Bivši načelnik norveških oružanih snaga, general Sverre Diesen, iznio je oštru ocjenu odnosa između Europe i Sjedinjenih Američkih Država pod administracijom Donalda Trumpa. Upozorio je da europske države više ne bi smjele automatski pretpostavljati da će Washington u slučaju krize stati na njihovu stranu.

„Pod ovom administracijom Ameriku ne možemo smatrati svojim saveznikom. Trumpove Sjedinjene Države neprijateljski su nastrojen akter koji bi se u slučaju sukoba u Europi prije svrstao uz Rusiju nego uz nas i druge europske države”, izjavio je Diesen početkom godine za norveški časopis Teknisk Ukeblad.

Diesen nije tek usputni komentator sigurnosnih pitanja. Dužnost načelnika norveških oružanih snaga obnašao je od 2005. do 2009. godine, a danas radi kao glavni istraživač u Norveškom institutu za obrambena istraživanja.

Njegovo upozorenje stoga dolazi od osobe s dugogodišnjim iskustvom u vojnom i obrambenom sustavu.

Pozvao Norvešku da preispita kupnju američkog oružja

Diesen je iznio i konkretan prijedlog za norvešku obrambenu politiku. Prema njegovu mišljenju, Norveška bi trebala izbjegavati kupnju američkog naoružanja dok traje aktualna američka administracija.

Nekoliko mjeseci poslije dodatno je upozorio da je vjerodostojnost američkih sigurnosnih jamstava Europi ozbiljno narušena. Ocijenio je i da NATO bez pouzdane američke potpore više ne može funkcionirati na način na koji je zamišljen i na koji je djelovao desetljećima.

Takve izjave odražavaju sve izraženiju zabrinutost u Europi zbog budućnosti transatlantskih odnosa i američke uloge u europskoj sigurnosti.

Europa sve više ulaže u vlastitu obranu

Europske države posljednjih godina povećavaju obrambene proračune i intenzivnije raspravljaju o tome koliko bi se kontinent mogao braniti bez izravne američke vojne pomoći.

Dugogodišnja ovisnost o američkim vojnim kapacitetima, obavještajnim podacima, logistici i sigurnosnim jamstvima postala je predmet sve ozbiljnijih rasprava među europskim političarima i vojnim stručnjacima.

Diesenove izjave ponovno su otvorile ključno pitanje: može li Europa svoju sigurnost i dalje temeljiti na pretpostavci da će Sjedinjene Države u svakoj budućoj krizi automatski stati uz svoje europske saveznike?

Za europske vlade to nije samo pitanje odnosa s Washingtonom nego i pitanje dugoročne obrambene strategije, ulaganja u vojnu industriju i sposobnosti samostalnog odgovora na moguće prijetnje.

Što znači poruka „Ukrajina 2022., Europa 2027.”?

Uz Diesenove izjave na društvenim mrežama širi se i poruka „Ukrajina 2022., Europa 2027.”, kojom se sugerira mogućnost da bi Europa u budućnosti mogla ostati bez američke potpore u slučaju sukoba.

Međutim, važno je naglasiti da ta formulacija nije Diesenova prognoza, nego politička interpretacija autora objave.

Njegove izjave prvenstveno upozoravaju na rizik koji bi za europsku sigurnost mogla predstavljati neizvjesnost u američkoj vanjskoj i obrambenoj politici.

Pitanje koje se zbog toga sve češće postavlja u europskim prijestolnicama ostaje otvoreno: koliko se Europa može osloniti na Sjedinjene Države i koliko brzo može razviti vlastite obrambene kapacitete ako američka potpora u budućnosti postane manje pouzdana?

Objava Norveški general upozorava: „Trumpov SAD više ne možemo smatrati saveznikom Europe” pojavila se prvi puta na Republika.

Američki predsjednik Donald Trump u subotu je kritizirao odluku Nobelova odbora da mu ne dodijeli Nobelovu nagradu za mir, ustvrdivši kako je zbog toga na Norveškoj ostala trajna ljaga.

Trump je to izjavio na predizbornom skupu u Syracuseu, u saveznoj državi New York, nekoliko sati nakon objave da je ovogodišnja Nobelova nagrada za mir dodijeljena Navi Pillay, bivšoj sutkinji Međunarodnog kaznenog suda koja je nadzirala izvješće Ujedinjenih naroda u kojem se zaključuje da je Izrael počinio genocid u Gazi.

Trump je Pillay nazvao „misterioznom osobom” te ustvrdio da javnost ne zna tko je ona.

Američki predsjednik tijekom svake godine svojeg mandata izražavao je nezadovoljstvo činjenicom da nije dobio Nobelovu nagradu za mir.

„To je trajna ljaga na zemlji Norveškoj i ljudima koji su donijeli tako sramotnu i neugodnu odluku”, rekao je Trump.

Trump tvrdi da je pomogao spriječiti nekoliko ratova

Tijekom govora naveo je nekoliko sukoba za koje tvrdi da je sudjelovao u njihovu rješavanju. Izjavio je da je pomogao spriječiti izbijanje ratova između Sjeverne i Južne Koreje, Japana i Sjeverne Koreje te Kine i Tajvana. Međutim, pritom nije iznio dokaze kojima bi potkrijepio svoje tvrdnje.

Trump je također ustvrdio da je Nobelova nagrada za mir izgubila vjerodostojnost zbog, kako je rekao, „nekolicine radikalnih ideologa” koji se protive demokraciji i predstavljaju „neprijatelje civilizacije”.

„Norveško, nikada vam to nećemo zaboraviti”, poručio je američki predsjednik.

Objava Trump bijesan zbog Nobelove nagrade: „Norveška će zbog ove odluke nositi trajnu ljagu” pojavila se prvi puta na Republika.

Dobra vijest za njega je prošlotjedna najava potpisivanja sporazuma Danske, Grenlanda i Sjedinjenih Država o sigurnosti Grenlanda za koji Kopenhagen tvrdi da će sigurnost na Arktiku staviti pod nadzor NATO-a, umjesto da ona bude prepuštena isključivo Danskoj i SAD-u, dok je Trump u objavi na svojoj mreži Truth Social napisao da je sporazum SAD-u dao trajnu kontrolu nad sigurnošću, ali “i svim drugim potrebama na Grenlandu” – koje god to potrebe bile.

I tu završavaju dobre vijesti – dok snažno zagovara izgradnju golemih podatkovnih centara i agresivan razvoj umjetne inteligencije, navodeći kao argument opasnost od kineskog napredovanja, šefovi AI industrije i javnost upozoravaju na sve veće, čak i egzistencijalne opasnosti za čovječanstvo. Rat u Iranu ne ide po planu od samog početka, a prema ključnim pokazateljima, kako je nedavno zaključio Foreign Policy, a o čemu je pisao i Jutarnji list, SAD gubi taj rat koji je Trump u partnerstvu s Benjaminom Netanyahuom pokrenuo.

Ništa bolja situacija nije ni po pitanju njegova angažmana u vezi rata u Ukrajini, gdje ponovno izvršava pritisak na Kijev, okrivivši Ukrajinu, odnosno njezine napade na ruske rafinerije za visoke cijene i nestašice dizela na svjetskom tržištu i da s time mora prestati. Svoju ulogu u tome vezano uz rat protiv Irana i zatvaranje Hormuškog tjesnaca te drugih poremećaja energetske infrastrukture na Bliskom istoku, dakako, nije spomenuo, a Volodimir Zelenski mu je odgovorio da nije Kijev taj koji treba s nečime prestati, nego Vladimir Putin.

Iako tu lošim vijestima ni blizu nije kraj, onda je kao nikad dosad zaratio s medijima. Proveo je zabranu pristupa Bijeloj kući za CNN, MS NOW (ranije MSNBC) i Politico, optuživši te medije za “lažne vijesti”, da ne posvećuju dovoljno pažnje njegovim postignućima te ustvrdivši da predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

CNN, MS NOW i Politico u ponedjeljak su odgovorili najavom tužbe protiv njegove administracije kako bi se zaštitila njihova prava po Prvom amandmanu američkog Ustava, a istovremeno je pet najvećih američkih televizijskih mreža odlučilo obustaviti zajedničko praćenje njegovih aktivnosti, nakon što je Bijela kuća odbila dopustiti CNN-u da preuzme svoje “dežurstvo” u zajedničkoj televizijskoj ekipi koja prati predsjednika.

