Zbog krvavih sukoba u ratnom Sarajevu kada su srpske snage JNA i srpske paravojne formacije ovaj grad držale pod opsadom nevjerojatnih 1.425 dana – 44 mjeseca, što je najduža opsada jednog glavnog grada u povijesti modernog ratovanja (od 5. travnja 1992. godine do 29. veljače 1996. godine), sarajevski mediji ubojicom smatraju srpsku stranu.

No, za ovu tragediju krivca treba tražiti među bošnjačkim akterima toga vremena jer su Boško i Admira zvjerski ubijeni u pokušaju bijega iz Sarajeva na ‘srpsku stranu’. To u svojoj knjizi ‘Tajni vilajet’ tvrdi Edin Garaplija, nekadašnji pripadnik Službe državne sigurnosti BiH i šef Podcentra za praćenje tajne službe AID, a danas poslovni čovjek i stručnjak za sigurnost.

Dužnosti koje je obavljao tijekom rata i informacije kojima je raspolagao, daju mu legitimitet i relevantnost za ove tvrdnje. On u spomenutoj knjizi piše o ‘dubokoj državi’ i zločinima koje su počinile jedinice ‘Ševe’, dio jedinica MUP-a RBiH koji je formiran sa ciljem obavljanja prljavih poslove.

U svojoj knjizi ‘Tajni vilajet’ razotkriva ratne zločine tzv. „duboke države“, ali i SDA i samog AID-a, tijekom rata Sarajevu. Razotkriva i zločine jedinice ‘Ševe’ u opkoljenom gradu i imenuje ubojice sarajevskih Romea i Julije.

Ljubav ubijena snajperom

Boško Brkić, mladić srpske nacionalnosti i Admira Ismić, djevojka bošnjačke nacionalnosti, oboje 25-godišnjaci, ubijeni su 18. svibnja 1993. na sarajevskom Vrbanja mostu, kada je cijeli svijet nijemo gledao u Sarajevo kojeg su snage bosanskih Srba držale u opsadi.

Rijeka Miljacka je dijelila zaraćene strane, a dvoje mladih pokušali pobjeći iz opkoljenog grada na “srpsku stranu”.

Iako je njihov prijelaz, prema brojnim svjedočenjima bio dogovoren s vojskama na obje strane i zajedničkim prijateljima, krenuli su od dvorane Skenderije lijevom stranom rijeke i stigli samo do mosta Vrbanja. Potrčali su držeći se za ruke, ali smrtonosan snajperski metak pogodio je Boška, a drugi Admiru. Smrtno ranjena, Admira je uspjela dopuzati do Boška, zagrlila ga je nekoliko minuta kasnije izdahnula.

Tu, na ničijoj zemlji, nadomak slobode, zaustavili su ih meci. Njihova tijela danima su bila ostavljena da leže na ulici jer nijedna strana nije preuzela odgovornost za smrt dvoje nenaoružanih civila.

UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Tijela su nakon sedam dana izvukli pripadnici radnog voda VRS. Nekoliko dana kasnije, sahranjeni su na groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela prebačena su u Sarajevo i sahranjena na grobu Lav.

Slika mrtvog, zagrljenog, mladog para obišla je svijet. Nikada nije provedena istraga o njihovom ubojstu i do danas za njihovu smrt nitko nije odgovarao. CNN ih je prvi nazvao ‘Sarajevskim Romeo i Julijom’.

Imaginarni narativ

Svih proteklih godina vlada narativ kako su Boško i Admira ubijeni od srpske strane, no Edin Garaplija, nekadašnji pripadnik Službe državne sigurnosti BiH, šefa Podcentra za praćenje tajne službe AID, a danas poslovni čovjek i stručnjak za sigurnost, u svojoj knjizi ‘Tajni vilajet’ razotkriva ratne zločine tzv. „duboke države“, ali i SDA i samog AID-a, tijekom rata Sarajevu. Razotkriva i zločine jedinice ‘Ševe’ u opkoljenom gradu.

