Pravobraniteljstvo se pravda: Organi države nisu vodili kazneni postupak, niti su podigli optužnicu

-Tužba se temelji na činjenici da je protiv tužitelja od 2013. do 2020. godine vođen kazneni postupak u okviru kojeg je Budimiru u travnju 2014. godine određen pritvor u trajanju od 29 dana, potom ukinut, nakon čega je postupak djelimično vođen u Sudu BiH, a potom na Županijskom sudu u Sarajevu, gdje je okončan oslobađajućom presudom, naveo je pravni zastupnik Budimira, Ragib Hadžić, izvijestio je Detektor.ba.

Kako je objašnjeno, Budimir je podnio tužbu radi “naknade štete zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed povrjede ugleda, časti, prava osobe i neosnovanog lišenja slobode i neosnovanog jednomjesečnog pritvora te umanjenja životne aktivnosti”, u iznosu od 277.000 KM.

Kako stoji u tužbi, Budimira su krajem travnja 2013. godine pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) po naredbi Tužiteljstva BiH lišili slobode.

Pravobraniteljstvo BiH, koje zastupa državu, u odgovoru na tužbu je navelo kako se radi o neosnovanom tužbenom zahtjevu jer, kako je navela punomoćnica Državnog pravobraniteljstva Safija Kreštalica, “organi države nisu vodili kazneni postupak, niti su podigli optužnicu protiv Budimira”.

-Postoji oblik moralne satisfakcije prema kojem je Sud dužan u novinama i drugim sredstvima javnog informiranja objaviti odluku iz koje proizilazi neosnovano lišenje slobode, ako oštećeni smatra da mu je potrebno za rehabilitaciju, navela je Kreštalica.

Tijekom pripremnog ročišta, pravni zastupnik Budimira uložio je Sudu materijalne dokaze koje planira izvoditi tijekom glavnog pretresa i dostavio ih Pravobraniteljstvu.

Budimir: Ponižavan i provlačen kroz blato sedam godina

Iz Državnog pravobraniteljstva zatražili su nastavak pripremnog ročišta jer je dostavljena dokumentacija obimna i treba im vremena za očitovanje.

U tužbi se poziva na odluku Ustavnog suda iz 2013. godine kojom je zaključeno kako postoji povreda prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda – kada je Sud BiH odredio pritvor, a da za to nije bio ispunjen osnovni zakonski uvjet, kao ni postojanje osnovane sumnje da je Budimir počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

Budimiru se naknadno sudilo pred Općinskim sudom u Sarajevu po optužnici Županijskog tužiteljstva u Sarajevu. On je 2019. godine oslobođen svih optužbi, podsjeća se u tužbi. Nastavak pripremnog ročišta zakazan je za 23. studenog.

Komentarajući izjavu pravobraniteljice Kreštalica kako je zahtjev previsok u odnosu na slične slučajeve, Budimir je u izjavi za Dnevni list kazao: “BiH je već do sada isplaćivala iznose od 200.000 KM, a moj slučaj nije ni sličan drugim slučajevima. Ja sam uhićen kao Predsjednik Federacije BiH na svom radnom mjestu bez valjanih dokaza, nakon toga pritvoren što su danima objavljivali svjetski mediji, a napose mediji u regiji, ponižavan i provlačen kroz blato sedam godina od dana uhićenja do okončanja postupka pravomoćnom oslobađajućom presudom. Šteta koja je meni i mojoj obitelji počinjena je multidimenzionalna i o tome ću ja i vještaci govoriti tijekom glavne rasprave”.

Šaroviću 102 tisuće, Fazliću 200 tisuća, Radončiću skoro 100 tisuća…

No, podsjetimo i na neke od slučajeva kada je Država morala isplatiti visoke odštete jer tužitelji nisu uspjeli dokazati svoje optužbe protiv tuženih.

Jedna od rekordnih odšteta isplaćena je Naseru Palislamoviću i to u iznosu od 202.000 KM zbog tri godine provedene u zatvoru zbog optužbi da je sudjelovao u terorističkom napadu na Policijsku stanicu u Bugojnu. Tužiteljstvo nije dokazalo njegovu umiješanost te je Palislamoviću isplaćeno 202.000 zbog protupravnog uhićenja i pritvaranja.

Bivšem ministru vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, a danas predsjedniku SDS-a Mirku Šaroviću, također je isplaćen pozamašan iznos od poreznih obveznika jer tužitelji nisu uspjeli dokazati navode svoje optužnice o umiješanosti u slučaj ‘Privredna banka Srpsko Sarajevo’. Šaroviću je isplaćeno 102.000 KM zbog također protupravnog pritvaranja, povrede časti i ugleda i pretrpljene duševne boli. Šarović je tražio 480.000 KM.

Odštetu od 200.000 KM dobio je Asim Fazlić, bivši zamjenik direktora Interpola BiH, jer je lažno optužen da je davao podatke, zbog čega je bio u pritvoru. Fazlić je u zatvoru proveo desetak mjeseci pod optužbom da je bio na čelu “organizirane kriminalne grupe”, a na slobodu je pušten u prosincu 2004. godine.

Zbog nekoliko dobivenih procesa, predsjedniku Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH, Fahrudinu Radončiću, do sada je isplaćeno skoro 100 tisuća KM odštete.

U rujnu ove godine, prema presudi Suda BiH, isplaćeno mu je 29.015 KM za naknadu nematerijalne štete zbog lišavanja slobode koji je okončan pravomoćnom oslobađajućom presudom. Prije toga, u veljači ove godine, Sud BiH donio je presudu kojom je obvezao BiH da Radončiću isplati 27.000 KM također zbog neosnovanog pritvaranja u trajanju od 66 dana, u vrijeme kada je bio izaslanik u Domu naroda PSBiH.

Presudom je utvrđeno da je predsjednik SBB-a pretrpio povredu ugleda, časti i prava osobnosti zbog neosnovanog uhićenja u montiranom kaznenom postupku, koji je protiv njega vođen tri godine i okončan pravomoćnom oslobađajućom presudom u listopadu 2018.

BiH je, prema presudi, morala nadoknaditi i troškove postupka u iznosu od 4.487,20 KM. Radončiću je i 2019. postupku koji je okončan pravomoćnom, oslobađajućom presudom isplaćeni troškovi u ukupnom iznosu od 24.025,95 KM.

Tada su, jer je radilo o istom predmetu, odštetu dobili i optuženi, pa oslobođeni, Zijad Hadžijahić, Bilsena Šahman 26.500 KM, Bakir Dautbašić 30.854 KM.

Ovo su samo neke od isplaćenih odšteta zvog nedovoljno potkrijepljenih optužbi tužiteljstva, često i politički motiviranih i “montiranih” kako bi se degradirale osobe koje su “mete”. No, to nije sve – milijuni poreznih obveznka isplaćeni su i kao sudski troškovi zbog neuspjelih optužnica.

Budimir kazneno prijavio Sallihovića, Čavku, Kajmaković, Bogunića, Burzić, Knezovića….

Dnevni list već roije je pisao da je Budimir, putem svog odvjetnika Ragiba Hadžića, 16. lipnja Federalnom tužiteljstvu u Sarajevu, ponio i kaznenu prijavu protiv Gorana Salihovića bivšeg glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, Olega Čavke tužitelja u Tužiteljstvu BiH, Dijane Kajmaković v.d. zamjenice glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, Sanjina Bogunića tužitelja u Tužiteljstvu Sarajevske županije, Dalide Burzić bivše glavne tužiteljice Tužiteljstva Sarajevske županije, Slađenka Čerkeza dužnosnika SIPA-e, Mirsada Kebe bivšeg potpredsjednika FBiH, Ivana Knezovića iz Mostara i, kako se navodi u prijavi, NN osobe čiji će se identitet utvrditi tijekom istrage.

U kaznenoj prijavi stoji da su svi navedeni, zajednički ili ponaosob, “u skladu sa zadacima i ulogama koje su dogovorili međusobno, zloupotrebom svojih ovlasti, bez bilo kakvih uvjerljivih zakonitih dokaza, inicirajući poduzimanje posebnih istražnih radnji i vještačenja koje nisu imale pravno utemeljenje ili su nedopuštene, izdajući naredbu pripadnicima SIPA-e, prijetnjom upotrebe fizičke sile, protupravno uhitili, zatvorili, držali zatvorenog i na drugi način ograničili slobodu kretanja i obavljanja Ustavom FBiH propisanih dužnosti i nadležnosti Predsjednika FBiH”.

Kako se navodi u kaznenoj prijavi, cilj je bila “prisila da protupravno odredbama Ustava FBiH izvrši ranije traženu političku odluku promjenom personalnog sastava Vlade FBiH, zasnivajući navodnu osnovu sumnje na neistinitim ili zlonamjernim iskazima svjedoka i netočnim obavještenjima, podmetanjem dokaza i tragova kaznenog djela, oduzeli ili ograničili slobodu kretanja predsjedniku FBiH Živku Budimiru” kako bi došlo do njegovog uhićenja i smjene, a dužnost predsjednika obavljala druga osoba, podsjeća Dnevni list.

/Desk/

Objava Pravobraniteljstvo BiH smatra da Budimir traži previsoku odštetu, a on kaže: “Već su isplaćivane visoke odštete, moj slučaj nije ni sličan drugima” pojavila se prvi puta na Republika.

U tužbi, u čije detalje je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) imala uvid, navodi se da je Budimir podnosi radi “naknade štete zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed povrede ugleda, časti, prava ličnosti i neosnovanog lišenja slobode i neosnovanog jednomjesečnog pritvora, te umanjenja životne aktivnosti” u iznosu od 277.000 tisuća maraka.

Kako stoji u tužbi, Budimira su krajem travnja 2013. godine, pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) po naredbi Tužilaštva Bosne i Hercegovine lišili slobode. “Tužitelj je uhićen pod optužbom za krivično djelo organizirani kriminal, u vezi sa krivičnim djelima zloupotreba položaja ili ovlaštenja, protuzakonito posredovanje, primanje dara i drugih oblika koristi, davanje dara i drugih oblika koristi iz krivičnog zakona Federacije”, navodi se u tužbi u kojoj se dodaje da je Sud BiH Budimiru odredio jednomjesečni pritvor.

Budimirov pravni zastupnik Ragib Hadžić kaže za BIRN BiH da je u ožujku ove godine podnio tužbu i da je do sada dobio odgovor od tužene Federacije ali još uvijek ne od države BiH.

“Zbog toga se i ne može zakazati ročište”, govori Hadžić. Iz Suda BiH su za BIRN BiH potvrdili da su zaprimili tužbu Budimira u travnju i da će termin ročišta biti naknadno objavljen.