ABC, CBS, CNN, Fox News i NBC godinama čine sastavni dio TV poola iz Bijele kuće i izmjenjuju se u zajedničkom praćenju predsjedničkih događaja. Tako dijele troškove, a svoje snimke ustupaju na korištenje drugim medijima. U ponedjeljak je na redu bio CNN, koji je trebao pratiti Trumpov odlazak na Opću skupštinu Ujedinjenih naroda. No, Bijela kuća nije mu dopustila da obavi tu zadaću. Ostale televizije nakon toga odlučile su da ga neće zamijeniti. “Javnost ima ključan interes dobivati točne i neovisne informacije o svojoj vlasti. Nijedna administracija ne bi trebala ograničavati rad neke medijske organizacije zato što se protivi njezinu izvještavanju”, poručili su.

Udar na medije nakon tjedna neuspjeha

Mnogi su predsjednici imali napete odnose s određenim medijima, no nitko nije otišao toliko daleko kao Trump da im jednostrano onemogući pristup. Naknadno se, pak, požalio da će vjerojatno izgubiti sudski spor koji su pokrenule medijske kuće, okrivljujući za to suca koji vodi slučaj, a kojeg je osobno imenovao i koji je ranije naložio Bijeloj kući da vrati oduzete akreditacije izvjestitelju CNN-a Jimu Acosti, s kojim je Trump “ratovao” u prvom mandatu.

“Dobili su suca koji im itekako odgovara – čovjeka koji je presudio u korist Jima Acoste, za kojeg se čini da je sada nestao s lica zemlje”, napisao je Trump na platformi Truth Social, osvrćući se na tužbu koju je CNN podnio 2018. godine. “Sudac se zove Tim Kelly i njega je, nažalost, imenovao ‘TRUMP‘. Drugim riječima, gotovo je sigurno da ćemo se – kao i obično – žaliti jer predstavnicima i medijima koji šire ‘lažne vijesti‘ i pišu isključivo negativno te ugrožavaju našu nacionalnu sigurnost objavljivanjem lažnih i klevetničkih priča temeljenih na nepoznatim ‘izvorima‘, ne bi smio biti dopušten pristup najvažnijem uredu na svijetu”, napisao je Trump, kako je prenio Guardian.

Trump, kako objašnjavaju autori Jim VandeHei i Mike Allen u svojoj analizi u Axiosu, često poseže za svojim najgorim impulsima upravo onda kada se osjeća najnemoćnije, što pomaže objasniti Trumpovu odluku da zabrani pristup Bijeloj kući medijima čiji je “grijeh” bio izvještavanje o onome što mu se ne sviđa. Trump se, kako se ističe, obrušio na te medije nakon čitavog tjedna neuspjeha – Fed je protiv njegove volje podigao kamatne stope, Vrhovni sud odbacio je njegov plan ograničavanja glasovanja putem pošte, savezni sudac blokirao ga je u pokušaju da svoje ime stavi na Kennedyjev centar, republikanska zastupnica s Floride María Elvira Salazar objavila je predizborni oglas u kojem kaže da je ICE otišao predaleko i da se latinoamerički birači ‘osjećaju izdano‘, dok je galon benzina poskupio 1,24 dolara u odnosu na godinu ranije, a cijena dizela dosegnula je rekordnu razinu.

Axios u svojim posljednjim analizama ocjenjuje da Trump, kako se približavaju izbori na polovici mandata, sve više prkosi američkim biračima, uvjeren u svoju moć i snagu zaleđa lojalista.

Kada je nedavno odbacio zahtjeve čelnika industrije umjetne inteligencije koji su tražili državnu regulaciju u razvoju AI-a, bio je to samo najnoviji primjer njegova izravnog suprotstavljanja stavovima birača. Upozorenja je nazvao “obmanom” i ustvrdio da se “provodi bolesna urota protiv umjetne inteligencije i podatkovnih centara”. Još ranije se obrušio na same građane. “Jedini razlog zašto zajednice diljem SAD-a ne bi željele podatkovne centre jest taj da žele ostati zaostale i siromašne”, napisao je krajem prošlog mjeseca na platformi Truth Social.

Početak kraja

Također je poznata njegova fiksacija na carine. Po pitanju američkog gospodarstva u potpunosti se oslonio na taj mehanizam, inzistirajući na tome da one ne uzrokuju inflaciju, iako se mnogi ekonomisti s tim ne slažu. Samo trećina punoljetnih Amerikanaca odobrava njegov pristup carinama.

No, potez koji je imao najozbiljnije posljedice po pitanju javnog mnijenja bio je ulazak u rat s Iranom. Taj manevar bio je nepopularan na samom početku, a danas je još nepopularniji – trenutačne brojke pokazuju da se 56 posto ispitanika protivi sukobu, a 36 posto ga podržava.

U anketama Trump nikad nije stajao lošije. Postotak Amerikanaca koji podržavaju njegov rad pao je na 32 posto, odnosno najnižu razinu u njegovoj političkoj karijeri, pokazalo je novo istraživanje Reuters/Ipsosa. Samo 17 posto ispitanika u novoj anketi odobrilo je njegovo upravljanje troškovima života – ključnim pitanjem za koje Amerikanci kažu da će odrediti kako će glasati na izborima na sredini mandata 3. studenoga.

VandeHei i Allen u svojoj analizi navode da se Trump očito osjeća i ponaša kao da je nepobjediv – postupa prema vlastitim hirovima, kako god mu odgovara, ne mareći ni za presedane ni za ograničenja. No, kako navode, Trumpova ranjivost sve više izlazi na vidjelo – sudovi ga sve više ograničavaju, republikanski kandidati sve ga otvorenije kritiziraju, a javnost mu sve više okreće leđa.

Moć i potpora, kako podsjećaju, slabe svim američkim predsjednicima u završnoj fazi mandata, odnosno na odlasku (“lame duck” predsjednika), no za Trumpa je to nešto novo i samo će postajati sve izraženije i bolnije, pod pretpostavkom da demokrati osvoje kontrolu nad Kongresom na međuizborima. Ovako, zaključuju autori, izgleda početak kraja, a to je upravo ono što najviše plaši Trumpove savjetnike i bliske suradnike.

Ključ za razumijevanje Trumpova načina razmišljanja, ističu autori, jest shvatiti da on neprestano razmišlja o tome kako ostvariti i demonstrirati moć te da vjeruje kako je moć igra nultog zbroja – postoji pobjednik i postoji gubitnik. A upravo je ostvarivanje moći objašnjenje za zabranu pristupa medijima, nepopularne carine, bombardiranje Irana, rušenje istočnog krila Bijele kuće, opsjednutost novom plesnom dvoranom i pozlaćivanjem Washingtona.

Trump će, kako procjenjuju VandeHei i Allen, nastaviti reagirati impulzivno kako bi ostvario kontrolu koju još ima prostora ostvariti jer je izgubio političku raspravu – ako ne i vojnu – budući da njegov rat protiv Irana neprestano razotkriva netočnost njegovih tvrdnji, podiže cijene goriva i zajedno s njegovim nepopularnim carinama građanima donosi inflaciju. Odluka Feda da podigne kamatne stope može se tumačiti kao znak manjka povjerenja u predsjednikov gospodarski program. Ta bi odluka mogla dodatno podići kamatne stope na hipoteke, koje su već na najvišoj razini u posljednjih 19 mjeseci.

‘Bedwettersi‘ nisu poželjni

Trumpovi savjetnici i bliski suradnici opisuju ga kao osobu koja je uglavnom dobro raspoložena, no neki od njih privatno priznaju da ponekad prebrzo postane razdražljiv te da se na njemu počinje primjećivati njegova dob od 80 godina.

Ipak, visoki dužnosnici administracije očvrsnuli uz iskusne veterane navikle na divlju vožnju Trumpovim “ludim vlakom”, službeno se ponašaju kao da je sve to samo još jedan uobičajen dan u uredu. Prema njihovu mišljenju, Trump bi trebao zabraniti pristup Bijeloj kući još većem broju medijskih organizacija koje ga iritiraju, povećanje kamatnih stopa Feda nije njegova krivnja nego je za to nekako opet kriv Joe Biden, predsjednik treba koristiti svoju moć kako god smatra prikladnim, a njegova opsjednutost plesnom dvoranom zapravo je simpatična.

“Paničari nisu dopušteni”, rekao je jedan dužnosnik ranije za Axios, koristeći trumpovski ekvivalent izrazu “bedwetters” (“oni koji mokre u krevet”), kojim republikanci opisuju pretjerano zabrinute članove vlastitih redova. Istovremeno, demokrati u Zastupničkom domu Kongresu gotovo da već mogu okusiti većinu i pokazuju naznake toga koliko će opsežno istraživati Trumpovu administraciju i njegovu obitelj.

