Bruto domaći proizvod (BDP) porastao je za 0,2 posto u odnosu na treće tromjesečje kada je bio smanjen za 0,5 posto. Tehnička recesija nastupa padom ekonomske aktivnosti dva kvartala zaredom.

Ministarstvo je objavilo da je sektor usluga zabilježio blagi rast na kraju godine, dok je industrijski sektor stagnirao.

U 2025. godini gospodarstvo je tako poraslo za 1,4 posto, za 0,2 postotna boda snažnije nego u 2024. godini.

Aktivnost je blago ubrzala, ali stopa rasta i dalje je ispod dugogodišnjeg prosjeka.

Globalno okruženje bilo je nepovoljno za izvozno orijentiranu industriju, ali rast sektora usluga bio je iznad prosjeka, istaknula je vlada.

Farmaceutska industrija ponovno je lani bilježila rast, ali anulirao ga je negativan rezultat u drugim industrijskim sektorima pa je doprinos industrije rastu BDP-a u prošloj godini bio negativan, navode u ministarstvu.

Poticaj uslužnim aktivnostima bili su pak trgovina i financijski sektor.

Ministarstvo bi trebao objaviti revidirane podatke o BDP-u u četvrtom tromjesečju krajem mjeseca.

Objava Švicarska izbjegla recesiju na kraju 2025. pojavila se prvi puta na Republika.

Švicarska će ovog ljeta održati referendum na kojem će se odlučiti o tome hoće li se uvesti gornja granica od 10 milijuna stanovnika, priopćila je vlada.

Zagovornici inicijative, predvođeni nacionalno-konzervativnom Švicarskom narodnom strankom (SVP), koja drži najviše mjesta u parlamentu, prikupili su dovoljno potpisa za peticiju kako bi se ovo pitanje stavilo na svenacionalno glasanje 14. lipnja, navodi vlada.

Savezni ured za statistiku navodi da je Švicarska do kraja trećeg kvartala 2025. godine imala 9,1 milijun stanovnika. Osobe rođene u inozemstvu činile su oko 30 % tog broja posljednjih godina. Većina ih je došla iz zemalja Europske unije, a neki su stekli švicarsko državljanstvo.

Detalji prijedloga

Prijedlogom bi se u zakon ugradilo pravilo da stalno stanovništvo Švicarske, što uključuje i švicarske državljane i strance s boravišnom dozvolom, ne smije premašiti 10 milijuna do 2050. godine.

Ako broj stanovnika dosegne 9,5 milijuna prije tog roka, vlada bi poduzela korake za njegovo ograničavanje putem mjera koje se odnose na:

• Sustav azila i spajanje obitelji.
• Izdavanje boravišnih dozvola.
• Ponovno pregovaranje o međunarodnim ugovorima.

Zagovornici tvrde da bi ova ideja pomogla u zaštiti okoliša, prirodnih resursa, infrastrukture i sustava socijalne sigurnosti od pritisaka uzrokovanih porastom stanovništva.

Kritike i izazovi

Kritičari s ostatka političkog spektra kažu da prijedlog previše pojednostavljuje složeno pitanje. Ističu da se Švicarska često oslanja na stranu radnu snagu u bolnicama, hotelima, na gradilištima i sveučilištima te da bi svako ograničenje migracije i slobode kretanja ljudi značilo kršenje postojećih međunarodnih obveza.

SVP već godinama pokušava suzbiti migraciju u bogatu alpsku zemlju, ali s ograničenim uspjehom. Referendum iz 2016. o automatskoj deportaciji imigranata proglašenih krivima za lakša kaznena djela, kao i prijedlog iz 2020. o ukidanju slobode kretanja s EU-om, nisu prošli na biralištima.

Švicarska je dio europske Schengenske zone, stvorene prije više od četiri desetljeća, koja danas okuplja 29 zemalja koje omogućuju kretanje bez viza. Većina su članice EU-a, no Švicarska, Norveška, Island i Lihtenštajn nisu. To područje obuhvaća oko 450 milijuna ljudi.

Objava Švicarska glasa o prijedlogu ograničenja broja stanovnika na 10 milijuna do 2050. godine pojavila se prvi puta na Republika.

Ovogodišnji skup u Davosu obilježila je sveprisutna nelagoda zbog stanja u svijetu. Umjesto govora o suradnji i zajedničkoj budućnosti, u fokusu su bili moć, sukobi i raspad dosadašnjih pravila. U takvoj atmosferi posebno je odjeknuo govor kanadskog premijera Marka Carneya. Govorio je izravno, bez diplomatskih fraza, i opisao svijet kakav već živimo, a ne onaj kojem se nadamo.

