Zbog ove Alićeve izjave, Gradsko vijeće Mostara, a na zahtjev Kluba vijećnika HDZ-a, povuklo je točku dnevnog reda, odnosno, prijedlog odluke o prodaji zemljišta neposrednom pogodbom u vlasništvu Grada Mostara Medžlisu Islamske zajednice Mostar, zastupane upravo po predsjedniku Džaferu Aliću, a zbog izgradnje džamije u skladu s rješenjem Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara.

Kažimir Miličević ispred Kluba vijećnika HDZ-a zatražio je ‘javnu i nedvosmislenu ispriku Džafera Alića koji je konstitutivne narode i ostakle nazvao podstanarima”.

“Alićeva isprika je uvjet da se uopće raspravlja ubuduće na ovu temu”, rekao je Miličević, “uz puno uvažavanje Islamske zajednice, vjernika i vjerskih osjećanja”.

Kako je stajalo u prijedlogu Odluke, predmet prodaje je zemljište na području Zalika označeno kao: kč. 2314/2 nastala cijepanjem od k.č. 2314 u površini od 981 m2; k.č. 2312/2 nastala cijepanjem od k.č. 2312 u površini od 1732 m2; 2311/2 nastala cijepanjem od k.č. 2311 u površini od 1102 m2, sve tri upisane u zk. uložak 6855 k.o. Mostar vlasništvo Grada Mostara sa 1/1dijela, a iste odgovaraju parceli novog premjera označenoj kao k.č. 115/83 upisanoj u PL 754 k.o. Mostar I sa upisanim pravom posjeda Grad Mostar sa 1/1 dijela.

Medžlisu Islamske zajednice Mostar zabranjuje se otuđenje nekretnina do početka gradnje a sve u skladu sa članom 27. stav 2. Odluke o uvjetima i načinu pribavljanja i raspolaganja nekretninama u vlasništvu Grada Mostara. Tržišna vrijednost nekretnine utvrđena je na osnovu procijene vrijednosti zemljišta od strane ovlaštenog sudskog vještaka građevinske struke Omera Pajića iz Mostara, u iznosu od 140 KM/m2, što za ukupnu površinu od 3815 m 2 iznosi 534.100 KM.

Podsjetimo da je Alićeva vrlo neprimjerena izjava bila i povod mnogim kritičnim reakcijama, između ostaloga i Ureda OHR-a u BiH, kao i veleposlanstva SAD u BiH.

/Republika/

Objava “PODSTANARI UZVRAĆAJU UDARAC” – Bez Alićeve isprike “podstanarima u BiH” nema prodaje zemljišta mostarskoj Islamskoj zajednici pojavila se prvi puta na Republika.

Hvarani lokaciju nazivaju Stražbenica. Kao vlasnik parcela u katastru je upisana njezina tvrtka Wanderlust Innovations d.o.o. Poduzeće, vidljivo je na portalu Fine, nema niti jednog zaposlenog, uz Sanelu Jenkins, u Upravi je i njezin sin iz prvog braka s bogatim engleskim bankarom Rogerom Jenkinsom, Innis Allan Jenkins, istražio je Jutarnji list.

Kupljene parcele na vrhunskoj su lokaciji, na potezu od Pokonjeg Dola, protežu se istočno do uvale Milna, vrlo je malo kuća, i to isključivo onih sagrađenih davno jer cijeli je potez u prostornom planu upisan isključivo za poljoprivrednu namjenu. U kupoprodajnim se dokumentima navode kao pašnjaci. Da nije, nema sumnje da bi dosad već bio premrežen turističkim sadržajima. I da bi Hvarani svoju djedovinu cijenili suhim zlatom, a ne ju prodali za osam do 30 eura po kvadratu koliko im je plaćala Sanela Jenkins. Pogled koji se pruža s ove pozicije – u neposrednoj blizini grada Hvara, a opet dovoljno odmaknuto da se izbjegne hvarska turistička mahnitost – vrijedi milijardu dolara.

Pa, što će super bogatašici toliko poljoprivrednog zemljišta? Hoće li žena koja zime provodi u Los Angelesu ili u nekoj od svojih rezidencija po svijetu, da bi već koncem travnja došla u Hvar i boravila u najluksuznijim smještajima, otvoriti OPG, što jedino na svojim parcelama smije imati? Jedan od odvjetnika tvrtke Wanderlust Innovations, Vinko Radovani, zadužen za sva pitanja vezana uz hvarske parcele i planirani pristupni put, kaže da – hoće. Ne negira da će “sukladno zakonu danas-sutra tu sagraditi objekt koji zakon dopušta”.

– Radit će se ono što zakon propisuje da se smije raditi – kaže Radovani za Jutarnji.

