Odgovarajući na ponovljene optužbe kako je povjerenica za proširenje Marta Kos bila suradnica tajne jugoslavenske političke policije, iz Europske komisije izjavili su kako je Kos uspješno prošla saslušanje u Europskom parlamentu i da nema daljnjih komentara.

Povjerenica Kos prošla je opsežan i temeljit proces provjere kako bi se pridružila Kolegiju povjerenika. Europski parlament odobrio je njezino imenovanje kao i svih 27 povjerenika. Komisija nema daljnjih komentara, odgovorio je glasnogovornik Komisije na novinarsko pitanje.

U utorak je u Europskom parlamentu u Strasbourgu predstavljena knjiga Komesarka (povjerenica), autora Igora Omerze u organizaciji slovenske zastupnice Romane Tomc iz Slovenske demokratske stranke (SDS) Janeza Janše.

U knjizi autor tvrdi, da dokumenti iz arhiva jugoslavenske tajne političke policije, kolokvijalno poznate kao Udba, dokazuju da je Marta Kos bila registrirana kao suradnica tajne službe bivše države pod kodnim imenima Tara i Blanka.

Time je, tvrdi, izravno opovrgnuo izjave Marte Kos na saslušanju pred Europskim parlamentom 2024. godine, gdje je negirala bilo kakvu suradnju s Udbom ili drugim represivnim tijelima.

U Sloveniji je u tijeku intenzivna predizborna kampanja za izbore koji će se održati 22. ožujka.

Glavni izazivač vladajućoj koaliciji premijera Roberta Goloba je Janšina stranka SDS, koja je i 2024. kada je Kos nominirana za povjerenicu, iznosila optužbe o njezinoj navodnoj suradnji s Udbom.

/Desk/

Objava Europska komisija negira povezanost Marte Kos s jugoslavenskom UDBOM pojavila se prvi puta na Republika.

“Kad se KOS-ovci obruše na političke oponente i konstruiraju narativ izdaje borcima Armije RBiH koji nisu članovi SDA stranke, taj narativ postane društveno prihvatljiv ako mu se ne suprostavimo. Idu tako daleko da izjava Reufa Bajrovića kako je ‘Armija RBiH spasila Dragana Miokovića i Sašu Magazinovića od njihovih sunarodnjaka’ i drugog dijela kako se ‘Bošnjaci ne trebaju svetiti Bošnjacima pa makar oni bili i u Trojci’, postaje prihvatljiva društvena norma komuniciranja”, piše Konaković u svojoj reakciji na citirane poruke.

On dalje navodi: “Dragan Mioković je cijeli rat proveo u svom Sarajevu i u redovima MUP-a BiH ga zajedno s nama branio, a Bajrović je pobjegulja koja je s ugodne distance sa svojom obitelji gledao kako se branimo i čekao da se obranimo i da se vrati, a to ovaj narativ dodatno čini neprihvatljivim. Kad mu se suprostavimo argumentima i podsjetimo javnost kako su oni pripadnici KOS-a, primjeti se ogromna nervoza i pojačano destruktivno djelovanje, napadi, vrijeđanje. Postoji i jedna pasivna grupa koja šuti kad spletkaroši spletkare, a kad mi odgovorimo javljaju se sa porukama ‘ne svađajte se’ i ‘treba nam jedinstvo’. Ne nude odgovore zašto SDA potpuno sinkronizirano sa SNSD napada Ustavni sud, Sud BiH i OHR, ta ih tema ni ne zanima”.

Konaković pojašnjava kako oni, koji naziva KOS-ovcima i UDBA-šima, “ne zanima ni veleizdaja trgovinom revizije pravnog procesa protiv Srbije, ne zanima ih ni stotine dokaza iz presude Novaliću javno objavljenih, ne zanimaju ih ni presude Ustavnog suda koji štiti državu, ne zanimaju ih brojke koje kažu kako je za budućnost naše zemlje EU jedini moguć pozitivan proces za spas ekonomije i ostanak mladih ljudi u BiH”.

“Razumijem da se dobar dio njih plaši suprostaviti toj moćnoj mašini koja godinama ruši sve pred sobom baš tim strašnim KOS-ovskim metodama. Njima se suprostaviti znači navući sebi belaj na vrat. Nije belaj baš ugodan, al’ mnogo je ugodniji od obaranja glave pred tom bandom koja se pri tom na ovakav način i obogatila pa danas siju strah na jednoj, a kupuju naklonost na drugoj strani, parama koje su od nas oteli. E sad, zašto je njima problem to što ja govorim? Mnogi su prije mene govorili isto, a nikad se ovako nije uznemirio taj nakaradni sustav. Problem je jer znaju da znam i odakle znam, a uplašiti i kupiti ne mogu. Spremite se UDBA-ši i KOS-ovci. Tek smo počeli”, poručio je Konaković.