Kanadski premijer nije nastupio kao vođa velike sile, nego kao glas država koje su zaglavljene između jačih igrača. Njegova poruka bila je jednostavna: poslušnost više ne jamči sigurnost, a pravila ne štite one koji u njih slijepo vjeruju. Upravo zato njegov govor dijele i hvale i političari i analitičari.

Govor kanadskog premijera Marka Carneya kojeg prenosi Jutarnji list:

‘Veliko mi je zadovoljstvo – i dužnost – biti s vama u ovom prijelomnom trenutku za Kanadu i svijet.

Danas ću govoriti o pukotini u svjetskom poretku, o kraju ugodne fikcije i svitanju brutalne stvarnosti u kojoj geopolitika velikih sila više nije sputana.

Ipak, tvrdim da druge zemlje, osobito srednje sile poput Kanade, nisu nemoćne. One imaju moć izgraditi novi poredak koji integrira naše vrijednosti, poput poštovanja ljudskih prava, održivog razvoja, solidarnosti, suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti država.

Moć onih koji su manje moćni započinje iskrenošću.

Svaki dan shvaćamo da živimo u eri suparništva velikih sila. Da poredak utemeljen na pravilima blijedi. Da jaki čine što mogu, a slabi trpe ono što moraju.

Ova Tukididova izreka prikazuje se kao neizbježna — kao prirodna logika međunarodnih odnosa koja se ponovno nameće. A suočeni s tom logikom, snažna je sklonost zemalja da se prilagode kako bi opstale. Da se povinuju. Da izbjegavaju probleme. Da se nadaju kako će poslušnost kupiti sigurnost.

Neće.

Pa koje su nam mogućnosti?

Godine 1978. češki disident Václav Havel napisao je esej pod nazivom Moć nemoćnih. U njemu je postavio jednostavno pitanje: kako se komunistički sustav održavao?

Njegov odgovor započinje s trgovcem povrćem. Svakog jutra taj trgovac u izlog stavlja natpis: ‘Proleteri svih zemalja, ujedinite se!‘ On u to ne vjeruje. Nitko u to ne vjeruje. Ali svejedno stavlja natpis — kako bi izbjegao nevolje, pokazao poslušnost, uklopio se. I zato što svaki trgovac u svakoj ulici čini isto, sustav opstaje.

Ne samo kroz nasilje, već kroz sudjelovanje običnih ljudi u ritualima za koje privatno znaju da su lažni.

Havel je to nazvao ‘životom u laži‘. Moć sustava ne dolazi iz njegove istine, nego iz spremnosti svih da se ponašaju kao da je istinit. A njegova krhkost proizlazi iz istog izvora: kada čak i jedna osoba prestane sudjelovati – kada trgovac povrćem ukloni natpis – iluzija počinje pucati.

Vrijeme je da tvrtke i države skinu svoje natpise. Desetljećima su zemlje poput Kanade napredovale unutar onoga što smo nazivali međunarodnim poretkom utemeljenim na pravilima. Pridružili smo se njegovim institucijama, hvalili njegova načela i koristili njegovu predvidljivost. Pod njegovom zaštitom mogli smo voditi vanjsku politiku temeljenu na vrijednostima.

Znali smo da je priča o međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima djelomično lažna. Da će se najjači izuzimati kad im to odgovara. Da se trgovinska pravila provode asimetrično. I da se međunarodno pravo primjenjuje s različitom strogošću, ovisno o identitetu optuženog ili žrtve.

Ta je fikcija bila korisna, a osobito je američka hegemonija pomagala u pružanju javnih dobara: otvorenih pomorskih putova, stabilnog financijskog sustava, kolektivne sigurnosti i potpore okvirima za rješavanje sporova.

Zato smo stavili natpis u izlog. Sudjelovali u ritualima. I uglavnom izbjegavali prozivati raskorak između retorike i stvarnosti. Taj dogovor više ne funkcionira. Reći ću izravno: nalazimo se usred puknuća, a ne prijelaza. Tijekom posljednja dva desetljeća niz kriza u financijama, zdravstvu, energiji i geopolitici razotkrio je rizike ekstremne globalne integracije.