U tužbi se poziva na odluku Ustavnog suda iz 2013. godine kojom je ovaj Sud zaključio da postoji povreda prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kada je Sud BiH odredio pritvor kada za to nije bio ispunjen osnovni zakonski uvjet, postojanje osnovane sumnje da je Budimir počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Budimiru se naknadno sudilo pred Općinskim sudom u Sarajevu po optužnici Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu. On je 2019. godine oslobođen svih optužbi, navodi se u tužbi.

/Desk/

Objava Budimir tuži državu za 277.000 KM zbog neosnovanog uhićenja i pritvora pojavila se prvi puta na Republika.

 Počelo spektaklom, završilo fijaskom

Ovo je nastavak jednog od najspektakularnijih pravosudnih slučajeva u poslijeratnoj BiH. Podsjetimo, Županijski sud u Sarajevu je u listopadu 2020. godine donio pravomoćnu presudu kojom je nekadašnjeg predsjednika FBiH Živka Budimira oslobodio optužbi za zloporabu položaja i ovlasti.

Presudom županijskog suda potvrđena je istovjetna presuda koju je ranije donio sarajevski općinski sud i kojom su odbačeni navodi optužnice da je Budimir koristio svoj položaj predsjednika Federacije da bi u zamjenu za materijalnu korist pogodovao osobama osuđenim za različita kaznena djela tako što bi ih oprostom oslobađao služenja zatvorskih kazni.

U sklopu istrage o nezakonitim pogodovanjima osuđenicima koju je vodilo Tužiteljstvo BiH, Budimir je u travnju 2013. godine u spektakularnoj akciji upala u njegov predsjednički ured u zgradi Predsjedništva BiH Sarajevu odakle ga je izvela u lisicama, a isti scenarij odvijao se i u njegovom uredu u Mostaru. Budimir je u pritvoru u Mostaru proveo mjesec dana, no na koncu se ispostavilo da su i optužbe i njegovo pritvaranje bili neosnovani, a utvrđene su mnoge manipulacije tijekom suđenja.

Državno je tužiteljstvo nakon toga slučaj je prebacilo na županijsku razinu, a jedino u čemu je ono uspjelo je ishoditi uvjetnu šestomjesečnu osudu zbog toga što je u Budimirovu uredu policija tijekom pretrage pronašla pištolj za kojega tada nije imao važeću dozvolu, a naknadno je Budimir oslobođen i te optužbe. Budimir je dužnost predsjednika Federacije BiH obnašao u razdoblju od 2011. do 2015. godine

Budimir će tražiti naknadu štete

U kaznenoj prijavi stoji da su svi navedeni, zajednički ili ponaosob, “u skladu sa zadacima i ulogama koje su dogovorili međusobno, zloupotrebom svojih ovlasti, bez bilo kakvih uvjerljivih zakonitih dokaza, inicirajući poduzimanje posebnih istražnih radnji i vještačenja koje nisu imale pravno utemeljenje ili su nedopuštene, izdajući naredbu pripadnicima SIPA-e, prijetnjom upotrebe fizičke sile, protupravno uhitili, zatvorili, držali zatvorenog i na drugi način ograničili slobodu kretanja i obavljanja Ustavom FBiH propisanih dužnosti i nadležnosti Predsjednika FBiH”.

Kako se navodi u kaznenoj prijavi, cilj je bila “prisila da protupravno odredbama Ustava FBiH izvrši ranije traženu političku odluku promjenom personalnog sastava Vlade FBiH, zasnivajući navodnu osnovu sumnje na neistinitim ili zlonamjernim iskazima svjedoka i netočnim obavještenjima, podmetanjem dokaza i tragova kaznenog djela, oduzeli ili ograničili slobodu kretanja predsjedniku FBiH Živku Budimiru” kako bi došlo do njegovog uhićenja i smjene, a dužnost predsjednika obavljala druga osoba.

Na 22 stranice kaznene prijave te s opširnom dokumentacijom Budimir namjerava dokazati manipulaciju i spregu pojedinih dužnosnika u pravosuđu s političkim manipulacijama te u kaznenoj prijavi predlaže otvaranje istrage i saslušanje brojnih svjedoka te podizanje optužnice protiv prijavljenih. Budimir će u imovinsko-pravnom zahtjevu tražiti i naknadu šete, koja će se, po visini odrediti tijekom postupka.

Naime, kako se navodi, zbog “dopuštenog rada” prijavljenih osoba, oštećeni Živko Budimir, je tijekom kaznenog postupka koji je trajao čak 7 godina trpio velike duševne bolove, materijalnu i nematerijalnu štetu, zbog teške povrjede ugleda, časti, dostojanstva i slobode, zatim očiglednog gubitka ugleda u životnoj sredini, dugoj odvojenosti od porodice i okruženja, narušavanju zdravlja, velikoj nelagodnosti, nespokojstvu, brizi i duševnim patnjama, remećenju emocionalne i psihičke ravnoteže te ozbiljnom strahu za vlastiti život kao i budućnost i egzistenciju svoje obitelji.

Sud: Izetbegović nije oklevetao Čavku

U ovom kontekstu za podsjetiti je da je upravo Općinski sud u Sarajevu , u nepravomožnoj odluci krajem svibnja odbio tužbu tužitelja Tužiteljstva BiH Olega Čavke koji je tužio za klevetu Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA.

Čavka je Izetbegovića tužio jer je ovaj na TV Hayat izjavio:„…osuđen je Božo Mihajlović (bivši tužitelj Tužiteljstva BiH op.au.). 225.000 KM je netko otuđio, nisu uhvatili tko je, samo su rekli da je to vjerojatno neka tajnica i njega su osudili na pet godina robije, a nju nisu uhvatili niti osudili. Dakle, netko uzima novac iz kutija… Pa znamo da je trenutno aktivni tužitelj uzeo tuđi mobitel, od optuženog lica iz te kutije u kojoj su evidencije. Svidio mu se mobitel, uzeo sebi i ostao tužitelj da nam dijeli pravdu. Nedopustive su to stvari. Sjetimo se namještanja Budimiru. Ovakvi potezi su kokošarski. Kako ćete uzeti mobitel i ostati tužitelj ili ostati sudac. Nevjerojatno”.

Na ovo je reagirao tužitelj Čavka iako Izetbegović istog nije spomenuo imenom. Komentirajući dalje, Izetbegović je potom na konferenciji za medije kazao: “Očito je da se Čavka prepoznao. Svi se sjećamo te afere iz 2016. godine, kada je taj tužilac odnio kući mobitel i pokušao u njega da stavi svoju karticu. Imali smo tu aferu, imali smo 2012. aferu Barašin, gdje su neke gore stvari učinjene od ovoga, gdje je bilo hakiranja, uništavanja dokaza i tako dalje. Dakle, naravno, mislio sam na njega”. Općinski sud u Sarajevu utvrdio je da Izetbegović nije oklevetao tužitelja Čavku.

Prema svemu sudeći, očekuje nas nastavak jednog od najzanimljivijih procesa u BiH, piše Dnevni list.

/desk/

Objava Protuofanziva bišeg predsjednika FBiH Živka Budimira- Kaznena prijava protiv Salihovića, Čavke, Burzić, Kajmaković, Knezovića… pojavila se prvi puta na Republika.

“Sigurnosne službe Srbije izazvale sukob HVO i Armije BiH i sukob u bihaćkom džepu”

Bivši predsjednik Federacije BiH i umirovljeni general HVO-a i HV-a Živko Budimir, gostovao je u emisiji ‘Rezime’ FTV-a, a teme razgovora bila su politika pitanja u BiH, kriza prouzročena nepostizanjem dogovora oko izborne reforme, diskriminaciji žitelja BIH, i to ne samo Hrvata, visokom predstavniku u BiH itd.

“Tijekom rata sigurnosne službe Srbije ostvarile su dva velika uspjeha – izazivanje sukoba između Armije BiH i HVO-a i izazivanje sukoba unutar bošnjačkog naroda u tzv. bihaćkom džepu. Izazivanjem tih sukoba sigurnosna službe Srbije postigle su to da promijene karakter rata u BiH od agresije na BiH na građanski rat. Stvaraju se okolnosti da se izbjegne odgovornost i Srbije i lokalnog srpskog stanovništva u BiH koje je potpomoglo tu agresiju na BiH i stvaraju se uvjeti stvaranja današnje Republike Srpske. Poslije rata ta ista sigurnosna služba Srbije ima sasvim druge ciljeve koji su nadogradnja tih ciljeva iz rata, a to je izjednačavanje krivice za rat i stvaranje percepcije u međunarodnim subjektima da je BiH kao država nefunkcionalna, nemoguća i neodrživa. Danas imamo situaciju u kojoj se ponovno želi projicirati političke sukobe s tendencijom da oni nadiđu političke i ponovo postanu i druga razina sukoba između Hrvata i Bošnjaka jer bilo kakav savez Hrvata i Bošnjaka može ugroziti srpske interese u BiH i šire,” kazao je Budimir, bivši predsjednik FBiH.

“Izborni zakon paravan za napetosti između BiH i Hrvatske”

On je naglasio kako je izmjena Izbornog zakona “samo sredstvo ili paravan u napetoj situaciji između Hrvatske i BiH”.

”Ono što se osporava, a to je da u Predsjedništvu BiH sjede predstavnici naroda ima svoju zakonsku utemeljenost jer kada je pravljen Ustav BiH zaista nije predviđeno da u Predsjedništvu sjede predstavnici naroda nego predstavnici entiteta. Imamo činjenicu da Srbi biraju Srbina koji ulazi u Predsjedništvo, da Bošnjaci biraju Bošnjaka koji ulazi u Predsjedništvo i imamo Hrvata koji ulazi u Predsjedništvo, ali ga ne biraju Hrvati”, rekao je bivši predsjednik FBiH.

Istaknuo je kako napete odnose između Hrvatske i BiH kreiraju tajne službe iz Srbije te da, kako je rekao,  isto provode ljudi unutar hrvatske i bošnjačke politike koji su odavno surađivali s njima i još uvijek surađuju i provode njihove zadaće ili su uvjereni da su takvi potezu u redu.

Budimir navodi da član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ne mora biti po mjeri HNS-a.