Jedan od zločina o kojem Garaplija piše je i ubojstvo ‘sarajevskih Romea i Julije’

„Ovo dvoje mladih, po nacionalnosti Srbin i Bošnjakinja, postali su sinonim stradanja mladih na zaraćenim stranama u ovom suludom ratu. Njihova ljubac i zajednička smrt koja ih je stigla kroz fijuk Brkinog snajpera sredinom svibnja 1993. postali su urbana svjetska legenda. Poginuli su pri pokušaju prelaska s teritorije pod kontrolom Armije BiH na teritoriju pod kontrolom pobunjenika na Grabovici. Brko nam je bez imalo kajanja priznao da je on, s još jednim snajperistom iz Ševa, djelovao iz pravca nekadašnjeg sarajevskog kluba studenata elektrotehnike ‘Stelex’. Prvo je pogođen Boško koji je prvi pokušao pretrčati most, a porom i Admira koja mu je pritrčala u pomoć. Njihova beživotna tijela ostala su zagrljena danima ležati u vlastitoj krvi. Na istom mjestu gdje su nekoliko mjeseci ranije pobunjenički snajperisti ubili učesnice mirnih prosvjeda protiv rata, Olgu i Suadu, zločinci s naše strane su uzvratili“, piše Edin Garaplija u ‘Tajnom vilajetu’.

‘Vježbali smo ponekad i na starim babama’

„…I taman kad smo pomislili da ne može gore, Brko bi nas zaprepastio svojim novim priznanjem – da su pored vojnika za mete, uzimali i civile na Grbavici. ‘Vježbali smo ponekad i na starim babama’, priznao nam je bez ustezanja. Na moje pitanje kako je mogao biti siguran da to nisu bile neke Bošnjakinje koje su ostale na Grbavici, odgovorio je hladnokrvno: ‘Nisu, to su bile Srpkinje, jer su nosile crninu’“, dio je u kojem se piše o saslušanju Nedžada Herende.

U ‘Tajnom vilajetu’, Edina Garaplije, nema NN osoba. Autor navodi . Autor navodi imena aktera, počinitelja zločina, nalogodavaca i onih koje zločine prikrivaju punim imenom i prezimenom te je ova knjiga uzburkala mnoge duhove u BiH, pa i one aktere koji su još uvijek politički aktivni i sudjeluju u vlasti u BiH.

Podsjetimo da su mediji svojedobno prenosili i sadržaj pisma bivšeg šefa ‘Službe državne bezbjednosti’, Munira Alibabića, upućenog predsjedniku Predsjedništva RBiH Aliji Izetbegoviću (ujedno i predsjedniku SDA), u lipnju 1994. godine.

“Prvi dio informacije se odnosi na Ugljen Nedžada pošto mi je poručeno da o njemu napišem ono što znam, naveo sam da je on prije višestranačkih izbora bio jedan od ključnih ljudi Duška Zgonjanina, odnosno Sredoja Novića i da je kao čovjek od povjerenja zajedno sa Božom Bagarićem ispred Saveznog SUP-a odrađivao zadatke prema Zulfikarpašić Adilu… Asim Dutbašić je zadužio Ugljen Nedžada da po nalogu Alije Delimustafića oformi grupu za likvidaciju za koju ću kasnije saznati da je dobila naziv ‘Ševe’…” napisao je Alibabić u pismu Izetbegoviću.

/Republika/

Objava Tragedija sarajevskog Romea i Julije – Ubijena ljubav, imaginarni narativ i zaštita zločina bez kazne pojavila se prvi puta na Republika.

Glumica Nataša Keser i glumac Primož Bezjak kazali su kako je vrlo važno da se ova predstava izvede u Sarajevu, a da sama priča govori o globalnim problemima ratova koji su se odvijali kroz povijest. Sam pristup predstavi gradili su kroz fotografije i snimke ratova te istraživanjem literature koji analiziraju medijske narative o izvješćivanju s ratnih područja. Kako je naglašeno priča o ‘Bošku i Admiri’ i nesretnoj ljubavi dvoje mladih različitih nacionalnosti u ratnom sSarajevu, univerzalna je priča o ljubavi, hrabrosti i nepotrebnim žrtvama.

Ljubav ubijena snajperom

Boško Brkić, mladić srpske nacionalnosti i Admira Ismić, djevojka bošnjačke nacionalnosti, oboje 25-godišnjaci, ubijeni su 18. svibnja 1993. na sarajevskom Vrbanja mostu, kada je cijeli svijet nijemo gledao u Sarajevo kojeg su snage bosanskih Srba držale u opsadi.

Rijeka Miljacka je dijelila zaraćene strane, a dvoje mladih pokušali pobjeći iz opkoljenog grada na “srpsku stranu”.

Iako je njihov prijelaz, prema brojnim svjedočenjima bio dogovoren s vojskama na obje strane i zajedničkim prijateljima, krenuli su od dvorane Skenderije lijevom stranom rijeke i stigli samo do mosta Vrbanja. Potrčali su držeći se za ruke, ali smrtonosan snajperski metak pogodio je Boška, a drugi Admiru. Smrtno ranjena, Admira je uspjela dopuzati do Boška, zagrlila ga je nekoliko minuta kasnije izdahnula.

