Vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić uputio je u četvrtak posebnu poruku povodom 30. gdoišnjice genocida počinjenog 1995. godine nad Bošnjacima u Srebrenici istaknuvši kako “grobovi žrtava ostaju trajnom opomenom protiv zla i rata”.

U poruci koju je prenijela Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije BiH (KTA) nadbiskup Vukšić iskazao je sućut svima koji su u Srebrenici izgubili članove obitelji, prijatelje i poznanike, a posebice obiteljima onih čiji će posmrtni ostaci biti pokopani ove godine.

Istaknuo je kako su grobovi žrtava trajna opomena protiv zla rata te ujedno žarka molitva za mir i vrlo glasan poziv na prestanak svih ratnih sukoba i svakog oblika nasilja nad ljudskim životom.

Oni su također mjesto sjećanja i molitve plemenitih ljudi i trajan poziv svima na hitno čišćenje pamćenja, oprost, prestanak zlopamćenja i na izgradnju povjerenja, društvene sloge i općega dobra. Grobovi žrtava su moralni zahtjev da dijalog mora biti jedini način rješavanja svih pitanja”, stoji u poruci nadbiskupa Vukšića.

U krugu memorijalnog groblja u Potočarima kod Srebrenice u petak će biti pokopani posmrtni ostaci sedam žrtava genocida.

Nakon pada srebreničke enklave koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda pripadnici vojske i policije bosanskih Srba ubili su više od sedam tisuća osoba, pretežito muškaraca i dječaka. Za posmrtnim ostacima oko tisuću žrtava još uvijek se traga.

/Desk/

Objava Nadbiskup Vukšić o genocidu u Srebrenici: “Trajna opomena protiv zla i rata” pojavila se prvi puta na Republika.

Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koji su na svom zasjedanju u Mostaru u ožujku 2024. odlučili ubuduće objavljivati zajedničku poslanicu prigodom svetkovina Uskrsa i Božića, uputili su usuglašeni tekst uskrsne poruke sve trojice aktivnih biskupa BK BiH – mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata, mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj i mons. Željko Majić, banjalučki biskup.

Uskrsnu poruku biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine prenosimo u cijelosti:

‘MIR VAMA’

‘Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama!” (Iv 20,19).

Draga braćo i sestre!

Ovim nas riječima apostol Ljubavi sv. Ivan, evanđelist, izvješćuje što se dogodilo nakon kalvarijske drame, muke i smrti Isusa iz Nazareta, „Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem…“, kako su nas prije 1700 godina, nadahnuti Duhom Svetim, poučili saborski oci na prvom Ekumenskom koncilu u Niceji.

U strahu od Židova

Učenici su se pod dojmom Velikoga petka zatvorili u dvoranu Posljednje večere. Strah, razočaranost, osamljenost, izgubljenost, beznađe, tuga, žalost, ispunili su njihov um, srce, dušu. Čak ni vijest o praznom grobu i susretu s Uskrslim koju su im donijele Marija Magdalena i druge žene nije promijenila njihovo mučno stanje upravo kao i onoj dvojici na putu u Emaus: „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ“ (Lk 24,21-23).

Dođe Isus, stane u sredinu i reče: „Mir vama“

U takvo beznadno stanje dolazi sam Isus, stane u sredinu i kaže im: Mir vama! (Iv 20,19). Uskrsli im donosi svoj uskrsni dar; daruje im svoj mir. Nije to „Pax Romana“ održavan snagom sile i oružja. To je Pax Christi. To je onaj mir o kojemu im je govorio na Posljednjoj večeri i obećao da će im ga ostaviti: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14,27).

To je mir koji nije podložan zakonima prostora i vremena kao što ni uskrsli Krist sam nije podložan fizičkim zakonima i zaprekama što pokazuje ulazeći u dvoranu kroz zatvorena vrata. To je mir utemeljen na istini i pravdi i stalno se učvršćuje snagom ljubavi koju je on na najuzvišeniji način potvrdio kalvarijskom Žrtvom. Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ o miru naučava: „Mir nije puka odsutnost rata; on se ne svodi jedino na uspostavu ravnoteže protivničkih sila niti nastaje iz nasilničke vladavine, nego se s pravom i navlastito naziva ‘djelom pravednosti’ (Iz 32,7).