Sudeći prema tvrdnji odvjetnika, kojega je Sanela Jenkins ovlastila da odgovori na pitanja Jutarnjeg jer sama nije bila spremna razgovarati, članica hollywoodskog jet seta na 70 posto će vrhunske lokacije, kako nalažu propisi pri otvaranju OPG-a, saditi ljekovito bilje, možda koju maslinu ili trs vinove loze.

Hvarani u to ne vjeruju. Teško im je zamisliti jetsettericu dok na surovom kršu uzgaja kamilicu ili majčinu dušicu. Kakva god ideja bila, ispriječila se zasad nepremostiva prepreka. Do svoje vrlo velike parcele nema pristupnog puta kojim bi mogla doći automobilom. A bez toga niti će saditi, niti graditi. Nekolicina tvrdoglavih Hvarana odbija i samu pomisao na širenje gradskog puta koji prolazi njihovim parcelama. Ne vjeruju u dobre namjere Sanele Jenkins, kažu.

No, tko je uopće Sanela Diana Jenkins? Domaća javnost za nju je čula kad je u 51. godini rodila bebu.

Sanela Dijana Ćatić, kako se tada zvala, s roditeljima je iz ratom okupiranog Sarajevu izbjegla u Ujedinjeno Kraljevstvo. U biografiji piše da je kao londonska studentica ekonomije i informatike u dvorani za vježbanje upoznala imućnog, 14 godina starijeg Rogera Jenkinsa, udala se za njega i razvela 2011. godine. Iz desetogodišnjeg je braka izašla bogatija za 150 milijuna funti i našla se među 500 najbogatijih u Velikoj Britaniji. Kao razlog razvoda, koji joj je donio bogatstvo, navela je svoju ” želju za vlastitim identitetom, bez muža milijunaša”.

Roger Jenkins je, pak, za engleske tabloide, tijekom finalizacije brakorazvodne parnice izjavio: – Hoće li uzeti polovicu mog novca? Naravno. Bez nje ne bih imao sve što imam. Volim Dianu i divim joj se kao majci, poslovnoj ženi i nekome tko je bio briljantna supruga.

Par ima dvoje djece, kćer Eneyu i sina Innisa. S današnjim je zaručnikom, 15 godina mlađim Asherom Monroeom, Sanela Jenkins dobila još dvoje djece, kćeri Eliyanah i Elodie Mae Book. O rođenju posljednje kćeri u 51. godini izvijestili su, osim hrvatskih, i svi vodeći svjetski tabloidi. Jer, Sanela Jenkins u međuvremenu se proslavila u reality showu “The Real Housewives of Beverly Hills”. I prvu je kćer s Monroeom dobila u kasnijoj dobi, bilo joj je 46.

Sudjelovanje u megapopularnom serijalu uvelo je Sarajku u svijet hollywoodskog glamura. Na listi njezinih prijatelja, uz Eltona Johna, spominju se George Clooney, bivši supermodel Cindy Crawford, Kid Rock, Lisa Rina, koja se također proslavila zahvaljujući showu o bogatim dokonim kućanicama s Beverly Hillsa, bivši Madonnin muž redatelj Guy Richie…

Kad domaći mediji, pak, kad pišu o Saneli Jenkins, u prvoj rečenici je predstavljaju kao filantropkinju. Osnovala je zakladu u spomen na svog u ratu poginulog Irnisa, tada starog 21 godinu, u korist Univerziteta Sarajevo. Dobitnica je raznih nagrada, na kalifornijskom je sveučilištu pokrenula projekt za zaštitu ljudskih prava, osnovala kliniku za žrtve masovnog silovanja u Kongu, s još jednim je bivšim Madonninim mužem, Seanom Pennom, pokrenula organizaciju za pružanje medicinske pomoći raseljenim Haićanima.

Njihovu je sudbinu usporedila s izbjegličkim sudbinama iz BiH. U široj je javnosti najzvučnije odjeknula nagrada koju joj je dodijelila zaklada njezina prijatelja Eltona Johna, Elton John AIDS Foundation. Obje mlađe kćeri Sanele Jenkins u svom će fotoalbumu imati fotografiju dok ih britanska pop-zvijezda drži u naručju.

Kad se udala za bankara, Sanelu Jenkins je mučilo “što su je bogate Britanke uvijek gledale kao neku naručenu mladu iz istočne Europe”. – Nažalost, shvatila sam, družeći se sa ‘social girls‘, ako imaš veliki dijamantni prsten, razgovarat će s tobom, tako da sam nabavila dijamantni prsten. Kupio mi ga je moj dragi suprug kojeg je povrijedilo to kako su me gledali s visine – požalila se i pohvalila.

Sanelu Jenkins stigla je tragedija kad je pobacila dijete, o čemu je govorila ostalim “kućanicama” u reality showu. Dok ona i zaručnik, glazbenik, brinu o dvoje male djece, Sanelina djeca iz prvog braka vode luksuzni život. Kći Eneya često na Instagramu objavljuje fotografije s putovanja po egzotičnim lokacijama, a sin Innis upustio se u biznis – ususret ovogodišnjoj sezoni na glavnoj je hvarskoj pjaci otvorio caffe bar koji se promovira kao mjesto “s najboljom kavom u gradu”.