/Desk/

Objava Konaković najavio obračun: Spremite se KOS-ovci i UDBA-ši – Tek smo počeli pojavila se prvi puta na Republika.

O jednog od njih, Denisa Šešelja, aktualnog vijećnika u Općinskom vijeću Slivna i predsjednika udruge živopisnog imena “Udbomlat”, Rojs se očešao u emisiji “Nedjeljom u dva”, kazavši da nije on udbaš, “nego Šešelj koji ga za to proziva”. Šešelj je to, kao relativno mlad čovjek koji nema apsolutno nikakve veze s davno prohujalim vremenima, bez problema demantirao na svom Facebook profilu, pa za “Slobodnu” pojasnio sve što je vezano uz djelovanje komunističke tajne policije, a o čemu Posušak Ćesić, gostujući kod Stankovića, nije progovorio ni riječi, iako sigurno puno toga zna, veli Šešelj.

– Sami počeci djelovanja Službe, kako se još Udbu nazivalo i naziva, vežu se upravo uz Rojsov rodni kraj. Poznato je da je u njemu bilo puno ustaša i da su se ljudi iz zapadne Hercegovine žestoko protivili svakoj Jugoslaviji. Zato su upravo tu tajne službe odmah nakon Drugog svjetskog rata tražile svoje jatake. To im nije bio veliki problem jer se taj svijet, koji je redom bio strašno siromašan i našao se na poraženoj strani, moglo ucjenjivati na sve moguće načine – kaže Šešelj.

Zaigrali na Tuđmana

– Škrta zemlja, puno djece i gladnih usta, a mentalitet morlački, dinarski. Ljudi su to žilavi, snalažljivi, okrenut će sve oko sebe da bi preživjeli, i jasno je da je onda bilo i takvih koji su se za novac bili spremni prodati udbašima. Zato su u samom vrhu Službe državne sigurnosti važnu ulogu igrali upravo neki Hercegovci, poput čuvenog Stanka Čolaka ili Mirka Praljka iz Gabele, oca Slobodana Praljka, a o tome da je čak i jedan hrvatski ministar obrane surađivao za KOS u doba Jugoslavije, reći će vam svaki viđeniji hadezeovac u privatnom razgovoru, ali to nikada neće ponoviti javno – veli Šešelj.

Denis kaže da su tako mahom djeca ustaša, upravo kroz obavještajni sustav, postala važnim polugama jugoslavenskoga komunističkog sistema.

– I to naročito kroz djelovanje u inozemstvu, među političkom emigracijom. Prvo ih se tamo infiltriralo kao doušnike, da bi pred kraj komunizma, kasnih osamdesetih, praktički ovladali manje-više svim hrvatskim političkim organizacijama u inozemstvu. Bili su doslovno njihovi lideri ili članovi najužeg vodstva. Zato bez problema dolazi do dogovora glavnih ljudi SDS-a na čelu s Josipom Perkovićem i njegovih suradnika “na vezi” u emigraciji uoči prvih izbora u Hrvatskoj, a koji su kao takvi dobili jasnu naredbu: “Tuđman je naš, na njega igramo” – veli Šešelj, pa podsjeća da su se upravo zato svi Udbini ljudi u inozemstvu, “u paketu” i u njihovu aranžmanu, vratili u domovinu.

Radovanove suze

Kasnije tu slijepo provode politiku Franje Tuđmana, nekadašnjeg, kako ističe Šešelj, majora OZNA-e. Posebno su agilni kad je BiH u pitanju.

– Može li biti slučajno da su ama baš svi Hrvati iz tzv. šestorke koja je završila u Haagu imali veze s Partijom i da ih je predvodio također bivši komunist Mate Boban? Od svih tih silnih nacionalista po Hercegovini, Herceg-Bosnu vode sve redom bivši partijski kadrovi, povezani s agentima nekadašnje Udbe u hrvatskom sigurnosnom sustavu. I od svih mogućih generala u Hrvatskoj, Gojko Šušak u Hercegovinu za zapovjednika dovodi, pazite sad, jednog režisera i glumca, Slobodana Praljka, čiji je otac bio moćnik u Službi državne sigurnosti. I kad Praljak diže ruku na sebe, Radovan Karadžić u Haagu plače, jer su, ako ne znate, bili jako dobri prijatelji. I kumovi! Oni koji ne vjeruju u to, neka pogledaju na YouTubeu svjedočanstvo Luke Karadžića, Radovanova brata.

