Kroz prozorčić javne kuhinje Crvenog križa u Mostaru korisnicima se dnevno preda od 350 do 370 pripremljenih obroka. Hrana se dijeli nakon 10 sati, neki svoj obrok odmah jedu u blagovaonici, a neki pružaju svoje kantice kako bi kuharice u njih sipale varivo.

Nije im previše do razgovora, a ni do fotografiranja. Kao da jedva čekaju otići sa svojim lončićima i kruhom. Pojedini dolaze s većim posudama. „Tu je hrana za 12 članova obitelji“, kaže kuharica javne kuhinje.

 „Borba za život”

Ramiz Pozder otac je petoro djece i narušenog je zdravlja. „Borba je to za život, za obitelj“, kaže u kratkom razgovoru za DW. Obitelj prehranjuje u javnoj kuhinji već 12 godina.

Od posla ne bježi, ali ga nema. Ne može se drukčije a pomoći, pojadao se, ni od kuda nema..

„Kako živjeti od mirovine supruge od nešto više od 400 KM? I ona je teško bolesna, ali se bori za nas i našu djecu. Da nismo prljavi, pocijepani” pokazuje Ramiz dostojanstveno na svoju čistu i ispeglanu majicu. Sa obitelji on živi u staroj kućici bez kupatila.

„Tako ti je, sestro, kako je”, završava ovaj kratak razgovor.

On je jedan od skoro 19 tisuća korisnika, ukupno 57 javnih kuhinja u BiH. A procjene potrebitih za obrokom i potrebe za javnim kuhinjama su daleko više.

„Potrebe puno veće“

UNDP svojim projektom ‘Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH’, skreće pozornost na ovaj, kako su naglasili, „brzorastući problem“.

„Na žalost, čak u 70 općina i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće“, kaže za DW Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a BiH.

Mapiranje stanja u javnim kuhinjama u BiH pokazalo je da se nakon pandemije broj korisnika u BIH povećao. Bilježi se stalan trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. Anketa je pokazala da se 12% ispitanika izjasnilo da su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, jedna trećina kaže kako neće više imati siguran obrok, dok je njih čak 80 posto izloženo riziku od nedostatka hrane. Iako je anketni uzorak mali, ostaje realnost da su mnogi u BiH ili suočeni s gladovanjem ili povremeno nemaju što jesti ili strepe od nedostatka hrane.

Većina korisnika su ranjive grupe stanovništva – umirovljenici, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju, pripadnici romske populacije, migranti…

Poznavateljima (ne)prilika u BiH ovo nije iznenađenje jer pogledavši samo, primjerice, podatke Federalnog zavoda za mirovinsko osiguranje, skoro 400 tisuća umirovljenika prima mirovinu od samo 538 KM, nešto više od 250 eura, dok njih skoro 5.000 prima nevjerojatno niskih 347 KM.

Omičević kaže da bh društvo ne prepoznaje i ignorira problem nesigurne opskrbe hranom ranjivih kategorija, ali se osvrće i na drugu, socijalnu dimenziju javnih kuhinja koje su mnogim korisnicima jedina prilika za razgovor i barem kratko druženje.

“Nužna su nova i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši sugrađani i oni koji sami ne mogu osigurati obrok, ostvarili svoje pravo na hranu. U mnogim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje”, uvjerena je Omičević.

A to “puno bolje” realizirali su učenici i nastavnici srednje strukovne škole Silvije Strahimir Kranjčević u Livnu. Oni su, u sklopu škole otvorili javnu kuhinju, pripremaju i dijele obroke svojim sugrađanima u potrebi. Ova škola prozvana je „školom s dušom“.

Ali, javnu kuhinju nemaju još mnoga mjesta u BiH poput Čapljine, Tomislavgrada, Prozor-Rame, Nevesinja, Trebinja, Neuma, Gruda, Kupresa, Širokog Brijega…

Ponos, sram i društvena stigma

Međutim, UNDP-ovo mapiranje je pokazalo i vrlo zabrinjavajuće podatke: 79,63 posto osoblja javnih kuhinja drži kako postoji društvena stigma o njima, dok ipak 94,34 posto smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Alen Kajtaz iz mostarskog Crvenog Križa, u sklopu kojeg djeluje i javna kuhinja, iznosi zanimljivu usporedbu.