Otkad je prije nekoliko godina došla u Hvar, gdje danas ima u vlasništvu brojne parcele, Sanela Jenkins na najsunčanijem hrvatskom otoku provodi i pola godine. – Do ove je godine boravila u hotelu Palace u samom središtu grada. Zakupila je cijeli kat ultraskupog hotela, a kako bi joj prostor bio objedinjen, na njezin su zahtjev srušeni zidovi između soba – kažu nam Hvarani. Sanela im, prvo zbog svojih luksuznih prohtjeva, nikada nije sjela.

Ove je godine, saznajemo, zakupila dvije nove vile koje je ukrajinski milijarder sagradio tik uz more, djelomično na pomorskom dobru, u susjedstvu poznate “Bakarićeve vile”. U vili ljetuju hrvatski predsjednici pa će Sanela Jenkins biti susjeda Zoranu Milanoviću koji je lani ondje s obitelji proveo dio svojeg godišnjeg odmora.

Budući da Sanela Jenkins i njezina svita – svake godine u svojim hvarskim apartmanima ugošćuje neke od slavnih prijatelja – odsjedaju u unajmljenom smještaju, kupnju silnog zemljišta uz obalu Hvarani pripisuju njezinoj želji da sagradi vlastitu rezidenciju na otoku. Iako zemljište nije građevinsko, vlasnik OPG-a, što će Sanela Jenkins, prema tvrdnjama njezina odvjetnika, i biti, sukladno zakonu ima pravo na OPG-u sagraditi prizemnicu veličine čak 400 kvadrata i 1000 kvadrata podrumskog prostora. Vjeruje da će zvijezda američkog realityja, superbogata Sanela Jenkins iskoristiti ovu zakonsku mogućnost da sagradi luksuznu vilu. No, što god odlučila, do svojih parcela ne može automobilom.

Do njih vodi jedino “magareći put” kojim su hvarski poljoprivrednici nekoć na tovarima odlazili do svoje zemlje, danas se njime koriste rijetki stanovnici tog dijela grada Hvara, a prolazi i parcelama Sanele Jenkins. Međutim, ovaj put, stoljećima u neotuđivom vlasništvu Grada Hvara, onima rijetkima koji tu imaju kuće takav ne smeta. Štoviše, ne pada im na pamet dopustiti njegovo proširenje kako bi Sanela Jenkins mogla automobilom do svoje zemlje. “Neka ide tovarom”, kažu ljutito.

Svi oni, kao i turisti koji tuda prolaze do jedne od rajskih uvala na Hvaru, Mekićevice, parkiraju automobile u Pokonjem dolu i dalje idu pješice. Prije nego što su prodali zemljišta Saneli Jenkins, Hvarani od kojih ih je kupila, potpisali su i predali Gradu peticiju kojom traže da im se riješi prilazna cesta, koju nikad prije nisu tražili.

Zato sad oponenti Sanele Jenkins vjeruju da su to “odigrali njoj u korist”. – Ništa joj ne vjerujemo. Na gradskom je putu, na dijelu koji prolazi kroz njezine parcele, već dala srušiti stoljetne zaštitne česmine, sve su tu i ostavili pa je nekoliko puta planulo, a ona je vatrogascima onda donirala 20.000 eura za kupovinu opreme. Požare bi zataškali da dojave nisu išle preko splitske centrale pa su morali izaći na teren, a gasili su i susjedi. Vjerujemo da je namjera tu napraviti protupožarni put koji će njoj biti cesta – skeptičan je jedan Hvaranin. Ne želi se predstaviti, kao ni drugi s kojima smo razgovarali jer se boje tužbi u kojima vrlo bogatoj ženi ne mogu parirati.

Naime, Sanela Jenkins već je tužila hvarskog dizajnera Tonija Rica, o čemu je on pisao na svom Facebook profilu, ali za novine nije želio govoriti jer je jedan sudski postupak još u tijeku. Sanela Jenkins tužila ga je zbog povrede ugleda i časti. Između ostaloga, objavio j tekst o tome da “investitori, a takvih je dosta, kupuju zapušteno poljoprivredno zemljište, zatim ga uz pomoć lokalnih političara nastoje ugurati u prostorne planove”.

Objavio je i link na tekst Telegrama iz 2022. godine o bračkoj vili za koju je već iz nacrta OPG-a vidljivo da “primarna svrha zgrade nikako nije poljoprivredna, već izgradnja vile”. Slučaj je gotovo pa prekopiran ovome hvarskom – i na Braču je vlasnik planirao graditi na prostoru zaštitne šume, na što je Rico upozorio.

