su bile prilike), a poslije je bio preokupiran kao legionar i komandos u Paragvaju. Što se tiče Milanovića, on ne čita knjige. Ja sam mu jednu bio posudio (nije mi je vratio), ali znam pozitivno da je pročitao science-fiction roman Philipa K. Dicka ”Čovjek u visokom dvorcu”. Inače uglavnom čita novine i oslanja se na svoju inteligenciju, a ne na erudiciju. Kao premijer usavršio je nepce za raspoznavanje sortnih crnih vina – kad smo se upoznali još je mislio da je Jaska vrhunska vinorodna regija, ishodište zagorske vinske ceste gdje se generacijama destilirao čuveni direktor.

Kad novinaru-glasnogovorniku govori o muškom prijateljstvu što ga povezuje s famoznim legionarom, Zoka Milanović demonstrira silu – bitno mu je da se zna što njegova kampanja ima u generalštapskoj pričuvi. Neće biti nužno da se to oruđe aktivira, ono je tu kao sredstvo odvraćanja. Tko će ga onda optužiti da je komunjara, kad ima tako snažno uporište na domoljubnoj desnici, a prošle je izbore izgubio jer je dragovoljcima govorio kako Srbe prezire više i od njih?

Istodobno, nastupit će kao kandidat SDP-a, bez obzira na logički konflikt. Ali logika nema veze s populističkom i real-politikom. Esdepeovci su gladni bilo kakvih pobjeda, nakon godina poniženja koje su pretrpjeli usljed poraza koje im je donio svojom promašenom vladavinom. Red je da im nešto vrati. Zato će se esdepeovci praviti ludi oko tih desničarskih ekskursa – već sad njihova simpatizerska blog-mafija piše kako Milanović jedino mora ”sam sebe ukrotiti”, kako bi mogao pobijediti… Jer, kao, kod njega je problem s karakterom, a ne sa stavom. Nije on isključiv, divlji, uskogrudi nacionalist, uobražen, loše odgojen i površno obrazovan Vlaj, nego je naprosto vatrene ćudi, kao i svi oni konji koji svakoga ljeta iznova pobuđuju udivljenje na Sinjskoj alci.

Nakon kraćeg natezanja, Milanović je postigao sporazum s Bernardićem o svojoj kandidaturi. Bernardić mu, naravno, ne vjeruje, zna da je Milanović dvije godine podbadao svoje bivše ministre da ga ruše, kako bi sam ponovo preuzeo stranku, on ili neki njegov pijun, pa su od jutra do mraka filali novinare pričama o propasti SDP-a, gubitku kredibiliteta i padu podrške, koja, pokazalo se na izborima za Europski parlament, nije bio ni veći ni manja nego kod HDZ-a.

Zato Bernardić nije bio sklon da ga odmah kandidira, nego je tražio sto izgovora i bilo kakvu alternativu, a onda je Zoka Milanović kapitulirao – on je takav, slomi se čim mu pružiš odlučan otpor – pristao je da se liši cijele te svoje svite, da ih ne uzima u izborni stožer, što znači da ih je otpilio, pa će ih Berni mirno izostaviti sa svih budućih kandidatskih lista. Kod Milanovića uvijek možeš biti siguran u jedno – izdat će i jeftino prodati sve one koji su mu na bilo koji način pomogli.

Takve najviše prezire. Tako je otkantao Linića koji ga je stvorio, nas nekolicinu intelektualaca i novinara koji smo ga u početku podržavali misleći da je čist i neporočan mladi političar novoga kova, a zatim i svoju najvjerniju pomoćnicu koja mu je služila kao kabinetski rob i pomagala u pumpanju medija. Naposlijetku je oddgurno u blato vlastitog šefa kaabineta, koji mu je na putovanjima nosio torbu, a kad su zafalili novci iz blagajne, bog zna na što utrošeni, u javnom priopćenju rekao je da ne može odgovarati za posljedice tuđe ovisnosti.

Kad je došao na vlast u stranci, Milanović je stao izbacivati sve ranije funkcionere, a nije uspio uništiti jedino Bernardića, koji se ukopao i godinama istrajao u defanzivi. Sve stare zamijenio je novima, koje je sad otkačio. Nitko neće plakati za njima, tim najlojalnijim komunjarama koji zakonomjerno uvijek završe na Golom otoku.

Zoka Milanović ima potentnu poziciju za izborni trijumf. Nastupit će kao ”lijevi suverenist”. Branio je Perkovića, zatvarao granicu sa Srbijom, ne haje za Ameriku, za Njemačku ni za Bruxelles, dobar je s Kinom, bit će dobar s Rusijom. Čime će mu se onda suprotstaviti nedužna predsjednica, kao kamilica blagi Škoro i manično usredotočeni Kolakušić?

Objava PODSJETNIK – Kuljiš je prepoznao: Milanović i njegov populistički pokret – predsjednikovanje je za nj posao iz snova pojavila se prvi puta na Republika.

Narodna banka Srbije priopćila je da će obustaviti platni promet s Naftnom industrijom Srbije ako kompanija ne dobije licencu za poslovanje.