Kao što je to uobičajeno, dio osoblja napušta administraciju dok se Trump približava svojim posljednjim međuizborima. Nije jasno koji će ih ljudi naslijediti niti koliko će biti iskusni – sigurno je jedino da će Trump debelo nagraditi i pomilovati one koji ostanu i koje smatra odanima.

Kao prvi predsjednik koji je dva puta bio opozivan u Zastupničkom domu, Trump je još prošle godine počeo razrađivati scenarije za borbu protiv mogućeg opoziva 2027.–2028., a sve dok republikanci zadržavaju kontrolu nad Senatom – ili dok ne postoji prijetnja da bi nakon opoziva mogao biti smijenjen dvotrećinskim glasovanjem Senata – Trump poručuje da je spreman za bitku.

Trump stoga i dalje uživa veliku lojalnost – ili barem slijepu šutnju – većine izabranih republikanaca, koji ga se boje. No, sa svakim novim danom demokrati, sudovi, kritičari, pa čak i neki republikanci u Kongresu, osjećaju da imaju sve više mogućnosti ograničiti Trumpovu moć i počinju razmišljati o tome što dolazi nakon njega, zaključuju Jim VandeHei i Mike Allen.

Objava Ovako izgleda početak kraja pojavila se prvi puta na Republika.

Trump je na samom početku istaknuo gospodarske i sigurnosne rezultate, ustvrdivši da SAD predvodi svijet praktički u svemu te da pod njegovim vodstvom bilježe pad nasilnog kriminala, rast burzi i zaposlenosti uz opsežnu deregulaciju i smanjenje poreza.

Između ostalog, pred okupljenim čelnicima naveo je da je njegova administracija osigurala čak 21 bilijun dolara novih investicija iz cijelog svijeta, uspoređujući to s manje od jednog bilijuna u prethodnoj administraciji, iako službeni podaci Bijele kuće spominju iznos od 11,2 bilijuna.

Dotaknuvši se vanjske politike, pred dvoranom se pohvalio da je u drugom mandatu okončao osam ratova, naglašavajući kako pod njegovim vodstvom Amerika stvara mir dok drugi o njemu samo govore.

Dok drugi govore o miru, ja stvaram mir. Dok drugi ignoriraju prijetnje, ja im se suprotstavljam, poručio je Trump.

Govoreći o sukobu s Iranom, Teheran opisuje kao najvećeg sponzora terorizma te podsjeća na vojni napad kojim je, kako navodi, uništen iranski nuklearni program.

Predsjednik SAD-a poručio je da pred sobom ima veliku odluku hoće li s Iranom sklopiti sporazum ili ga potpuno uništiti i poslati u pakao, dodajući kako očekuje dogovor odmah nakon američkih izbora u studenome, što bi po njegovim riječima trebalo dovesti i do drastičnog pada cijena nafte.

– Ispred mene je velika odluka – ili sporazum ili ću ih potpuno uništiti i poslati u pakao..

Ujedno je spomenuo i svoj Odbor za mir kao tijelo koje je pomoglo okončati rat u Gazi.

Osvrnuvši se na rat u Ukrajini, najavio je njegov brzi završetak i poručio da ne želi više gledati teške slike s bojišta, uz napomenu da je potpisao zakonske ovlasti za uvođenje novih snažnih tarifa i sankcija Rusiji ako to bude potrebno.

Ujedno je javno zahvalio svojoj supruzi Melaniji na angažmanu oko povratka raseljene djece u Ukrajinu.

Nakon toga spomenuo je i Kubu nazvavši je potpuno propalom državom te najavljujući fundamentalne promjene na tom otoku. Otkrio je da njegov državni tajnik Marco Rubio već vodi pregovore.

– Komunizam nikada neće doći u Ameriku, ali sloboda ubrzo stiže na Kubu, rekao je, a kubanska je delegacija nakon toga napustila sjednicu.

Kartele je opisao kao ISIS zapadnog svijeta te naglasio da je riječ o lošim ljudima koje treba pozatvarati ili eliminirati. Ujedno je napao Međunarodni kazneni sud u Haagu.

Trump se dotaknuo i umjetne inteligencije, uspoređujući kritike na račun AI-ja s ranijim upozorenjima o klimatskim promjanama. Američki predsjednik želi da se AI ubuduće naziva ‘super inteligencija‘ jer to po njemu zvuči puno bolje i točnije, dodajući kako svaka nova tehnologija sa sobom nosi izazove, ali da ovaj sektor i dalje uživa njegovu punu podršku.

– Isti ljudi koji su tvrdili da ćemo svi biti mrtvi za 12 godina zbog globalnog zatopljenja, sada govore da će nas umjetna inteligencija sve ubiti i da će nas roboti napasti. Super inteligencija pobjeđuje i Amerika tu uvjerljivo vodi – poručio je Trump, naglasivši da ne namjerava kočiti razvoj nečega što će biti veće od industrijske revolucije ili samog interneta.

U nastavku obraćanja i uoči same ceremonije potpisivanja, Trump je posebno naglasio i ‘neviđeni sporazum‘ s Danskom i Grenlandom, kojim Sjedinjene Države dobivaju trajna sigurnosna prava i kontrolu nad tim teritorijem. Istaknuo je da je dogovor dugo pripreman te da je to velika stvar za Europu i Sjedinjene Države.

– Nijednom američkom protivniku više neće biti dopušteno uspostavljanje vojne prisutnosti na Grenlandu niti osjetljiva ulaganja bez izričitog pisanog odobrenja, naglasio je Trump, najavivši da odmah započinje proces razvoja velike vojne prisutnosti na odgovarajućim lokacijama. Uz postojeću svemirsku bazu Pituffik, dogovor otvara dvije nove vojne lokacije: Narsarsuaq i Mestersvig.

Uoči samog potpisivanja sporazuma obratila se i danska premijerka Mette Frederiksen, koja je prešla preko ranijih nesuglasica između dvije zemlje oko Grenlanda i poručila da su SAD saveznik na kojeg su se uvijek mogli osloniti.

– Danas potpisujemo još veći i bolji sporazum, dogovor koji može trajati zauvijek, naglasila je Frederiksen, čime se službeno stavlja točka na dugotrajna geopolitička nadmetanja oko tog strateški važnog i mineralima bogatog otoka, zaključuje Sky News.

Rubio: Sporazum o Grenlandu predstavlja zaštitu od kineskog utjecaja

Američki državni tajnik Marco Rubio je nedavno najavljeni sporazum s Danskom o budućnosti Grenlanda u utorak opisao kao zaštitu od rastućeg kineskog utjecaja na strateškim važnom arktičkom otoku.

Govoreći za televiziju Fox News u utorak, Rubio ga je nazvao ‘fantastičnim sporazumom‘ koji ‘nema roka trajanja‘.

– On nam omogućuje da uspostavimo koliko god vojnih baza trebamo, rekao je.

Sporazum također omogućava da Sjedinjene Američke Države i Danska zajednički provjeravaju buduća strana ulaganja.

Rubio je kazao da je svrha tog dijela sporazuma da se izbjegne situacija u kojoj će jednog dana shvatiti da ‘tamo (možda) nema kineske vojske, ali njihove tvrtke posjeduju sve luke, njihove tvrtke posjeduju sva zemljišta‘.

Kineski predsjednik Xi Jinping će u srijedu doći u Washington radi višednevnog posjeta i susreta s američkim kolegom Donaldom Trumpom. Dogovor o Grenlandu mogao bi zasjeniti njihov sastanak, piše Reuters.

Sporazum SAD-a, Danske i Grenlanda bi mogao biti potpisan već u utorak na marginama Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Tekst i pojedinosti sporazuma još nisu objavljeni. Danska televizija je izvijestila da Washington možda planira uspostaviti dvije nove vojne baze na Grenlandu.

SAD trenutno upravlja jedino svemirskom bazom Pituffik na sjeverozapadu otoka, koja ima važnu ulogu u proturaketnoj obrani i radarskom nadzoru.

Obrambeni sporazum s Danskom iz 1951. Washingtonu već pruža znatan vojni utjecaj na Grenlandu. Rubio kaže da je novi sporazum ‘modernizirao‘ dosadašnji dogovor.