Evo, što on na tu temu kaže za srpske medije: “Radovan mi je često spominjao Slobodana. Kad me je upoznao s njim, predstavio ga je kao čestitog i dobrog čovjeka. Dva puta sam ga sreo i u Haagu, vidio sam koliko je bio blizak s Radovanom. Oni su se družili i bili su bliski i prije nego što je rat počeo. Radovan mi je pričao da je svaki put kada je išao u Zagreb na seminare, simpozije ili književne večeri, spavao u Slobodanovu stanu. Isto tako, kada bi Slobodan dolazio u Sarajevo, on i njegova žena bili su gosti kod Radovana. Znači, baš su bili dobri prijatelji, kao braća”, ispričao je Luka Karadžić.

Zbog mreže agenata iz bivše Jugoslavije, koja je u ratu premrežila Hrvatsku i BiH, stradali su i pripadnici HOS-a predvođeni Blažom Kraljevićem, nakon čega se zametnuo rat između Hrvata i Muslimana.

– Tu su dosta upliva imali bivši agenti KOS-a. I djelovali su u sva tri naroda. Da su svi oni surađivali bez obzira na kojoj su od zaraćenih strana bili, svjedoči i Božo Spasić, bliski suradnik Stanka Čolaka, koji je, kao bivši visoki dužnosnik SDS-a, kazao da je Željko Ražnatović Arkan, kojeg je ovdje bio uhićen na samom početku rata, pušten čim je zaprijećeno kako će se javno objelodaniti sve o vezama nove hrvatske vlasti s udbašima i političkim emigrantima s kojima su desetljećima šurovali u inozemstvu – ističe Šešelj.

Vlado i Vice

Na koncu, ističe naš sugovornik, bivši komunistički kadrovi i hrvatski politički emigranti koji su surađivali s jugoslavenskim tajnim službama toliko su se međusobno isprepleli da danas zajedno sudjeluju i u komemoriranju žrtava križnog puta.

– Pazite sad, nekadašnji jugoslavenski državni tužilac Vladimir Šeks danas je član počasnog Bleiburškog voda?! – čudi se Šešelj kako poznati političar iz redova HDZ-a, za koga se zna da je surađivao sa SDS-om, o čemu su objavljeni brojni napisi, danas s Vicom Vukojevićem, kojeg su jugoslavenske vlasti zatvarale trinaest puta, oplakuje one koje su partizanske snage likvidirale nakon rata, a da im se ni groba ne zna.

Činjenica je, kaže Denis Šešelj, da su obavještajni kadrovi iz pokojne Jugoslavije na prvim izborima 1990. bili izravno umiješani u sve političke procese.

– Nije bilo, praktički, političke stranke u čije djelovanje oni nisu umiješali svoje prste, a da bi ih u konačnici doveli do raskola za interes HDZ-a. Takvo što se dogodilo čak i jednom HSLS-u, a posebno pravaškim strankama. O tome je dosta pisao novinar Željko Peratović. Na kraju, zašto Rojs nije objasnio gledateljima da su najčešće djeca ustaša iz Hercegovine bila vrbovana od strane Službe? Tko je izvršio atentat na Maksa Luburića? Pa upravo ustaški sin – kaže Šešelj, i konstatira da pravilo “jednom agent, uvijek agent” očito funkcionira bez iznimke.

– Ti su ljudi zapravo samo promijenili državu i gospodara, a nastavili djelovati na isti način, koristeći metode iz onog sustava – zaključuje Šešelj u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

/Desk/

Objava UDBA NAŠA SUDBA? Šešelj ima teoriju: Tuđman, Šušak, Boban, Šeks, Vukojević, ‘hrvatska šestorka’ – sve su to OZNA, UDBA i Partija pojavila se prvi puta na Republika.

Perkovića i Mustača njemačko pravosuđe u kolovozu 2016. godine osudilo je na doživote zatvorske kazne zbog ubojstva Stjepana Đurekovića, hrvatskog emigranta u Njemačkoj u srpnju 1983. godine. Bivše visokopozicionirane dužnosnike nekadašnje jugoslavenske tajne službe, Perkovića i Mustača koji su 1990. nakon što su se stavili na raspolaganje Franji Tuđmanu sudjelovali u uspostavi hrvatskih tajnih službi i obrani, sud u Münchenu 2016. osudio je na doživotne zatvorske kazne. Hrvatski Vrhovni sud ih je 2014. odlukom koja je izazvala žučne pravne polemike izručio njemačkom pravosuđu.