“HDZ uništio oporbu kod bh Hrvata”

”Međutim dogodilo se to da je HDZ-u uspjelo gotovo u potpunosti uništiti oporbu unutar hrvatskog naroda i sve političke stranke članovi su HNS-a, osim nekoliko koji zaista i nemaju značajniju potporu birača iz hrvatskog naroda. I onda imate realno stanje koje kaže gotovo svi politički subjekti iz hrvatskog naroda imaju iste stavove kao što ih ima i HDZ jer za njih glasaju unutar HNS-a. Mi smo ovdje u BiH upali u zamku o legitimnom predstavljanju i to nije zamka koja je prisutna samo unutar hrvatskoga naroda. Ja odgovorno tvrdim da mi nemamo demokratske izbore u BiH. Da bi smo mogli govoriti o legitimnom predstavljanju mi moramo omogućiti izbore u kojima će zaista izborni rezultat biti odraz slobodne volje birača, a mi to nemamo”, ističe Budimir.

Smatra da je daleko najbolje rješenje za BiH da članove Predsjedništva biraju svi građani BiH.

”Mi imamo trenutno situaciju u kojoj su članovi Predsjedništva generatori incidentnih situacija na političkoj sceni u BiH. I trojica članova Predsjedništva, Srbin, njega ne interesira stanje unutar hrvatskog i bošnjačkog naroda i gospodin Dodik otvoreno kaže da ga zanima samo Republika Srpska i srpski narod. Gospodin Džaferović se ponaša tako da njega ne zanima ništa što se događa kada je u pitanju hrvatski ili srpski narod. Gospodin Komšić se nažalost nije ni pojavio negdje među hrvatskim narodom u ovom mandatu niti svojim djelovanjem pokazuje da vodi interesa o tom narodu. Takav odnos članova Predsjedništva samo pojačava podjele koje postoje u BiH. Mi na tim pozicijama trebamo trojicu ljudi koji će biti jednako zainteresirani za svakog čovjeka koji živi u ovoj zemlji”, njegovo je mišljenje.

Na pitanje jesu li u BiH ugrožena samo prava Hrvata, odgovara: ”U BiH su ugrožena prava svih ljudi koji ne podržavaju vodeće političke stranke unutar tri naroda. Ako se ne prikloni nijednoj političkoj opciji čovjek u BiH danas ne može funkcionirati normalno niti može ostvarivati svoja i ljudska i građanska prava”. Budimir kaže da je visoki predstavnik i za njega takozvani. ”Zato što nije potvrđen od Vijeća sigurnosti UN-a i što nije priznat od svih političkih subjekata u BiH, a prije njega smo imali čovjeka koji je sve te kriterije ispunjavao i nije mi jasno zašto je promijenjen i zašto je postavljen ovaj koji nije dobio potvrdu u Vijeću sigurnosti UN-a”, njegov je stav oko visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.

Bivši predsjednik Federacije BiH o aktualnom predsjedniku FBiH Marinku Čavara kaže da je on u tehničkom mandatu.

”Zato što imamo Ustav i Izborni zakon koji nije regulirao sankcije za one koji ne provode izborne rezultate. 27 godina smo imali za usvajanje zakonske regulative koja treba ovu zemlju napraviti funkcionalnom i u kojoj trebaju biti precizirana zakonski sva ključna pitanja. Ja sam kao predsjednik FBiH riješio popunjavanje Ustavnog suda”, kaže Budimir.

O stavovima hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića kaže da se s njima ne slaže.

”Ja smatram da srpska politika koja protjerala više od 90 posto Hrvata iz RS-a i koja nije omogućila njihov povratak, koja je gotovo potpuno uništila hrvatsko nacionalno biće na jednom dijelu BiH, ne može nikako biti saveznik hrvatskoj politici”, navodi on.

Treći enitet teško provediv na miran način

Budimir ističe da je priča o trećem entitetu teško provediva na miran način.

‘Ja u takvom sukobu ne želim i neću sudjelovati. Smatram da imamo dovoljno iskustva, znanja i razuma da probleme koje imamo riješimo na miran način, bez incidenata”, pojašnjava on.

Istodobno, ističe da većina Hrvata u BiH u ovom trenutku ima osjećaj ugroženosti.

”Kod Hrvata nikada neće prestati razmišljanja zašto mi nemamo jednaka prava kao Srbi. Možda se to pita i dio bošnjačkog naroda”, dodaje. No, on smatra kako aktualni trenutak nije vrijeme za reduciranje Dom naroda oko pitanja zaštite vitalnih nacionalnih interesa.

”Po saznanjima koja ja imam i prateći razvoj situacije u Ukrajini, predsjednik Rusije se nalazi u vrlo delikatnoj situaciji. Nisu ostvareni ciljevi koji su bili zacrtani i situacija je takva da u ovom trenutku možemo očekivati kontra udar s ukrajinske strane. Mislim da Putin mora proglasiti rat Ukrajini, jer ovo sad je specijalna operacija. Tada možemo očekivati i da će određeni utjecaju ruske politike, ali i nekih drugih politika ovdje dovesti do određenih nemira ili sukoba u BiH koji bi trebali ne samo skrenuti pozornost, nego rasteretiti ruske snage i zakomplicirati dodatno situaciju u cijeloj Europi. Govorim o oružanim sukobima u kojima ja zasigurno neću sudjelovati. Učinit ću sve da do njih ne dođe jer smatram da nitko od nas time ne može dobiti”, zaključio je bivši predsjednik FBiH Živko Budimir.

/Republika/

Objava Budimir: Ruska politika zakomplicirat će stanje u Europi. Govorim o oružanim sukobima u kojima ja neću sudjelovati” pojavila se prvi puta na Republika.

Priopćenje generala Budimira prenosimo u cijelosti, a  snimke govora generala Ćesića možete poslušati OVDJE:

“Budimir je bio nosač torbice Kapularu – Ja sam bio potrčko Šušku”

U svom govoru u Posušju prigodom predstavljanja knjige „Samo istina“ koju je napisao general Rahim Ademi, general Ljubo Ćesić-Rojs, koji je u rijetkom trenutku u napada istine sam za sebe rekao da je bio potrčko, postavio se kao jedini vlasnik istine, ali i jedini vjerodostojan procjenitelj i tumač doprinosa i zasluga sudionika u Domovinskom ratu iako je notorni lažov. Neosporno je da je često bio u ulozi šofera i tekliča ministra Gojka Šuška prenoseći poruke i prevozeći pošiljke, te na taj način uspio postati njegova osoba od povjerenja, pa je tako činjenično bio prisutan u mnogim događajima i situacijama, kao što je ona koju u svom govoru spominje kada je predao SPG-9 i Stinger Draženu Miliću (nije ga Ljubo Ćesić Rojs upotrijebio) i dok se vraćao za Zagreb čuo na radiju kako je Kupres pao.

U to vrijeme ja sam bio zapovjednik bojne 107 brigade HV koja je upravo tih dana 03.04.1992.godine izvela napad na Baranju. Izgleda da je bilo teže i odgovornije vozati autobus ili džip nego zapovijedati borbenim postrojbama u borbenim okolnostima.

Rojsu i svim njegovim pomagačima i dodavačima sugeriram neka odu u Belišće i Valpovo gdje sam od prvih dana Domovinskog rata bio na zapovjednim pozicijama, a zapovjednik bojne već u Listopadu 1991. godine i saznaju istinu o mom ratnom putu do ulaska u 5 Gardijsku brigadu HV početkom listopada 1992.godine. Tada je zapovjednik 5 Gardijske brigade bio brigadir Josip Zvirotić, a ja sam kao bojnik, po zapovjedi zapovjednika Operativne Zone Osijek, pukovnika Vinka Vrbanca premješten u 5. GBR HV.

Kada je brigadir Ivan Kapular sa 204. Vukovarskom brigadom preuzeo 5. GBR ja sam bio zapovjednik oklopno mehanizirane bojne u Našicama. Na molbu Ivana Kapulara preuzeo sam dužnost pomoćnika za logistiku, jer je brigadu napustio dotadašnji pomoćnik za logistiku Željko Pala, uz obećanje da ću za par mjeseci postati Načelnik stožera brigade. Kapular je to obećanje i ispunio već u travnju mjesecu 1993.godine. Jedan sam od onih koji je stvarao i ustrojavao 5. gardijsku brigadu HV kao jednu od elitnih postrojbi HV i moj doprinos u stvaranju te brigade zasigurno nije manji nego Kapularov.

“Lijeva i desna ruka Ministra Šuška”

Biti Ministar obrane države u ratnim okolnostima, uz činjenicu da država u trenutku agresije nije imala ustrojenu vojsku, kada se vojska stvara najvećim dijelom samoorganizacijom i naporima lokalnih struktura vlasti uz minimalnu pomoć državnog vrha, uistinu je vrlo odgovorno i složeno.

Zahvaljujući činjenici da je, kada je postao Ministar obrane, Gojko Šušak u liku i djelu Ljube Ćesića Rojsa imao lijevu i desnu ruku bila je presudna za Obranu RH. Nisu to bili hrabri momci i djevojke od Vukovara do Dubrovnika koji su u gotovo nemogućim uvjetima, slabo ili nikako naoružani zaustavljali dobro naoružanu i organiziranu Srpsku Vojsku potpomognutu četničkim dragovoljcima već je to bio Ljubo Ćesić Rojs s rukama na volanu, ne rijetko ukradenih automobila koje su nabavljali njegovi kadrovi u logistici.

Nikada nisam isticao svoje zasluge u ratu, niti ono što su postrojbe pod mojim zapovjedništvom izvršavale, jer to znaju hrabri momci kojima sam zapovijedao ne iz sigurnog zaklona, ili slušajući na radiju što se dešava na bojištu, već među njima od Zapadne Slavonije, Paulin Dvora, Baranje, Bosanske Posavine, Maslenice, Uskoplja i drugih bojišta. Sjećaju me se i pripadnici HVO-a iz ZP Tomislavgrad kada me je gen. Praljak postavio za vršitelje dužnosti zapovjednika IZM ZP (nije postavio brigadira Ivana Kapulara) Tomislavgrad gdje sam bio gotova dva mjeseca, a za što hvala Bogu ima i puno svjedoka .

Niti jednom za to vrijeme tamo nije došao veliki vojskovođa Ljubo Ćesić Rojs, pa ni da nešto donese. Sjećaju me se i pripadnici HVO u Boderištu nakon napada tzv VRS 20.04.1995.g. i pogibije 2 časnika i 3 vojnika (ukupni gubitci do vraćanja izgubljenih položaja bili su 10 pripadnika HVO-a) zbog nedostatka protuoklopnih sredstava koje nisu dobili zato što logistika iz Gruda, Ljube Ćesića Rojsa to nije odobrila. Mora postojati u arhivi GS moje izvješće kao zapovjednika Združenog stožera Vojske F BiH, Načelniku GS HVO-a i SONP-u Grude, a nakon obilaska 108 br. HVO-a, da 108 br. HVO-a drži položaje na tri različite lokacije, na tri tenkoprohodna pravca, a nema dovoljno protuoklopnih sredstava, te da je nužno žurno popuniti postrojbu protuoklopnim sredstvima malog i srednjeg dometa (minimalno 2 BST-a i ručnim protuoklopnim lanserima).

