Međutim, ono što je vrlo zanimljivo je kako su inspiracija za ovu pjesmu, kao i tetovaže na rukama i licima članica grupe, želja za slobodom od ropstva, žrtvom i otporom žena s prostora Bosne i Hercegovine u vrijeme pohoda Osmanskog carstva duboko na Europu u razdoblju od 14. do 17. stoljeća.

Ovo tetoviranje mladih djevojaka, djevojčica i žena kao prikaz njihovih tragičnih sudbina i otpora katolika od islamizacije, među Hrvatima u BiH poznato i kao ‘sicanje’, održalo se sve do danas. Najviše na području Ramskog kraja.

Glazba koja priča priču o žrtvi i cijeni slobode

“Ova pjesma nije samo podsjetnik na njihovu žrtvu i hrabrost, nego i univerzalna opomena današnjem društvu koje često zaboravlja na cijenu slobode, dostojanstva i jednakosti. U svijetu se generalno događaju neugodne stvari i neugodna iskustva, povijest se često ponavlja, a čovječanstvo nikako da iz toga nauči. To se opet može danas, sutra ticati i nas. Mislim da je neka društvena odgovornost glazbe da ona priča’, rekle su ranije djevojke iz sastava LELEK komentirajući svoju pjesmu ‘Andromeda’ za Eurosong.hr. Uz naglasak kako “pjesma poziva da iz starih rana učimo”.

“Vrlo je važno da je ova pjesma aktualiziranja tradicijski običaj, razmišljanja o žrtvi naših baka, majki i kćeri. Ova tradicija potiče još iz doba predslavenskog doba, ali je poseban smisao dobila za vrijeme turske vlasti jer je ovo tradicionalno tetoviranje značilo “zaštitu od nekrsta”, kako se tada nazivalo. To je običaj koji je još uvijek živ u Rami, u tetovažama naših baka”, kaže za Dnevni list profesor filozofije Zoran Stojanović koji proučava tradiciju i običaje ramskoga kraja.

“Aktualizacija ovog tradicijskog običaja biti će povod i za inicijativu da se ovaj običaj uvrsti u zaštitu UNESCO-a kao nematerijalna baština”, kazao je Stojanović, podsjetivši kako je Etnografski muzej u Zagrebu u siječnju otvorio izložbu ‘Moja koža-kultura tetoviranja’, gdje su izložene i fotografije tetoviranih žena iz BiH, a posebnu pozornost imale su fotografije tetoviranih žena iz Rame. Profesor Stojanović kaže kako su se sicali i muškarci, ali daleko rjeđe od žena.

“Zaštita od nekrsta”

A za sicanje su postojali i posebni dani – tijekom blagdana sv. Josipa 19. ožujka i Blagovijest 25. ožujka, a u nekim dijelovima BiH i na Ivandan.

“Sicale su starije majstorice, znalo se u selu tko je, a smjesa je pravljena od usitnjene čađi pomiješane s mlijekom, a ponekad i medom. Na početku se nacrta oblik tetovaže na ruci, pa se iglom ili oštrim predmetom bocka, sica, te se tako miješala krv sa smjesom. Nakon toga mjesto se zamatalo krpom kako bi se zaštitilo o infekcije. Najčešći motiv je bio ukrašeni križ i sunce sa zrakama, ali i krug i grančice. To je bila poruka i zaštita od “nekrsta” kako se tada govorilo”, pojašnjava profesor Stojanović.

Kako i sama pjesma poručuje, tetoviranje je bilo simbol otpora i zaštite, ali i terora koju su podnosili narodi u BiH pod osmanlijskom vlasti. Tetovaže su imale zaštitnu ulogu, ali i potvrdu identiteta i pripadnosti katoličkoj vjeri. U tradiciji koja se održala kod žena u BiH i do danas – imala je zadatak katoličku ženu “učiniti ružnom, mrskom” osvajačima, jer tetovaže se nisu mogle ukloniti.

Povijest pokazuje kako su kolone djece s europskih područja, pa tako i iz BiH, odvođene u Carigrad i islamizirane, a islamizacija se aktivno vršila i nad stanovništvom osvojenih područja.