“Nakon što je kupila teren na predjelu Stražbenica, koji spada pod zaštitnu šumu, Sanela Jenkins je posjekla sve autohtone vrste, ostavila posječeno na terenu, kao i nepotrošene kante ulja, kako bi izazvala požar. Vatrogasci su rekli da to nije u njihovoj nadležnosti, iako postoji velika opasnost od požara. Grad nije prijavio kako je obećao. Kako se priko svega paso kad zavunjaju šoldi”, napisao je. Nakon nekoliko sličnih navoda objavio je da je policijskoj postaji Hvar prijavio kazneno djelo prijetnje. “Innis Jenkins, sin Sanele Diane Jenkins, došao mi je u kuću prijetiti jer sam javno iznio sve što se dešava na predjelu Stražbenica, a njima ne ide u prilog.”

Svi su Sanelini silni kvadrati kupljeni u roku od nekoliko mjeseci, a djeca i rođaci nekih prodavatelja danas rade za nju. Odvjetnik Radovani na budućem OPG-u najavljuju gradnju “poljoprivrednog objekta kakav je na OPG-u zakonit”.

– Gospođina je namjera otvoriti OPG i sagraditi pripadajuću gospodarsku zgradu, prizemnicu od 400 kvadrata s podrumom od 1000 kvadrata, kako to dopušta zakon, pod uvjetom da mikrolokacija dopušta uvjet takve gradnje. Na OPG-u mora biti trajni nasad, što primjerice ovdje može biti vinova loza ili ljekovito bilje. Vjerujem da u ovom trenutku ne zna što jer prioritet je rješavanje pristupnog puta. Kad je kupovala zemljište, nije znala da ga nema.

Da, ima put, ali želite li nasade, treba vam put koji će biti dovoljno širok da do njih dođete vozilom – kaže odvjetnik Radovani koji se u nekretninski biznis Sanele Jenkins uključio upravo kad se tražilo rješenje za pristupnu cestu. Čini se da je nova zemljoposjednica, nakon žestokog otpora nekih vlasnika parcela, pronašla novu trasu. – Imamo novu ideju rute koja bi išla od državne ceste.

S nje se već kilometar udaljenosti od grada odvaja nerazvrstana cesta koja jednim dijelom ide u pravcu kupljenog zemljišta, a od jedne točke treba se dogovoriti s vlasnicima zemljišta koji su velikom većinom suglasni s idejom da se napravi put dovoljno širok za prolaz automobila. One koji nisu suglasni treba uvjeriti, ukazati im na potrebu takvog puta. Gospođa Sanela cijeli je zahvat spremna sama financirati – kaže Radovani i dodaje da su zemljišta kupljena od građana Hvara i ne zna “tko bi tu trebao biti ljut”.

Pitali smo Grad Hvar je li zatražena dozvola izmjene prostornog plana. Odgovaraju da nije, da ne znaju koliko je zemljišta kupila tvrtka Wanderlust Innovations i da je taj prostor više od 15 godina određen za poljoprivredna gospodarstva.

“Bilo kakve građevinske aktivnosti na tom području definirane su odredbama Zakona o gradnji koje se odnose na izgradnju na poljoprivrednim gospodarstvima”, napisali su nam. Na pitanje o putu, napisali su da oni ne planiraju gradnju puta, putove grade “temeljem inicijative građana ili vlasnika poljoprivrednih zemljišta”, a o požarima “nemaju saznanja”.

Iz odgovora proizlazi ono o čemu bruji cijeli Hvar – Saneli Jenkins otvoren je put za gradnju objekta, a može zatražiti i gradnju ceste na zemljištima koja su joj Hvarani, jer oni sami nisu mogli mehanizacijom do njih, prodali i po osam eura za kvadrat, piše Jutarnji list.

/Desk/

Objava Najbogatija Bosanka, Sanela Jenkins na Hvaru kupila 9 hektara zemljišta i planira gradnju – Hvarani nisu oduševljeni pojavila se prvi puta na Republika.

Rimac je u objavi na Facebooku napisao kako mu je bilo žao vidjeti Livno kako izumire te da je htio dati svoj doprinos i vratiti život u taj grad. Napisao je kako je 2018. godine osnovao poslovni inkubator Linnovate  neprofitnu udrugu koja pomaže poduzetnicima početnicima da izgrade svoje firme.

Rimac je danas na Facebooku oštro odgovorio.

“O ovome se dosta piše zadnjih dana pa je valjda u redu da i ja nešto kažem. Jutarnji je ovu priču čak stavio na naslovnicu tiskanog izdanja s mojom slikom, išli su razgovarat po birtijama u selu, a da mene nitko ništa nije pitao. Top novinarstvo.