„Povelja o ljudskim pravima UN-a precizira da svi ljudi i živa bića imaju pravo na hranu. Pravilnik o prehrani zatvorenika podrazumijeva 3.000 kalorija dnevno svakom zatvoreniku i dodatne kalorije ukoliko ide na rad. Nameće se pitanje, je li bolje biti zatvorenik ili čovjek koji nema šta jesti?“, kaže Kajtaz za DW.

Procjenjuje kako je godišnje, za nabavku hrane, prijevoz, troškove režija i plaće zaposlenicima, potrebno 25 milijuna KM. „Kada bi se ovaj trošak raspodijelio na državnoj, entitetskim i županijskim razinama“, kako kaže, „ to nitko ne bi ‘osjetio’“.

Nada se da će država prepoznati ulogu i značaj javnih kuhinja, ali i naglašava kako u društvu nema dovoljno suosjećanja i solidarnosti, kao ni sustavnog rješenja problema.

„Trenutno se u kuhinjama hrani 19 tisuća ljudi, a odgovorno tvrdima da ih je još toliko koji su u stanju te potrebe, a zbog ponosa ili srama ne žele se hraniti u javnoj kuhinji. To može biti samo sramota društva, koji takv sugrađane stigmatizira kao nedobrodošle“, zaključuje Kajtaz za DW.

/Desk/

Objava Čija je sramota što građani u BiH ili gladuju ili strepe za sutra što će jesti? pojavila se prvi puta na Republika.

Posuđuju novac

Prema istraživanju, značajan je broj domaćinstava koja su tijekom prethodne godine smanjila konzumaciju hrane zbog financijske krize. Gotovo jedno od pet domaćinstava u oba entiteta u BiH našlo se u takvoj situaciji (18,2%), što je znatno više u odnosu na 12,8% ispitanika koji su isto naveli u prethodnom istraživanju, piše Vecernji.ba. Primjetna je razlika među ispitanicima koji žive u gradu i onih koji žive na selu, pri čemu se ispitanici sa sela u većem postotku (20,3%) suočavaju s pogoršanom financijskom situacijom i bili su prisiljeni smanjiti konzumaciju hrane, u usporedbi s 15,7% ispitanika koji žive u gradu.

Razne dobne skupine nisu pogođene na isti način, s obzirom na to da 1 od 4 ispitanika iz dobne skupine 65+ navodi da je njegovo domaćinstvo došlo u ovu situaciju u tijeku pandemije, dok je taj postotak najniži u populaciji mlađoj od 30 godina. – Čak 16,8% ispitanika navodi kako je u njihovom domaćinstvu došlo do situacije da posude određeni dio novca kako bi pokrili potrebe domaćinstva.

Pritom je broj ispitanika koji tvrdi da je došao u takvu situaciju znatno veći u Distriktu Brčko – 24,4%, u odnosu na 18,5% u RS-u i 15,7% u FBiH – navodi se. Dok je u prethodnom istraživanju 11,4% ispitanika navelo da je primilo pomoć prijatelja i rodbine iz inozemstva te 10,1% pomoć od prijatelja i rodbine u zemlji, u ovom istraživanju je 12,5% primilo pomoć iz inozemstva, a 11,4% prijatelja i obitelji u BiH, piše portal Večernjeg lista BiH.

Zanimljivo je da samo 4,7% ispitanika navodi da su morali podnijeti zahtjev za moratorij ili reprogramiranje kredita zbog financijskih teškoća s kojima su se suočili tijekom pandemije, dok su banke odobrile 80% njihovih zahtjeva. Postotak ispitanika koji su imali potrebu za moratorijem približno je jednak postotku u prethodnom valu istraživanja (4,4%). Pripadnici ranjivih kategorija u nešto su većem postotku, u odnosu na prosjek u istraživanju (4,7%), naveli kako su imali potrebu za reprogramiranjem kredita ili moratorijem.