Kraljici Katarini oteta i islamizirana djeca

Ovakvo tetoviranje bilo je prisutno kod Hrvata u Bosni, nešto manje u Hercegovini i Tropolju, a postojalo je i u Dalmaciji. Njime se željelo spriječiti odvođenje djece u tursko roblje, baš kako su odvedena i islamizirana malodobna djeca, kćer i sin Katarine Kosače Kotromanić, kraljice Bosne i supruga kralja Stjepana Tomaša Kotromanića, pretposljednjega bosanskog kralja.

Kraljica Katarina Kosača rođena je u Blagaju kod Mostara 1424. godine, a preminula 1478. u Rimu, u bijegu od Osmanlija i bezgraničnom tugom zbog otete djece. Pet dana prije smrti napisala je oporuku da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri, a da kraljevstvo ostavlja papi Sikstu IV. i njegovim zakonitim nasljednicima. Sahranjena je u crkvi Aracoeli u Rimu pred glavnim oltarom te crkve.

/Desk/

Objava Hrvatska predstavnica na Eurosong ide s pjesmom snažne poruke –  Tetoviranje kao zaštita katoličkih žena u BiH od islamizacije i “nekrsta” pojavila se prvi puta na Republika.

Ograničavanjem su obuhvaćene kemikalije koje uzrokuju rak ili genetske mutacije i kemikalije koje su toksične za reprodukciju te tvari koje izazivaju preosjetljivost i nadraživanje kože, prenosi HINA.

Komisija navodi da nije cilj zabraniti tetoviranje, nego učiniti sigurnijima boje koje se upotrebljavaju u tetovažama i trajnoj šminki te da za zabranjene tvari postoji alternativa na tržištu.

I dosad su neke države članice imale propise koji ograničavaju uporabu opasnih kemikalija u bojama za tetoviranje, a sad nova pravila na razini EU-a omogućavaju jednaku zaštitu diljem EU-a, neovisno o zemlji u kojoj se tetoviraju i je li boja proizvedena u EU-u ili ne.

Prema statistici na koju se poziva Komisija, procjenjuje se da je oko 12 posto Europljana tetovirano.

/Republika/

Objava CRNO-BIJELI SVIJET – U EU na snazi nova uredba: Nema više tetovaža u boji pojavila se prvi puta na Republika.

Navodno su tetovaže služile i za raspoznavanje katolika među ostalima, te sprječavalo „odmetanje“ od vjere. Verzije su brojne. Tetoviranje kod katolika u našoj zemlji istraživao je arheolog i povjesničar Ćiro Truhelka (1865.-1942.), a istraživanja o istome objavio u Glasniku zemaljskog muzeja 1894.

On navodi da je najljepše oblike tetoviranja našao u dolini Lašve, naročito u mjestima oko Guče gore, a više-manje bujne i u susjednim kotarima na sjeveru do Banja Luke, a na jugu do ramske doline i Kupresa. Truhelka dalje navodi da se pri tetoviranju postupa na način da se ujutro na Ivandan, na Blagovijest, na Cvjetnicu ili koji drugi dan u Velikom tjednu iskupi „mlađarija“ neke obitelji i otpočne tetoviranje – sicanje .

Čađ i slina ili majčino mlijeko

„S velikom se radošću podvrgavaju toj bolnoj operaciji, koja se dotle produžuje, dok ruke ne oblije krv, te se bol više ne može snositi“, opisuje Truhelka. Podrobno prikazuje i način tetoviranja. „Ornament se najprije na koži nacrta tupim krajem igle, zamočenim u crnilo, naročito za to priređeno, pa se onda po crtežu šiljatim rtom dotle bocka, dok ornament ne bude gotov. Da se crnilo ne osuši, više se puta crtež za procedure navlaži crnilom.