U novije vrijeme velike sile počele su koristiti ekonomsku integraciju kao oružje. Carine kao polugu. Financijsku infrastrukturu kao sredstvo prisile. Opskrbne lance kao ranjivosti koje se mogu iskoristiti. Ne možete ‘živjeti u laži‘ uzajamne koristi kroz integraciju kada integracija postaje izvor vaše podređenosti. Multilateralne institucije na koje su se srednje sile oslanjale — WTO, UN, COP, arhitektura kolektivnog rješavanja problema — ozbiljno su oslabljene.

Kao rezultat toga, mnoge zemlje izvlače iste zaključke. Moraju razviti veću stratešku autonomiju: u energiji, hrani, kritičnim mineralima, financijama i opskrbnim lancima. Taj je poriv razumljiv. Zemlja koja se ne može sama prehraniti, opskrbiti energijom ili obraniti ima malo izbora. Kada vas pravila više ne štite, morate štititi sami sebe. No budimo realni kamo to vodi. Svijet tvrđava bit će siromašniji, krhkiji i manje održiv.

Postoji još jedna istina: ako se velike sile odreknu čak i privida pravila i vrijednosti u korist nesputanog ostvarivanja svoje moći i interesa, koristi „transakcionalizma“ postaju sve teže ponovljive. Hegemoni ne mogu beskonačno unovčavati svoje odnose. Saveznici će se diverzificirati kako bi se zaštitili od neizvjesnosti. Kupovati osiguranje. Povećavati mogućnosti. Time se ponovno gradi suverenitet — suverenitet koji je nekoć bio utemeljen na pravilima, ali će sve više biti usidren u sposobnosti da se izdrži pritisak.

Ovo klasično upravljanje rizicima ima cijenu. No trošak strateške autonomije, suvereniteta, može se i dijeliti. Zajednička ulaganja u otpornost jeftinija su od toga da svatko gradi vlastitu tvrđavu. Zajednički standardi smanjuju fragmentaciju. Komplementarnosti stvaraju dobitak za sve.

Pitanje za srednje sile, poput Kanade, nije trebamo li se prilagoditi ovoj novoj stvarnosti. Moramo. Pitanje je hoćemo li se prilagoditi tako da jednostavno gradimo više zidove — ili možemo učiniti nešto ambicioznije.

Kanada je bila među prvima koje su čule poziv na buđenje, što nas je navelo da temeljito promijenimo svoj strateški položaj. Kanađani znaju da naša stara, ugodna pretpostavka kako nam geografija i članstvo u savezima automatski jamče prosperitet i sigurnost više ne vrijedi.

Naš novi pristup počiva na onome što je Alexander Stubb nazvao ‘realizmom utemeljenim na vrijednostima‘ — ili, drugim riječima, težimo biti načelni i pragmatični. Načelni u predanosti temeljnim vrijednostima: suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti, zabrani uporabe sile osim kada je u skladu s Poveljom UN-a, poštovanju ljudskih prava. Pragmatični u priznavanju da je napredak često postupan, da se interesi razilaze i da ne dijele svi partneri naše vrijednosti.

Angažiramo se široko i strateški, otvorenih očiju. Aktivno se suočavamo sa svijetom kakav jest, a ne čekamo svijet kakav bismo željeli da bude. Kanada prilagođava svoje odnose tako da njihova dubina odražava naše vrijednosti. Dajemo prednost širokom angažmanu kako bismo maksimizirali svoj utjecaj, s obzirom na fluidnost svijeta, rizike koje to nosi i uloge za ono što slijedi. Više se ne oslanjamo samo na snagu svojih vrijednosti, već i na vrijednost vlastite snage.

Tu snagu gradimo kod kuće. Otkako je moja vlada preuzela dužnost, smanjili smo poreze na dohodak, kapitalnu dobit i poslovna ulaganja, uklonili smo sve savezne prepreke međuprovincijskoj trgovini i ubrzavamo ulaganja vrijedna bilijun dolara u energiju, umjetnu inteligenciju, kritične minerale, nove trgovinske koridore i šire. Udvostručujemo obrambenu potrošnju do 2030. godine, i to na način koji jača naše domaće industrije.

U inozemstvu se brzo diverzificiramo. Dogovorili smo sveobuhvatno strateško partnerstvo s Europskom unijom, uključujući pristupanje SAFE-u, europskim aranžmanima za obrambenu nabavu. U posljednjih šest mjeseci potpisali smo još dvanaest trgovinskih i sigurnosnih sporazuma na četiri kontinenta. U proteklih nekoliko dana zaključili smo nova strateška partnerstva s Kinom i Katarom. Pregovaramo o sporazumima o slobodnoj trgovini s Indijom, ASEAN-om, Tajlandom, Filipinima, Mercosurom.