Nakon napada na linije obrane 2 bojne 108.br. HVO-a u Boderištu i zauzimanju nekoliko otpornih točaka tadašnji Načelnik GS HVO-a Tihomir Blaškić (koga je svojevremeno na Kupresu Ljubo Ćesić Rojs fizički napao ali i proganjao da bi ga izručio u Hag 1996 godine) uputio je mene u Boderište sa zadatkom organizacije vraćanje linija uz sudjelovanje sa postrojbama Armije, a nije poslao velikog ratnika odnosno Šuškovu lijevu i desnu ruku. Sjećaju me se u operaciji Oluja i pripadnici Izvidničke satnije Zbornog područja Karlovac sa kojima smo pukovnik Bogumil Martinović i ja ( tada sam obnašao dužnost savjetnika Predsjednika Tuđmana) iz pravca Vojišnice prvi ušli u Vojnić.
Nisam nikada odbio zapovijed koju sam dobio, pa tako nisam odbio niti izravnu zapovijed Ministra Šuška da 1994.godine, nakon potpisanog Woshingtonskog sporazuma budem zamjenik gen. Anti Rosi u Združenom stožeru Vojske Federacije, a po prijedlogu gen. Praljka, iako to nisam želio. Jedina dužnost sa koje sam nakon mjesec i pol dana od Ministra Šuška tražio razrješenje je dužnost Savjetnika Predsjednika RH za vojna pitanja, a koju sam preuzeo od generala Zvonimira Červenka kada je postavljen na dužnost Načelnika GS HV. Dužnosti koje sam obnašao bile su, za razliku od Rojsovih, puno složenije od „nošenja torbica“, prenošenja poruka ili prijevoza ljudi ili sredstava u ne rijetko ukradenim motornim vozilima, ( iako moram priznati da smo se ja i general Roso 1994.godine jedno vrijeme vozili u dva vozila Jeep Cherokee ukradena od UN-a, koje je Rojsova logistika dodijelila Združenom stožeru VF), potpisivanja računa u SONP-u Grude i rasparčavanja novca iz hrvatskog proračuna.
Osobno sam, kao zapovjednik Združenog stožera VF BiH, nazočio sastanku političkog i vojnog vrha Herceg Bosne sa Predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom i Ministrom Gojkom Šuškom u proljeće 1995. godine, kada je Ministar Šušak prigovorio Vladi Šoljiću, ministru obrane Herceg Bosne, što pukovnik Ljubo Ćesić Rojs nije predložen za čin general bojnika.

Tada je Predsjednik Franjo Tuđman upitao “tko je taj Rojs?” (znači Predsjednik Franjo Tuđman tada nije ni znao tko je Ljubo Ćesić Rojs). Uz Predsjednika Tuđmana tijekom Domovinskog rata bila su često tri generala i to njegov pobočnik gen. Krešimir Kašpar, Zapovjednik Gardijskog zbora gen. Mile Ćuk i Načelnik uprave VP gen. Mate Laušić.
Toliko o istini, a o mudrosti i sposobnosti ovog velikog stratega i generala dovoljno govori ovaj govor u Posušju 09. travnja koji je odmah postao javan, a u kojem on daje argumentaciju presudi Haškoj 6-torci za Udruženi zločinački poduhvat, a možda i najavljuje nove procese. Čestitam generale……

” ‘Ko je jamio, jamio…”

Biti general nekih oružanih snaga, bilo kojeg roda, podrazumijeva posjedovati minimalno vojničko znanje koje podrazumijeva postavljanje barem voda, satnije ili bojne u obrani ili napadu, uporabe postrojbi, te i neka druga znanja koja ne moraju biti stečena naobrazbom već mogu biti i naučene iskustveno. Ne mali broj časnika, bez prethodnog teoretskog vojnog znanja, savladavao je vrlo uspješno ta znanja iskustveno, na terenu u bojevim okolnostima.

Bilo je i onih koji nisu sa uspjehom ovladali tim znanjima i vještinama, te se nisu iskazali na povjerenim dužnostima, ali takvi su kratko obnašali dužnosti na koje su postavljani jer nisu imali povjerenje vojnika kojima su zapovijedali (osim u rijetkim slučajevima kada su imali političke pokrovitelje što je ne rijetko rezultiralo gubitkom ljudi ili teritorija). Srećom, brojniji su bili časnici koji su se na postavljenim dužnostima iskazivali, a takvi su nerijetko vrlo brzo promicani i postavljani na nove, veće i odgovornije dužnosti.

Osobno ne znam niti jedan slučaj ili bojište na kome je general Ljubo Ćesić Rojs postavio postrojbu bilo koje razine u obrani ili napadu, pa molim ako netko zna da me upozna sa tim primjerom, jer čovjek uči dok je živ. Možda general Rojs vjeruje kako je ovladao tim znanjima te ima želju to i dokazati, jer on i njegov prijatelj Dragan Čović politički djeluju u BiH kao da žele novi sukob.

Kada je potpisan Daytonski sporazum bio sam Zapovjednik Južnog Bojišta, te ponovno telefonski izravno iz Daytona od Ministra Šuška primio zapovijed da moram preuzeti dužnost Načelnika GS HVO-a od generala Tihomira Blaškića (koji je morao biti razriješen zbog optužnice za Ahmiće). Ni tada nisam želio preuzeti tu dužnost, (jer sam znao da ću kad tada doći u sukob sa političkim strukturama Herceg Bosne koje se po mom uvjerenju već tada bile korumpirane, a neki od njih u službi velikosrpskog projekta), no morao sam jer su na tome insistirali Predsjednik Franjo Tuđman i Ministar Gojko Šušak.

Točno je da je Ministar Šušak, a nakon što je meni rekao da ovaj puta zaboravim na povratak u HV i Hrvatsku, te da svoju obitelj preselim u Hercegovinu jer će tamo trajno ostati, Rojsu naložio da mi riješi stan u Mostaru i napravi kuću u mom rodnom selu Viru. Taj sam velikodušni dar odbio uz komentar da je to previše, te da mi riješe stambeno pitanje u Mostaru da bih mogao sukladno zapovjedi obitelj preseliti iz Belišća gdje sam do rata živio. Istina je da se je Ljubo Ćesić Rojs sa ostalima iz Logistike potrudio da onemogući rješavanje mog stambenog pitanja u Mostaru uz nadu da se na poziciji Načelnika GS HVO-a neću dugo zadržati.

Nakon što sam kao Načelnik GS HVO-a godinu dana boravio u starom hotelu u Posušju, te nakon toga nekoliko mjeseci sa obitelji bio u iznajmljenom stanu u Mostaru, po izravnom naloga Ministra Šuška Ministru Vladi Šoljiću ministarstvo obrane HB je kupilo nezavršenu kuću u Mostaru koju sam ja završio i u nju uselio koncem 1998. godine. Svojim opsjenama Rojs pokušava rješavanje mog stambenog pitanja (Ministarstvo obrane RH nije rješavalo moje stambeno pitanje u RH i ja ne posjedujem nikakvu nekretninu u RH) prikazati kao nečasnu radnju koje bi se trebao stidjeti.

“Nismo svi ‘jamili, Roli”

Ja u ratu ili nakon rata ništa nisam “jamio” u privatizaciji, nisam rasparčavo preko 700. milijuna maraka koji su iz proračuna RH odvojeni za Herceg Bosnu, nisam ukradena motorna vozila prikazivao kao nabavku za potrebe HVO-a i masno ih plaćao, nisam prodavao strojeve 66. Inženjerijske pukovnije (kako te nije sramota napadati Knezovića, bolje bi bilo da isplatiš proviziju čovjeku iz Posušja koji ti je našao kupca u Republici Srpskoj i Srbiji za kamione i bagere 66 cestovne pukovnije). Ja nema stan u Zagrebu, kuću na moru, kuću u okolici Zagreba, vikendicu na Kupresu. Svojoj braći, sestrama, zetovima, rođacima nisam rješavao zaposlenja, mirovine, invalidnine, stambena pitanja i razne druge privilegije. Nisam slao emisare u Republiku Srpsku da zastavim eventualne progone za ratni zločin.

Nismo svi „jamili” Roli i zato imamo pravo i obvezu ukazivati na ono što smatramo pogrešnim, lošim i nemoralnim. Tvoje licemjerje nadraslo je tvoju taštinu, a da imaš mrvicu morala, napose nakon ovog skandala sa prijedlogom za pomilovanje Perkovića i Mustaća, koji potvrđuje stav mnogih da si kao šofer autobusa na liniji za Njemačku bio suradnik SDB-a ( UDBE), ne bi se više nigdje pojavljivao u javnosti a napose ne kao dopredsjednik Generalskog Zbora i moralna vertikala Domovinskog rata.

Ovdje podsjećam javnost da u vrijeme montiranog kaznenog progona koji se provodio protiv mene, pa niti nakon pravomoćne oslobađajuće presude niti jedan general HV-a ili HVO-a javno nije iskazao potporu svom kolegi generalu.
Svojim lažnim predstavljanjem, ponašanjem, istupima, neistinama i poluistinama sramotiš časni generalski čin, a Predsjedniku koji prima tvoje savjete sugeriram da zatraži informacije iz službi, ali ne onih u koje je Rojs ugradio svoje kadrove.
Zasluge i žrtva Hrvata Posavine, Hercegovine i Bosne u obrani Republike Hrvatske i uspostavi njenog suvereniteta na cijeloj teritoriji zaista su velike i one nisu tvoja zadužbina da sa njima mašeš. Uz dužno poštovanje i pijetet tim žrtvama ipak osjećam potrebu naglasiti da bez Vukovara i njegove žrtve, Slavonije, Banovine, Gorskog Kotara, Dalmacije i Dubrovnika te herojskih obrana na tim područjima Hrvatska bi bila pregažena 1991. godine prije nego je HVO bio organiziran. I ne mali broj Hrvata iz BiH, pa čak i Bošnjaka već tada sudjelovali su u obrani RH kao dragovoljci u postrojbama HV.

Osobno smatram da puno je toga za razmatranje u vođenju Hrvatske politike u Bosni i Hercegovine, ali ti si zadnja osoba sa kojom bih o tome polemizirao, napose jer si jedan od odgovornih za pogreške nakon smrti Ministra Šuška, a do tada si bio nosač torbice i prenositelj poruka. Poznata je tvoja uloga u propalom projektu Samouprave, a posljedice tog političkog promašaja Hrvati BiH i danas ispaštaju.