Iza toga se rana svilenom hartijom(hartijom za cigarete) ili voštanom hartijom obloži i zavije. Istom drugi dan smije se rana oprati studenom vodom. Upotrijebljeno je crnilo tuš, priređen od čađi. Čađ od luči uhvati se preklopljenim tanjurom ili sačom, pa se rastare mladim medom i vodom. Mjesto čađi često se upotrijebi barut, a nerijetko se čađ razmuti slinom, koja se rano ujutro nakupila u ustima, pa da ne izvjetri, dobro ga poklope u jednoj posudi i sačuvaju za upotrebu“, kaže Truhelka o postupku tetoviranja. Na području Kupresa, tetoviralo se s prokuhanim majčinim mlijekom u koje bi se dodalo gara i tinte, a zatim bi se užarenom iglom radili simboli križeva.

“Zategneš dok krv ne udari”

I danas po selima, gdje živi starija čeljad, žive i priče o razlozima i načinima tetoviranja. Da one ne budu zaboravljene brinu se zaljubljenici u ovu pojavu.
U današnje vrijeme ovakvog tetoviranja nema, i ono nestaje s našim majkama i bakama. Da se to na vrijeme zabilježi u Prozor Rami pobrinuli su se jedan fotograf i jedan profesor.

S početkom 2020. godine započele su aktivnosti na prikupljanju foto-materijala za foto-monografiju tetoviranih žena tradicionalnim simbolima na području Rame.

Inicijator projekta je fotograf Mladen Topić te je uz potporu prof. Zorana Stojanovića, dvojice neizlječivih zaljubljenika u svoj kraj akcija i krenula. Do sada su, kažu nam, fotografirali 12 baka iz svoga kraja, pažljivo bilježeći njihove priče.
Obilaze ramski kraj te fotografiraju i bilježe o tradicionalnom sicanju, odnosno tetoviranju ramskih žena. Uz fotografiranje motiva bilježe kada i zašto su izrađene tetovaže na njihovim rukama te na koji način su to radile. Završetak ovog projekta i tiskanje monografije autori očekuju do kraja ljeta ove godine.

O tetoviranju Hrvata više se može saznati i na društvenim mrežama. Na facebooku imamo skupinu Tradicionalno tetoviranje Hrvata  koja okuplja više tisuća članova. Cilj im je isti kao i dvojki iz Prozor-Rame. Grupa, kako piše u opisu, radi na očuvanju kulturne baštine, žele očuvati što više motiva prastare hrvatske tetovaže.

(Republikainfo.com/K.S.P.)

Objava Prastarom hrvatskom tetovažom djevojke su se branile od begova pojavila se prvi puta na Republika.

Maya Lu, devetogodišnjakinja iz Tengena u Južnoj Njemačkoj je jedna od najmlađih tattoo majstora, a svoje prvo iskustvo s tetoviranjem imala je sa samo dvije godine. Tetoviranje je započela na svojim roditeljima po kojim je crtala razne motive i crteže, a sada već radi u salonu za tetoviranje kod svojih roditelja, prenosi Daily Mail.

Tijekom godina Maya je učila nove tehnike tetoviranja i razne dizajne tetovaža, a naučila je i koristiti mašinu za tetoviranje bez nadzora roditelja. Lily Lu, njen roditelj je rekao: “Moji prijatelji i ja smo joj pokazivali razne trikove s mašinom i bilo je zanimljivo gledati kako napreduje u radu. Kasnije je počela učiti druge tehnike tetoviranja i koristila je sve veće i različite igle. Prvo je trebala pomoć od nas, ali sada s devet godina sve radi sama.”

https://www.youtube.com/watch?v=bC3efb3vZeM&feature=emb_title

Iako njeni roditelji vjeruju u nju i kažu da ima talent za tetoviranje, ne žele joj stvarati pritisak da mora imati karijeru u tetoviranju. Samo žele da se zabavlja dok radi i istinski uživa u tome. Rekli su kako nema smisla uspoređivati njene vještine s profesionalnim tattoo majstorima, ali da za njene godine ima odličnu vještinu tetoviranja, a njene tetovaže uvijek izgledaju odlično kada zacijele.

Objava Maya je najmlađa tattoo majstorica na svijetu pojavila se prvi puta na Republika.