U Livno sam uvijek volio ići. Iz Livna se ljudi već dugo iseljavaju ali u posljednjih 15-20 godina, grad doslovno izumire. Van sezone, kad se gastarbajteri vrate u Njemačku, grad je gotovo pa pust. Meni je uvijek bilo žao vidjeti da taj prekrasan grad u potpunosti odumre pa sam htio dati svoj doprinos, u skladu sa svojim mogućnostima, u pokušaju da se nešto pokrene. 2018. godine osnovao sam poslovni inkubator Linnovate – neprofitnu udrugu koja pomaže poduzetnicima početnicima da izgrade svoje firme.

U početku sam mislio pomagati u osnivanju tehnološki-orijentiranih firmi ali je brzo postalo jasno da to nije realno za Livno. Onda smo pomagali svima – od ljudi koji su pokretali poljoprivrednu proizvodnju, proizvodnju džemova, stolarske obrte, vrtiće… S tim smo pomogli stvoriti 50-ak radnih mjesta. Osnivačima smo dijelili grantove i beskamatne pozajmice bez kolaterala/garancije (i bez uzimanja udjela) za dobre projekte. Sve se financiralo iz mog privatnog džepa. Dakle čista filantropija, jer povrata nema.

Onda sam upoznao Marina – čovjek koji je gurao i bez mene, radio na izrazito visokom nivou i imao sve ono što pravi poduzetnik treba. Kada sam počeo pričati sa Marinom o investiciji u njegov projekt je jedan vrlo poznati i svjetski uspješan Livnjak također bio zainteresiran za investiranje. Pitao me za povrat investicije – kada će se to isplatit. Ja sam mu rekao: “ako razmišljaš o povratu, ovo nije investicija za tebe. Ja računam da niti jedan Euro koji uložim u Livno neću nikad više vidjeti. Ovo radimo da se dolje nešto pokrene.” On nije mogao ići u investiciju koja ima malu šansu povrata kapitala, no ja sam htio pokušati, pa makar propalo – probao sam napraviti nešto dobro za svoj kraj.

Da ne budem ljut sam na sebe kada jednom budem star da nisam pokušao dok se još moglo, dok grad nije potpuno izumro. Ukupno sam uložio blizu 2M Eura u Marinovu firmu Continental Adventure. Marin me pitao da li želim 70-80% firme za taj novac, s obzirom da ničeg još nije bilo i sav kapital dolazi od mene. Ja sam “uzeo” samo 40%, jer želim da je firma njegova, jer relativno je lako dati novac, a za svaki dan se borit treba puno energije. Cilj je bio – napraviti nešto lijepo u Livnu što i mnogi drugi mogu kopirati i što može stvoriti što više radnih mjesta i vrijednosti za kraj. Za sad je stvorilo 12 radnih mjesta a plan je bio 70 u roku od par godina. Do nedavno…

Livno i Livanjsko polje su prekrasni komadi prirode. Osim što je lijepo je i ogromno. Može se doslovno voziti satima s off-road vozilima i biti van civilizacije. Nikad mi nije palo na pamet da će jedan mali komadić tog prostranstva postati problem. Pogotovo jer je projekt savršeno uklopljen u prirodu, iznad naseljenih područja. U Continental Adventure dolazi se makadamom, a objekte se iz sela niti ne može vidjeti.

Meni je potpuno OK da su ljudi protiv nečega i iznesu argumente zašto je tome tako. Ja sam mislio da radimo dobru stvar za zajednicu, da sam iz svog džepa izdvojio da bi se nešto dobro napravilo. I onda čujem da su presjekli vodove kojima se napaja CA naselje (ostalo bez struje danima), peticije protiv projekta, uvrede i klevete protiv mene, da ja to radim da se obogatim i takve stvari. Radi konteksta: izgradio sam firmu koja vrijedi preko 2 milijarde Eura – investicija u CA je 0,1% toga. U osobnom vlasništvu posjedujem 5 automobila od kojih svaki vrijedi više od cijele investicije u Continental Adventure. Zar stvarno mislite da je meni potrebno da zaradim na šumi u Livnu? Nemam pametnijeg načina investicije?

Ljudi su skloni krojiti neke zavjere kojih nema. Da, kupili smo zemljište za 1 Marku po m2 – na javnom natječaju od Grada, isto za koliko su i deseci drugih u to vrijeme kupovali. Ne razumijem što smo trebali – tražiti grad da nama, iznimno, prodaje zemlju za 5x veću cijenu od tržišne? Btw. Zemljište je bilo već građevinsko prije nego smo ga kupili, a ne, kako se lažno pisalo, da smo ga mi pretvorili. Ono što smo morali je očistiti od smeća koje su seljani tamo desetljećima istovarali, na toj svojoj svetoj zemlji.