Nikada s tobom nisam razgovarao niti o jednom važnom pitanju koje se ticalo rada Združenog stožera Vojske Federacije, Glavnog stožera HVO-a ili Zapovjedništva Vojske Federacije niti sam smatrao da si kompetentan o tome razgovarati. Kao zapovjednik borbenih postrojbi nisam nikada od tebe primio niti jednu zapovijed i ne smatram te zaslužnim za izvođenje bojevih djelovanja niti na jednom bojištu.

Na kraju, moram ukazati i na tvoju izjavu da u svojoj kući imaš 250 registratora dokumentacije i kojom kao da prijetiš. Očekujem od institucija RH, da nakon tvoga javnog priznanja o zloupotrebi položaja i ovlasti kojima si otuđio od RH ili Herceg Bosne dokumentaciju koja je njeno vlasništvo, te krivičnog djela prijetnje i ucjene u pokušaju, odmah reagiraju te oduzmu spomenutu dokumentaciju i pokrenu kazneni postupak za počinjena djela. Nakon potpore bivšim pripadnicima Jugoslavenske tajne policije koji su planirali i provodili progon hrvatskih domoljuba u vidu potpisa na prijedlogu za njihovo pomilovanje, pitam se da li je u tih 250 registratora bilo dokumenta koji su mogli pomoći generalu Praljku i ostalim iz Haške šestorke i drugim optuženima za ratne zločine”, stoji u Budimirovoj reakciji na Ćesićev govor u Posušju.

/Republika/

Objava REAGIRANJE Budimir demantira Rojsa: “Kada osuđeni ratni profiter umisli da je moralna vertikala” pojavila se prvi puta na Republika.

Priopćenje generala Budimira prenosimo u cijelosti, a  snimke govora generala Ćesića možete poslušati OVDJE:

“Budimir je bio nosač torbice Kapularu – Ja sam bio potrčko Šušku”

U svom govoru u Posušju prigodom predstavljanja knjige „Samo istina“ koju je napisao general Rahim Ademi, general Ljubo Ćesić-Rojs, koji je u rijetkom trenutku u napada istine sam za sebe rekao da je bio potrčko, postavio se kao jedini vlasnik istine, ali i jedini vjerodostojan procjenitelj i tumač doprinosa i zasluga sudionika u Domovinskom ratu iako je notorni lažov. Neosporno je da je često bio u ulozi šofera i tekliča ministra Gojka Šuška prenoseći poruke i prevozeći pošiljke, te na taj način uspio postati njegova osoba od povjerenja, pa je tako činjenično bio prisutan u mnogim događajima i situacijama, kao što je ona koju u svom govoru spominje kada je predao SPG-9 i Stinger Draženu Miliću (nije ga Ljubo Ćesić Rojs upotrijebio) i dok se vraćao za Zagreb čuo na radiju kako je Kupres pao.

U to vrijeme ja sam bio zapovjednik bojne 107 brigade HV koja je upravo tih dana 03.04.1992.godine izvela napad na Baranju. Izgleda da je bilo teže i odgovornije vozati autobus ili džip nego zapovijedati borbenim postrojbama u borbenim okolnostima.

Rojsu i svim njegovim pomagačima i dodavačima sugeriram neka odu u Belišće i Valpovo gdje sam od prvih dana Domovinskog rata bio na zapovjednim pozicijama, a zapovjednik bojne već u Listopadu 1991. godine i saznaju istinu o mom ratnom putu do ulaska u 5 Gardijsku brigadu HV početkom listopada 1992.godine. Tada je zapovjednik 5 Gardijske brigade bio brigadir Josip Zvirotić, a ja sam kao bojnik, po zapovjedi zapovjednika Operativne Zone Osijek, pukovnika Vinka Vrbanca premješten u 5. GBR HV.

Kada je brigadir Ivan Kapular sa 204. Vukovarskom brigadom preuzeo 5. GBR ja sam bio zapovjednik oklopno mehanizirane bojne u Našicama. Na molbu Ivana Kapulara preuzeo sam dužnost pomoćnika za logistiku, jer je brigadu napustio dotadašnji pomoćnik za logistiku Željko Pala, uz obećanje da ću za par mjeseci postati Načelnik stožera brigade. Kapular je to obećanje i ispunio već u travnju mjesecu 1993.godine. Jedan sam od onih koji je stvarao i ustrojavao 5. gardijsku brigadu HV kao jednu od elitnih postrojbi HV i moj doprinos u stvaranju te brigade zasigurno nije manji nego Kapularov.

“Lijeva i desna ruka Ministra Šuška”

Biti Ministar obrane države u ratnim okolnostima, uz činjenicu da država u trenutku agresije nije imala ustrojenu vojsku, kada se vojska stvara najvećim dijelom samoorganizacijom i naporima lokalnih struktura vlasti uz minimalnu pomoć državnog vrha, uistinu je vrlo odgovorno i složeno.

Zahvaljujući činjenici da je, kada je postao Ministar obrane, Gojko Šušak u liku i djelu Ljube Ćesića Rojsa imao lijevu i desnu ruku bila je presudna za Obranu RH. Nisu to bili hrabri momci i djevojke od Vukovara do Dubrovnika koji su u gotovo nemogućim uvjetima, slabo ili nikako naoružani zaustavljali dobro naoružanu i organiziranu Srpsku Vojsku potpomognutu četničkim dragovoljcima već je to bio Ljubo Ćesić Rojs s rukama na volanu, ne rijetko ukradenih automobila koje su nabavljali njegovi kadrovi u logistici.

Nikada nisam isticao svoje zasluge u ratu, niti ono što su postrojbe pod mojim zapovjedništvom izvršavale, jer to znaju hrabri momci kojima sam zapovijedao ne iz sigurnog zaklona, ili slušajući na radiju što se dešava na bojištu, već među njima od Zapadne Slavonije, Paulin Dvora, Baranje, Bosanske Posavine, Maslenice, Uskoplja i drugih bojišta. Sjećaju me se i pripadnici HVO-a iz ZP Tomislavgrad kada me je gen. Praljak postavio za vršitelje dužnosti zapovjednika IZM ZP (nije postavio brigadira Ivana Kapulara) Tomislavgrad gdje sam bio gotova dva mjeseca, a za što hvala Bogu ima i puno svjedoka .

Niti jednom za to vrijeme tamo nije došao veliki vojskovođa Ljubo Ćesić Rojs, pa ni da nešto donese. Sjećaju me se i pripadnici HVO u Boderištu nakon napada tzv VRS 20.04.1995.g. i pogibije 2 časnika i 3 vojnika (ukupni gubitci do vraćanja izgubljenih položaja bili su 10 pripadnika HVO-a) zbog nedostatka protuoklopnih sredstava koje nisu dobili zato što logistika iz Gruda, Ljube Ćesića Rojsa to nije odobrila. Mora postojati u arhivi GS moje izvješće kao zapovjednika Združenog stožera Vojske F BiH, Načelniku GS HVO-a i SONP-u Grude, a nakon obilaska 108 br. HVO-a, da 108 br. HVO-a drži položaje na tri različite lokacije, na tri tenkoprohodna pravca, a nema dovoljno protuoklopnih sredstava, te da je nužno žurno popuniti postrojbu protuoklopnim sredstvima malog i srednjeg dometa (minimalno 2 BST-a i ručnim protuoklopnim lanserima).

Nakon napada na linije obrane 2 bojne 108.br. HVO-a u Boderištu i zauzimanju nekoliko otpornih točaka tadašnji Načelnik GS HVO-a Tihomir Blaškić (koga je svojevremeno na Kupresu Ljubo Ćesić Rojs fizički napao ali i proganjao da bi ga izručio u Hag 1996 godine) uputio je mene u Boderište sa zadatkom organizacije vraćanje linija uz sudjelovanje sa postrojbama Armije, a nije poslao velikog ratnika odnosno Šuškovu lijevu i desnu ruku. Sjećaju me se u operaciji Oluja i pripadnici Izvidničke satnije Zbornog područja Karlovac sa kojima smo pukovnik Bogumil Martinović i ja ( tada sam obnašao dužnost savjetnika Predsjednika Tuđmana) iz pravca Vojišnice prvi ušli u Vojnić.
Nisam nikada odbio zapovijed koju sam dobio, pa tako nisam odbio niti izravnu zapovijed Ministra Šuška da 1994.godine, nakon potpisanog Woshingtonskog sporazuma budem zamjenik gen. Anti Rosi u Združenom stožeru Vojske Federacije, a po prijedlogu gen. Praljka, iako to nisam želio. Jedina dužnost sa koje sam nakon mjesec i pol dana od Ministra Šuška tražio razrješenje je dužnost Savjetnika Predsjednika RH za vojna pitanja, a koju sam preuzeo od generala Zvonimira Červenka kada je postavljen na dužnost Načelnika GS HV. Dužnosti koje sam obnašao bile su, za razliku od Rojsovih, puno složenije od „nošenja torbica“, prenošenja poruka ili prijevoza ljudi ili sredstava u ne rijetko ukradenim motornim vozilima, ( iako moram priznati da smo se ja i general Roso 1994.godine jedno vrijeme vozili u dva vozila Jeep Cherokee ukradena od UN-a, koje je Rojsova logistika dodijelila Združenom stožeru VF), potpisivanja računa u SONP-u Grude i rasparčavanja novca iz hrvatskog proračuna.
Osobno sam, kao zapovjednik Združenog stožera VF BiH, nazočio sastanku političkog i vojnog vrha Herceg Bosne sa Predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom i Ministrom Gojkom Šuškom u proljeće 1995. godine, kada je Ministar Šušak prigovorio Vladi Šoljiću, ministru obrane Herceg Bosne, što pukovnik Ljubo Ćesić Rojs nije predložen za čin general bojnika.

Tada je Predsjednik Franjo Tuđman upitao “tko je taj Rojs?” (znači Predsjednik Franjo Tuđman tada nije ni znao tko je Ljubo Ćesić Rojs). Uz Predsjednika Tuđmana tijekom Domovinskog rata bila su često tri generala i to njegov pobočnik gen. Krešimir Kašpar, Zapovjednik Gardijskog zbora gen. Mile Ćuk i Načelnik uprave VP gen. Mate Laušić.
Toliko o istini, a o mudrosti i sposobnosti ovog velikog stratega i generala dovoljno govori ovaj govor u Posušju 09. travnja koji je odmah postao javan, a u kojem on daje argumentaciju presudi Haškoj 6-torci za Udruženi zločinački poduhvat, a možda i najavljuje nove procese. Čestitam generale……

” ‘Ko je jamio, jamio…”
Biti general nekih oružanih snaga, bilo kojeg roda, podrazumijeva posjedovati minimalno vojničko znanje koje podrazumijeva postavljanje barem voda, satnije ili bojne u obrani ili napadu, uporabe postrojbi, te i neka druga znanja koja ne moraju biti stečena naobrazbom već mogu biti i naučene iskustveno. Ne mali broj časnika, bez prethodnog teoretskog vojnog znanja, savladavao je vrlo uspješno ta znanja iskustveno, na terenu u bojevim okolnostima.