On je plod onoga reda koji je u ljudsko društvo usadio njegov božanski Utemeljitelj i koji trebaju udjelotvoriti ljudi što žeđaju za sve savršenijom pravednošću. […] Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda“ (GS 78).

Samo je u Bogu mir

Dok smo i ove korizme u srcu proživljavali Isusovu spasiteljsku Žrtvu od izdaje preko nepravedna Litostrotosa, ozloglašavanja, tužakanja, lažna svjedočenja, bičevanja, trnovom krunom krunjenja, kalvarijskog hoda s teškim križem ljudskoga bezakonja do ubijanja Života koji dođe na svijet „da život imaju u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10), razumjeli smo, dragi vjernici, vaše strahove i nemalu uznemirenost srca.

S obzirom na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kada „pax daytoniana“ pokazuje sve svoje slabosti, u poruci s 92. plenarnoga zasjedanja naše BK, izrazili smo nadu da će kroz iskren dijalog i uvažavanje prava svakoga naroda i svakoga pojedinaca biti prevladana sadašnja kriza i sačuvan mir koji nema moralno prihvatljivu alternativu te pozivali sve vjernike na molitvu, a odgovorne na dijalog koji će odlikovati razboritost, strpljenje i iskrenost te da različitosti budu prepoznate kao istinske vrijednosti ove zemlje, a ne zapreke u izgradnji pravednog i uređenog društva.

Ta naša nada nije neki iracionalni optimizam, nego ima svoj snažan temelj u vjeri u Krista Uskrsloga – Krista, našu nadu (1 Tim 1,1), koja ne razočarava; Krista koji nas i ovoga Uskrsa, poput preplašenih apostola u dvorani Posljednje večere, raspirujući u nama žar vjere hrabri: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!“ (Iv 14,1).

Sv. Augustin svoje veliko djelo „Ispovijesti“, svojevrsnu duhovnu autobiografiju, započinje ovim riječima: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!“

Sveti papa Ivan Pavao II., započinjući svoje blagoslovljeno služenje Crkvi u službi Kristova namjesnika i Petrova nasljednika, 22. listopada 1978. godine, pozvao je sve vjernike i sve ljude dobre volje da otvore širom vrata Kristu: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!”

Otvorimo se i mi, draga braćo i sestre, Kristu uskrslomu! Otvorimo vrata srca i doma kako bi nas svjetlo Uskrsloga obasjalo i ispunilo darom mira i ljubavi, zdravlja i radosti te kako bismo, obnovljeni snagom vjere u Uskrsloga, pobijedili sve strahove, razočaranja, tuge i žalosti. I neka vatru uskrsne vjere i nade u srcima našim raspiruje ljubav Kristova.

Svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim Kristovim vjernicima i ljudima dobre volje, sretna i blagoslovljena svetkovina Uskrsnuća Gospodnjega”, poručili su mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata, mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj i mons. Željko Majić, banjalučki biskup.

/Desk/

Objava Uskrsna poruka biskupa BK BiH: Ponovno poziv odgovornima na dijalog i prepoznanja različitosti kao istinske vrijednosti, a ne zapreke pojavila se prvi puta na Republika.

– U povodu blagdana Ramazanskog Bajrama, u svoje ime i u ime ostalih katoličkih vjernika, s poštovanjem i radošću pozdravljam Vas i sve vjernike Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i želim da na sve vas Milosrdni Gospodin izlije obilje svoga blagoslova. Treba zapaziti da se ove godine postom muslimani i kršćani, katolici i pravoslavni, u isto vrijeme pripravljaju za svoje velike blagdane. Važno je uočiti taj znak jer je post duhovna škola unutarnje preobrazbe čovjeka – istaknuo je mons. Vukšić.

Dodao je kako je ovo vrijeme posta, molitve i dijeljenja povlaštena je prilika za približiti se Bogu i za obnovu u temeljnim vrijednostima vjere, suosjećanja i solidarnosti.