Trump je počeo polagati pravo na Grenland, autonomni teritorij unutar Kraljevine Danske, navodeći kao razlog američku nacionalnu sigurnost.

Njegove ranije prijetnje da će anektirati Grenland su razbjesnile mnoge europske zemlje i saveznike unutar NATO-a, što je pogoršalo odnose unutar transatlantskog saveza.

Objava Trump na UN summitu kaže da je pred odlukom o Iranu: postići dogovor ili „uništiti“ zemlju pojavila se prvi puta na Republika.

Predstavnički dom Sjedinjenih Američkih Država ponovno je glasao o ratnim ovlastima predsjednika Donalda Trumpa, tražeći povlačenje američkih snaga iz neprijateljstava s Iranom, uz iznimke povezane s obranom američkih i savezničkih baza.

Rezoluciju je predložio demokratski zastupnik Seth Moulton iz Massachusettsa, bivši marinac koji je služio u Iraku. Za njezino usvajanje glasovalo je 220 zastupnika, dok ih je 204 bilo protiv. Sedam republikanaca pridružilo se demokratima.

Treći pokušaj ograničavanja predsjedničkih ovlasti

Ovo je treći put da je Predstavnički dom ove godine usvojio sličnu rezoluciju. Prethodne mjere nisu stigle do predsjednika, a aktualna se također suočava s neizvjesnom sudbinom u Senatu.

Trumpova administracija protivi se ovakvom ograničavanju vojnih ovlasti, a očekuje se da bi predsjednik stavio veto ako bi rezolucija došla do njegova stola.

Moulton je tijekom rasprave podsjetio na ranije Trumpove izjave da bi sukob trebao trajati samo nekoliko tjedana.

S druge strane, republikanski zastupnik Brian Mast, predsjednik Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma, branio je Trumpovu politiku prema Iranu. Rekao je da predsjednik želi okončati ono što je opisao kao „vječne ratove“ te je Iran nazvao kontinuiranom prijetnjom Sjedinjenim Državama.

Sukob traje gotovo sedam mjeseci

Sukob je započeo 28. veljače, a tijekom posljednjih mjeseci nastavili su se povremeni raketni napadi i vojni udari.

Glasanje u Predstavničkom domu održano je uoči povratka zastupnika u njihove izborne jedinice, dok se približavaju izbori za Kongres. Rat s Iranom tako je postao jedna od tema političke kampanje, posebno zbog posljedica na cijene goriva i šire troškove života.

Rat dosad koštao više od 38 milijardi dolara

Prema procjeni nestranačkog Ureda za proračun Kongresa (CBO), američke vojne operacije protiv Irana do 1. kolovoza stajale su više od 38 milijardi dolara.

CBO procjenjuje da bi troškovi mogli nastaviti rasti za oko 2 do 3 milijarde dolara mjesečno, ovisno o intenzitetu sukoba. Ured također očekuje da bi poremećaji povezani s ratom mogli povećati inflaciju u SAD-u za oko 0,5 postotnih bodova početkom 2027. godine.

Jedan od glavnih ekonomskih problema povezan je s poremećajima u transportu energenata kroz Hormuški tjesnac, što je pridonijelo rastu cijena energije na međunarodnom tržištu.

Cijene goriva postale političko pitanje

Pitanje troškova rata posebno je osjetljivo uoči izbora za Kongres.

Predsjednik Predstavničkog doma Mike Johnson govorio je o potrebi stabilizacije cijena energije te rekao da sukob ulazi u novu fazu uz potporu američkih saveznika.

„Kada cijene goriva ponovno padnu, past će i cijene namirnica“, rekao je Johnson, izrazivši želju da se to dogodi što prije.

Što slijedi?

Najnovija rezolucija sada se suočava s daljnjom procedurom u Kongresu. Prethodne slične inicijative nisu uspjele doći do predsjednika, a nije jasno hoće li Senat ovu mjeru uopće staviti na glasanje.

Istodobno, sukob ostaje predmet rasprave oko ustavnih ovlasti Kongresa i predsjednika, ali i oko ekonomskih posljedica dugotrajnog američkog vojnog angažmana.

Za sada je jasno samo da je Predstavnički dom treći put poslao poruku da želi veću ulogu Kongresa u odlučivanju o nastavku američkih vojnih operacija protiv Irana.

Objava Novi pritisak na Trumpa: Američki Kongres treći put glasao za ograničavanje rata s Iranom pojavila se prvi puta na Republika.

Kada bi stručnjaci upozorili na terorističku prijetnju koja bi u bliskoj budućnosti mogla ugroziti opstanak čovječanstva, američka bi vlada gotovo sigurno pokrenula goleme i hitne napore kako bi spriječila katastrofu.

No niz upozorenja čelnika vodećih kompanija za umjetnu inteligenciju, koji tvrde da bi njihova tehnologija uskoro mogla nadmašiti sposobnost ljudi da je kontroliraju, zasad je naišao na prilično ravnodušan odgovor republikanaca koji upravljaju Washingtonom.

Američki predsjednik Donald Trump u nedjelju je rekao da „negativne sile“ stvaraju priče o događajima koji se neće dogoditi. Predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson odbacio je pozive na donošenje hitnog zakona, poručivši CNN-ovu Jakeu Tapperu da se čelnici AI kompanija koji „guraju granice“ razvoja mogu sami usporiti ako to žele, ali da Kongres ne bi trebao žuriti s djelovanjem.

Obojica su istodobno upozorila da bi usporavanje američke AI industrije moglo omogućiti Kini da preuzme prednost u utrci prema superinteligenciji.

Time se politička rasprava sve manje predstavlja kao pitanje sigurnosti, a sve više kao pitanje nacionalne sigurnosti i američkog strateškog položaja prema Kini.

Republikanska pasivnost u suprotnosti je sa sve glasnijim upozorenjima vodećih demokrata, među kojima je i bivši predsjednik Barack Obama, da bi svijet bez obveznog državnog ograničenja razvoja umjetne inteligencije mogao prijeći „opasnu“ granicu.

Politička prekretnica

Sve veća zabrinutost — osobito zato što dolazi upravo od ljudi koji vode AI industriju — mogla bi označiti važnu političku prekretnicu.

Umjetna inteligencija već je postala sve važnije pitanje uoči izbora za Kongres. Kandidati obje velike stranke koriste nezadovoljstvo javnosti zbog izgradnje AI infrastrukture te pozivaju na moratorije na izgradnju golemih podatkovnih centara koji troše ogromne količine električne energije i vode.

No protivljenje umjetnoj inteligenciji prerasta i u širi izraz javnog nezadovoljstva i straha povezanog s nizom drugih pitanja.

Iako sve veći broj Amerikanaca koristi AI, anketa NBC Newsa ovog mjeseca pokazala je da je 70 posto ispitanika više zabrinuto nego uzbuđeno zbog umjetne inteligencije.

Umjetna inteligencija dodatno potiče strah od masovnog gubitka radnih mjesta u trenutku kada ankete pokazuju da je većina Amerikanaca izgubila povjerenje u Trumpovu ekonomsku politiku.

Rastući računi za komunalne usluge, za koje se sve češće krive podatkovni centri, dodatno produbljuju krizu troškova života — trenutno najvažnije pitanje uoči izbora.

Istodobno, zastrašujući scenariji povezani s umjetnom inteligencijom mogli bi pojačati zabrinutost Amerikanaca zbog goleme moći koju imaju malobrojni milijarderi iz tehnološkog sektora.

Mogućnost da bi Kina ili drugi nedržavni akteri mogli iskoristiti napredak umjetne inteligencije za ugrožavanje SAD-a također predstavlja stvaran problem nacionalne sigurnosti, s potencijalno velikim političkim posljedicama u godinama koje dolaze.

Ovakvo brzo mijenjanje političkog okruženja moglo bi umjetnu inteligenciju učiniti još važnijim pitanjem na izborima za Kongres i predsjedničkim izborima 2028. godine.

Demokrati će se nadati da će iskoristiti rastuću zabrinutost javnosti kako bi mobilizirali birače, promijenili izborne utrke i ostvarili politički zamah, osobito ako ponovno osvoje većinu u Zastupničkom domu ili Senatu.

Republikanci, s druge strane, strahuju od političke reakcije protiv Trumpova drugog mandata i teško da žele još jedno pitanje oko kojeg predsjednik djeluje nezainteresirano za stavove javnosti.

Zašto je AI postao toliko podijeljeno političko pitanje?

Politička rasprava o umjetnoj inteligenciji naglo se zaoštrila tijekom posljednjeg tjedna.