Bilo je i onih koji nisu sa uspjehom ovladali tim znanjima i vještinama, te se nisu iskazali na povjerenim dužnostima, ali takvi su kratko obnašali dužnosti na koje su postavljani jer nisu imali povjerenje vojnika kojima su zapovijedali (osim u rijetkim slučajevima kada su imali političke pokrovitelje što je ne rijetko rezultiralo gubitkom ljudi ili teritorija). Srećom, brojniji su bili časnici koji su se na postavljenim dužnostima iskazivali, a takvi su nerijetko vrlo brzo promicani i postavljani na nove, veće i odgovornije dužnosti.

Osobno ne znam niti jedan slučaj ili bojište na kome je general Ljubo Ćesić Rojs postavio postrojbu bilo koje razine u obrani ili napadu, pa molim ako netko zna da me upozna sa tim primjerom, jer čovjek uči dok je živ. Možda general Rojs vjeruje kako je ovladao tim znanjima te ima želju to i dokazati, jer on i njegov prijatelj Dragan Čović politički djeluju u BiH kao da žele novi sukob.

Kada je potpisan Daytonski sporazum bio sam Zapovjednik Južnog Bojišta, te ponovno telefonski izravno iz Daytona od Ministra Šuška primio zapovijed da moram preuzeti dužnost Načelnika GS HVO-a od generala Tihomira Blaškića (koji je morao biti razriješen zbog optužnice za Ahmiće). Ni tada nisam želio preuzeti tu dužnost, (jer sam znao da ću kad tada doći u sukob sa političkim strukturama Herceg Bosne koje se po mom uvjerenju već tada bile korumpirane, a neki od njih u službi velikosrpskog projekta), no morao sam jer su na tome insistirali Predsjednik Franjo Tuđman i Ministar Gojko Šušak.

Točno je da je Ministar Šušak, a nakon što je meni rekao da ovaj puta zaboravim na povratak u HV i Hrvatsku, te da svoju obitelj preselim u Hercegovinu jer će tamo trajno ostati, Rojsu naložio da mi riješi stan u Mostaru i napravi kuću u mom rodnom selu Viru. Taj sam velikodušni dar odbio uz komentar da je to previše, te da mi riješe stambeno pitanje u Mostaru da bih mogao sukladno zapovjedi obitelj preseliti iz Belišća gdje sam do rata živio. Istina je da se je Ljubo Ćesić Rojs sa ostalima iz Logistike potrudio da onemogući rješavanje mog stambenog pitanja u Mostaru uz nadu da se na poziciji Načelnika GS HVO-a neću dugo zadržati.

Nakon što sam kao Načelnik GS HVO-a godinu dana boravio u starom hotelu u Posušju, te nakon toga nekoliko mjeseci sa obitelji bio u iznajmljenom stanu u Mostaru, po izravnom naloga Ministra Šuška Ministru Vladi Šoljiću ministarstvo obrane HB je kupilo nezavršenu kuću u Mostaru koju sam ja završio i u nju uselio koncem 1998. godine. Svojim opsjenama Rojs pokušava rješavanje mog stambenog pitanja (Ministarstvo obrane RH nije rješavalo moje stambeno pitanje u RH i ja ne posjedujem nikakvu nekretninu u RH) prikazati kao nečasnu radnju koje bi se trebao stidjeti.

“Nismo svi ‘jamili, Roli”

Ja u ratu ili nakon rata ništa nisam “jamio” u privatizaciji, nisam rasparčavo preko 700. milijuna maraka koji su iz proračuna RH odvojeni za Herceg Bosnu, nisam ukradena motorna vozila prikazivao kao nabavku za potrebe HVO-a i masno ih plaćao, nisam prodavao strojeve 66. Inženjerijske pukovnije (kako te nije sramota napadati Knezovića, bolje bi bilo da isplatiš proviziju čovjeku iz Posušja koji ti je našao kupca u Republici Srpskoj i Srbiji za kamione i bagere 66 cestovne pukovnije). Ja nema stan u Zagrebu, kuću na moru, kuću u okolici Zagreba, vikendicu na Kupresu. Svojoj braći, sestrama, zetovima, rođacima nisam rješavao zaposlenja, mirovine, invalidnine, stambena pitanja i razne druge privilegije. Nisam slao emisare u Republiku Srpsku da zastavim eventualne progone za ratni zločin.

Nismo svi „jamili” Roli i zato imamo pravo i obvezu ukazivati na ono što smatramo pogrešnim, lošim i nemoralnim. Tvoje licemjerje nadraslo je tvoju taštinu, a da imaš mrvicu morala, napose nakon ovog skandala sa prijedlogom za pomilovanje Perkovića i Mustaća, koji potvrđuje stav mnogih da si kao šofer autobusa na liniji za Njemačku bio suradnik SDB-a ( UDBE), ne bi se više nigdje pojavljivao u javnosti a napose ne kao dopredsjednik Generalskog Zbora i moralna vertikala Domovinskog rata.

Ovdje podsjećam javnost da u vrijeme montiranog kaznenog progona koji se provodio protiv mene, pa niti nakon pravomoćne oslobađajuće presude niti jedan general HV-a ili HVO-a javno nije iskazao potporu svom kolegi generalu.
Svojim lažnim predstavljanjem, ponašanjem, istupima, neistinama i poluistinama sramotiš časni generalski čin, a Predsjedniku koji prima tvoje savjete sugeriram da zatraži informacije iz službi, ali ne onih u koje je Rojs ugradio svoje kadrove.
Zasluge i žrtva Hrvata Posavine, Hercegovine i Bosne u obrani Republike Hrvatske i uspostavi njenog suvereniteta na cijeloj teritoriji zaista su velike i one nisu tvoja zadužbina da sa njima mašeš. Uz dužno poštovanje i pijetet tim žrtvama ipak osjećam potrebu naglasiti da bez Vukovara i njegove žrtve, Slavonije, Banovine, Gorskog Kotara, Dalmacije i Dubrovnika te herojskih obrana na tim područjima Hrvatska bi bila pregažena 1991. godine prije nego je HVO bio organiziran. I ne mali broj Hrvata iz BiH, pa čak i Bošnjaka već tada sudjelovali su u obrani RH kao dragovoljci u postrojbama HV.

Osobno smatram da puno je toga za razmatranje u vođenju Hrvatske politike u Bosni i Hercegovine, ali ti si zadnja osoba sa kojom bih o tome polemizirao, napose jer si jedan od odgovornih za pogreške nakon smrti Ministra Šuška, a do tada si bio nosač torbice i prenositelj poruka. Poznata je tvoja uloga u propalom projektu Samouprave, a posljedice tog političkog promašaja Hrvati BiH i danas ispaštaju.

Nikada s tobom nisam razgovarao niti o jednom važnom pitanju koje se ticalo rada Združenog stožera Vojske Federacije, Glavnog stožera HVO-a ili Zapovjedništva Vojske Federacije niti sam smatrao da si kompetentan o tome razgovarati. Kao zapovjednik borbenih postrojbi nisam nikada od tebe primio niti jednu zapovijed i ne smatram te zaslužnim za izvođenje bojevih djelovanja niti na jednom bojištu.

Na kraju, moram ukazati i na tvoju izjavu da u svojoj kući imaš 250 registratora dokumentacije i kojom kao da prijetiš. Očekujem od institucija RH, da nakon tvoga javnog priznanja o zloupotrebi položaja i ovlasti kojima si otuđio od RH ili Herceg Bosne dokumentaciju koja je njeno vlasništvo, te krivičnog djela prijetnje i ucjene u pokušaju, odmah reagiraju te oduzmu spomenutu dokumentaciju i pokrenu kazneni postupak za počinjena djela. Nakon potpore bivšim pripadnicima Jugoslavenske tajne policije koji su planirali i provodili progon hrvatskih domoljuba u vidu potpisa na prijedlogu za njihovo pomilovanje, pitam se da li je u tih 250 registratora bilo dokumenta koji su mogli pomoći generalu Praljku i ostalim iz Haške šestorke i drugim optuženima za ratne zločine”, stoji u Budimirovoj reakciji na Ćesićev govor u Posušju.

/Republika/

Objava Budimir demantira Rojsa: “Kada osuđeni ratni profiter umisli da je moralna vertikala” pojavila se prvi puta na Republika.

Naveo je kako mu “nije bila namjera, ali da je prisiljen da komunikaciju sa Zoranom Milanovićem nastavi putem javnosti, jer od svojih svađa sa predsjednikom Vlade Hrvatske, a često i svima oko sebe, predsjednik Republike Hrvatske nije u stanju iznaći vremena za one koji mu ne pljeskaju i ne prostiru latice na putu ka njegovom drugom mandatu”.

“Predsjedniče Republike Hrvatske, kao general HV i HVO-a, zadnji načelnik GS HVO-a i prvi dozapovjednik i Načelnik Stožera Vojske Federacije BiH, imam pravo ukazati vam da, kada netko dolazi u nečiju kuću donoseći darove, minimum pristojnosti je to ne činiti kao Danajac. Razumijem to da ste političar, da su vam glasovi glasača prioritetni, da su motivi vašeg djelovanja u vrijeme rata bili, a i sada su drukčiji od mojih i mojih istomišljenika, i zato odajem priznanje PR timu koji vas savjetuje jer vam popularnost kod ovog, blago rečeno, zbunjenog naroda raste, što i jest vaš glavni motiv. No, naučiti ćete da to nužno ne znači i da ćete dobiti njihove glasove. Unatoč tome što nemamo iste ciljeve, ipak savjetujem vam, ako želite čuti savjet, da prije svega prestanete vjerovati onima kojima vjerujete, jer vam ne govore istinu (dvojica od četvorice zapovjednika koji su od vas primili odličje u ime odlikovanih zbornih područja nisu nikada bili zapovjednici zbornih područja). Neki od onih koji su na 30. obljetnicu HVO-a pred vama i skupom govorili to ničim, osim pokornošću ‘velikom Hrvatu’ koji je sjedio do vas, nisu zaslužili”, naveo je Budimir.

Dodaje da bi mogao nabrojati još puno toga, samo kada bi vjerovao “da Milanovićeve namjere nisu Danajske”.