– Ta blizina u duhovnom kalendaru nudi nam jedinstvenu priliku da hodamo jedni s drugima rame uz rame, kršćani i muslimani, u zajedničkom procesu čišćenja, molitve i milosrđa. (…) Ne želimo jednostavno živjeti jedni pored drugih, već želimo živjeti zajedno u iskrenom i međusobnom poštovanju. Vrijednosti koje dijelimo, kao što su pravda, suosjećanje i poštivanje prema stvorenom svijetu, morale bi nadahnjivati naša djelovanja i odnose te služiti kao kompas da budemo graditelji mostova umjesto zidova, zagovornici pravde umjesto ugnjetavanja, oni koji štite okoliš, a ne oni koji ga uništavaju. Naša vjera i njezine vrijednosti trebali bi nam pomagati da budemo glasovi koji se snažno dižu protiv nepravde i ravnodušnosti i koji naviještaju ljepotu ljudske različitosti – poručio je vrhbosanski nadbiskup.

Čestitku jednakog sadržaja nadbiskup Vukšić uputio je također vojnom muftiji Nesibu ef. Hadžiću, sarajevskom muftiji Nedžadu ef. Grabusu te članu Predsjedništva BiH Denisu Bećiroviću, ministru obrane Zukanu Helezu i generalu Mirsadu Ahmiću, izvijestili su iz Vrhbosanske nadbiskupije.

/Desk/

Objava Nadbiskup Vukšić čestitao Ramazanski bajram reisu Kavazoviću i islamskim vjernicima pojavila se prvi puta na Republika.

“Gledano ljudskim očima, svijet je trenutno mračno mjesto i neki se razumno pitaju: ‘Što se ima slaviti?’”

U Božićnoj poruci trojice aktivnih biskupa BK BiH istaknuta je nada, vjera i optimizam koje uvijek treba tražiti iako je “često u mraku teško vidjeti dobro oko nas”.

“Draga braćo i sestre! Božić je jedan od najvećih blagdana u kršćanskom kalendaru i vjerojatno najželjenije iščekivan. Razlog toj radosti leži i u činjenici iščekivanja i nadanja. Djeca čekaju i žive u nadi da vide hoće li dobiti darove koje su tražili. Za većinu odraslih to će biti prilika uživati u slobodnom vremenu, posjetu obitelji i prijateljima i u obiteljskom zajedništvu. Čak i oni koji nisu kršćani ili su samo „prigodni“ kršćani, pronaći će, također, razlog za slavlje.

Mediji su posljednjih dana i godina ispunjeni vijestima, slikama i izvješćima o ratu u Svetoj Zemlji i Ukrajini, dolasku migranata, nestabilnoj gospodarskoj situaciji, što predstavlja vrlo stvarne izazove za mnoge ljude u našim biskupijama, našoj zemlji i uopće u svijetu. Ovim brojnim izrazima nasilja i izazova treba, također, dodati i ugroženost nerođenog života, kao i nedovoljno poštivanje ljudskog dostojanstva na kraju života. Gledano ljudskim očima, svijet je trenutno mračno mjesto, pa bi se netko mogao razumno zapitati: ‘Što se ima slaviti?’”, navodi se u božićnoj poruci trojice biskupa BH BiH.

“Božić slavimo jer je Bog uslišao vapaj svakog ranjivog srca koje čezne za otkupljenjem”

Ali, nakon ovog pitanja biskupi govore o nadi i utjehi te u njihovoj poruci nadalje stoji: “Za kršćane je Isusovo rođenje, Božji dolazak na zemlju, nedvojbeno činjenica na kojoj treba biti neizmjerno zahvalan. U Matejevu evanđelju čitamo: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel, što znači: S nama Bog.“ (Mt 1, 23) Stvarnost Božjega utjelovljenja kršćanima pruža utjehu i budi nadu, kao i Kristovo obećanje da će uvijek biti s nama, “do svršetka svijeta”. (Mt 28,20)

Božić slavimo jer je Bog uslišao vapaj svakog ranjivog srca koje čezne za otkupljenjem. Božić postoji jer je Marija u dubokoj poslušnosti prihvatila Božju volju usred stvarnog svijeta u turobnoj neizvjesnosti. Božić slavimo jer je u tišini noći u skromnim jaslama Bog prihvatio našu ljudskost u Isusu iz Nazareta i učinio taj ljudski krik svojim, rječito nas uvjeravajući da slušamo njegovo obećanje da će ostati s nama na putu prema pomirenju u odnosima, po nadi u ponovno vraćenom dostojanstvu i punini života”.

