Zaposlenica Kantonalnog suda u Novom Travniku Aldijana Nikšić godinama je radila u toj instituciji s lažnom diplomom Pravnog fakulteta, tvrdi Tužiteljstvo Srednjobosanske županije, koje je nakon provedene istrage podignulo optužnicu protiv nje.

Kako je za Inforadar potvrđeno u Tužiteljstvu SBŽ-a, Nikšić se na Općinskom sudu u Travniku sudi zbog šest radnji krivotvorenja isprava, od kojih se tri odnose na krivotvorenje javne isprave – diplome Pravnog fakulteta, a tri na izradu i korištenje lažnih akata u pokušaju da se takva diploma naknadno legalizira.

Sporna diploma, prema optužnici, izrađena je na području SBŽ-a tijekom 2010. i 2011. godine. Na njoj je bilo navedeno da je izdana 16. listopada 2010. godine od strane Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, pod brojem 137, na ime Aldijana Skopljak (danas Nikšić), o završenom I. ciklusu studija i stečenom zvanju diplomirani pravnik. Diploma je, navodi se u optužnici, sadržavala nedostatke i pogreške: u zaglavlju nije navedeno „Federacija BiH“, izostavljena je riječ „Univerzitet“, a umjesto „stekla zvanje“ pisalo je „stekla znanje“. Broj diplome je ručno prepravljan te je upisan broj 1.

Unatoč tome, diploma je u više navrata korištena kao valjan dokument.

Optužnica navodi da je Nikšić 2011. godine spornu diplomu priložila uz prijavu na javni natječaj koji je raspisala Agencija za državnu službu Federacije BiH. Iako nije imala propisanu stručnu spremu, na temelju lažnog dokumenta uspjela je zasnovati pripravnički staž u Kantonalnom sudu u Novom Travniku.

Aktom Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici od 8. srpnja 2020. utvrđeno je da navedena diploma nikada nije izdana od strane tog fakulteta, te da se osumnjičena Aldijana (Skopljak) Nikšić ispisala s Pravnog fakulteta 24. listopada 2013. godine.

Nikšić je ponovno 2012. godine iskoristila lažnu diplomu te se prijavila na javni natječaj Agencije za državnu službu FBiH za radno mjesto državnog službenika – sudskog stručnog suradnika u Kantonalnom sudu u Novom Travniku, gdje je i zasnovala radni odnos.

Prema optužnici, Nikšić je 2023. godine lažnu diplomu diplomiranog pravnika ponovno priložila uz prijavu na javni natječaj ADS-a FBiH, a rješenjem Kantonalnog suda u Novom Travniku iste godine imenovana je na radno mjesto sudskog stručnog suradnika na neodređeno vrijeme.

Tužiteljstvo tvrdi da je tijekom 2020. i 2021. godine optužena izradila lažni akt u ime Pravnog fakulteta u Zenici, kojim se navodno potvrđuje da je diploma broj 137 izdana. Taj dokument dostavljen je Kantonalnom sudu u Novom Travniku i drugim institucijama. Fakultet je, međutim, utvrdio da takav akt nikada nije izdan, da je pod tim brojem evidentiran drugi dopis te da sadržaj ne odgovara stvarnom stanju.

„Optužena je 2024. godine sačinila i lažni dopis u ime predsjednika Kantonalnog suda u Novom Travniku, bez njegova znanja, kojim se navodno obustavlja provjera diplome, dok je početkom 2025. izradila novu lažnu obavijest o vjerodostojnosti diplome, ponovno u ime Pravnog fakulteta u Zenici, te ju je dostavila Kantonalnom tužiteljstvu Srednjobosanske županije“, navodi se u optužnici.

O slučaju je informirano i Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH.

„O navedenom slučaju informirani smo putem službene obavijesti dostavljene od Kantonalnog suda u Novom Travniku“, navode iz VSTV-a, ističući da ta institucija nema nadležnost provjeravati valjanost odnosno zakonitost stečenog stručnog zvanja zaposlenih u pravosudnim institucijama.

