“U prostranstvima nedokučivim između života i smrti smjestila se poetično-dokumentaristička proza tek stasale u pisanju autorice, liječnice, dr. Darje Pavlović Rozić. Proza upućena čovjeku. Prema životu. Poezija i proza života sastale su se u središtu osobnih i profesionalnih sjećanja da bi nam posvjedočile da je „živjeti radost“, usprkos kušnjama, usprkos bolestima, usprkos patnji”, glasi najava ovog neuobičajenog književnog djela koji otvara spoznaju ne samo o odnosu liječnik-pacijent, već i o empatiji dva čovjeka, jednog prema drugom.

“Njezina knjiga, osim što utopljava srce i educira čitatelja, može poslužiti i kao izvrsna samopomoć. Osim što se dokazala kroz svoj profesionalni rad, dr. Darja Pavlović Rozić, prvenstveno je u odnosu s pacijentima imala čovječnost i empatiju prema njihovim bolima te ih je kroz potpunu posvećenost držala za ruku i hrabrila, što im je nekad trebalo više nego sami medikamenti.

Ovom knjigom autorica ponovno prostire dušu kako bi riječju zagrlila i osnažila svakog koji boluje od bilo čega, pa bila to i sama radoznalost. ”Jedno je sigurno, a to je da će ovu knjigu zavoljeti čitatelji jer u svojoj toploj iskrenoj riječi beskrajno prostire ljubav prema čovjeku punu razumijevanja”, istaknuto je na promociji.

”U prostranstvima nedokučivim između života i smrti smjestila se poetično-dokumentaristička proza tek stasale u pisanju autorice, liječnice, dr. Darje Pavlović Rozić. Proza upućena čovjeku. Prema životu. Poezija i proza života sastale su se u središtu osobnih i profesionalnih sjećanja da bi nam posvjedočile da je ‘živjeti radost’, usprkos kušnjama, usprkos bolestima, usprkos patnji”, ističe se u recenziji prof. Orijane Torbašinović.

”Velika, dakle, galerija likova šeta ovom knjigom, motri i bdije, razgovara i šuti, boluje i raduje se, a opisani su tako plastično, tako uvjerljivo, da na kraju svake od priča u kojoj se pojedinačno pojavljuju, poželiš upoznati ih i osobno, promotriti njihov izgled, čuti zvuk njihovih glasova, oćutjeti njihova razmišljanja”, ocjenjuje prof. Torbašinović.

Urednica knjige Anita Martinac kazala je kako je knjiga ‘Svjetlost u boli’ Darje Pavlović Rozić napravila iskorak jer osim što utopljava srce, zasigurno educira čitatelja ali je i izvrsna samopomoć.

”Susret liječnice i pacijenta, odnosno čitatelj u obostranoj ulozi, otkriva empatiju, humanost i srčanost. Za mnoge bolesti našeg društva još uvijek je najbolja terapija čitanje. Darja je prepoznala tu dijagnozu i svojom je riječju dokazala da se umjetnici rađaju u svim profesijama”, ističe Martinac.

Sama autorica, govoreći o svojoj knjizi, kazala je kako je to prikaz, ispovijest, nje kao liječnice kroz dva deseteljeća liječničke karijere, u kojoj je željela opisati svu bol koju prolaze njeni pacijenti zajedno sa liječnicima i koliko im se može pomoći.

“Željela sam opisati sve emocije koje mi liječnici tijekom našega liječničkoga poziva. To su i radost i žalost, susreti sa smrću. Ja sam bila dio njihovog života, a oni su bili dio moga i zahvalna sam što su mi to omogućili. Željela sam prikazati tu emociju i ono na što smo se obvezali Hipokratovom zakletvom – da se moramo brinuti o čovjeku”, kazala je autorica.

/Republikainfo.com/

Objava ‘Svjetlost u boli’ – empatija liječnice Pavlović Rozić prema pacijentu pojavila se prvi puta na Republika.