“Kršćanska nada nije puki optimizam”

Ogovarajući na mnoge dvojebe i izazove življenja u suvremenom svijetu, prožetim ratovima, patnjama i brigama, nadbiskup Vukšić i biskupi Palić i Majić osvrću se i na mnoga dobra u svakodnevnom životu u kojima se, kako navode, svatko treba tražiti nadu.

“Stoga su i naše božićne liturgije prožete „svjetlom“ i „nadom“. Bogu ćemo upućivati molitvu da „svjetlo Božje utjelovljene Riječi odsijeva i u našem životu“ i posvješćivati sebi da je Bog, da rastjera tamu naše noći, poslao svoga Sina, prvorođenca prije svakog stvorenja, svjetlo svijeta. Svjetlo je utješno i umirujuće. Vodi nas pravim putem. Prosvjetljuje nas i pomaže nam da jasnije vidimo. Često je u mraku teško vidjeti ono dobro što se oko nas čini. Ali to se dobro događa svakodnevno: u našim župama, našim obiteljima, školama i bolnicama, na radnim mjestima, dobrotvornim ustanovama i drugim zajednicama. Svi smo blagoslovljeni tom velikodušnošću duha”, ističe se u njihovoj božićnoj poruci.

Potom biskupi ističu: “Upravo ta svjetlost koja je sâm Krist i koja dolazi od Krista i koja nadahnjuje u dobru mnoga srca, obasjava naše živote i budi u nama nadu. Kršćanska nada nije puki optimizam.

Papa Franjo u Buli proglašenja redovnog Jubileja 2025. godine podsjeća: „Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi kako bi davao potporu i snagu našemu životu. Naime, kršćanska nada ne vara i ne razočarava, jer se temelji na sigurnosti da nas ništa i nitko nikada ne može rastaviti od Božje ljubavi… Zato se ta nada ne slama pred teškoćama: ona se temelji na vjeri i hrani ljubavlju, te nam tako omogućuje ići naprijed kroz život.“ (Franjo, Spes non confundit, 3.)”.

Na koncu svoje božićne poruke biskupi poručuju:” I ovoga Božića zahvalimo za Božje utjelovljenje na zemlji. Molimo da svi dođemo Kristu, svjetlu svijeta. Molimo da njegovo svjetlo učvrsti našu nadu, osvijetli put u bolju budućnost i prosvijetli ljude diljem svijeta. Molimo da svi ljudi, u svojim domovima i župama, u ratom razorenim mjestima, gdje god ima boli, tjeskobe i nemira, spoznaju i dožive Kristov mir, najveći dar kojem se svatko od nas može nadati ovog i svakog Božića. Svima vama i vašim obiteljima, kao i svim ljudima dobre volje želimo božićnu radost i sretnu novu godinu ispunjenu novim blagoslovima Božje dobrote”.

/Republika/

Objava Biskupi u božićnoj poruci: „Gledano ljudskim očima, svijet je trenutno mračno mjesto, ali Kristova svjetlost obasjava i budi nadu – Kršćanska nada nije puki optimizam” pojavila se prvi puta na Republika.

„U povodu blagdana Kurban Bajrama, koji će muslimanski vjernici uskoro proslaviti kao blagdan sjećanja na Božje milosrđe i dobrotu te kao prigodu da, vršenjem djela milosrđa, pokažu svoju dobrotu prema članovima vlastite obitelji i solidarnost sa siromasima, prijateljima i susjedima, Vama, Vašoj obitelji, svim suradnicima i vjernicima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini želim svaki Božji blagoslov, uspjeh i radost. I molim Božji blagoslov za sve ljude kako bi ustrajali na putu svjedoka Božje dobrote i mira te međusobnoga prijateljstva, sloge i bratskih osjećanja”, stoji u čestitki, javlja FENA.