Izvršni direktor Anthropica Dario Amodei u subotu je napisao da bi razvoj industrije trebalo usporiti. U ekskluzivnom intervjuu za CNN pozvao je čelnike AI kompanija da zajednički rade na tome da tehnologija ne nanese štetu čovječanstvu.

Istoga dana izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman objavio je na platformi X da se slaže s Amodeijem i pozvao na uključivanje „neovisnih procjenitelja“ u AI kompanije.

Elon Musk, čija kompanija xAI razvija chatbot Grok, također je poručio da je Dario Amodei u pravu. Predsjednik Googleova DeepMinda Demis Hassabis pridružio se tim upozorenjima.

Sve je to uslijedilo nakon dramatičnog upozorenja istraživača umjetne inteligencije Jacoba Coxona da ljudi koji razvijaju AI „iskreno vjeruju da bi nas mogao sve ubiti do kraja desetljeća“.

Potpuno različite reakcije na ova upozorenja pokazuju da problem nije samo politička polarizacija Washingtona. One otkrivaju i duboku podjelu oko temeljnog pitanja: predstavlja li umjetna inteligencija doista prijetnju opstanku čovječanstva?

Kritičari upozoravaju da bi računalni agenti mogli postati toliko moćni da bi mogli samostalno djelovati protiv čovječanstva i pokušati uništiti svijet.

S druge strane, skeptici odbacuju takva upozorenja kao pretjerano katastrofična. Neki optužuju tehnološke milijardere da namjerno dramatiziraju opasnosti kako bi dodatno promovirali vlastite proizvode.

Strah od novih tehnologija, uostalom, nije nov. Slična upozorenja pratila su velike tehnološke promjene još od industrijske revolucije.

Trump ima snažne političke razloge protiv usporavanja

U ovoj raspravi postoji i snažna ideološka komponenta.

Trumpova administracija općenito zagovara minimalnu regulaciju, a taj pristup ne pravi veliku razliku između tradicionalnih industrija i mnogo moćnijeg sektora umjetne inteligencije.

Trump pritom ima i snažne osobne i političke razloge za protivljenje usporavanju razvoja AI-ja.

Industrija umjetne inteligencije postala je jedan od velikih pokretača gospodarskog rasta, a Trump si teško može dopustiti da eventualno pucanje tog investicijskog balona dodatno naruši njegov politički položaj.

Njegovi kritičari također bi mogli postaviti pitanje mogu li osobna ulaganja pojedinih članova administracije u digitalnu ekonomiju utjecati na njihovu sposobnost da nepristrano nadziru AI industriju.

Postoji još jedan problem

Munjeviti napredak u području koje je istodobno složeno i teško razumljivo znači da umjetna inteligencija nije samo još jedan primjer tehnologije koja napreduje brže nego što je vlade mogu regulirati.

Problem je dublji.

Nije jasno razumiju li politički čelnici koji bi trebali donositi ključne odluke uopće u potpunosti prirodu umjetne inteligencije, njezine sposobnosti i potencijalne prijetnje.

Trump, međutim, ima i argument koji nije lako odbaciti.

Ako bi SAD zaostao u razvoju umjetne inteligencije, mogao bi prepustiti Kini važnu vojnu i stratešku prednost.

„Vodimo pred Kinom u AI-ju. Mi smo najsofisticiranija zemlja na svijetu i, iskreno, želim da tako i ostane“, rekao je Trump novinarima u nedjelju.

Drugi članovi administracije također upozoravaju na opasnost jednostranog američkog ograničavanja razvoja AI-ja.

Kevin Hassett, direktor Nacionalnog gospodarskog vijeća, rekao je da je „daleko veći rizik“ mogućnost da „zlonamjerni akter“ koji želi razviti biološko oružje dobije pristup umjetnoj inteligenciji koja je sposobnija od tehnologije koju SAD koristi za obranu.

Zaustavljanje AI utrke zahtijevalo bi međunarodni dogovor

Ograničavanje razvoja umjetne inteligencije radi zaštite čovječanstva zahtijevalo bi međunarodni sporazum.

No takav sporazum podrazumijevao bi određeni oblik zajedničkog odricanja od dijela nacionalne suverenosti — upravo ono što Trump odbacuje.

To bi također bilo u suprotnosti s temeljnim načelom njegove administracije prema kojem se svaki element američke moći treba koristiti za jačanje američke samostalne dominacije.

Ostaje i ključno pitanje: bi li strane autoritarne države ili nedržavni akteri uopće poštovali nova pravila?

Istodobno, autonomni računalni agenti ne bi predstavljali prijetnju samo demokratskim državama. Oni bi mogli dovesti u pitanje i temeljni princip vlasti kineske Komunističke partije — korištenje državne moći radi održavanja nacionalne stabilnosti.

Trump bi se ovog mjeseca trebao sastati s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u Washingtonu. Obojica bi taj susret mogli iskoristiti za pokušaj oblikovanja globalnog vodstva u području umjetne inteligencije.

A Kina nije jedina država koja pokušava zauzeti vodeću poziciju.

Britanski kralj Charles III ovog tjedna organizira vlastiti summit o umjetnoj inteligenciji, na kojem će sudjelovati predstavnici kompanija poput Nvidije, Google DeepMinda, OpenAI-ja i Anthropica, kao i britanski državni dužnosnici.

Trumpovo opušteno ponašanje možda podcjenjuje ozbiljnost problema

Trumpov odnos prema upozorenjima o potencijalno katastrofalnim posljedicama razvoja AI-ja sugerira da još nije ozbiljno promislio o filozofskim i civilizacijskim pitanjima koja se pojavljuju na ovoj prekretnici ljudske povijesti.

„Ne umanjujem problem, ali bit će puno više dobroga nego lošega“, rekao je Trump novinarima u nedjelju tijekom leta Air Force Oneom.

„Sve će biti u redu“, rekao je predsjednik prošlog tjedna za GB News. „Uvijek ćemo imati nešto čime ćemo ih zaustaviti. Imat ćemo neki mali mehanizam. Bum.“

Takav ležeran pristup podsjeća na Trumpovu reakciju na pandemiju bolesti COVID-19, koja je na kraju ozbiljno poremetila njegove političke i gospodarske prioritete.

Njegova administracija i dalje zagovara gotovo potpuno prepuštanje odgovornosti samoj industriji.

David Sacks, supredsjedatelj predsjednikova Vijeća savjetnika za znanost i tehnologiju, napisao je u subotu na platformi X da bi čelnici AI industrije trebali sami preuzeti odgovornost.

„Prestanite se pretvarati da trebate nečije dopuštenje“, poručio je.

Zabrinutost ipak prelazi stranačke granice

Unatoč tome, zabrinutost zbog umjetne inteligencije postoji među republikancima i demokratima.

Teksaški republikanski senator Ted Cruz prošlog je tjedna rekao da je potrebno „znatno više regulacije“ umjetne inteligencije.

Neovisni senator iz Vermonta Bernie Sanders predložio je zakon kojim bi se trajno zabranila superinteligentna umjetna inteligencija te privremeno zaustavio razvoj naprednih AI sustava dok savezna vlada ne uvede odgovarajuću regulaciju.

Republikanski senator Josh Hawley iz Missourija prošlog je tjedna pokrenuo istragu protiv OpenAI-ja zbog incidenta u kojem su AI agenti te kompanije u srpnju navodno izveli neželjeni napad na drugu tehnološku kompaniju, Hugging Face.

Demokrati vide političku priliku

Vodeći demokrati sada traže mnogo bržu reakciju savezne vlade dok se pripremaju za izbore u studenom.

Vođa demokratske manjine u Zastupničkom domu Hakeem Jeffries izjavio je u nedjelju za ABC News da Kongres mora poduzeti „odlučne mjere“ kako bi usporio razvoj umjetne inteligencije. Najavio je i da će se demokrati ovog tjedna sastati kako bi dogovorili zajednički plan.

Demokratski senator Ruben Gallego upozorio je na razliku između nuklearnog oružja i umjetne inteligencije.

„Kada smo stvorili nuklearno oružje, ono nije imalo sposobnost odlučivanja o tome hoće li biti bačeno. AI ima tu sposobnost — i imat će je sve više“, rekao je.

Gallego je situaciju usporedio s pričom o dr. Frankensteinu.

„To je više kao da nam dr. Frankenstein govori: ‘Čudovište je pobjeglo, pomozite mi da ga zaustavim’“, rekao je senator.