Na upit je li protiv zaposlenice Nikšić pokrenut disciplinski postupak unutar suda nakon podizanja optužnice, odgovor je zatražen od predsjednika Kantonalnog suda u Novom Travniku.

Iz Suda je odgovoreno da je optužena Nikšić bila raspoređena na poslovima sudskog stručnog suradnika, ali je 6. listopada prošle godine suspendirana te ne obavlja te, niti bilo koje druge poslove u toj instituciji.

U Sudu navode i da je protiv Aldijane Nikšić prije kaznenog postupka pokrenut disciplinski postupak u svibnju 2025., ali je dva mjeseca kasnije rješenjem Disciplinskog povjerenstva suspendiran do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka.

„Nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka disciplinski postupak će se nastaviti ili obustaviti, ovisno o ishodu kaznenog postupka, o čemu će biti doneseno posebno rješenje“, ističu iz Suda.

/Desk/

Objava Više od 15 godina radila u pravosuđu s lažnom diplomom pravnog fakulteta pojavila se prvi puta na Republika.

Prema dostupnim informacijama, nekoliko osoba bošnjačke nacionalne pripadnosti ispoljavalo je neprimjereno i ekstremističko ponašanje u blizini spomen-obilježja, pri čemu su čin snimali, objavljivali na društvenim mrežama i putem komentara javno vrijeđali žrtve te omalovažavali hrvatski narod.

Ubrzo nakon što su snimci izazvali oštru osudu u javnosti, u slučaj su se uključili pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova Kantona Središnja Bosna, koji su poduzeli izvide i preuzeli istragu.

Očekuje se da će nadležne institucije brzo identificirati i procesuirati počinitelje, kako bi se ovakvi čini mržnje i nepoštovanja prema žrtvama najoštrije sankcionirali u skladu sa zakonom. Javnost očekuje odlučan odgovor nadležnih, kao i zaštitu vrijednosti na kojima počiva mir i suživot u Bosni i Hercegovini, piše Centralna.ba.

/Desk/

Objava EKSTREMIZAM Na spomen obilježju Pješčara ismijavali hrvatske žrtve pojavila se prvi puta na Republika.

Ravnatelj Mješovite srednje škole Adnan Grabus predao je ključeve zdanja rektoru Nadbiskupskog sjemeništa vlč. Željku Mariću, dok je Mješovita srednja škola preselila u novoizgrađenu zgradu za koju je zemljište darovala Vrhbosanska nadbiskupija. Iz Nadbiskupskog sjemeništa su izvijestili kako je preostalo vratiti i oduzetu imovinu koju koristi Županijski arhiv te niz drugih nekretnina koji su bili u njihovu vlasništvu u Travniku, piše HINA.

Vraćanjem u posjed zgrade Nadbiskupskog sjemeništa ‘Petar Barbarić’ završena je skoro dva i pol desetljeća duga pravni spor s lokalnim vlastima u većinski bošnjačkome središtu u središnjoj Bosni.

Borbu za oduzetu imovinu započeo je prvi rektor Sjemeništa vlč. Pero Pranjić 1998. Dom za ljudska prava BiH, koji je kasnije ukinut, presudio je 2002. u korist Vrhbosanske nadbiskupije, a Ustavni sud je 2012. potvrdio odluku Doma za ljudska prava te naložio povrat zgrade u vlasništvo Katoličke crkve. Zbog neizvršenja te odluke Vrhbosanska nadbiskupija podnijela je priziv i Europskom sudu za ljudska prava, koji je 2017. ponovno presudio u njihovu korist.

Crkva je iste godine za nezakonito korištenje objekta podnijela novu tužbu, koja je također potvrdno riješena na lokalnome sudu.

U zgradi Nadbiskupskog sjemeništa ‘Petar Barbarić’ godinama su funkcionirale mješovita srednja strukovna škola te tek u trećini objekta Katolički školski centar (KŠC), kojega je, kao i druge obrazovne ustanove, utemeljila Katolička Crkva diljem BiH u sredinama gdje ne postoji obrazovanje po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku.