Kako bismo pomogli u rješavanju globalnih problema, primjenjujemo varijabilnu geometriju – različite koalicije za različita pitanja, temeljene na vrijednostima i interesima. Kada je riječ o Ukrajini, ključni smo član Koalicije voljnih i jedan od najvećih doprinositelja njezinoj obrani i sigurnosti po glavi stanovnika. Po pitanju arktičkog suvereniteta, čvrsto stojimo uz Grenland i Dansku te u potpunosti podržavamo njihovo jedinstveno pravo da odrede budućnost Grenlanda.

Naša predanost članku 5. je nepokolebljiva. S našim saveznicima u NATO-u (uključujući Nordijsko-baltsku osmicu) radimo na dodatnom osiguranju sjevernih i zapadnih krila Saveza, uključujući dosad neviđena ulaganja u radare iznad horizonta, podmornice, zrakoplove i snage na terenu.

U plurilateralnoj trgovini predvodimo napore za izgradnju mosta između Transpacifičkog partnerstva i Europske unije, stvarajući novi trgovinski blok od 1,5 milijardi ljudi. Kada je riječ o kritičnim mineralima, formiramo kupovne klubove usidrene u G7 kako bi se svijet mogao udaljiti od koncentrirane opskrbe. U području umjetne inteligencije surađujemo s istomišljenim demokracijama kako bismo osigurali da na kraju ne budemo prisiljeni birati između hegemona i hiperskalera.

Ovo nije naivni multilateralizam. Niti oslanjanje na oslabljene institucije. Ovo je izgradnja koalicija koje funkcioniraju, pitanje po pitanje, s partnerima koji dijele dovoljno zajedničkog temelja da mogu djelovati zajedno. U nekim slučajevima to će biti velika većina država. I stvara se gusta mreža veza u trgovini, ulaganjima i kulturi, na koju se možemo osloniti u budućim izazovima i prilikama. Srednje sile moraju djelovati zajedno jer, ako niste za stolom, vi ste na jelovniku. Velike sile si mogu priuštiti da djeluju same. Imaju veličinu tržišta, vojni kapacitet i poluge za nametanje uvjeta. Srednje sile to nemaju.

No kada pregovaramo samo bilateralno s hegemonima, pregovaramo iz pozicije slabosti. Prihvaćamo ono što nam se nudi. Natječemo se jedni s drugima tko će biti popustljiviji. To nije suverenitet. To je gluma suvereniteta uz prihvaćanje podređenosti.

U svijetu suparništva velikih sila, zemlje između imaju izbor: natjecati se međusobno za naklonost ili se udružiti kako bi stvorile treći put s utjecajem. Ne bismo smjeli dopustiti da nas uspon tvrde moći zaslijepi pred činjenicom da će moć legitimiteta, integriteta i pravila ostati snažna — ako je odlučimo koristiti zajedno.

To me vraća Havelu. Što bi značilo da srednje sile ‘žive u istini‘?

To znači imenovati stvarnost. Prestati zazivati ‘međunarodni poredak utemeljen na pravilima‘ kao da još uvijek funkcionira kako je oglašeno. Sustav treba nazvati pravim imenom: razdoblje u kojem najmoćniji slijede svoje interese koristeći ekonomsku integraciju kao oružje prisile.

To znači djelovati dosljedno. Primjenjivati iste standarde na saveznike i suparnike. Kada srednje sile kritiziraju ekonomsku prisilu iz jednog smjera, a šute kada dolazi iz drugog, mi i dalje držimo natpis u izlogu.

To znači graditi ono u što tvrdimo da vjerujemo. Umjesto da čekamo da hegemon obnovi poredak koji sam razgrađuje, stvarajmo institucije i sporazume koji funkcioniraju kako je opisano. I to znači smanjivati poluge koje omogućuju prisilu.

Izgradnja snažnog domaćeg gospodarstva uvijek bi trebala biti prioritet svake vlade. Međunarodna diverzifikacija nije samo ekonomska razboritost; ona je materijalni temelj iskrene vanjske politike. Države zaslužuju pravo na načelne stavove smanjujući vlastitu ranjivost na odmazdu.

Kanada ima ono što svijet želi. Energetska smo supersila. Posjedujemo golema ležišta kritičnih minerala. Imamo najobrazovanije stanovništvo na svijetu. Naši mirovinski fondovi među najvećim su i najsloženijim investitorima na svijetu. Imamo kapital, talent i vladu s golemim fiskalnim kapacitetom da djeluje odlučno. I imamo vrijednosti kojima mnogi drugi teže.