Neki stručnjaci za umjetnu inteligenciju smatraju da takvi scenariji precjenjuju stvarne sposobnosti današnjih AI sustava.

No s političkog gledišta to možda više nije ni presudno.

Ako strah javnosti nastavi rasti, političke posljedice mogle bi biti vrlo stvarne.

Ključno pitanje za američku politiku

Trumpu se to možda ne sviđa, ali jedno pitanje sve više postaje ključno za izbore za Kongres, američku politiku općenito — pa možda i za budućnost zemlje:

Tko će kontrolirati umjetnu inteligenciju — čovječanstvo ili strojevi?

Odgovor na to pitanje mogao bi odrediti ne samo smjer američke politike nego i način na koji će svijet upravljati jednom od najmoćnijih tehnologija koje je čovjek ikada stvorio.

Objava Sudbonosna prekretnica za čovječanstvo: Umjetna inteligencija mogla bi promijeniti američku politiku pojavila se prvi puta na Republika.

Umjesto toga, golemo postrojenje za preradu plina nalazi se u središtu šire promjene koja se događa na kontinentu. Smanjenje emisija više nije prioritet. Energetska sigurnost jest.

Ratovi u Iranu i Ukrajini poremetili su europske klimatske i energetske planove, ostavljajući kontinent u utrci za osiguravanjem količina plina koje su mu još uvijek potrebne za proizvodnju električne energije, grijanje domova i pokretanje industrije.

Razine zaliha plina u Europi približavaju se povijesno niskim razinama uoči zime, što bi moglo biti loš znak za račune za grijanje i električnu energiju. Mnogi europski čelnici pritom ne žele previše ovisiti o Sjedinjenim Državama, strahujući da bi Washington svoje energetske poluge mogao koristiti u trgovinskim i sigurnosnim pregovorima s predsjednikom Donaldom Trumpom. Bijela kuća, s druge strane, tvrdi da SAD saveznicima može ponuditi „obilnu i pouzdanu opskrbu“.

„Živimo u svijetu u kojem se ovisnosti mogu pretvoriti u oružje i koristiti protiv drugih“, rekla je Ann Mettler, koja je bila savjetnica bivšeg predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera. „Razumljivo je da Europljani možda počinju drugačije gledati na tu ovisnost.“

I tu se vraćamo na Kårstø.

Industrijski kompleks prepun cjevovoda, destilacijskih tornjeva i baklji za spaljivanje plina smješten je uz norvešku obalu. Kårstø je najveće postrojenje za preradu plina te vrste u Europi.

Iako Norveška nije članica Europske unije i sama troši relativno malo fosilnih goriva, prošle je godine osigurala gotovo trećinu plina i 14 posto sirove nafte potrebnih Europskoj uniji.

Otprilike četvrtina norveške proizvodnje plina prolazi kroz Kårstø, a velik dio tog plina cjevovodima se šalje prema Europi, odnosno Belgiji, Francuskoj i Njemačkoj.

„Što veća proizvodnja“

Proizvodnja plina na norveškom kontinentalnom pojasu tijekom posljednjeg desetljeća stagnira, ali novi europski fokus na energetsku sigurnost ponovno je probudio interes za iskorištavanjem preostalih ugljikovodika iz podmorskih ležišta.

Klimatske promjene sada su niže na listi europskih prioriteta, dok se obnovljivi izvori energije uglavnom spominju kao način zaštite potrošača od naglih skokova cijena fosilnih goriva.

Norveška kompanija Equinor, koja upravlja Kårstøom i najveći je proizvođač nafte i plina u zemlji, dobar je primjer te promjene.

Prije šest godina, kada je politička zabrinutost zbog klimatskih promjena bila na vrhuncu, Equinor je najavio plan ulaganja u obnovljive izvore energije i postizanja nulte neto emisije do sredine stoljeća.

Ove je godine odustao od jednog cilja vezanog uz obnovljive izvore, ali nije odustao od cilja nulte neto emisije. Umjesto toga, ponovno se usredotočio na norveški kontinentalni pojas.

„Svi moji kupci u Europi imaju strategiju energetske tranzicije i ulažu u obnovljive izvore. Ali istodobno osiguravaju dugoročne ugovore za opskrbu plinom“, rekao je izvršni direktor Equinora Anders Opedal za POLITICO prošlog tjedna, nedugo nakon potpisivanja 15-godišnjeg ugovora o opskrbi plinom s njemačkom energetskom kompanijom Uniper.

„Što veća proizvodnja“

Srce norveške naftne industrije nalazi se u Stavangeru, malom lučkom gradu oko sat vremena vožnje južno od Kårstøa.

U gradu se nalazi sjedište Equinora, kao i jedna od najvećih svjetskih energetskih konferencija. Ove je godine gotovo 70.000 ljudi stiglo u Stavanger na konferenciju Offshore Northern Seas Summit, ispunivši goleme izložbene dvorane veličine avionskih hangara.

Norveški poslovni i politički čelnici iskoristili su priliku kako bi svoju zemlju predstavili kao dobavljača fosilnih goriva na kojeg Europa može računati te kako bi pridobili potporu za nastavak bušenja na kontinentalnom pojasu.

Kada je Equinor prvog dana konferencije objavio dogovor s Uniperom, Opedal je rekao da će on „pridonijeti energetskoj sigurnosti Europe“, dok će Uniper dugoročnim ugovorom osigurati potražnju, omogućujući Equinoru nastavak ulaganja u razvoj norveškog kontinentalnog pojasa.

Tu su poruku ponovili i norveški dužnosnici. Vlada posjeduje dvije trećine Equinora, dok se preostale dionice javno trguju.

„Naša je strategija biti dugoročni dobavljač nafte i plina europskom tržištu“, rekao je norveški ministar energetike Terje Aasland. „Naš cilj nije izražen brojkom, nego želimo imati što veću moguću proizvodnju.“

To bi, međutim, mogao biti vrlo ambiciozan cilj. Nije jasno koliko će dugo norveške zalihe nafte i plina potrajati.

Pad proizvodnje teško je zaustaviti

Očekuje se da će norveška proizvodnja nafte i plina do 2050. godine pasti za trećinu. To vrijedi čak i u najboljem scenariju, prema Torgeiru Stordalu, čelniku Norveške uprave za offshore naftu, državne agencije odgovorne za reguliranje kontinentalnog pojasa.

Osnovni scenarij te agencije predviđa još veći pad – više od polovice sadašnje proizvodnje.

Industrijski čelnici i političari u Oslu smatraju da su potrebna nova ulaganja kako bi se usporio pad proizvodnje. Nadaju se i da će tehnologija pomoći u onome što industrija naziva „izravnavanjem krivulje“, odnosno usporavanju pada proizvodnje.

Na stotinama izložbenih štandova na konferenciji ONS mogli su se vidjeti alati potrebni za eksploataciju: napredne bespilotne letjelice, podvodni roboti, sustavi za kartiranje pomoću umjetne inteligencije, pumpe, bušilice i generatori.

Svaka ozbiljna nada u usporavanje pada proizvodnje temelji se na novim otkrićima na područjima na kojima se tek počinje istraživati, osobito u Barentsovu moru na krajnjem sjeveru Norveške.

To će zahtijevati veću spremnost na rizik, golema ulaganja – ali i privlačenje mladih Norvežana u udaljene dijelove zemlje.

Naftna politika

Norveška ima snažan razlog za nastavak proizvodnje. Prihodi od nafte i plina pomogli su joj da izgradi najveći državni investicijski fond na svijetu, čija vrijednost trenutačno premašuje dva bilijuna dolara.

Godišnja sredstva koja se iz njega izdvajaju čine otprilike petinu državnog proračuna.

U Stavangeru se na svakom koraku vidi koliko je nafta važna za grad. Lokalni profesionalni hokejaški klub zove se Oilers. Muzej je posvećen povijesti lokalne naftne industrije, a oglasi Equinora nalaze se na autobusnim stajalištima.

Svake večeri tijekom konferencije ONS tisuće sudionika spuštale su se u gradsku luku, gdje su pili šampanjac na luksuznim motornim jahtama i starim drvenim jedrilicama ili se družili u šatorima koje su uz obalu postavile kompanije iz industrije.

No nije jasno hoće li mobilizacija cijelog sektora biti dovoljna za zaustavljanje pada proizvodnje.

Na ONS-u su pojedini predstavnici industrije rekli da zemlja ne djeluje dovoljno hitno kako bi spriječila taj pad.