Čestitku jednakoga sadržaja nadbiskup Vukšić uputio je također vojnom muftiji Nesibu ef. Hadžiću, te predsjedatelju Predsjedništva BiH gosp. Denisu Bećiroviću, ministru obrane Zukanu Helezu i generalu Mirsadu Ahmiću.

/Desk/

Objava Čestitka nadbiskupa Vukšića za Kurban Bajram pojavila se prvi puta na Republika.

proslavljaju sutra, 10. travnja, uputio je čestitku reisu-l-ulemi Islamske zajednice u BiH Huseinu ef. „U povodu blagdana Ramazanskoga Bajrama, u svoje ime i u ime ostalih katoličkih vjernika, s poštovanjem i radošću pozdravljam Vas i sve vjernike Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i želim da na sve vas Milosrdni Gospodin izlije obilje svoga blagoslova. Za ovu svečanu prigodu, i u vrijeme kad mnoga Božja stvorenja vape za mirom, svojoj čestitci kao molitvu dodajem i jednu misao iz poruke za Ramazan i Ramazanski Bajram, što ju je uputio papinski Dikasterij za međureligijski dijalog 11. ožujka 2024., a u kojoj se za katolike i muslimane kaže: ‘Svemogućeg gledamo kao Boga mira, izvor mira, koji na poseban način ljubi sve one koji svoj život posvećuju službi mira. Kao i mnoge druge stvari, mir je Božji dar, ali je ujedno i plod ljudskog truda, posebice u stvaranju uvjeta za njegovu uspostavu i očuvanje. (…) Draga braćo i sestre muslimani, ujedinimo se da ugasimo vatru mržnje, nasilja i rata i upalimo slatku svijeću mira, crpeći izvore za mir koji su prisutni u našim bogatim ljudskim i vjerskim tradicijama’“, poručio je nadbiskup Vukšić.

Čestitku jednakoga sadržaja nadbiskup Vukšić uputio je također vojnom muftiji Hadisu ef. Pašaliću, te predsjedatelju Predsjedništva BiH Denisu Bećiroviću, ministru obrane Zukanu Helezu i generalu Mirsadu Ahmiću.

/Desk/

Objava Vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić uputio bajramsku čestitku reisu Kavazoviću pojavila se prvi puta na Republika.

U zajedničkoj uskrsnoj poslanici, koju potpisuju mons. Tomo Vukšić, nadbiskup i metropolita vrhbosanski, mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, mons. Željko Majić, biskup banjolučki, i mons. Marko Semren, pomoćni biskup banjolučki se ističe da je Isusovo uskrsnuće najviša istina vjere u Krista te je, kao središnja istina vjerovana i življena u prvoj kršćanskoj zajednici, prenesena kao temeljna predaja, utvrđena spisima Novoga zavjeta, propovijedana kao bitni dio vazmenog otajstva zajedno s križem.

– Isusovo uskrsnuće je, duboko to vjerujemo, prvo u dugom nizu pobjeda nad smrću jer nakon njega, što također s nadom vjerujemo, uslijedit će uskrsnuće drugih ljudi koji su usnuli snom mira. Stoga, vođeni vjerom u Isusovo uskrsnuće i hranjeni nadom u svoj vječni život, kršćanski vjernici radosno navješćuju: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku“. Odnosno, kao što kaže stari kršćanski pjesnik: “Krist uskrsnu od mrtvih, smrću satre smrt, onima u grobovima život darova Isusovo uskrsnuće je, dakle, događaj u kojemu je nadvladana smrt te je po tom događaju trajan život darovan u obliku ponude i mogućnosti svakomu, jer svaki čovjek je već ili će tek biti u nekom grob – navodi se u poslanici.