Pomoć rodbine

Kada je u pitanju primanje ili traženje pomoći od drugih, relativno nizak postotak ispitanika navodi da su primili pomoć od obitelji ili prijatelja u zemlji (11,5%) ili iz inozemstva (12,6%) – stoji u istraživanju. U prethodnom istraživanju 8% ih je izjavilo da su se oslanjali na pomoć u vidu doznaka iz inozemstva. Pomoć NVO-a primilo je svega 1,8% ispitanika, a 1% je došlo u situaciju u kojoj im je bila potrebna pomoć javne kuhinje.

Značajan je postotak ispitanika (8,9%) koji navode da se njihovo domaćinstvo i prije pojave pandemije moralo oslanjati na financijsku pomoć obitelji ili prijatelja iz inozemstva. Pritom je postotak nešto veći među ispitanicima sa sela (10,1%), u usporedbi s ispitanicima iz gradova (10,1%). Kod 11,2% njih došlo je do povećanja doznaka tijekom pandemije, dok je kod 13% došlo do smanjenja priljeva doznaka. – Ponovno je primjetna razlika između sela i grada, pri čemu je 13,7% ispitanika sa sela izjavilo da su doznake smanjene – navodi se.

Zanimljivo je da značajno veći postotak ispitanica (13,5%) navodi da je došlo do smanjenja doznaka, u usporedbi s 8% ispitanika koji navode isto. Ali, važno je ovaj podatak staviti u kontekst relativno nižeg broja samohranih roditelja među ispitanicima (6,7%) i ispitanicama (13,1%). Sudionici iz ranjivih kategorija u većini su slučajeva znatno više ovisni o doznakama iz inozemstva u odnosu na opću populaciju.

Tek 15,4% ispitanika navodi da su pomogli zadovoljenju prehrambenih potreba svog domaćinstva samostalnim uzgojem voća i povrća ili kroz uzgoj peradi ili stoke, a da pritom nisu isto radili prije pandemije. Očekivano, postotak je znatno veći među stanovnicima sela (18%), u usporedbi sa stanovnicima iz gradova (12,3%), a razlika se prvenstveno pripisuje dostupnosti zemljišta ili prostora za držanje životinja. Kao i kod opće populacije, 17,6% pripadnika ranjivih skupina tijeku pandemije moralo je osigurati hranu samostalnim uzgojem i proizvodnjom. Čak 27%, posebno iz romskih zajednica, navodi da su se okrenuli samostalnoj proizvodnji, piše Večernji list BiH.

/desk/

Objava Petina stanovnika u BiH zbog poskupljenja manje jede pojavila se prvi puta na Republika.

Ovaj javni poziv je treći po redu objavljen kroz projekt EU4AGRI kako bi se podržao ruralni razvoj, pogotovo u periodu trajanja COVID-19 pandemije i oporavka od krize prouzročene pandemijom.

Objava Otvoren treći po redu javni poziv projekta EU EU4AGRI: 3,5 milijuna KM bespovratnih sredstava za podršku investicijama u primarnu poljoprivrednu proizvodnju pojavila se prvi puta na Republika.

Druga faza ovog projekta se provodi u suradnji sa domaćim partnerima – Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Federalnim ministarstvom okoliša i turizma, Ministarstvom trgovine i turizma Republike Srpske, lokalnim vlastima, nevladinim i privatnim sektorom aktivnim u turizmu. Inicijativa Via Dinarica ima za cilj promovirati značajne prirodne i kulturne resurse područja Zapadnog Balkana, omogućiti bavljenje avanturističkim aktivnostima ljubiteljima prirode iz cijelog svijeta te očuvati planinska područja, kulture i predjele koji predstavljaju oazu netaknute prirode u Europi.

Ovaj javni poziv sufinanciraju AICS, Federalno ministarstvo okoliša i turizma i jedinice lokalne samouprave: Centar Sarajevo, Kalinovik, Prijedor, Prozor – Rama, Ravno, Stolac i Tomislavgrad, a cilj mu je pridonošenje razvoju inicijative Via Dinarica.

Više o POZIVU i PROJEKTU možete pročitati OVDJE

/Republikainfo.com/

Objava Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava USAID-a, UNDP-a i AICS-a za turizam i očuvanje prirode pojavila se prvi puta na Republika.