Tijekom jednog panela Johnny Hersvik, izvršni direktor kompanije Aker, još jedne velike norveške kompanije iz sektora fosilnih goriva, otvoreno je pozvao ministra Aaslanda da olakša kompanijama eksperimentiranje s tehnologijama za koje tvrdi da bi mogle dramatično ubrzati proizvodnju.

Ministar je, vidljivo nesiguran, obećao samo da će saslušati prijedlog.

„Ne mislim da postoji osjećaj hitnosti. Ne“, rekao je Hersvik za POLITICO.

Ipak, nisu svi Norvežani oduševljeni dominantnom ulogom energetskog sektora u zemlji.

Prvog dana konferencije ONS članovi klimatske skupine Extinction Rebellion pili su naftu ispred glavne konferencijske dvorane u znak prosvjeda.

Norveška Zelena stranka također je prošle godine ispisala povijest ulaskom u vladu kao dio višestranačke koalicije koju predvodi Laburistička stranka, veliki zagovornik energetskog sektora.

Iako mala, Zelena stranka pokušava potaknuti Norvešku da zamisli budućnost bez nafte, zbog čega je vlada osnovala komisiju koja treba istražiti moguće scenarije za gospodarstvo bez fosilnih goriva.

No teško je postići nešto više, priznala je zastupnica Zelene stranke Frøya Skjold Sjursæther.

„Samo ovdje, dok hodate središtem konferencije, možete vidjeti koliko proizvođači nafte i plina imaju snažan utjecaj na norveške političare i koliko zapravo mogu diktirati politiku koju ovdje vodimo“, rekla je. „To je stvarno tužno.“

Energetske proturječnosti

Jedna od norveških ironija jest činjenica da zemlja troši relativno malo goriva koje sama proizvodi.

Norveška ima najveći udio električnih vozila na svijetu, a oko 90 posto njezine električne energije proizvodi se iz hidroenergije.

Norveški poslovni i državni čelnici pažljivo oblikuju svoju poruku kako bi privukli Europsku uniju, kojoj su klimatska pitanja i dalje prioritet, a istodobno ne bi narušili odnose sa Sjedinjenim Državama, s kojima Norveška pod Trumpom održava relativno dobre odnose.

„Američki LNG važan je za energetsku sigurnost Europe“, rekao je ministar energetike Aasland na pitanje natječe li se nordijska zemlja s američkim LNG-om na europskom tržištu.

Glasnogovornik Bijele kuće složio se s tom procjenom i dodao da Trump već godinama poziva Europu da „odbaci zelenu prijevaru“.

„Zahvaljujući energetskoj politici predsjednika Trumpa, Sjedinjene Države najveći su proizvođač i izvoznik nafte i prirodnog plina na svijetu“, rekao je glasnogovornik Bijele kuće Taylor Rogers. „Imamo obilnu i pouzdanu opskrbu i za našu zemlju i za naše saveznike.“

I čelnici Equinora brzo su istaknuli da je Norveška snažno prisutna u američkom naftnom i plinskom sektoru, čak i dok naglašavaju napore kompanije u razvoju offshore energije vjetra za europsko tržište.

„Imamo jasnu strategiju pružanja pouzdane energije u svijetu koji prolazi kroz tranziciju“, rekao je Opedal. „To znači usredotočiti se na razvoj energije, bilo da je riječ o energiji vjetra na moru ili nafti i plinu, pri čemu će većina i dalje biti nafta i plin.“

Norveška je naučila razlikovati ono što Europa govori da želi od onoga što zapravo radi, kaže Mettler, bivša Junckerova savjetnica koja je danas izvršna direktorica think tanka Catalyse Europe.

Nafta i plin i dalje čine više od polovice ukupne konačne potrošnje energije u Europi, unatoč pokušajima povećanja korištenja obnovljivih izvora, električnih vozila i dizalica topline.

„Govorimo jedno, javno moraliziramo i kažemo da želimo napraviti jedno, ali zapravo kupujemo velike količine LNG-a“, rekla je Mettler. „U mnogim slučajevima nismo uspjeli ponuditi dovoljno uvjerljiv poslovni model za čistu energiju. Zato se mnoge europske naftne i plinske kompanije na neki način vraćaju svojim korijenima.“

Ta su proturječja bila vidljiva i u Kårstøu.

Na obližnjem brežuljku iznad postrojenja uzdizalo se nekoliko vjetroturbina. Radnici u fluorescentnim zelenim prslucima biciklima su se kretali između različitih dijelova postrojenja.

U okolnim zelenim poljima pasli su jeleni i goveda, dok je cijeli kompleks bio smješten ispred planinske norveške obale.

U postrojenju su dva jarko narančasta plamena ispuštala crni dim u zrak dok se višak plina spaljivao u pripremi za nadolazeće radove održavanja.

Takva je praksa potrebna radi sigurnosti radnika tijekom održavanja, ali se istodobno smatra izrazito rasipnom i velikim izvorom emisija koje pridonose globalnom zatopljenju. Znakovito je da i sama Europska unija pokušava suzbiti takvu praksu.

Bio je to još jedan podsjetnik da će, koliko god Europa pokušavala prijeći prema svojoj dugo sanjanoj budućnosti bez fosilnih goriva, onečišćenje ugljikom nastaviti tamniti nebo nad kontinentom – sve dok se posljednje bušotine ne osuše.

Objava Norveško plinsko postrojenje koje bi moglo zaštititi Europu od Trumpa pojavila se prvi puta na Republika.

Vrijednost projekta podatkovnog centra procjenjuje se na oko 530 milijuna eura, odnosno nešto više od milijardu konvertibilnih maraka.

Tehnološka investicija

Ako se projekt realizira prema najavama, bit će riječ o jednoj od najvećih tehnoloških investicija u Bosni i Hercegovini. Projekt se uklapa i u širi regionalni trend razvoja velike digitalne infrastrukture.

U hrvatskom Topuskom američki i hrvatski ulagači razvijaju projekt „Pantheon“, podatkovni i AI centar kapaciteta do jednog gigavata, čija je izgradnja planirana za 2027. godinu.

AAFS Infrastructure and Energy LLC osnovan je u američkoj saveznoj državi Wyoming u studenome 2025. godine. Na čelu kompanije nalazi se Joseph Flynn, brat Michaela Flynna, bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost u prvom mandatu američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Potpredsjednik kompanije je Jesse Binnall, odvjetnik koji je zastupao Trumpa u pravnim sporovima kojima se nakon predsjedničkih izbora 2020. godine osporavao rezultat glasovanja u Nevadi.

U Sarajevu je kompanija registrirana kao AAFS Infrastructure and Energy d.o.o., u potpunom vlasništvu američke matične kompanije, na adresi u Splitskoj ulici 12. Na istoj adresi je 2021. godine bila registrirana tvrtka čiji je vlasnik bio Amer Bekan, danas direktor AAFS-a za Bosnu i Hercegovinu.

Nakon što je objavljeno da upravo AAFS stoji iza projekta Južne plinske interkonekcije, pojavila su se pitanja o tome kako će kompanija bez prethodno realiziranih infrastrukturnih projekata moći biti jedini imenovani investitor za projekt čija je vrijednost samo za izgradnju plinovoda procjenjivana na do 200 milijuna dolara.

Istodobno su se pojavila i upozorenja da bi građani Bosne i Hercegovine na kraju mogli plaćati skuplji plin.

Južna plinska interkonekcija kao središnji projekt

Južna plinska interkonekcija trebala bi povezati plinske sustave Hrvatske i Bosne i Hercegovine te smanjiti ovisnost BiH o ruskom plinu, prenosi N1.

Međudržavni sporazum krajem travnja u Dubrovniku potpisali su hrvatski premijer Andrej Plenković i predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, a njegova ratifikacija je u tijeku.

Parlament Federacije BiH u travnju je izmijenio Zakon o Južnoj plinskoj interkonekciji te je kao investitora, umjesto državne kompanije BH-Gas, imenovao AAFS.

U kolovozu je potpredsjednik AAFS Infrastructure and Energyja Jesse Binnall, nakon sastanka s federalnim ministrom energetike Vedranom Lakićem, poručio da kompanija planira 50-godišnji angažman u Bosni i Hercegovini.

Plinske elektrane i aerodromi

Planovi AAFS-a ne završavaju na plinovodu.