Katoličko sjemenište uspostavljeno je u Travniku 1882., nedugo nakon što je Austrougarska preuzela nadzor nad BiH. Pohađali su ga kasnije mnogi znameniti učenici. Jedan od njih bio je i Petar Barbarić, kojega je papa Franjo 2015. godine proglasio slugom Božjim. Komunističke vlasti su nedugo nakon završetka II. svjetskog rata otele zgradu sjemeništa Katoličkoj crkvi, piše HINA.

/Desk/

Objava Čak 20 godina od presude, Katoličkoj crkvi u Travniku vraćena zgrada Sjemeništa u Travniku pojavila se prvi puta na Republika.

Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine raspisalo je prijevremene izbore za načelnika Općine Travnik, a tim povodom održana je sjednica OO HDZ BIH Travnik. Kako je već i ranije najavljivano HDZ BIH će bojkotirati ove izbore, smatrajući ih nezakonitima. ‘

‘Odluka našeg općinskog odbora je da ne sudjelujemo na izborima i da to bude bojkot ovog izbornog procesa. Ovo je svojevrsan odgovor na cjelokupnu situaciju, na sve ono što se događalo na sam izborni dan i na poruke koje su se slale kako se ne smije dopustiti da Hrvat bude načelnik Travnika. Na žalost, Središnje izborno povjerenstvo BiH, koje bi trebalo štititi zakonitost i demokratičnost izbora napravilo je, duboko sam uvjeren, svjesno cijeli niz propusta, donosilo neke odluke koje nemaju zakonsko uporište i na taj način se priključilo onima koji su poslali poruke na izborni dan da Hrvat ne smije biti načelnik Travnika”, poručio je nakon održanog sastanka predsjednik OO HDZ BIH Travnik, Bojan Domić.

Na sastanku je bilo govora i o špekulacijama da će HDZ BIH pružiti potporu nekom od kandidata.

”Ne bavimo se špekulacijama, ali ovdje želim nedvosmisleno poručiti da o bilo kakvoj potpori nekom od kandidata na ovim izborima nema ni govora. Nama je vrlo jasno poslana poruka od nadležnih institucija da su ovo izbori za načelnika Travnika iz reda jednog naroda. Osim što ih smatramo nezakonitima, mi poštujemo načelo legitimnog predstavljanja i ne želimo Bošnjacima birati načelnika, ne želimo poput nekih birati nekog novog Željka Komšića. Stoga i ovim putem pozivamo naše članove i simpatizere, kao i Hrvate općine Travnik da podrže našu odluku o bojkotu izbora i da na taj način zajedno pošaljemo poruku SIP-u, ali i cjelokupnoj javnosti što mislimo o ovim izborima te pokušaju nametanja Bosne i Hercegovine po mjeri jednog naroda”, istaknuo je Domić.

Odluka o bojkotu izbora donesena je jednoglasno, a zaključeno je kako će se pravna borba nastaviti i na Ustavnom sudu BiH, gdje će HDZ BIH uputiti apelaciju na odluku Suda BiH koji je odbio žalbu o održavanju prijevremenih izbora za načelnika općine Travnik. Također, posebno je naglašeno rješavanje preustroja Travnika u modernu gradsku zajednicu.

”Siguran sam da je u najvećem interesu svih Travničanki i Travničana bilo da Goran Pejaković postane načelnik, prije svega zbog odličnog programa i referenci koje je ponudio na proteklim izborima. Jedna od njih je svakako i preustroj Travnika u modernu gradsku zajednicu. Travnik odavno ima uvjete za postati grad, ali zbog nesređenih odnosa najveći taoci su upravo građani Travnika. Nije u redu plašiti ih nečijim imenom i prezimenom, pri tom ne nudivši nikakav program. Travnik bi trebao biti primjer na kojemu bi se mogla graditi Bosna i Hercegovina, a na žalost pod pokroviteljstvom određenih centara moći pretvara se u grad slučaj”, zaključio je Domić.