Tu, na ničijoj zemlji, nadomak slobode, zaustavili su ih meci. Njihova tijela danima su bila ostavljena da leže na ulici jer nijedna strana nije preuzela odgovornost za smrt dvoje nenaoružanih civila.

UNPROFOR je odbio izvlačenje tijela dok se ne proglasi primirje. Tijela su nakon sedam dana izvukli pripadnici radnog voda VRS. Nekoliko dana kasnije, sahranjeni su na groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela prebačena su u Sarajevo i sahranjena na grobu Lav.

Slika mrtvog, zagrljenog, mladog para obišla je svijet. Nikada nije provedena istraga o njihovom ubojstu i do danas za njihovu smrt nitko nije odgovarao. CNN ih je prvi nazvao ‘Sarajevskim Romeo i Julijom’.

Svih proteklih godina vlada narativ kako su Boško i Admira ubijeni od srpske strane, no Edin Garaplija, nekadašnji pripadnik Službe državne sigurnosti BiH, šefa Podcentra za praćenje tajne službe AID, a danas poslovni čovjek i stručnjak za sigurnost, u svojoj knjizi ‘Tajni vilajet0 razotkriva ratne zločine tzv. „duboke države“, ali i SDA i samog AID-a, tijekom rata Sarajevu. Razotkriva i zločine jedinice ‘Ševe’ u opkoljenom gradu.

Jedan od zločina o kojem Garaplija piše je i ubojstvo ‘sarajevskih Romea i Julije’

„Ovo dvoje mladih, po nacionalnosti Srbin i Bošnjakinja, postali su sinonim stradanja mladih na zaraćenim stranama u ovom suludom ratu. Njihova ljubac i zajednička smrt koja ih je stigla kroz fijuk Brkinog snajpera sredinom svibnja 1993. postali su urbana svjetska legenda. Poginuli su pri pokušaju prelaska s teritorije pod kontrolom Armije BiH na teritoriju pod kontrolom pobunjenika na Grabovici. Brko nam je bez imalo kajanja priznao da je on, s još jednim snajperistom iz Ševa, djelovao iz pravca nekadašnjeg sarajevskog kluba studenata elektrotehnike ‘Stelex’. Prvo je pogođen Boško koji je prvi pokušao pretrčati most, a porom i Admira koja mu je pritrčala u pomoć. Njihova beživotna tijela ostala su zagrljena danima ležati u vlastitoj krvi. Na istom mjestu gdje su nekoliko mjeseci ranije pobunjenički snajperisti ubili učesnice mirnih prosvjeda protiv rata, Olgu i Suadu, zločinci s naše strane su uzvratili“, piše Edin Garaplija u ‘Tamnom vilajetu’.

‘Vježbali smo ponekad i na starim babama’

„…I taman kad smo pomislili da ne može gore, Brko bi nas zaprepastio svojim novim priznanjem – da su pored vojnika za mete, uzimali i civile na Grbavici. ‘Vježbali smo ponekad i na starim babama’, priznao nam je bez ustezanja. Na moje pitanje kako je mogao biti siguran da to nisu bile neke Bošnjakinje koje su ostale na Grbavici, odgovorio je hladnokrvno: ‘Nisu, to su bile Srpkinje, jer su nosile crninu’“, dio je u kojem se piše o saslušanju Nedžada Herende.

U ‘Tajnom vilajetu’, Edina Garaplije, nema NN osoba. Autor navodi imena aktera, počinitelja zločina, nalogodavaca i onih koje zločine prikrivaju punim imenom i prezimenom te je ova knjiga uzburkala mnoge duhove u BiH, pa i one aktere koji su još uvijek politički aktivni i sudjeluju u vlasti u BiH.

/Republika/

Objava Slovenski glumci u Sarajevu izveli predstavu o ‘sarajevskim Romeu i Juliji’, Bošku i Admiri – Tko je snajperom ubio ljubav otkriva Edin Garaplija u ‘Tajnom vilajetu’ pojavila se prvi puta na Republika.