– Taj duhovni izlazak i prekid je, ustvari, pretpostavka slobode i čovjekova uskrsnuća za bolji život na zemlji i potom za život vječni. Taj čovjekov izlazak iz duhovne sljepoće i sužanjstva te njegov prelazak u stanje blagoslova i milosti Gospodnje također je smisao Isusova poslanja. Jer on je za sebe kazao, da ga je Duh Gospodnji poslao na ovaj svijet i među ljude s nakanom ‘proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene’. Prema tomu, Uskrs se može slaviti na pravi način samo ako se želi napustiti grijeh, odnosno svaki oblik hladne tame duhovnoga groba. To jest, ako se nastoji izaći iz stanja duhovne zamrlosti i trajati u pravom životu koji je sloboda od zla i pristajanje uz dobro – navodi se u uskrsnoj poslanici.

U poslanici je upućena čestitka svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim Kristovim vjernicima u biskupijama poželivši im “sretne i blagoslovljene uskrsne blagdane sa željom da se raduju Isusovu uskrsnuću te da, s nadom u svoje uskrsnuće i život vječni u duhovnoj slobodi, uvijek grade bratske osjećaje i prijateljstvo sa svim ljudima i jačaju crkveno zajedništvo čiji izraz želi biti i ova naša zajednička uskrsna poslanica koju, duboko zahvalni Duhu Božjemu za taj poticaj, prvi put objavljujemo u ovom obliku”.

Objava Uskrsna poslanica Vrhbosanskog nadbiskupa mons. Tome Vukšića: “Uskrs se može slaviti samo izlaskom iz duhovne zamrlosti” pojavila se prvi puta na Republika.

Istu prenosimo u cijelosti:

Riječju Došašće naziva se vrijeme radosnog iščekivanja svetkovine Božića kojom se kršćani sa zahvalnošću sjećaju dolaska među ljude, odnosno rođenja Isusa Krista, Gospodina i Spasitelja. Sastoji se od četiri nedjelje i ostalih dana oko njih, a kroz to razdoblje vjerski život kršćana bitno je obilježen dvjema oznakama: Božjim dolaskom, pa se zato ovo vrijeme i naziva Došašće, i očekivanjem kršćana da se dogodi dolazak Pomazanika Božjega, čije se rođenje na duhovan način proživljava blagdanom Božića.

Osim što je Došašće doba radosnog očekivanja Isusova dolaska, ono je oduvijek također za kršćane vrijeme i prigoda za osobnu pripravu kako bi susret sa svojim Spasiteljem dočekali u što je moguće ljepšem „ruhu“ duše i života. Zato su kršćani od najranijih vremena, radi priprave na dostojan susret, kroz Došašće postili, vršili djela pokore, darivali ljude u potrebi te u sabranosti, kao pojedinci i kao zajednica, molili za obraćenje od lošega, za nov duhovni početak i za ustrajnost u dobru.

Znak pokore, na koju su pozvani pojedini vjernici i cijela Crkva, na svoj način je i ljubičasta boja misne odjeće, koju svećenici nose za vrijeme liturgijskih slavlja, kada se izostavlja i svečani himan „Slava Bogu na visini“, oboje slično kao u vrijeme pokorničke priprave za svetkovinu Uskrsa. I osim što je svako djelo pokore izraz želje i poziva na osobno obraćenje i odricanje od svega što je zlo, kršćanska je pokora uvijek usmjerena prema novom početku, upućena prema drukčijem i boljem životu, okrenuta prema čovjekovu djelovanju u skladu s Božjim pravilima u ljubavi prema Bogu i svim ljudima, i tim je svrhama osmišljena.

Došašće, uza sve to što je rečeno, također na simboličan način označava početak nečega novoga, drukčijeg i boljeg, jer s njim u Crkvi započinje novo vrijeme. Naime, prvim danom toga razdoblja u Crkvi započinje cijela liturgijska godina, koja traje dvanaest mjeseci i završava uvečer uoči prvoga dana sljedećega Došašća. U tom duhovnom hodu obraćenja i posvećenja, od prvoga dana novoga načina pa sve do kraja vremena, Isus je uvijek s nama na različite načine, a osobito po svojoj Crkvi koja nas, u njegovo ime prati, opominje, potiče, savjetuje i hrani naviještanjem Riječi Božje, milošću sakramenata i drugih blagoslova te primjerima svetaca i mučenika.