“Ali spoznaja da 3. travnja (prije nekoliko dana) niste došli na 30. obljetnicu pogibije 15 hrvatskih vojnika, istinskih junaka Domovinskog rata, kao Damaklov mač, stoji nad tim vjerovanjem. Skroman pozdrav od ne tako velikog junaka poput vaših pratitelja iz Republike Hrvatske predvođenih čelništvom Generalskog Zbora RH”, zaključio je Budmir.

/Republika/

Objava Budimir napisao otvoreno pismo Milanoviću pojavila se prvi puta na Republika.

I na društvenim mrežama, u međusobnim razgovorima, a javni istup pristigao je od generala Živka Budimira, posljednjeg Načelnika Glavnog stožera HVO-a i bivšeg predsjednika FBiH, koji je u montiranom sudskom procesu proveo u pritvoru mjesec dana, te pravomoćno oslobođen od svih optužbi.

“Nakon što sam danas obavio provjeru u Matičnom uredu rođenih, da li sam se ja uopće rodio, te djelomično smiren spoznajom da sam upisan, što bi trebalo sa sigurnošću značiti i da sam rođen u Viru, općina Posušje, ljeta gospodnjeg 1962.g. preostaje mi još utvrditi kako i gdje sam proveo vrijeme pod ovim svodom do današnjeg dana”, započinje Budimir s dozom sarkazma svoje reagiranje.

“Većinu vremena sam uspio sa sigurnošću utvrditi gdje sam bio i što sam radio ali ostaje mi vrlo sporan period ratnog vihora u Bosni i Hercegovini koji je započeo prije 30 godina, a završio koncem 1995.godine. Vjerujem da će te se složiti da sjećanja blijede, pa se moram s pravom upitati gdje sam ja to bio u tom periodu. Razlog tome je svečanost na ‘Heliodromu’ povodom 30 godina od osnutka HVO-a na kojoj su glavnu riječ vodili neki likovi kojih se ja zaista ne sjećam. Po mome sjećanju, bio sam zadnji Načelnik Glavnog Stožera HVO-a, dužnost preuzeo od generala Tihomira Blaškića, no na tu svečanost nisam pozvan”, stoji u Budimirovom komentaru za medije.

“Da na njoj nisam vidio neke poznate likove, ako to nisu bili njihovi dvojnici, kako pridržavaju govornicu Miji Krešiću, brigadiru Armije BiH, rekao bih da to nije HVO HRHB u kome sam bio zadnji načelnik GS. Sjećam se i toga da su ti isti osporavali neke bivše oficire i mlađe oficire JNA koji su zajedno sa njima ratovali u HVO, a sada im ne smeta kada kapetan KOS-a JNA i nositelj zlatnog ljiljana (koji u ratu niti sekunde nije bio pripadnik HVO-a, niti jedne postrojbe koja je nosila naziv ‘hrvatska’ ili u svojoj oznaci imala neki hrvatski simbol) prima prijavak i drži govor povodom 30-te obljetnice HVO-a.

Kao demokrat, prihvaćam da se ljudi mijenjaju, i KOS-ovci i “Hrvatine”, i na toj promjeni bi čestitao da ista nije uzrokovala ponižavanje onih koji su možda i zaslužniji od ovih koji prave protokole. Moju dojučerašnju dvojbu: „Tko treba biti prisutan i ponosan pri obilježavanju dana HVO-a“ ostavljam vama, čitateljima, uz ponavljanje činjenice da ja, kao i mnogi drugi stvarni pripadnici HVO-a tamo nismo pozvani, pa s toga molim našeg uvaženog akademika, vođu i bojovnika koji ima više od 1400 dana provedenih u HVO-u da, razriješi ovu moju dvojbu i zebnju: „JESAM LI JA BIO PRIPADNIK HVO-a i jesam li u tom HVO-u obnašao neku dužnost ili su to on i Hrvatski Narodni Sabor uz asistenciju Ljube Ćesića Rojsa izbrisali?”, pita na koncu general Budimir, koji se ovkao potpisao: general HVO u miru (ukaz o činu potpisao Predsjednik predsjedništva HRHB ožujak 1995. godine) i general HV u miru (ukaz o činu potpisao Predsjednik RH Franjo Tuđman kolovoz 1995.g).

Inače, dok Budimir u ovom kontekstu spominje i generala Ljubu Ćesića Rojsa, on je s veselim društvom visokih časnika dan završio ručkom u jednom od hercegovačkih restorana, pri tom upitnim kodeksom visokog časnika, generala, izravno omalovažavao ministre u hrvatske vlade premijera Plenkovića, ministra Marija Banožića i Gordana Glilća Radmana. Rojs je poručio i da “nisu s Komšićem”, iako nije do kraja jasno tko je “Komšić” u ovoj priči ili je posrijedi lapsus.

No, upravo je ideja Rojsa bilo uručenje odlikovanja Zbornim područjima HVO-a te tako i Milanovićev dolazak u Mostar, a on je i, kao zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora (iz kojeg su istupli mnogi ratni generali i visoki časnici) i koordinator za HVO, general-bojnik HV i general-pukovnik HVO-a, predložio i sastav izaslanstva visokih časnika koji su nazočili današnjem obilježavanju obljetnice HVO-a.

Ipak, mnogi se ne mogu oteti dojmu da je i ova svečanost duboko prožeta međusobnim rivalstvom hrvatskog predsjednika Milanovića s premijerom Plenkovićem u komunikaciji koja je često ispod svake razine. No, tko će u cijeloj priči biti ‘AS’ za hrvatsku politiku u BiH, pa samim tim i Hrvate – odluka i odgovornost je na njihovom vodstvu.

/Republika/

Objava Dok Rojs slavi sa nekolicinom generala i brigadira, izgleda da je jedan general, Živko Budimir, izgubio pamćenje: Ne sjeća se nekih iz ’92. i ’93. pojavila se prvi puta na Republika.

Komentirajući ponašanje Milorada Dodika i njegov odnos s Putinom, kazao je kako ga ne bi iznenadilo, kada bi do toga došlo, da Ruska Federacija prizna Republiku Srpsku.

“Ukrajina nije bila dovoljno spremna”

Ističe da je invazija bila šok za Ukrajinu kao i većinu europskih zemalja uprkos tome što su američki obavještajci upozoravali da će do toga doći. Smatra da Ukrajina nije bila dovoljno spremna.

“Ja sam vojnik. I 1991. godine kada sam bio u Hrvatskoj, prije agresije na Hrvatsku pet mjeseci smo radili na pripremi obrane. Zaključio sam da Ukrajina nije imala značajnijih priprema obrane koje su mogle zaustaviti ovako brzi prodor Rusije“, rekao je Budimir.

Naveo je kako je Ukrajina, prema onome što ima od oružja, imala neku pripremu Zapada, ali da se postavlja pitanje je li ona dovoljna i blagovremena.

“Ukoliko dođe do okruženja velikih gradova – Kijeva, Miropolja, Harkiva pa i prema Odesi, onda će biti kasno dostavljati vojnu pomoć”, rekao je Budimir.

Putinovi planovi A, B i C

Ističe da je otpor koji su pružili Ukrajinci u odnosu na angažirane snage veliki, ali boji se da Rusija ima planove A, B i C. S ‘planom A’ je, kaže, počela invazija na Ukrajinu i očekivali su brzi upad u Kijev, pokušaj smjene vlasti i oduzimanje suvereniteta Ukrajini. Ali on nije uspio.

“Tim planom je Putin vjerojatno mislio ostvariti cilj uz minimalne žrtve. Kada se uvidjelo da nije uspio, nastupio je ‘plan B’ koji je uključivao modificirani ruski valjak gdje se protivnika melje ispred sebe. Sada je nastupilo to. Vidjeli smo kolonu veću od 60 km koja je krenula samo prema Kijevu, značajnije snage na južnom dijelu i s istočne strane. Sada su puno veća razaranja. Bojim se da je točno ovo što je rekao Macrone i da rat tek počinje, da će biti još gore”, rekao je Budimir.

Naglašava da Putin nema izbora i da mora ostvariti uspjeh. Ako se to ne dogodi, slijedi treća faza, a to je, kaže Budimir, širenje samog sukoba.

“A taj sukob može ići na zemlje oko Ukrajine, bivše zemlje SSSR-a, a to se može pretvoriti u svjetski sukob jer ako napadnu članicu NATO-a, NATO ima obvezu braniti ju”, rekao je Budimir.

Ponovio je, kao i u svojoj analizi koju je objavio, da ga ne bi iznenadilo da Ruska Federacija, ukoliko bi do toga došlo, prizna Republiku Srpsku. To je, ističe, modus operandi u kojem kada ste u takvom sukobu i imate cijeli svijet protiv sebe, onda nastojite relakisrati svoju situaciju – izazivanjem sukoba u drugim područjima.

“BiH je područje na kojem je vrlo lako izazvati novi sukob, da se može povući potez koji će izazvati sukob”, dodao je.

Od pregovora ne očekuje ništa jer kako kaže, na njih ne idu visokorangirani dužnosnici, a ni borbena djelovanja ne budu zaustavljena dok oni traju.

Srbija iznenađenje u UN-u

Kada je u pitanju Rezolucija UN-a, rekao je da je za njega iznenađenje što je Srbija glasala “za”, ali da mu je iznenađenje i jučerašnja reakcija Dodika na to glasanje.

“Nije bilo za očekivati da će Dodik ovako rano istrčati i iskazati negativan stav, a posebno me pogodila izjava u kojoj je rekao da su ukrajinski narod i vojnici koji brane svoju državu naoružana banda”, rekao je.

O navodima da je “Dodik najjači Putinov čovjek”, kaže da ne iznenađuju jer imaju izrazito dobre odnose te kaže kako je “pozicija Dodika
jednim dijelom posljedica tih odnosa snage koja proizilazi iz njih”.

“Smatram da to za BiH nije nikako dobro. Nema način da se iz ovog začaranog kruga izađe dok ne počnemo objektivno i s minimum doze respekta istine sagledavati činjenice. U Ukrajini gledamo ono što je bilo u BiH – dvije strane, svaka ima svoju istinu”, kazao je.

“Rušitelji BiH”

Govoreći o odnosima u BiH, ponovio je da su za njega Dodik, Čović, ali i Izetbegović, rušitelji BiH. Smatra da neće biti dogovora o izmjenama izbornog zakona i Ustava BiH.

“Godinama pregovaraju i razgovaraju, kao u spirali tenzije se dižu pred izbore i motiviraju svoj nacionalni tabor jer tobože ta trojica štite od drugih. Sva tri naroda su ugrožena zbog politika svojih vođa. Ne slažem se ni s jednom vizijom ustavnih promjena i izbornog zakona. Meni ne treba jaka hrvatska demokratska zajednica, trebaju mi jake institucije, zakoni koji će štiti moju poziciju i institucije koje će ih provoditi”, rekao je Budimir.