Nakon što je priveo Nedžada Herendu zvanog Brko, pripadnika jedinice ‘Ševe’, koji je u saslušanju priznao mnoge zločine u ratnom Sarajevu, uslijedila je odmazda i krivotvorenje dokaza. On i njegovih dvojica kolega zbog privođenja Herende su uhićeni, lažno optuženi za otmicu iz koristoljublja i pokušaj ubojstva, uz nalog da se „brane šutnjom i čuvaju državnu tajnu“. Godine 1997. osuđeni su na ukupno 25 godina zatvora, a sam Garaplija na 13, od kojih je u KPD Zenica odrobijao 5, a njegove kolege na 7 i pet godina.

Alija Izetbegović ga je u TV Dnevniku javno nazvao „nacionalnim izdajnikom i iranskim teroristom“.
Uz pomoć Garaplijinog odvjetničkog tima, Josipa Muselimovića i Faruka Balijagića, na koncu je oslobođen krivnje.
Edin Garaplija preživio je tri atentata, a danas njegova knjiga ‘Tamni vilajet’ unosi paniku među aktere zaboravljenih događanja u ratnom Sarajevu, ali i BiH, ali i mnogim krivotvorenim događajima koji su danas postali istina. Knjigu od 20 stranica čitatelj čita u jednom dahu, uklanjajući dugogodišnje ‘zavjese’ nad mnogim vrlo poznatim, ali nerasvijetljenim događajima.

„Doprinos čišćenju društva“

Sam Garaplija je na predstavljanju knjige kazao kako se dugo stvarao pakleni plan raspačavanja Bosne i Hercegovine, gdje bi jedan dio pripao Srbiji, drugi Hrvatskoj, a treći bi bio „begovat“.

„Zašto se ovo nama dogodilo? U knjizi se demistificira sam pojam ‘vilajet’, kao turska namjesništva koji su prepoznavali domaće begove koji će u njihovo ime te vilajete rukovoditi. I to je bila namjera – da se BiH podijeli na tri dijela, gdje će velikoj Srbiji pripasti njen dio, Hrvatskoj njen dio, a unutra ostati begovat koji će zadovoljiti želje i ambicije tadašnje vlasti. Svjesni smo da pojedinci iz tih vremena i danas imaju utjecaj i da su na dužnostima i da su svoje pipke pustili ne samo na pravosuđe, već i u policijskim i sigurnosnim agencijama. Na žalost, još uvijek imamo recidive prošlosti koje je teško očistiti“, kazao je autor na predstavljanju svoje knjige.
Istaknuo je kako je njegova knjiga svjedočenje i doprinos „čišćenju društva“.

„Nisu oni prijatelji BiH i domoljubi kakvim se prikazuju. Oni su izdajnici zajedničke BiH. Oni su o ustaljenom scenariju za svoje protivnike govorili da su izdajnici, a među njima sam i ja jer je to na TV rekao i Alija Izetbegović, što je ustaljena zamjena teza“, kazao je Garaplija.

„Ideja i istina o BiH“

Kako je kazao jedan od predstavljača Garaplijine knjige u Mostaru, prof.dr. Edin Pobrić, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u prvom planu priče knjige ‘Tamni Vilajet’, je priča o identitetu i teškim temama.
„Grad Sarajevo, zatvoreni i opkoljeni grad, a ono što je ‘unutra’, što je sigurnost, postaje zlo. Rat, kako ga Garaplija opisuje, ima tri sudionika – agresor, onaj koji se suprotstavlja agresoru i treća strana mafija – duboka država“, rekao je, između ostaloga prof. Pobrić.

„Po meni, ideja ove knjige je ideja i istina o BiH važnija od bilo kakve vrste pripadnosti i da je to nešto što ovu zemlju jednog dana može pretvoriti u ozbiljnu državu“, zaključio je profesor Pobrić.
Dragan Marjanović, književnik i novinar, kazao je kako knjigu ‘Tamni vilajet’, može napisati samo iznimno dobro upućen i hrabar čovjek. „U vrijeme kada je osjetio da će umrijeti, Omer Behmen, poziva čovjeka, autora ove knjige, rekavši ‘Halali mi’“, otkrio je Marjanović. „Ovo je knjiga milijardu zanimljivih detalja“, istaknuo je, između ostaloga Marjanović.

Josip Muselimović, Garaplijin odvjetnik, na predstavljanju ‘Tajnog vilajeta’ u Mostaru kazao je kako je on Garapliju branio ‘pro bono’ te da je ponosan zbog ovog slučaja koji smatra dijelom stvaranja suvremene, pravne i demokratske države.
Muselimović je istaknuo kako, unatoč vrlo opasnim okolnostima i za njega kao odvjetnika, smatrao da treba ostati uz svoga branjenika i onda kada ga napuste svi, od prijatelja, kolega, do čak rodbine.