(Republikainfo.com/Agencije)

Objava HDZ BIH će bojkotirati prijevremene izbore u Travniku pojavila se prvi puta na Republika.

Iz SDA su stava da SIP treba donijeti odluku o ponavaljanju izbora na načelnika u toj općini, dok su u HDZ-u stava kako načelnik treba biti njihov kandidat.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović već je u izbornoj noći kazao kako smatra da se izbori u Travniku trebaju ponoviti.

“Smatram da je to jedino ispravno rješenje, s obzirom na to da je izborni proces u tijeku, a jedna od kandidata je preminuo. Isto bismo zatražili i da je u pitanju kandidat bilo koje političke stranke”, kazao je za medije predsjednik Županijskog odbora SDA Srednjobosanske županije Asim Mekić.

No, u HDZ-u su drukčijeg stava – drže kako se izbori ne trebaju ponavljati te da načelnik treba biti njihov kandidat.

Predsjednik FBIH Marinko Čavara istaknuo je kako “ni jednog uporišta u zakonu nema da se ponove izbori u Travniku”.

“Sljedeći kandidat po broju glasova je novoizabrani načelnik. Ni jednog uporišta u zakonu nema da se izbori u Travniku ponove, to je samo želja SDA. Ne mora biti iz SDA načelnik općine, to nigdje u zakonu ne piše i to samo je želja članova SDA. Isto tako je da umre izabrani vijećnik, popunjava ga slijedeći po broju glasova”, zaključio je Čavara za portal Centralna.ba.

Član SIP-a Suad Arnautović iznio je svoj losobni stav koji ne želi obrazlagati dok SIP ne donese konačnu odluku.

On je u svom dopisu predsjedniku SIP-a Željku Bakalaru i članovima naveo da bi preminuli Mirsad Peco nesporno bio neposredno izabrani načelnik Općine Travnik.

“U ovakvoj pravnoj i činjeničnoj situaciji potrebno je da SIP BIH poništi izbore u OIJ Travnik zbog očite nepravilnosti, te postupi prema čalnu 1.2b Izbornog zakona BiH, odnosno zakaže nove izbore”, naveo je Arnautović u svom dopisu.

Bivši član SIP-a Vehid Šehić, na sam dan izbora kada je i Peco preminuo, za AA je kazao:”On je jutros preminuo i praktično, tko glasa za njega to je bačen glas. Ali od ovih koji su ostali na kandidacijskoj listi, tko dobije najviše glasova pobjeđuje. Ovdje će se bez njega utvrđivati broj glasova za ostale kandidate.

Šehić je rekao da “izaslanik može biti izabran te kada umre, onda sljedeći s liste tog političkog subjekta ulazi, ali ovdje imate listu kandidata koji se , usprkos smrti kandidata, izborni proces normalno nastavlja.

/Republikainfo.com/

Objava PROBLEMI U TRAVNIKU – NEMA ČOJSTVA Nakon što je preminuo SDA-ov kandidat i pobjednik za načelnika, HDZ želi to mjesto pripadne njihovom, drugoplasiranom pojavila se prvi puta na Republika.

Brzom reakcijom policija je prikupila relevantne informacije od kćeri i majke, djevojčicu uputila na pregled u bolnicu, gdje je dežurni liječnik potvrdio navode i zaključio da je riječ o nasilnom spolnom odnosu.

Uzevši detaljni opis mladića za kojeg se sumnja da je izvršio silovanje, policija je brzim i učinkovitim operativnim radom u istom naselju pronašla i uhitila 16-godišnjaka, čiji su detalji odgovarali navodima majke i djevojčice.

Kako neslužbeno doznaje Avaz, istog dana još jedna majka javila se policiji i prijavila istog 16-godišnjaka da je silovao njezinu 11-godišnju kćer. Nakon toga je i druga djevojčica prevezena u travničku bolnicu, gdje je također konstantirano da je riječ o nasilnom spolnom odnosu.

O slučaju obaviješten dežurni tužitelj, a silovatelj je zadržan u prostorijama policije, piše Avaz.