„Obratiti se – kao što je pisao papa Benedikt XVI. – znači promijeniti pravac kretanja života“ i to ne samo nekim malim popravcima i izmjenama nego doslovce promjenom pravca kretanja. „Obraćenje je hod protiv struje, gdje je ‘struja’ shvaćena kao površan način života, nedosljedan i obmanjujući, koji nas često razvlači, vlada nad nama i čini nas zarobljenima od zla ili pak sužnjima moralne osrednjosti. Naspram tomu, obraćenjem se cilja prema visokoj mjeri kršćanskoga života i povjerava se živom i osobnom Evanđelju koje je Isus Krist.“

Obraćenje, odnosno napuštanje svakog oblika zla puta, svih zlih nakana i djela, drugo je ime za čovjekov put prema Bogu. A istovremeno obraćenje su također jedina vrata po kojima kraljevstvo Božje ulazi u čovjeka i jedina staza po kojoj Bog prilazi čovjeku. To je jedini način ispravne priprave za Božić, koji je duhovno slavlje obraćenih srdaca, mirotvornih duša i čistih savjesti. Tako je naučavao već Isusov preteča Ivan Krstitelj koji je, počevši od Judejske pustinje, stalno ponavljao: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko! (…) Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ (Mt 3,2-3).

Sa željom da se, po našem obraćenju, u nama Isus na duhovan način rodi, zauvijek nastani i ostane, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i ostalim Kristovim vjernicima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Vojnom ordinarijatu želim blagoslovljen Božić i sretnu cijelu 2024. godinu”.

/Desk/

Objava Božićna poruka nadbiskupa Vukšića: “Obraćenje je staza po kojoj Bog prilazi čovjeku” pojavila se prvi puta na Republika.

“U vrijeme, u kojemu svi kršćanski vjernici, bez obzira kojoj crkvenoj zajednici pripadaju, očekuju svetkovinu Uskrsa kojom se radosno sjećaju Isusove pobjede nad smrću, prisiljeni su svakodnevno slušati vijesti i gledati slike o stradanju ljudi i razaranju plodova čovjekova rada, što se nikada i nigdje ne bi smjelo događati. Tako pored radosti zbog Isusove pobjede nad smrću i umjesto smirenoga razmišljanja o radosti i ljepoti života, koji je čovjeku darovan kao prilika da čini dobro, pred očima nam prolaze slike koje ne bismo željeli nikada gledati, u ušima odzvanjaju riječi koje ne bismo željeli slušati i u pameti misli o smrti i nasilju, o progonima i izbjeglicama, o siročadi i udovicama, o suzama i plaču, koji zahtijevaju svu ljudsku i kršćansku solidarnost. I pri tomu, sjećamo se i sami sličnih stradanja, jer smo slično iskusili u ne tako dalekim godinama.

Mir kojega svijet daje

Naspram tragičnim sukobima, društveni mir je moralni imperativ. On je velika ljudska potreba i uvijek je posljedica dobre volje, pravde i dogovora. Održava se dijalogom, strpljenjem i uvažavanjem, koje uvijek treba voditi i njima ravnati razboritost. Jer prastaro je saznanje, koje se temelji na iskustvu, da se čak i pravedan zakon, ako ga ne vodi razboritost, lako pretvori u svoju suprotnost i da se također svaka krepost, bez njezina razborita vršenja, može pretvoriti u manu. Zbog svega toga, mir kojega svijet daje, čak i kad se temelji na dobroj volji i dogovoru ljudi, trenutan je i nestalan, jer njegovo trajanje i kvaliteta posvema ovise od ostatka svijeta, trećih osoba, društvenih stvarnosti i nepredvidivih događanja.