“Narodna banka Srbije obavještava javnost da će, sukladno najavi predsjednika Republike Srbije, ukoliko kompanija NIS AD ne dobije licencu za poslovanje do predviđenog roka, obustaviti platni promet s navedenom kompanijom, kako se ni na koji način ne bi dovela u pitanje stabilnost domaćeg financijskog sustava, odnosno kako bi platni promet u zemlji funkcionirao nesmetano”, stoji u priopćenju.

Vučić: Srbija, ni kriva ni dužna, postala predmet ucjena

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je da se zemlja suočava s “vrlo velikim problemima” zbog mogućeg prestanka rada rafinerije NIS-a u Pančevu, koja se trenutno nalazi u fazi tople cirkulacije, odnosno minimalnog rada prije potpunog gašenja. Ako američka Vlada ne odobri produljenje licence u sljedeća četiri dana, rafinerija će morati stati.

Vučić je rekao da se Beograd nadao odobrenju već jučer, ali su “američki partneri zatražili dodatna pojašnjenja”. Potencijalna licenca, ako bude odobrena, trajala bi 45 do 60 dana.

Predsjednik Srbije je naglasio da problem NIS-a više nije samo pitanje Srbije, nego dio šire međunarodne borbe velikih sila. Upozorio je da sankcije protiv ruskih kompanija, uključujući i NIS, “dubinski pogađaju Srbiju”, te da je zemlja “ni kriva ni dužna postala predmet ucjena”.

Dodao je da je Srbija posljednjih devet mjeseci “prihvatila sve što je ruska strana tražila”, ali da rješenje o prodaji ruskog udjela nije pronađeno. Najavio je novi sastanak s Viktorom Orbanom, istaknuvši da je Srbiji čak nudio udjel u energetskim projektima, ali bez rezultata.

Ugrožene banke i platni sustav

Vučić je rekao da je Narodna banka Srbije dobila upozorenje da bi mogla postati meta sekundarnih sankcija, što bi dovelo u pitanje platni promet, kreditiranje i funkcioniranje financijskog sustava.

Prema njegovim riječima, SAD su do ponedjeljka bile dale usmeno jamstvo da sankcije neće biti aktivirane – no ključna odluka još uvijek se čeka.

Ako licenca ne bude izdana u sljedećih 36 sati, Srbija će, kaže Vučić, morati uvoziti derivate po višim troškovima, što će povećati inflaciju. Prema njegovim riječima, NIS ima 55.000 tona dizela i 55.000 tona benzina, što bi bilo dovoljno za maloprodaju do polovine prosinca. Državne rezerve bi, tvrdi, mogle pokriti dio manjka — 184.000 tona dizela i oko 19.000 tona benzina.

Vučić je ponovio da Srbija neće nacionalizirati NIS, iako sankcije otežavaju poslovanje. Podsjetio je da je država ranije prodala većinski udio tvrtki Gazprom, uključujući rafinerije, infrastrukturu i stotine benzinskih crpki.

Otkrio je i da je NIS ove godine tri puta mijenjao vlasničku strukturu, ali Srbija nijednom nije iskoristila pravo prvokupa, “jer smo htjeli pokazati poštovanje ruskoj strani”.

Vlada Srbije prihvatila je Vučićev prijedlog da se Moskvi da dodatnih 50 dana za pronalazak novog investitora. Ako kupac ne bude pronađen, Vučić kaže da Srbija “neće imati drugi izbor” nego imenovati svoju upravu i ponuditi “najvišu moguću cijenu” ruskim vlasnicima – ali bez nacionalizacije.

Milanović: Srbija nije u milosti SAD-a, Hrvatska neće kupiti NIS

Komentirajući aktualnu situaciju u Srbiji i mogućnost gašenja rafinerije NIS-a zbog američkih sankcija, predsjednik Republike Zoran Milanović je poručio da se Hrvatska u tu priču neće uključivati.

“Hrvatska ima važnije brige, to je INA. Konzultanti su trebali dati prijedlog kako da Hrvatska kupi INA-u, od toga se nije dogodilo ništa. A to tko će kupiti NIS, Hrvatska sigurno neće, rekao je.

Istaknuo je da je JANAF spreman pružiti tehničku potporu, kao i dosad.

“JANAF je tu, stoji na raspolaganju kao i u vrijeme mojih prethodnika i sadašnje vlasti. Razgovarao sam o tome i u Mađarskoj, oni imaju svoju poziciju, probao sam agitirati za Hrvatsku. A što će Mađari napraviti, ovisi u kojoj su fazi milosti iz perspektive Washingtona. Srbija očito nije u milosti. JANAF je tu da servisira i ubire nekakvu naknadu”, rekao je.

Dodao je i upozorenje na mađarsku energetsku strategiju.

“Orijentacija Mađarske samo na jedan izvor je opasno. Mađari će sigurno razmišljati o tome”, kazao je Milanović.

/Desk/

Objava Vučić: Srbija u “vrlo velikim problemima” pojavila se prvi puta na Republika.