/Republikainfo.com/

Objava DJECA SILUJU DJECU 16-godišnjak iz Travnika silovao djevojčice od 10 i 11 godina pojavila se prvi puta na Republika.

Ruffian se montira u njemačkom pogonu tvrtke Ruff u sklopu holdinga Global Sourcing koji je 52 posto u vlasništvu Zadranke Snježane Köpruner. Pogoni GS – Tvornice mašina Travnik smještenih u naselju Dolac kod Travnika u većinskom su vlasništvu kompanije Holding GS GmbH iz Regensburga u Njemačkoj, piše Novac.hr.

Razmišljali su, otkriva Snježana Köpruner, da Ruffian potpuno proizvedu u pogonu u Bosni i Hercegovini, ali se ne bi isplatilo, jer bi se morala plaćati carina za skupi elektromotor marke Bosch koji ga pokreće, tako da ga sklapaju u Njemačkoj. Ruffian je nastao tako da ga je Petar Desnica, sin Snježane Köpruner, gradio za sebe, a potom su ga prihvatili njegovi prijatelji, da bi se potom u jednom dijelu pogona tvrtke GS-TMT počeo proizvoditi. Prije tri godine proizvodilo ih se oko 300 komada godišnje ne površini pogona od 120 četvornih metara, a sada kad su se preselili u pogon površine 400 četvornih metara, proizvede se godišnje oko 1000 komada tog bicikla koji se prodaje po približno 5500 eura.

Međutim, iz travničkog pogona ovih dana započela je prodaja drugog modela električnog bicikla Lit Buddy koji je prilagođen mlađim ljudima i čija cijena ne prelazi 2000 eura. Zanimljivo je da je prije početka proizvodnje bilo naručeno više od 500 komada. Proizvode ih 50 tjedno, a iduće godine povećat će, kako planira Snježana Köpruner, kapacitet na 100 tjedno. Dok je Ruffian prilagođen za iskusnije bicikliste, Lit Buddy je prilagođen za mlađu populaciju koja želi imati univerzalan bicikl na električni pogon i služi za zabavu i rekreaciju.

“U Europi, pogotovo za Ruffian koji izgledom podsjeća na Harley-Davidson, nemamo konkurenciju. Za Lit Buddy imamo, ali smo ga unaprijedili u odnosu na naše konkurente i uklonili sve nedostatke koje imaju slični proizvodi, tako da smo korak ispred ostalih. Bicikl ima autonomiju od 100 kilometara. Lit Buddy potpuno proizvodimo u našem pogonu. Na našim biciklima piše da su ručno proizvedeni, i to kupci cijene. Radimo i usluge za neke njemačke proizvođače bicikala, kao što je kompanija Nicolai, jedan od triju najboljih proizvođača mountainbikea na svijetu. Elektromotori su Boschevi, a moramo izvršiti prednarudžbe 18 mjeseci unaprijed. To nam donekle otežava posao, ali, nažalost, ostale proizvođače elektromotora kupci ne prihvaćaju, iako su dosta jeftiniji. U posljednje tri godine razvijamo dio namijenjen proizvodnji bicikala i od tog novca smo razvili sami ovaj novi model za koji smo u našem pogonu izgradili prototip. Pratimo svjetske trendove, a proizvodit ćemo bicikle kakve bude u tom trenutku tražilo hirovito svjetsko tržište. Kada prijeđemo na veću serijsku proizvodnju, uložit ćemo više i u reklamu”, objašnjava glavni inženjer, 30-godišnji Jasmin Dženanović.

U pogonu se razvijaju i novi modeli. U odjelu bicikala kompleksa GS – Tvornice mašina Travnik već se razvijaju i konstruiraju novi modeli bicikala. Trenutačno rade na konstrukciji solarnog otoka za najam električnih bicikala. Već na proljeće bi trebao biti gotov prototip. Na njemu bi se trebalo nalaziti dvadesetak Buddyja. Taj otok bio bi namijenjen za najam za gradove, plaže, kampove, a isporučivao bi se u sklopu kontejnera. Već su došli i neki upiti u tom smjeru.