Sva ratna stradanja bilo gdje u svijetu, i bez obzira u kojem se razdoblju povijesti događaju, obično se kaže da su posljedica različitih razloga kao što su na primjer: presizanja na područja drugih zemalja ili politički, ideološki, gospodarski, geostrateški, militaristički planovi radi stvaranja interesnih zona. No, još više i mnogo prije svih tih mogućih njegovih uzroka, osvajački rat je najgori mogući plod koji proizlazi iz etičkog otuđenja i moralne sljepoće čovjeka, njegova uma i srca. Ili, kako nedavno reče papa Franjo, rat je ludilo. Njegovi zavojevači su ustvari najveći duhovni siromasi jer su prebogati zlim nakanama i obiluju grijesima. Oni su sužnjevi zla. I osim što je takav rat nasilje nad čovjekom, on je uvijek također izravna i strašna pobuna protiv Božje volje i zakona jer Bog je jednom zauvijek i svima jednako zapovjedio: Ne ubij!

Iz obraćena srca izlazi dobro

Korizma je vrijeme koje poziva na poniznost i plemenitost protiv svake uznositosti, samodostatnosti i oholosti i tako je ona vrijeme obraćenja koje se događa kad čovjek srcem odluči i napusti vlastite loše sklonosti i odbaci svaki oblik zla. I da tako oslobodi svoju savjest, očisti srce i postane dobar čovjek.

Obraćenje čovjekova srca je potrebno radi osobnoga posvećenja ali i zato da bi u međuljudskim odnosima prevladavalo dobro jer, kao što reče Isus u svojoj nastupnoj besjedi: „Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo“ (Lk 6,45). Odnosno, kao što je rekao na drugomu mjestu: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,21-23).

Isusov mir

Prema pisanju evanđelista, Isus se u svom propovijedanju često vraćao temi mira. Tako je u oproštajnom govoru smatrao za potrebno i svojim učenicima izgovorio i riječi: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje” (Iv 14,27).

Mir, kojega Isus daje i nudi, drukčiji je, dakle, od mira koji svijet daje. To je mir dobroga srca i čiste savjesti. Čvrst je i stabilan. U ljudima je i među ljudima. On je za čovjeka ali nije mu izvor čovjek ni ljudski dogovor ili zakon. A za one, koji takav mir ne prihvaćaju, sveti Pavao piše: „Noge im hitre da krv proliju, razvaline i nevolja na njinim su putima, put mira oni ne poznaju, straha Božjega nemaju pred očima“ (Rim 3,15-18).

Isusov mir je duboko u obraćenu čovjeku. Vrlo duboko! On je negdje u temeljima njegova postojanja i ravna također nemirnim danima čovjekova života. To je mir koji, kad ga se ima, nitko ne može oduzeti upravo zato što je Božji dar i jer je vrlo duboko. Stabilan je tamo u ljudskoj dubini taj mir, čak i kad na vidljivi život udare nedaće i opasnosti. Kao što je mirno more u svojim dubinama i kad je površina istoga mora nemirna, uzburkana i puna opasnosti.

Obraćen čovjek poštuje Božji zakon i, poslušan tom zakonu, voli Boga i bližnjega. Glasnik je i svjedok Božjega poziva da također svi ostali učine jednako. To je ujedno početak posvećenja čovjeka koji je, u miran u sebi, početak i graditelj također društvenoga mira. Jer koji Božji „Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču“ (Ps 119,165).

Čovjek koji je blagoslovljen Isusovim mirom i vjeran Božjem zakonu, odgovoran je član ljudske zajednice. Radin je i pozitivan. I ne može biti drukčije. A, govoreći slikovitim rječnikom proroka Izaije, svim dobronamjernim ljudima je znano da samo kad se mačeve prekuje u plugove i koplja u srpove, što je prorokovo viđenje mira i Božja želja: „Neće više narod dizati mača protiv naroda niti se više učiti ratovanju.“ (Iz 2,4). Jer, samo u miru se božansko s ljudskim spaja! I samo tada je moguć svaki napredak čovjeka.

Svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim ostalim Kristovim vjernicima želim sretan i blagoslovljen Uskrs. I riječima svetoga Pavla molim: „Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!“ (Rim 12,18).”

/Republika/

Objava Uskrsna poruka nadbiskupa Tome Vukšića: “Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svima” pojavila se prvi puta na Republika.

Objava Nadbiskup Vukšić pozvao na dijalog u BiH: “Gaženjem bilo čijih prava sužnjevi su i oni koji su gaženi i oni koji ih gaze” pojavila se prvi puta na Republika.