Ljudi kreću od sebe i valjda znaju da oni sami ne bi napravili ništa nesebično. Da ONI nebi radili nešto dobro bez svoje koristi. I zato vjeruju da niti drugi ne čine takve stvari. Na žalost, ima nas tako naivnih, glupih…

Ali evo, shvatio sam – tko sam ja da pomažem? Tko sam ja da sprječavam izumiranje svog rodnog kraja? Iako sam imao namjeru još jako puno toga raditi u Livnu (tek mi je 36 godina, i tek sam prodao 1% svoje firme [koju krvavo gradim zadnjih 15 godina] za svoj “privatni džep” s čim sve ovo financiram), ali mi je ovo bila dobra lekcija. Više NIŠTA neću raditi, a da nije nešto što radim radi sebe. Hvala za tu lekciju.

P.S. Što se tiče astronomske zarade koju ću imati u ovom projektu – evo ponude. Neka seljani skupe novce i za točno jednak iznos koji sam do sada uložio u projekt im prodam svoj udio. Bez kamate, bez marže – 1:1 moja investicija. Pa oni mogu zaraditi te astronomske iznose umjesto mene”, napisao je Rimac.

/Desk/

Objava Rimac se zemljacima “zahvalio na lekciji”: “Zar mislite da je meni potrebno zaraditi na šumi u Livnu? Morali smo očistiti od smeća koje su seljani desetljećima istovarali na toj ‘svojoj svetoj zemlji’. Više ništa neću raditi” pojavila se prvi puta na Republika.

/Desk/

Objava Ministar Grlić Radman prijavio vrijedno zemljište u Ljubuškom, ‘hercegovačkom Beverly Hillsu’ pojavila se prvi puta na Republika.

U Elektroprijenosu je ishodio uvjete za priključenje u siječnju 2023. godine, odnosno 11 mjeseci prije nego što će natječaj za zemljište biti raspisan. U igri je prvotno bilo samo poduzeće Ecco Solar Energy, koje su zajednički osnovali Mamićeva kći Iva i Renato Korać, hercegovački kralj kladionica, o čemu je Jutarnji list nedavno opširno pisao.

Zahtjev kluba

Partnerski će se ovom poduzeću pridružiti Majsko sunce d.o.o. i Solarko d.o.o. Majskom suncu jedina je osnivačica Jelena Planinić, odnedavno nova Mamićeva životna družica, a Solarku je osnovao hercegovački poduzetnik, član HDZ-a BiH Mario Raspudić, vlasnik telekom operatera Novotela. Sva tri poduzeća, Ecco Solar Energy, Majsko sunce i Solarko imaju sjedište na istoj adresi – Broćanski trg 1, Čitluk.

Svaki od partnera osigurat će svoj kapital za ovo golemo ulaganje, prilično je jasno da Mamićeva kći Iva i njegova djevojka Jelena bez njega nemaju nikakvih izgleda da realiziraju ovakav projekt, no postavlja se pitanje odakle njemu potrebnih partnerskih 20 milijuna eura?

Slučajno ili ne, taj se iznos poklapa s novcem izvučenim ih GNK Dinamo. Podsjetimo, prije mjesec dana GNK Dinamo postavio je imovinskopravni zahtjev težak 21,1 milijun eura u odnosu na Mamiće i ostale optuženike u predmetu Dinamo II. U prvom sudskom postupku u kojem je Mamić pravomoćno osuđen terećeni su za 115 milijuna kuna, od čega je 52 milijuna otpadalo na Zdravka.

Taj je iznos Mamić uplatio u državni proračun, a u javnosti se kao čovjek koji mu je svotu posudio isticao upravo Renato Korać. Ako bude pravomoćno osuđen i u drugom postupku, bit će jasno da svoje poduzetničke ekshibicije po Hercegovini financira milijunima koje je ukrao “Svetinji”.

Da bi se posao realizirao, Mamić ima sve – osim zemlje. Kako do nje planira doći, ukratko ćemo objasniti kroz tri nevjerojatna natječaja.

Prvi je natječaj raspisan 29. studenoga, netko tko je na njega želio aplicirati morao bi u samo 20 dana, zaključno s utorkom 19. prosinca, ishoditi 11 dokumenata kako bi mogao pristupiti usmenom nadmetanju. U koncesiju se tada nudilo 1,8 milijuna kvadrata površine, odnosno veličina oko 360 nogometnih terena.

Ecco Solar Energy dokumentaciju za isti taj natječaj počeo je prikupljati još 1. kolovoza 2022. godine, dakle 16 mjeseci prije raspisivanja. Natječaj je, međutim, naprasno poništen u petak 15. prosinca. Samo nekoliko sati kasnije direktor Ecco Solar Energyja Krešo Vukoja potvrdio nam je da su se, usprkos znatnom uloženom trudu, vremenu i novcu, “iz vlastitih poslovnih razloga odlučili ne prijaviti na taj natječaj”.