S tvrtkom Nicolai rade i na razvoju cargo e-bicikla ili našeg e-Portera za DB, kao i na razvoju jednostavnog i jeftinog cargo bicikla za jedan projekt u Etiopiji.

Proizvodnja bicikala na električni pogon samo je mali, ali možda najatraktivniji dio tvrtke GS – Tvornica mašina Travnik, koja će ovu godinu završiti s prihodom od 20 milijuna eura. Prošle godine je imala 17,5 milijuna eura, a u trenutku preuzimanja 2004. godine, kad su u njoj radila 52 radnika, imala je prihod oko 400 tisuća eura. Danas je u tvrtki zaposleno oko 360 radnika od kojih su 72 s visokom stručnom spremom, a od njih je 56 inženjera. Dob zaposlenika u prosjeku je 34 godine.

Od završetka krize tvrtka raste po dvoznamenkastim stopama, a prošle je godine rast bio 38 posto. Core business su zavarene konstrukcije s mehaničkom obradom. Proizvodnja se sastoji od postupaka pjeskarenja, rezanja, zavarivanja, strojne obrade, antikorozivne zaštite i osiguranja kvalitete proizvoda, a kompletan postupak nadzora praćen je računalnim sistemom SAP. Kompleks ima površinu 66 tisuće četvornih metara. U njemu se nalaze natkriveni objekti ukupne površine 14.800 četvornih metara, podijeljeni u tri proizvodne hale te na projektni i administrativni dio.

Proizvode komponente za najpoznatije svjetske kompanije Liebherr, GROB, Messer, Salvagnini, Springer, Siemens, FFT, Knor-Bremse, Springer, VAG, Scheffer, Thyssen Group, VAG…

“Radimo samo za kremu njemačke strojarske industrije. Recimo, kompanija GROB po djelatnosti je slična zadarskom SAS-u. Krajem osamdesetih zadarski SAS je radio veći prihod od GROB-a. Oni su sada na milijardu i pol eura prihoda godišnje sa sličnim proizvodom, a SAS je na pet do šest milijuna eura. U posljednja dva mjeseca osjeti se kriza u njemačkoj industriji koja nam je glavno tržište. Nas je jako pogodila kriza 2009. godine, kada smo dosegnuli prihod od tri milijuna eura, zbog problema u koje je upao naš tadašnji glavni kupac. Pali smo na milijun, a počeli smo se oporavljati nakon dvije godine”, objašnjava Snježana Köpruner.

Priča o Snježani Köpruner zanimljiva je iz više razloga. Diplomirala je 1980., a magistrirala 1986. na Strojarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka studija radila je u zadarskom Bagatu na poslovima konstrukcije specijalnih alatnih strojeva. Imala je, kaže, dobar posao i priznaje da je u Bagatu, koji je, naglašava, imao izuzetno razvijen sistem poslovanja, najviše naučila.

“Najveća posljedica rata na ovim prostorima osim, gubitka života i imovine ljudi te teških ljudskih sudbina, svakako je veliki gubitak znanja koje smo imali u pogonima niza tvrtki. Zadnja oaza tih znanja je u brodogradilištima, ali se bojim da i to neće baš najbolje završiti. Nijedna tvornica ne vrijedi puno bez ljudi jer su ljudi nositelji znanja. Problem ovih prostora je sada evidentan nedostatak kritične mase znanja za pokretanje značajnijih projekata, kao što su nekad bili Končar, Energoinvest, brodogradilišta diljem naše obale i mnogi drugi, tada svjetski, giganti. U našoj tvrtki sada imamo problem s neiskustvom zaposlenika, ali mogu reći da su ti mladi ljudi jako korektni, lojalni i željni znanja. Dakle, mogu reći da imam samo pozitivna iskustva s našim zaposlenicima, koji me često iznenade svojom inovativnošću. Znanje akumulirano tijekom 45 godina nakon Drugog svjetskog rata nestalo je raseljavanjem stanovnika, zastojem u razvoju tehnologije za vrijeme ratnih događanja, tako da smo 2004. godine, kada smo preuzeli pogon u Travniku, krenuli ispod nule. Kad sam došla raditi u Njemačku, tek tada sam uvidjela da ni u čemu ne zaostajem za njemačkim inženjerima. Obrazovanje na našim fakultetima i znanja koja smo stjecali po našim tvornicama bili su nam velika odskočna daska na stranim tržištima rada. Zahvaljujući tome, mnoge stvari sam znala bolje od njemačkih kolega. Bojim se da toga kod nas više nema”, kaže Snježana Köpruner.