Kanada je pluralističko društvo koje funkcionira. Naš javni prostor je glasan, raznolik i slobodan. Kanađani ostaju predani održivosti. Stabilan smo i pouzdan partner — u svijetu koji je sve samo ne stabilan — partner koji gradi i cijeni dugoročne odnose.

Kanada ima još nešto: svijest o tome što se događa i odlučnost da u skladu s tim djeluje. Razumijemo da ovo puknuće zahtijeva više od prilagodbe. Zahtijeva iskrenost o svijetu kakav jest.

Mi skidamo natpis s izloga. Stari se poredak neće vratiti. Ne bismo ga trebali oplakivati. Nostalgija nije strategija. Ali iz pukotine možemo izgraditi nešto bolje, snažnije i pravednije. To je zadaća srednjih sila, koje imaju najviše izgubiti u svijetu tvrđava i najviše dobiti u svijetu istinske suradnje.

Moćni imaju svoju moć. Ali i mi imamo nešto – sposobnost da prestanemo glumiti, da imenujemo stvarnost, da gradimo snagu kod kuće i da djelujemo zajedno. To je put Kanade. Biramo ga otvoreno i samouvjereno. I to je put široko otvoren svakoj zemlji koja je spremna krenuti njime zajedno s nama.‘

/Desk/

Objava Govor kanadskog premijera u Davosu: “Sa hegemonima pregovaramo iz pozicije slabosti. Prihvaćamo što nam se nudi. Natječemo se tko će biti popustljiviji. To nije suverenitet već gluma suvereniteta uz prihvaćanje podređenosti” pojavila se prvi puta na Republika.

Gotovo polovica od 119 teško ozlijeđenih u požaru u baru na švicarskom skijalištu Crans-Montana bit će liječena u inozemstvu, priopćio je u subotu Švicarski savezni ured za civilnu zaštitu. Pedeset pacijenata bit će prebačeno do nedjelje, navodi se, a primit će ih bolnice u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Belgiji.

Nakon stravične tragedije na švicarskom skijalištu Crans-Montana, ova zemlja je zatražila pomoć Europske unije preko mehanizma za civilnu zaštitu za zbrinjavanje oko 100 ozlijeđenih. Švicarska se ubraja jednom od najbogatijih zemalja svijeta i kao najbogatija nacija na svijetu kada se gleda prosječno bogatstvo po odraslom stanovniku. Ova tragedija pokazala je da, unatoč svome bogatstvu, nisu u stanju zbrinuti oko 100 ozlijeđenih osoba u vlastitim kliničkim centrima, već traže pomoć i financiranje EU-a u zbrinjavanju ozlijeđenih u inozemnim zdravstvenim ustanovama.

Četrdeset, uglavnom mladih ljudi, poginulo je u požaru u baru na skijalištu dok su slavili Novu godinu. Vjeruje se da se izolacijski materijal na stropu zapalio kada su prskalice pričvršćene na boce šampanjca podignute preblizu stropu. Većina gostiju u baru bili su mladi.

Kathrin Neuhaus, voditeljica centra za opekline u dječjoj bolnici u Zürichu, rekla je za televizijsku postaju SRF da se tamo liječi petero maloljetnika. Neki su zadobili opekline na više od 70 posto tijela, izjavila je.

“To znači da su podložni infekcijama i gube toplinu”, rekla je. Opekline su zahvatile cijelo tijelo, uključujući cirkulaciju, kazala je Neuhaus. Mnogi su također pretrpjeli oštećenje pluća zbog udisanja dima, dodala je.

Neuhaus je rekla da su se mnogi pacijenti suočili s brojnim operacijama i postupcima te da su išli u operacijsku salu nekoliko puta tjedno. “Trenutno planiramo ići u operacijsku salu dva puta tjedno sa svakim pacijentom”, rekla je.

Tijela četvero švicarskih državljana, uključujući dvoje maloljetnika, koji su poginuli u požaru na Novu godinu u baru u odmaralištu Crans-Montana, identificirana su i predana obiteljima, objavila je u subotu kantonalna policija Valaisa.

Identificirane su dvije Švicarke u dobi od 21 i 16 godina i dvojice Švicaraca u dobi od 18 i 16 godina, izjavila je policija u priopćenju za javnost.