Natječajem je Grad tražio toliko opsežnu dokumentaciju za koju bi realno trebalo šest mjeseci da se prikupi. Tražili su izrađen elaborat zaštite okoliša, idejni projekt planirane fotonaponske elektrane s tehničkim opisom, dinamikom plana gradnje, ispitivanjem potencijala, opisom primjene tehnologije, čak i idejnim planom upravljanja građevinskim otpadom, kao i načelnu suglasnost Elektroprijenosa BiH za priključenje na prijenosnu mrežu itd.

Poljoprivredno zemljište

Ecco Solar Energy je zahtjev za izdavanje “uvjeta za priključak”, ključni dokument u postupku, Elektroprijenosu dostavio 25. kolovoza 2022. godine, da bi im uvjeti bili izdani 11. siječnja 2023. godine. Elektroprijenos je, uz jedinicu lokalne uprave, ključna institucija za svakog investitora u solarne elektrane.

Da bi počeli bilo kakve aktivnosti vezane za izdavanje dokumenata, a sukladno Pravilniku o priključku, investitor im mora podastrijeti jedan od tri dokumenta koji izdaje lokalna uprava: urbanističku suglasnost, lokacijske uvjete ili lokacijske informacije. Iz njih se iščitava o kojim se zemljišnim česticama i o kojoj namjeni radi.

Dokument koji je Elektroprijenosu na njihov zahtjev priložio Ecco Solar Energy d.o.o. nije nijedan od tri propisana, nego se radi o običnoj “potvrdi” – kojom se potvrđuje da je donesena odluka o pristupanju izradi izmjena i dopuna Prostornog plana grada Čapljine te da će se u budućem prostornom planu nalaziti tri pobrojene čestice u zoni namijenjenoj za obnovljive izvore energije, ako Gradsko vijeće usvoji Prostorni plan, pa i ako se predmetne parcele budu nalazile u zoni obnovljivih izvora energije, te ako tvrtka Ecco Solar Energy dokaže pravo vlasništva na zemljištu, istoj će biti moguće izdati urbanističku suglasnost i odobrenje za gradnju solarne fotonaponske elektrane 122 MV.

Ovdje vidimo nanizana tri “ako” koja će se, međutim, u narednim mjesecima poslagati baš kako odgovara Mamiću.

Sve se to događa, dakle, u vrijeme kada Grad Čapljina još uvijek nije prenamijenio svoje zemljište iz poljoprivrednog u građevinsko, nego postoje planovi. Zašto je pao prvi natječaj? Zato što više od pola zemljišta koji je Grad nudio u koncesiju nije bio vlasnik Grad – nego država. Kako je moguće da Grad raspisuje natječaj za zemljište kojem nije vlasnik? To i druga ključna pitanja postavili smo Gradu Čapljini, međutim nikada na njih nismo dobili odgovore od gradonačelnika Smiljana Vidića. U svakom slučaju, ovo je netko uvidio na vrijeme, uložio je žalbu i ovakav prvi natječaj je poništen.

Manje kvadrata

Zato je u drugom natječaju raspisanom 21. prosinca nuđeno milijun kvadrata manje, znači oko 741.000 m2 zemljišta i vrijedio je do 9. siječnja. Taj je natječaj poništen 27. prosinca, dakle trajao je samo šest dana, da bi 29. prosinca osvanuo treći. Ono što upada u oči u trećem natječaju jest to da je nuđeno zemljište sada podijeljeno u “3 lota”, veličine cca 50.000, 16.500 i 8000 kvadrata.

Ovaj moment trećeg natječaja prate i promjene na Elektroprijenosovoj Listi – registru podnesenih zahtjeva korisnika za priključak na prijenosnu mrežu.

Odprije je tamo bio evidentiran Ecco Solar Energy s previđenom instaliranom snagom od 4,999 MW za 22 elektrane, po dvije snage od 2 MW, odnosno 2,5 MW ili ukupno 118,978 MW, što je pripremao za prvi natječaj i 1,8 milijuna kvadrata zemljišta, a sada se uz ovo poduzeće našla napomena kako se “njihov zahtjev za načelnu suglasnost razdvaja na tri korisnika:

Ecco Solar Energy d.o.o. (79,84 MW), Majsko sunce (24,17) d.o.o. i Solarsko d.o.o. (14,97)”. Prilično je evidentno da će ta tri poduzeća aplicirati svaki na jedan od raspisanih “lotova” zemljišta iz prostog razloga – jedino oni ispunjavaju uvjete i nitko drugi ih do kraja natječaja ne može ispoštovati.

U odnosu na prethodna dva natječaja kada je vrijedio dokaz na 25-postotnoj pokrivenosti, ovdje se sada traži i dokaz o barem 50-postotnoj pokrivenosti investicije raspoloživim sredstvima ili bankovnom garancijom. Tko može pribaviti 20 milijuna eura ili bankovnu garanciju u deset radnih dana, koliko u naravi traje natječaj, ako odbijemo novogodišnje praznike, neradne dane u BiH u povodu pravoslavnog Božića i dane vikenda?