Početkom devedesetih životna sudbina je odvela Snježanu Köpruner u Njemačku gdje se uvjerila u vrijednost svoga znanja stečenog u Bagatu.

“Jedanput koncentrirano stečeno znanje treba čuvati, a mi ga u Zadru pa ni u Hrvatskoj, a ni na prostorima nekadašnje države nismo znali sačuvati. Nema gotovo više ničega. Pored toga, najveći problem ovih prostora jest pravna nesigurnost za investitore i ulagače. Mislim da i mi kao poslodavci nekada ne cijenimo dovoljno naše radnike. Onoga trenutka kad shvatimo da su nam oni najveće bogatstvo onda će oni prestati napuštati ove prostore. To je problem evolucije nas kao ljudi”, kaže naša sugovornica.

Tvornicu mašina Travnik supružnici Köpruner preuzeli su sa sedam partnera. Tih sedam partnera je zbog nezainteresiranosti za poslovanje u Bosni i Hercegovini prodalo svoje udjele upravo Köprunerima. Tako da je Snježana Köpruner tek tada ušla u vlasništvo tvrtke iz Regensburga. Global Sourcing GmbH tvrtka je koja se bavila konzaltingom, izradom analiza tržišta i analiza troškova, radeći uglavnom s njemačkim kompanijama.

Prije osam godina, nakon suprugove smrti, Snježana Köpruner postala je vlasnica 52 posto tvrtke, a po 16 posto su vlasnici njihovo troje djece. GS Holding GmbH je vlasnik 70 posto GS-TMT-a.

Zanimljiva je priča i o mogućem preuzimanju zadarskog SAS-a. Global Sourcing im je jedno vrijeme jamstvima i posredovanjem u ratno i poratno vrijeme osigurao nabavu uvoznih komponenti i ugovore s velikim kompanijama poput DEUTZ-a, BMW-a…

“Tadašnji direktor Škifić i predstavnici radnika došli su kod nas u Njemačku i zamolili nas da, pošto je započeo proces privatizacije SAS-a, sudjelujemo u tom procesu. Uspjela sam nagovoriti partnere da sudjeluju, a među partnerima je bio i izvršni direktor Goldman Sachsa, koji je poznat i po tome što je vodio procese preuzimanja i spajanja Daimler-Benza i Chryslera te potom razdvajanja. On je i napravio procjenu SAS-a, tako da smo dali ponudu od sedam milijuna maraka i osigurali poslove odnosno ugovore u vrijednosti od 30 milijuna njemačkih maraka za sljedeću godinu. Te 1996. ili možda 1997. godine nitko na našu ponudu nije reagirao. U jednoj kasnijoj privatizaciji SAS je prodan za četiri milijuna maraka koji, navodno, nisu čak ni plaćeni, nego su novi vlasnici gledali kako da u Rusiju prodaju neku SAS-ovu opremu. Barem su nam tako pričali tadašnji radnici SAS-a. Ako pogledamo kojim je kapitalom tada SAS raspolagao, da smo mi preuzeli SAS, on bi sada imao promet od barem 300 milijuna eura. Sada je na pet milijuna eura. Tada sam rekla da na ovim prostorima nećemo više pokušati ništa kupovati, ali ljudi iz Tvornice mašina Travnik su me nekako razuvjerili”, otkriva Snježana Köpruner.

(Izvor: Novac.hr)

Objava Što povezuje Mercedesove inženjere i C. Ronalda? Svi voze električne bicikle iz Travnika pojavila se prvi puta na Republika.