Kompanija je najavila izgradnju tri plinske elektrane – u Mostaru, Kaknju i Tuzli – te iskazala interes za dobivanje koncesije za međunarodne zračne luke u Sarajevu i Mostaru. U planu je i potencijalni MRO centar, odnosno centar za održavanje i popravak zrakoplova.

Ranije najavljena vrijednost tog šireg investicijskog paketa – koji uključuje plinovod, elektrane i zračne luke – procjenjivala se na oko 1,5 milijardi eura.

„Prvobitno smo planirali tri plinske elektrane – Mostar, u krugu Aluminija, Kakanj i Tuzlu. Svaka bi imala kapacitet od 400 MW, a ukupno bi trošile oko 900 milijuna kubičnih metara plina. Četvrta bi bila manja, za podatkovne centre, posebno u Hercegovini zbog Neretve kao sustava za hlađenje“, kazao je ranije za N1 Amer Bekan, direktor AAFS-a za BiH.

Najnovija i tehnološki najzahtjevnija stavka u portfelju AAFS-a upravo je najava izgradnje podatkovnog centra snage 100 MW u Mostaru.

Kada se zbroje svi najavljeni projekti – plinovod, tri elektrane, ulaganja u dvije zračne luke i podatkovni centar u Mostaru – ukupna vrijednost AAFS-ova investicijskog paketa u BiH premašuje dvije milijarde eura, odnosno oko 2,3 milijarde dolara.

Investicije obuhvaćaju tri strateška sektora: energetiku, promet i digitalnu infrastrukturu.

Što još ostaje otvoreno?

Za sada je riječ isključivo o najavljenim planovima. Njihova realizacija ovisit će o nizu uvjeta – od konačne ratifikacije međudržavnog sporazuma o Južnoj interkonekciji u Predsjedništvu BiH i oba doma Parlamentarne skupštine BiH, preko osiguranja financiranja za pojedinačne projekte, do ishoda postupka dodjele koncesije u Mostaru.

Kada je riječ o Južnoj plinskoj interkonekciji, federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić ranije je potvrdio da projekt ne može biti uspješno proveden niti radovi mogu započeti dok se ne riješi pitanje raspolaganja državnom imovinom na trasi plinovoda.

Oko 30 posto planirane trase plinovoda prolazi izravno preko parcela koje se vode kao državna imovina.

Što su podatkovni centri i zašto su važni?

Podatkovni centri neizostavan su dio suvremenog digitalnog svijeta. Riječ je o velikim, strogo osiguranim objektima u kojima se nalaze tisuće međusobno povezanih servera i druge računalne opreme koja neprekidno obrađuje, pohranjuje i distribuira podatke.

Od mobilnog bankarstva, državnih e-usluga i streaming platformi pa sve do najnaprednijih sustava umjetne inteligencije – gotovo svaka digitalna operacija fizički se izvršava unutar takvih postrojenja.

Da bi mogli raditi bez prekida, podatkovni centri zahtijevaju iznimno složenu infrastrukturu. Ona uključuje agregate i baterijske UPS sustave koji osiguravaju rad u slučaju nestanka električne energije, snažne sustave hlađenja te visoku razinu fizičke i informacijske sigurnosti.

Upravo zbog naglog razvoja umjetne inteligencije i sve veće potrebe za računalnom snagom, podatkovni centri posljednjih godina postaju jedan od najvažnijih segmenata nove digitalne infrastrukture – ali istodobno i iznimno veliki potrošači električne energije.

Objava Trumpovi suradnici najavljuju megaprojekt u Mostaru: U planu podatkovni centar od 530 milijuna eura pojavila se prvi puta na Republika.

Bijela kuća je na svojoj internetskoj stranici predstavila nekoliko klasičnih arkadnih igra u MAGA izdanju, u kojima igrači mogu deportirati migrante, graditi zid na granici i prikupljati novac za takozvane Trumpove račune.

Potez je odmah izazvao kritike organizacija za zaštitu ljudskih prava, a dolazi u trenutku kada Trumpova administracija pojačava program uhićenja i deportacija nedokumentiranih migranata.

MAGA u stilu Sege

Jedna od igara, Rio Run, napravljena je po uzoru na Snake. U njoj digitalna verzija Toma Homana, Trumpova dužnosnika zaduženog za granice, uz Rio Grande progoni migrante različitih boja kože.

Druga igra inspirirana je Tetrisom i nosi naziv Build the Wall. Zadatak igrača je graditi zid na granici, uz poruku: “Zaštitite granicu od nadolazeće horde.”

Treća igra povezana je s takozvanim Trumpovim računima, investicijskim računima s početnim pologom od .000 dolara za djecu rođenu između 2025. i 2028. godine.

Bijela kuća promovirala je igre i na X-u, gdje je objavila video s natpisom “Make America Great Again”, odnosno MAGA, dizajniranim po uzoru na logotip proizvođača videoigara Sega.

“NE PRESTAJEMO POBJEĐIVATI. Izgradi zid. Deportiraj. Napuni Trumpov račun”, poručila su iz Bijele kuće.

“Kultura zabave i pobjeđivanja”

Administracija tvrdi da je riječ o novom načinu komunikacije s biračima. Za AFP su poručili da žele predsjednikova postignuća predstaviti na način koji će doprijeti do Amerikanaca te su igre opisali kao dio “kulture zabave i pobjeđivanja”, koju su suprotstavili, kako kažu, “mračnoj socijalističkoj viziji demokrata”.

Igre se uklapaju u širu komunikacijsku strategiju Trumpove administracije. Američki predsjednik je tijekom kampanje obećavao protjerivanje milijuna nedokumentiranih migranata, a nakon povratka na vlast poduzeo je niz mjera kojima želi ubrzati deportacije i smanjiti broj ilegalnih prelazaka granice.

Bijela kuća pritom se društvenim mrežama sve češće koristi za provokativno promoviranje svoje politike i obračun s političkim protivnicima. Takav pristup već je izazivao kontroverze, uključujući reakcije glazbenika čiju je glazbu administracija koristila bez njihova dopuštenja.

Objava Bijela kuća lansirala videoigre u kojima igrači deportiraju migrante i grade zid na granici pojavila se prvi puta na Republika.

Privremena predsjednica Venezuele Delcy Rodríguez potvrdila je potpisivanje sporazuma, istaknuvši da je riječ o povijesnom koraku koji će osigurati značajna ulaganja u naciju. Sporazum obuhvaća razvoj 17 strateških nalazišta u regijama Orinoco Belt i Lake Maracaibo, uz planiranih više od 100 milijardi dolara izravnih ulaganja privatnih kompanija te preko 209 milijardi dolara poreznih prihoda za venezuelansku državu. Američki energetski gigant Chevron, koji je i dosad kontrolirao četvrtinu proizvodnje u zemlji, ovim potezom dodatno širi svoje poslovanje. Istovremeno, američki mediji izvještavaju da Washington traži stogodišnji zakup nekoliko ključnih naftnih polja i izravni udio u energetskim rezervama.

Američki predsjednik Donald Trump poručio je da će ovaj dogovor omogućiti značajno snižavanje cijena goriva za sve Amerikance te osigurati američku energetsku dominaciju na zapadnoj hemisferi. Geopolitički tajming ovog poteza usko je povezan s novonastalim krizama: SAD nastoji ublažiti gubitak nafte s Bliskog istoka nakon izbijanja rata s Iranom i pada prometa kroz Hormuški tjesnac, dok ujedno nastoji potisnuti rastući utjecaj Kine u Južnoj Americi. Analitičari stoga ocjenjuju da novim sporazumom Washington pretvara Venezuelu u praktički vlastiti protektorat, oživljavajući Monroeovu doktrinu iz 19. stoljeća.

Sa druge strane, venezuelska oporba izražava ogorčenje i sporazum smatra neustavnim činom predaje nacionalnog bogatstva stranoj sili pod prijetnjom oružja. Istaknuti oporbeni lideri i ekonomisti upozoravaju da predaja resursa trajno narušava suverenitet zemlje i potpuno zaobilazi demokratske procese. Oporbene snage dodatno su revoltirane činjenicom da Washington nije inzistirao na političkim reformama i raspisivanju novih predsjedničkih izbora, već je vlast ostavio u rukama bivših suradnika prethodnog režima dok je oporba ostala marginalizirana.

Kakve bi političke posljedice ovaj presedan mogao imati na dugoročnu stabilnost regije i odnose na globalnom tržištu energenata?

Objava Analiza novog sporazuma: SAD i Venezuela potpisali povijesni pakt o nafti vrijedan milijarde dolara pojavila se prvi puta na Republika.