“Tijela preminulih žrtava predana su njihovim obiteljima. Istrage i postupci identifikacije ostalih žrtava, i preminulih i ozlijeđenih, aktivno se nastavljaju”, dodala je policija, prenose agencije.

/Desk/

Objava Tragedija u Švicarskoj razotkrila zdravstvene kapacitete jedne od najbogatijih zemalja svijeta – skoro 60 ozlijeđenih u požaru liječiti će se u inozemstvu – ‘Ante K. bi za dan oformio poseban odjel u SKB-u Mostar’ pojavila se prvi puta na Republika.

Među žrtvama su državljani više zemalja, hrvatska Vlada u kontaktu je sa švicarskom – kako bi se utvrdilo ima li među žrtvama i naših državljana.

“Trenutno ovo smatramo požarom i ne razmatramo mogućnost da se radilo o napadu”, rekla je tužiteljica Beatrice Pilloud na konferenciji za novinare, dodajući da je pokrenuta istraga.

Neke od žrtava su iz drugih zemalja, rekao je Stephane Ganzer, šef sigurnosti kantona Valais. Zapovjednik kantonalne policije Frederic Gisler rekao je da je otvorena telefonska linija za pomoć obiteljima stradalih.

Neke od žrtava su iz drugih zemalja, rekao je Stephane Ganzer, šef sigurnosti kantona Valais. Zapovjednik kantonalne policije Frederic Gisler rekao je da je otvorena telefonska linija za pomoć obiteljima stradalih.

„Svi smo potreseni onim što se dogodilo preko noći u Crans-Montani“, rekao je Gisler na konferenciji za novinare. „Govorimo o oko 100 ozlijeđenih, a nažalost deseci ljudi se smatraju mrtvima“, rekao je, dodajući da su pacijenti poslani u bolnice u Sionu, Lausannei, Ženevi i Zürichu.

Talijansko ministarstvo vanjskih poslova izvijestilo je da informacije švicarske policije upućuju na oko 40 mrtvih, ali se policija na konferenciji za novinare ograničila na informaciju o “desecima” smrtno stradalih.

Švicarska policija kazala je da većina ozlijeđenih ima “značajne” opekline. Deset helikoptera, 40 vozila hitne pomoći i oko 150 ljudi stiglo je na mjesto nesreće. 

Policija i drugi dužnosnici održali su konferenciju za novinare nakon požara u baru na švicarskom skijalištu na Staru godinu. Predsjednik Švicarskog saveznog vijeća Guy Parmelin nazvao je požar “jednom od najvećih tragedija koje je Švicarska ikada doživjela”, piše skynews.

Ponovio je da je oko 100 ljudi ozlijeđeno, da među žrtvama ima lokalnog stanovništva, ali i onih koji su otputovali u Crans-Montanu za blagdansku sezonu.

“Ovaj se događaj održao na mjestu koje je posvećeno životu i radosti… kakav nevjerojatan i strašan kontrast”, rekao je. Dodao je da je na Novu godinu želio zemlji poslati poruku mira i samopouzdanja, ali umjesto toga tuguje. Zastave će se biti spuštene na pola koplja idućih pet dana, kaže.

Frédéric Gisler, zapovjednik policije kantona Valais, iznio je vremensku liniju događaja. Dim se prvi put pojavio oko 1:30 ujutro po lokalnom vremenu, a pozvane su hitne službe. Policija je na mjesto događaja stigla u 1:32, a ubrzo nakon nje i vatrogasci. U 4:14 ujutro otvorena je telefonska linija za pomoć obiteljima.

Njihova prva misija bila je pružiti skrb žrtvama i uputiti ih u različite bolnice. Vatrogasci su istovremeno osigurali mjesto događaja. Gisler kaže da policija sada vjeruje da je ‘oko 40 ljudi poginulo, a najmanje 115 ih je ozlijeđeno’, mnogi od njih teško.

/Desk/

Objava Tragedija u švicarskom skijalištu u novogodišnjoj noći: U požaru stradalo više od 40 ljudi, 115 ozlijeđeno pojavila se prvi puta na Republika.

Koncert hrvatskih izvođača, Miroslava Škore, Mate Bulića te Nenada Ninčevića i Hrvatskih ruža, u Švicarskoj je otkazan. Izvođači su trebali nastupiti 24. siječnja, ali događaj je otkazan nakon što su lokalne vlasti na dvjema lokacijama uskratile potrebne dozvole.