A njegov prijedlog je da za sva tri člana Predsjedništva glasaju svi građani BiH, kaže Budimir za N1 BiH.

/Republika/

Objava Budimir: Putin ima plan C, ne bi me iznenadilo da Rusija prizna RS pojavila se prvi puta na Republika.

Piše: Živko Budimi, umirovljeni general HV i HVO-a i bivši predsjednik Federacije BiH

U svojoj analizi nastojati ću biti objektivan ne svrstavajući se ni na jednu stranu, ali ću iznositi i osobne stavove, procjene i ocjene bez namjere da drugima oblikujem stavove već zbog potrebe da iznesem svoj stav, a koji je razvidan iz naslova, da nitko nema pravo prisiljavati drugog na bilo što uz opravdanje da štiti svoje interese. Isti taj stav javno sam iznio i obrazložio kada je USA izvršila agresiju na Irak.

Unatoč svim upozorenjima i prosudbama koje su ukazivale da će do Rusija izvršiti agresiju na Ukrajinu, sam čin invazije upadom ruskih vojnih snaga u Ukrajinu kopnom,vodom i zrakom proizveo je šok, ne samo kod Ukrajinaca već u  svim Europskim zemljama i većini zemalja svijeta. Presedan kojim je država koja predsjeda Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda izvršila agresiju na drugu suverenu državu urušila je postojeću strukturu sigurnosti u svijetu i nametnula pitanje opravdanosti postojanja ovakvih Ujedinjenih naroda.

Osobno se usuđujem reći da nakon ovoga Ujedinjeni narodi moraju promijeniti način odlučivanja i metode djelovanja, u suprotnom je njihovo postojanje suvišno. Ako živimo u svijetu u kojem“ Radi zaštite svojih interesa„ moćne države mogu svoju volju i silom nametati „malim državama“ ( Ukrajina nije mala država – druga po veličini teritorije u Europi i više od 46 miliona stanovnika), a Ujedinjeni narodi to nisu u stanju spriječiti kakva je sudbina malih država kao što je naša i što u stvari znači njihova neovisnost i suverenost.

O ovom suštinskom pitanju potrebno je ne samo raspravljati već i naći rješenje u dogledno vrijeme i na  tome  moraju raditi vodeći slobodoumni i visokomoralni mislioci ovog svijeta, a ja ću se ovom kroki analizom zadržati na samoj agresiji, njenim posljedicama i mogućim refleksijama i događajima koji bi mogli uslijediti.

Kao uvod u  ovu analizu bitno je naglasiti slijedeće činjenice:

1. Raspadom SSSR-a Ukrajina se odrekla nuklearnog naoružanja kojeg je na svojoj teritoriji imala u ne malom broju uz pismenu garanciju SAD i RF (Trilateralni sporazum Ukrajina-SAD-RF potpisan 1994.g.) da je sigurnost Ukrajine neupitna.
2. Od 2014 godine Ukrajina je država preko koje svoje interese pokušavaju ostvariti dvije velike sile; Sjedinjene Američke Države i Ruska Federacija.
3. U Ukrajini živi preko 8 miliona Rusa od kojih velika većina Ukrajinu ne doživljava kao svoju državu i želi ujedinjenje sa Ruskom Federacijom.
4. Nakon Aneksije Krima od strane RF i pobune Rusa na Istoku Ukrajine, (regija Dombas), i stvaranja autonomnih oblasti uslijedio je pokušaj mirnog rješenja „Ukrajinske krize“ pregovorima – ucjenama Ukrajine. (Ukrajinske vlasti i potpisale neke sporazume koji nisu provedeni krivicom Ukrajinskih vlasti).

Priprema i tijek agresije – činjenice:

1. RF dva mjeseca pripremala invaziju premještajući vojne snage na granicu Ukrajine u RF i Bjelorusiji pravdajući gomilanje snaga manevrima i združenim vojnim vježbama.
2. RF vodila Specijalni rat protiv Ukrajine:

• Stvaranje privida da Ukrajina planira napad na Luhansk i Donetsk.
• Slanje izravnih poruka Putina i drugih dužnosnika da RF neće napasti Ukrajinu
• Ismijavanje upozorenja USA da će RF pokrenuti agresiju
• Kontinuirano optuživanje Ukrajinskog vodstva
• Ubacivanje diverzantskih grupa u dubinu Ukrajine

3. RF priznala samostalnost i neovisnost tzv. Republika Luhansk i Donetsk sa svrhom obmane Ukrajinskih vlasti(stvaranje privida obrambene strategije RF a ne agresivne)

Cilj i strategija agresije:

Obim i intenzitet invazije na Ukrajinu, pravci napada i koncentracija na prodor prema Kievu ukazuju na strategiju invazije na Ukrajinu sa ciljem osvajanja Kieva, rušenja demokratski izabrane vlasti i Predsjednika Ukrajine te uspostava marionetskog režima koji bi Ukrajinu vjerojatno vratio u okrilje majčice odnosno ujedinio sa RF. Na to ukazuje i izjava Vladimira Putina da je cilj napada :

• Denacifikacija (Ukrajinci nisu nacija već su mali Rusi ili „starorusi“)
• Demilitarizacija (razoružavanje Ukrajine i ukrajinskog naroda)
• Privođenje pravdi odgovornih za ratne zločine nad Rusima na istoku Ukrajine (Vladimir Putin presudio je da su sadašnje Ukrajinske vlasti odgovorne za ratne zločine).

Već prvog dana agresije bilo je prisutno obilje dezinformacija u medijima koje su određeni mediji svjesno ili nesvjesno plasirali u javnost. Te dezinformacije proizvele su određene učinke kako na Ukrajince, tako i na nas kao promatrače. Zahvaljujući tim dezinformacijama stvoren je privid da je pad Kieva pitanje sata, te da Ukrajinci nemaju volju i namjeru braniti svoju domovinu. Srećom, vrlo brzo istina je u razobličila te dezinformacije pa je sada činjenično:

• Početni uspjeh invazije ostvaren je efektom iznenađenja i koncentracijom udara na tri pravca, a glavni pravac i najsnažniji udar prema Kievu nije rezultirao planiranim ciljem osvajanja Kieva za 72 sata.
• Ukrajinci nisu nigdje dočekali agresorske snage sa odobravanjem i pozdravljali upad u Ukrajinu, naprotiv, gdje god si imali bilo kakvo naoružanje pružali su otpor neusporedivo moćnijem neprijatelju.
• Početna neorganiziranost i nepripremljenost na ovakvu agresiju Ukrajinskih vlasti i vojnih snaga postupno je prerasla u sve ozbiljniji i organiziraniji otpor koji ruske vojne snage angažirane za prvi udar nisu u stanju savladati.
• Otpor Ukrajinske vojske i Ukrajinskog naroda iako vrlo slabo naoružanog postaju prevelik, rekao bih nerješiv problem angažiranim Ruskim snagama.
• Najavljena vojna pomoć u naoružanju i opremi značajno će osnažiti Ukrajinske obrambene snage te se šansa za ostvarenje planiranih ciljeva Vladimira Putina iz dana u dan smanjuje.
• Svjestan toga Putin izdaje zapovijed o pripravnosti ruskih nuklearnih snaga pravdajući to da je „cijeli svijet protiv Rusije“ što definitivno opravdava naslov ovog teksta. Ekonomskim sankcijama odgovoriti nuklearnom prijetnjom može samo netko tko ima poremećene vrijednosne sudove pa je vjerojatno uzaludno pozivati ga na razum i ukazivati da je već samim spominjanjem nuklearne prijetnje nanio štetu svom narodu.
• NE TREBA ISKLJUČITI OPCIJU NAMJERE ŠIRENJE SUKOBA NA SVJETSKI SUKOB

Po mnogima, reakcija NATO-a i zapadnih zemalja nije dostatna ni adekvatna, razvijaju teoriju da je Ukrajina žrtvovana za interese NATO-a ili USA i mnogo drugih teorija i ocjena. Iako ima činjenica koje opravdavaju takva razmišljanja moramo sagledati i u naša promišljanja uključiti i druge činjenice. Ukrajina je zemlja koja po zadnjim procjenama ima 46 miliona stanovnika od čega oko 36 miliona Ukrajinaca. Ako tih 36 miliona Ukrajinaca nisu spremni i u stanju braniti svoju domovinu zar bi to trebao netko drugi.

Zar je razumno i logično da Ukrajinu trebaju branit NATO vojnice a ne Ukrajinci. Reakcije zapadnih zemalja u ovoj fazi i na ovu prijetnju su očekivane, a ako najavljena vojna pomoć bude dostavljena u narednih 3-5 dana biti će i adekvatna. Ne isključujem opciju i drugih vrsta pomoći ako se sa strane RF konvencionalno ratovanje pretvori u nešto drugo te civilne žrtve postanu dominantne i neprihvatljive. NATO je svjestan da time daju argumente Putinu za širenje rata.

Osobno vjerujem da je Putin i njegov vojni tim u svojim planovima predvidio i ovakav razvoj događaja te isplanirao aktivnosti u svrhu pritiska na zapadne zemlje, rasterećenja svojih snaga, skretanja pozornosti sa zbivanja u Ukrajini ali i prijetnje zapadu odnosno NATO-u otvaranjem nekih novih kriznih područja. Smatram da je Bosna i Hercegovina prvo od tih područja te očekujem aktivnosti u tom smjeru, primjerice priznanja Republike Srpske od strane RF te vojnu potporu odcjepljenju. Područja novih sukoba mogli bi biti također Sirija radi Turske i Iran radi Izraela i USA. Ovo smatram puno realnijom opcijom od uporabe nuklearnog oružja.

Za realizaciju ovih planova Putin mora imati saveznike i zato je neophodno iz preventivnih razloga poslati jasne i nedvosmislene poruke da to znamo i da neće biti izvodivo, ali i da zbog agresije na Ukrajinu RF nema saveznike u Europi. Dvosmislene poruke, kao ona Nacionalnog vijeća Srbije koja je podržala teritorijalni integritet, ali ne i suverenitet Ukrajine, nisu dobre i trebaju doživjeti osudu pa i svojevrsnu izolaciju, kao i svi oni koji podržavaju RF u ovoj agresiji na nezavisnu i suverenu državu Ukrajinu.

/Republika/

Objava Budimir: Invazija na Ukrajinu – Najveća pogreška Ruske politike u povijesti pojavila se prvi puta na Republika.