Investicije u solarne elektrane vraćaju se u roku od pet do sedam godina, dok u preostalih dvadesetak, koliki im je vijek trajanja, to bude čista dobit (umanjena za koncesijsku naknadu i minimalne troškove pogona).

Zdravko Mamić, osim poduzeća koje ovdje spominjemo, kontrolira još tri koja se bave proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora, to su Plavo nebo, IM sunce, i Zidinsko sunce, a u svima formalno ima udjele njegova kći Iva Mamić.

Prva elektrana

Plavo sunce je pokrenulo sedam projekata za izgradnju solarnih elektrana instalirane snage po 999 kW električne energije na području Čitluka te tri, od kojih dva po 999 kW i jedan 800 kW instalirane snage električne energije na području Čapljine.

Pažnju hercegovačkih medija privukla je cijena po kojoj je Plavo sunce od Grada Čapljine otkupilo osam hektara zemljišta u njihovoj poslovnoj zoni Zvirovići, gdje je sagrađena njegova prva elektrana – njemu je cijena bila, kako su pisali, 3 KM (cca 1,5 eura) po kvadratu, čak osam puta niža nego što je bila za druge gospodarstvenike ili tri puta niža nego za obične građane i građevinska zemljišta na području grada.

Potom se prebacio na Mostar, ishodio je koncesiju za proizvodnju električne energije preko solarne elektrane snage 999 kW na lokaciji Slipčići, a zatim i na Pologu.

Ako realizira ovu investiciju, to znači da će jednim potezom Zdravko Mamić utrostručiti sav kapital, megavate i zemljišta, u što je dosad s partnerima ulagao u Hercegovini.

No, pitanje je hoće li to zadovoljiti njegove apetite, jer je ostao bez onih milijun kvadrata državnog zemljišta iz prvog poništenog natječaja, piše Jutarnji list.

/Desk/

Objava U Zagrebu mu se sudi za izvlačenje milijuna iz Dinama, u Hercegovini se bogati i nitko ga ne pita porijeklo novca- Kako i za koju cijenu lokalni ‘lideri’ u Čapljini i Mostaru pogoduju Mamiću? – Koji je ‘deal’ i čeka li ih optuženička klupa? pojavila se prvi puta na Republika.

U tom gradu bjegunac od hrvatskog pravosuđa, i tvrtka Plavo sunce ubilježeni su na K.Č 580/41 – 11.262 metara četvornih, K.Č 580/42 – 20.000 metara četvornih, K.Č 580/43 – 20.000 metara četvornih, K.Č 580/44 – 16.616 metara četvornih, K.Č 580/46 – 11.598 metara četvornih, te K.Č 580/48 – 12.698 metara četvornih, i tu su solari već izgrađeni.

Inače, kada hoćete u Zvirovićima kupiti državno zemljište radi proširenja svoje parcele, i recimo graditi kuću, početna cijena vam je 11 KM. Solari su tik uz predviđenu gospodarsku zonu, u kojoj je početna cijena četvornog metra 23 KM/metar četvorni.

Mamiću je cijena koštanja četvornog metra zemljišta bila 3 marke, a na javni natječaj javilo se, gle čuda – samo Plavo sunce. Da se Mamiću okonča ovaj posao brinuo se osobno gradonačelnik Smiljan Vidić, uvrštavajući točke oko prodaje zemljišta na Gradsko vijeće.

Čapljinski oporbeni vijećnici su se bunili, osobito oko dijela zašto se zemlja prodaje, ako je interes Grada koncesija, međutim nije pilo vode.

O Mamićevim solarnim podvizima prvi smo pisali, dok su oni bili još u začetku. Od tada se debelo proširio po hercegovačkim općinama i gradovima, gdje je mahom HDZ BiH na vlasti. U osnivačkoj strukturi Plavog sunca (razvidno iz Registra poslovnih subjekata) nalazi se Mamićeva kćer Iva koja prednjači kapitalom od 9 milijuna maraka, a koja je i u upravljačkoj strukturi također.

Nakon pet mjeseci zakazana je i sjednica Skupštine Hercegovačko-neretvanske županije, koja će se održati 3. listopada.

Četvrta točka dnevnog reda je prijedlog Odluke o davanju suglasnosti na Prijedlog izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Čapljina. Čapljina, kao i sve hercegovačke sredine bitno je promijenila izgled, prije svega zbog izgradnje solarnih farmi, piše Hercegovina.info.

/Desk/

Objava MAMIĆ “MORE” ŠTO NI’KO NE “MORE” – Za mizernih 3 KM kupio više od 100 duluma u Čapljini, mještanima po 11 KM, gospodarstvenicima 23 KM – koja je on kategorija? pojavila se prvi puta na Republika.