CroNight Organizacija, koja je organizirala koncert hrvatskih glazbenika u Švicarskoj, kaže da su nakon tri mjeseca borbe na kraju bili prisiljeni otkazati događaj unatoč velikom interesu publike.

Problemi su se prvo pojavili u gradu Bülachu, koji ih je obavijestio o otkazivanju koncerta jer je, po njihovu mišljenju, riječ o političkom događaju tijekom kojeg grad ne može jamčiti sigurnost.

“Grad Bülach od nas je zatražio imena izvođača, što smo i dostavili još u kolovozu, nakon što smo postigli sve dogovore s izvođačima. Nekoliko dana kasnije dobili smo zeleno svjetlo od dvorane – potvrdu da je sve u redu s dozvolama i da možemo započeti s reklamom. Međutim, samo tjedan dana nakon početka promocije primili smo pismo iz grada Bülacha kojim nam otkazuju koncert, uz obrazloženje da smatraju kako se radi o političkom događaju te da grad ne može jamčiti sigurnost”, objasnili su organizatori na svojoj stranici na Facebooku.

Nije pomoglo ni pojašnjenje organizatora da su svi izvođači s ovog koncerta već nastupali u Švicarskoj bez incidenata te da koncert nema političku pozadinu.

“Također smo naglasili da na ovom području već četiri generacije Hrvata žive i rade, dobro su integrirani i nikada nisu stvarali probleme”, napisali su iz CroNight Organizacije.

Iz grada Bülacha odbili razgovarati i s hrvatskom veleposlanicom

Pomoć su zatražili i od hrvatske veleposlanice, koja je pokušala organizirati razgovor s predstavnicima grada i policije Bülacha – no svi su to odbili.

Organizator je nakon toga pronašao novu dvoranu u Bruneggu. No u utorak je s njima kontaktirala policija i oduzela im dozvolu.

“Zbog svega navedenog prisiljeni smo otkazati koncert unatoč velikom interesu publike. Moramo priznati da smo kao organizacija, zajedno s našim izvođačima i Veleposlanstvom, ostali u velikom šoku i razočaranju. Ovo je veliki udarac za sve nas Hrvate koji živimo u Švicarskoj, kao i za naše izvođače”, zaključili su organizatori, prenosi Dnevnik.hr.

Nakon otkazivanja koncerta oglasio se organizator i objasnio da su im vlasti kao razlog za zabranu navele da je riječ o političkom događaju tijekom kojeg grad ne može jamčiti sigurnost. CroNight Organizacija upozorila je da su svi navedeni hrvatski glazbenici već nastupali u Švicarskoj te da su razočarani što su događaj morali otkazati.

O ovome se oglasio Nenad Ninčević.

“Razloge otkazivanja, nikakav službeni dokument o tome nisam ni dobio ni pročitao… Mi smo kao Hrvatske ruže prvi put nastupali van granica domovine u Frankfurtu i tamo je bilo i veličanstveno, i dostojanstveno, i bez ijednog ekscesa. Ne treba oko toga stvarati nepotreban problem, govorim ovo isključivo u svoje ime i u ime Ruža, ako se pojavi neka pisana i argumentirana objava zašto je to tako i da li je uopće tako, onda ću biti informiraniji i mogu to komentirati, ovako mogu samo nagađati, a to mi ne pada na pamet”, rekao je Ninčević, prenosi Dnevnik.hr.

Pitanje je jesu li ove zabrane za nastup hrvatskih pjevača posljedica aktualnih prijepora zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i pjevača Marka Perkovića Thomposna oko koncerta koji se treba održati u Zagrebu, a posebno izvođenja pjesme ‘Bojna Čavoglave’ u kojoj se spominje pozdrav ‘Za dom spremni. No, švicarske vlasti, iz nekog razloga su odlučile kako se radi o “političkom događaju tijekom kojeg grad ne može jamčiti sigurnost”, a znajući kako su svi izvođači na neki način, poslovno i privatno, povezani sa Thompsonom, očito je da bi oni mogli biti kolateralna šteta prijepora koja posljednjih dana potresaju javni prostor u Hrvatakoj i izazivaju tenzije i podjele u hrvatskoj javnosti. Očito je kako su švicarske vlasti povukle drastičan korak i poslale jasnu poruku ovom odlukom te kako bilo kakve implikacije žele svesti na najmanju moguću mjeru i ovim izvođačima, omiljenim i među hrvatskim iseljeništvom, zabraniti koncert, iako izvode domoljubne pjesme, bez naznaka bilo kakve diskriminacije i netolerancije.