Odmah nakon objave o pismu generala prema hrvatskom predsjedniku, pojedini mediji izvijestili su kako na ovaj potez iz Njemačke ne gledaju blagonaklono te će, vjerojatno, suspendirati taj akt.

U javnost se ističe neslužbena informacija kako Njemačka nema ništa protiv da se osuđenici na doživotnu kaznu, odnosno 30 i 40 godina koliko je ta kazna prevedena u Hrvatskoj, u skladu sa zakonskim propisima, puste na uvjetni otpust nakon izdržane dvije trećine kazne, ali da se protivi prijedlogu pomilovanja, odnosno oprosta kazne. Čak što više, Njemačka je zbog toga spremna i zatražiti da se i Perković i Mustač vrate na služenje kazne u Njemačku.

Što generali traže

Ne spominjući Perkovićevu i Mustačevu ulogu i visoke dužnosni koje su obnašali u nekadašnoj tajnoj službi Jugoslavije, hrvatski generali koji potpisuju pismo za njihovo puštanje na slobodu obojici ističući oslovljavanje “brigadirima” i “njihovim suborcima”, a pozivaju se na zastaru djela, “pogrešne odluke” sudaca Vrhovnog suda, neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona, a “igraju” i na kartu visokih časničkih činova koje im je dodijelio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

U pismu stoji:

“Ne ulazeći u ocjenu jesu li Perković i Mustač imali pošteno suđenje u Njemačkoj, ističemo sljedeće:
1. Brigadiri Perković i Mustač izručeni su njemačkom pravosuđu odlukom Vrhovnog suda koja je donesena usprkos zakonske nemogućnosti izručenja zbog nastupjele zastare kaznenog progona. Iz tog nezakonitog izručenja, u konačnici, je i proizašla kazna zatvora koju obojica služe već 8 godina.
2. Obojica su osuđena na nominalno doživotnu kaznu zatvora, što u Njemačkoj znači da mogu izaći na slobodu istekom 15 godina (tj. 2028. g.). Kao stranci mogu izaći i nakon isteka 7,5 godina uz protjerivanje u Hrvatsku, što bi se onda dogodilo 2021. g.
3. Kako u RH nema doživotnog zatvora, a osuđenici su se željeli vratiti u RH, Županijski sud u Zagrebu tu je kaznu preveo na naš sustav kaznenih sankcija na način da je Perkoviću izrekao 30 godina zatvora, a Mustaču 40 godina zatvora. Prilikom prilagođavanja doživotne kazne zatvora, koju kaznu naš zakon ne poznaje, sudovi nisu primjenili u potpunosti naš Kazneni zakon koji nalaže korištenje kazne koja je propisana u vrijeme izvršenja djela (1983.) ili kasnije kazne, ako je ona povoljnija za okrivljenika.
Da su suđeni u Hrvatskoj, onda bi im maksimanla kazna zatvora mogla biti 15 godina (načelo legaliteta), jednako koliko maksimalno pred hrvatskim sudovima dobivaju ratni zločinci koji su se borili na strani JNA i paravojnih skupina.
Dakle, uslijed neusklađenosti sustava kaznenih sankcija, obojica brigadira u Hrvatskoj su u gorem položaju nego u Njemačkoj, gdje bi već najvjerojatnije bili na slobodi. Hrvatski sudovi izriču brigadiru Perkoviću kaznu od 30 godina, što znači da bi on mogao izaći na slobodu kad navrši 99 godina, a brigadir Mustač, kome je izrečena kazna od 40 godina, mogao bi izaći iz zatvora u dobi od 122. godine. Dakle, obojica ne bi više nikada izašla iz zatvora.
4. Kod izricanja sankcija sud u Njemačkoj nije uzeo u obzir prijašnji život tj. doprinost Perkovića i Mustaća u uspostavi Republike Hrvatske, njihov doprinos u Domovinskom ratu u obrani neovisnosti i cjelovitosti RH, te odlikovanju koje su dobili od predsjednika Tuđmana.
Da im se sudilo u Hrvatskoj, to su okolnosti koje bi svaki sud u Hrvatskoj, na zakonom predviđeni način, cijenio. Zbog svih ukratko nabrojanih okolnosti, dvojica vrlo zasluženih ljudi za obranu RH, nalaze se na izdržavanju kazni koje su proizišle kao direktna posljedica pogrešne odluke sudaca Vrhovnog suda i neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona vezano za kaznu i prava na uvjetni otpust.

Ova nepravedna situacija u kojoj su se našli brigadir Josip Perković i brigadir Zdravko Mustač, ne može se razriješiti redovnim pravnim mehanizmom.
Zato Vas, gospodine predsjedniše, molimo da Vi sanirate nepravedne posljedice za naše suborce, u okviru Vašpih zakonskih i ustavnih ovlasti”.