Razotkrivanje zločina kod Velikog parka

Između ostaloga, Edin Garaplija u svojoj knjizi piše i pokušaju atentata na Sefera Halilovića načelnika Glavnog stožera ABiH koji se usudio postaviti pitanje o tijeku novca, ubojstvu Ismeta Bajramovića Ćele, terorističkom napadu u Mostaru, masakru u Tuzli, prisustvu ruskih generala, ali i o dva vrlo poznata zločina koja su se dogodila u ratnom Sarajevu, a koje je priznao Nedžad Herenda Brko. Radi se o ubojstvu 1992. godine, zarobljenih vojnika JNA koji su dovedeni ispred Doma policije kod Velikog parka.

„“Dok su zarobljeni vojnici čekali da ih prebace u sarajevski zatvor, prišao im je Brko, s još nekoliko pripadnika jedinice Juzufa Prazine Juke. Herenda naređuje da se zarobljenici prislone uz zid, nakon čega ih je hladnokrvno strijeljao, na očigled desetine svjedoka. Tijela strijeljanih vojnika su ostala ležati na pločniku do sutradan, nakon čega su ih pripadnici Ševa i Jukine jedinice prevezli u prigradsko naselje Dariva, blizu linije razgraničenja, gdje su ih spalili prikrivajući dokaze o ovom zločinu. Odmah nakon likvidacije zarobljenika, paraobavještajci su se potrudili da se pošalje depeša Ministarstvu obrane BiH u kojoj se navodi da su vojnici nakon predaje dobrovoljno priključili u redove TO BiH“, navodi Garaplija u knjizi.

Ubojstvo ‘sarajevskih Romea i Julije’

Jedan od zločina o kojem Garaplija piše je i ubojstvo ‘sarajevskih Romea i Julije’, Boška Brkića i Admire Ismić, mladića srpske nacionalnosti i djevojke Bošnjakinje koji su željeli pobjeći iz ratnog Sarajeva.

„Ovo dvoje mladih, po nacionalnosti Srbin i Bošnjakinja, postali su sinonim stradanja mladih na zaraćenim stranama u ovom suludom ratu. Njihova ljubac i zajednička smrt koja ih je stigla kroz fijuk Brkinog snajpera sredinom svibnja 1993. postali su urbana svjetska legenda. Poginuli su pri pokušaju prelaska s teritorije pod kontrolom Armije BiH na teritoriju pod kontrolom pobunjenika na Grabovici. Brko nam je bez imalo kajanja priznao da je on, s još jednim snajperistom iz Ševa, djelovao iz pravca nekadašnjeg sarajevskog kluba studenata elektrotehnike ‘Stelex’. Prvo je pogođen Boško koji je prvi pokušao pretrčati most, a porom i Admira koja mu je pritrčala u pomoć. Njihova beživotna tijela ostala su zagrljena danima ležati u vlastitoj krvi. Na istom mjestu gdje su nekoliko mjeseci ranije pobunjenički snajperisti ubili učesnice mirnih prosvjeda protiv rata, Olgu i Suadu, zločinci s naše strane su uzvratili“, piše Edin Garaplija u ‘Tamnom vilajetu’.

‘Vježbali smo ponekad i na starim babama’

„…I taman kad smo pomislili da ne može gore, Brko bi nas zaprepastio svojim novim priznanjem – da su pored vojnika za mete, uzimali i civile na Grbavici. ‘Vježbali smo ponekad i na starim babama’, priznao nam je bez ustezanja. Na moje pitanje kako je mogao biti siguran da to nisu bile neke Bošnjakinje koje su ostale na Grbavici, odgovorio je hladnokrvno: ‘Nisu, to su bile Srpkinje, jer su nosile crninu’“, dio je u kojem se piše o saslušanju Nedžada Herende.

U ‘Tajnom vilajetu’, Edina Garaplije, nema NN osoba. Autor navodi imena aktera, počinitelja zločina, nalogodavaca i onih koje zločine prikrivaju punim imenom i prezimenom te je ova knjiga uzburkala mnoge duhove u BiH, pa i one aktere koji su još uvijek politički aktivni i sudjeluju u vlasti u BiH, piše Dnevni list.

/Desk/

Objava U Mostaru predstavljena knjiga bivšeg obavještajca Edina Garaplije – Tajni vilajet’ – o gospodarima života i smrti u opkoljenom Sarajevu pojavila se prvi puta na Republika.