/Desk/

Objava U švicarskom gradu zabranjen koncert Mate Bulića, Škore, Ninčevića i Hrvatskih ruža, nisu željeli niti razgovarati s hrvatskom veleposlanicom: “Politički događaj za kojeg grad ne može jamčiti sigurnost” pojavila se prvi puta na Republika.

CroNight Organizacija, koja je organizirala koncert hrvatskih glazbenika u Švicarskoj, kaže da su nakon tri mjeseca borbe na kraju bili prisiljeni otkazati događaj unatoč velikom interesu publike.

Problemi su se prvo pojavili u gradu Bülachu, koji ih je obavijestio o otkazivanju koncerta jer je, po njihovu mišljenju, riječ o političkom događaju tijekom kojeg grad ne može jamčiti sigurnost.

“Grad Bülach od nas je zatražio imena izvođača, što smo i dostavili još u kolovozu, nakon što smo postigli sve dogovore s izvođačima. Nekoliko dana kasnije dobili smo zeleno svjetlo od dvorane – potvrdu da je sve u redu s dozvolama i da možemo započeti s reklamom. Međutim, samo tjedan dana nakon početka promocije primili smo pismo iz grada Bülacha kojim nam otkazuju koncert, uz obrazloženje da smatraju kako se radi o političkom događaju te da grad ne može jamčiti sigurnost”, objasnili su organizatori na svojoj stranici na Facebooku.

Nije pomoglo ni pojašnjenje organizatora da su svi izvođači s ovog koncerta već nastupali u Švicarskoj bez incidenata te da koncert nema političku pozadinu.

“Također smo naglasili da na ovom području već četiri generacije Hrvata žive i rade, dobro su integrirani i nikada nisu stvarali probleme”, napisali su iz CroNight Organizacije.

Pomoć su zatražili i od hrvatske veleposlanice, koja je pokušala organizirati razgovor s predstavnicima grada i policije Bülacha – no svi su to odbili.

Organizator je nakon toga pronašao novu dvoranu u Bruneggu. No u utorak je s njima kontaktirala policija i oduzela im dozvolu.

“Zbog svega navedenog prisiljeni smo otkazati koncert unatoč velikom interesu publike. Moramo priznati da smo kao organizacija, zajedno s našim izvođačima i Veleposlanstvom, ostali u velikom šoku i razočaranju. Ovo je veliki udarac za sve nas Hrvate koji živimo u Švicarskoj, kao i za naše izvođače”, zaključili su organizatori.

Objava Hrvatskim pjevačima zabranjen koncert u Švicarskoj: “U šoku smo i razočarani” pojavila se prvi puta na Republika.

Tužiteljstvo za nju traži kazne od 10.000 i 2.500 franaka, kao i 1.500 franaka sudskih troškova (ukupno oko 15.000 eura). U optužnici stoji da je političarka, inače podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, “javno i na uvredljiv način vrijeđala ili ismijavala uvjerenja drugih u vjerskim pitanjima, posebice vjeru u Boga”.

Podsjetimo, Ameti (33) je u rujnu prošle godine na Instagramu objavila fotografiju na kojoj puca u sliku Djevice Marije s malim Isusom u naručju u podrumu svoje kuće. Na fotografiji na kojoj je izbliza uslikana izrešetana slika vidi se dvadesetak rupa od metaka. Ameti je brzo obrisala fotografije s društvenih mreža i zatražila oprost, prenosi Index.

Njezino obrazloženje na Instagramu glasilo je: “Za gađanje na 10 metara trebala sam motive koji su dovoljno vidljivi. Imala sam pri ruci samo Kollerov katalog, koji je bio dovoljno velik. Nisam obraćala pažnju na sadržaj slika. To nije bilo ispravno. Iskreno mi je žao ako sam time nekoga povrijedila!”

“To je bilo apsolutno glupo s moje strane. Nisam razmišljala o tome. Neizmjerno mi je žao. Molim za oprost od ljudi koje sam time povrijedila”, rekla je tada u razgovoru za Blick.

Švicarski mediji pisali su da je Ameti rođena u današnjoj Bosni i Hercegovini i da je Švicarsku je s roditeljima došla kao izbjeglica 1995. godine. Neki spominju i njezine veze s Kosovom. Ameti se izjašnjava kao muslimanka. 

/Desk/

Objava Švicarska političarka bh porijekla skupo će platiti pucanje u sliku Djevice Marije i Isusa – pojavila se prvi puta na Republika.