Bura negodovanja

Nakon štop je ova vijest izašla u javnost uslijedile su brojne reakcije kako u medijima, tako i korisnika društvenih mreža, bivših branitelja, časnika hrtvatske vojske itd. te prozivanje svakog od generala potpisnika pisma za korumpiranost, ratno profiterstvo, a za Gotovinu se tvrdi kako “vraća dug” Milanoviću zbog angažmana u oslobađajućoj presudi iz Haaga i njegovog biznisa s uzgojem tune.

”Potpisao i iza svog potpisa stojim. Nitko me nije nagovarao ni prisiljavao. Tko je od ostalih umirovljenih generala potpisao, vidjet ćete u utorak. Potpisao bih svakome tko je tako u zatvoru, uvijek treba razlikovati dobro od zla. Josipa znam od 1990. godine, njegove zasluge kao brigadira Hrvatske vojske su velike, ogromne u samim počecima stvaranja hrvatske države. Kada je Franjo Tuđman trebao ići vani 1988. upravo je on riješio dokumente, kada je Gojko Šušak i drugi emigranti dolazili na Prvi opći sabor 1989. HDZ-a on ih je pustio u zemlju, a mogao im je zabraniti”, komentirao je general Ljubo Ćesić Rojs za medije razloge zašto je jedan od supotpisnika pisma.

Za podsjetiti je da je Njemačka u nekoliko navrata tražila izručenje Perkovića, te za njim raspisala i tjeralicu. Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti Europski uhidbeni nalog, tadašnja hrvatska vlada pod vodstvom Zorana Milanovića (SDP), a danas Hrvatskog predsjednika, promijenila je zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je taj zakon na pritisak Europske komisije krajem 2013. godine, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014. godine.

“Da točno je, kao pravni zastupnik Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, u utorak ću predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću preko Ministarstva pravosuđa uputiti molbu za njihovo pomilovanje”, potvrdio je odvjetnik Anto Nobilo za hrvatske medije.

Što je rekao Milanović nakon njemačke presude:”Nisam vjerovao da su takvi ljudi najbliži suradnici osnivača HDZ-u”

Nedugo nakon izricanja presude Perkoviću i Mustaču, tadašnji predsjednik SDP-a, a danas hrvatski predsjednik Zoran Milanović izjavio je: “Šokiran sam kad vidim da su ljudi koji su Franji Tuđmanu nabavljali putovnicu, koji su uživali njegovo povjerenje, Gojka Šuška, (Tomislava) Karamarka, svih HDZ-ovaca koji su bili među osnivačima stranke, na kraju prokazani kao udbaški egzekutori. To je strašno i govori sve o HDZ-u kao stranci jer to je očito nešto o čemu se HDZ treba očitovati. Poznata je stvar da sam se zalagao i zalagat ću se ubuduće za ravnopravan tretman hrvatskih građana kada ih se izručuje, a naročito kada se sudi u ovako delikatnim stvarima. Presudom sam šokiran. To je najblaža riječ koju mogu reći. Iskren sam potpuno. Nisam vjerovao da su takvi ljudi bili u neposrednoj orbiti i najbliži suradnici osnivača HDZ-a, zajedno s njim osnivali HDZ. To puno govori i ako je to stožerna hrvatska stranka, to nije dobro”, kazao je svojedobno Milanović.

Nakon ove izjave predsjednik HDZ-a Andrej Plenković je tada reagirao: “Manipulacije i laži kojima se koristio Milanović su neprihvatljive. Niti su ti ljudi bili dio HDZ-a, niti su davali putovnice. Providno je kako on skreće pozornost s najveće sramote njegove vlade, ‘lex Perkovića’, ali to mu neće proći i javnost to jako dobro zna. Svi oni koji su se u jednom trenutku stavili u službu hrvatske države, kao i Perković i Mustač, jer je opstanak Hrvatske bio ugrožen, dali su doprinos. Ali iz kuta gledanja HDZ-a, to ih ne amnestira od odgovornosti”, rekao je Plenković.

Pismo će biti uručeno i predsjedniku Milanoviću koji otkako je izrabran na tu dužnost nije pomilovao niti jednu osobu jer smatra da se radi o zastarjeloj praksi koju treba ukinuti. Ostaje vidjeti hoće li pri tom stavu biti i kada su u Pitanju Perković i Mustrač.

/Republika/

Objava Šest generala od Milanovića traži pomilovanje za nekadašnje šefove UDBE, Perkovića i Mustača – Uslijedile su burne rekacije pojavila se prvi puta na Republika.