Dodik se Sudu žalio nakon što je polovicom prošle godine pravomoćno osuđen zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini i razriješen dužnosti predsjednika entiteta Republika Srpska, tvrdeći da su mu odlukama domaćih institucija oštećena prava.

U odgovoru Suda na upit RSE ne navodi se konkretan razlog odbacivanja apelacije, već se ističe kako su razlozi obrazloženi u samoj odluci, donesenoj u skladu s Pravilom 52A ovog Suda.

Pravilo 52A omogućava da sudac pojedinac odbaci predstavku kao neprihvatljivu već u početnoj fazi postupka, bez detaljnog razmatranja merituma.

Takve odluke su konačne, donose se uz kratko obrazloženje i protiv njih ne postoji pravo žalbe.

U Sudu ističu kako su odluka, uz obrazloženje sudca, dostavljeni apelantu ili njegovom pravnom zastupniku, a za RSE su pojasnili kako postoji više razloga zbog kojih neka apelacija može biti odbačena, u skladu sa Smjernicama o prihvatljivosti koje Sud koristi.

U tom dokumentu se pojašnjava da Sud odbacuje predstavke, između ostaloga, ako nisu iscrpljena domaća pravna sredstva, ako su podnesene izvan propisanog roka ili ako Sud smatra da su očito neosnovane. Također, Sud neće razmatrati predmet ako ne spada u nadležnost Konvencije ili ako podnositelj nije pretrpio značajnu štetu.

Ova odluka dolazi nakon što je Europski sud za ljudska prava, ranije, u travnju ove godine, odbio i zahtjev Dodikovog pravnog tima za izricanje privremene mjere kojom se tražila obustava izvršenja presuda domaćih sudova u Bosni i Hercegovini.

Zahtjev je bio podnesen na osnovu Pravila 39 Poslovnika Suda, koje se primjenjuje samo u iznimnim slučajevima kada postoji neposredan rizik od nepopravljive štete po osnovna prava.

Milorad Dodik je pravomoćno osuđen presudom Suda Bosne i Hercegovine na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu obavljanja javnih dužnosti zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika u BiH.

Na osnovu te presude prestao mu je mandat predsjednika Republike Srpske, što su potvrdile i druge pravosudne instance u zemlji.

Apelacija Europskom sudu za ljudska prava podnesena je u siječnju ove godine, piše RSE.

/Desk/

Objava Sud u Strasbourgu odbacio Dodikovu apelaciju – žalio se da su mu presudom Suda BiH i smjenom s dužnosti predsjednika RS oštećena prava pojavila se prvi puta na Republika.

Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u Strasbourgu objavio je presudu u predmetu Bulić protiv Hrvatske u kojoj je dana 5. rujna 2023. utvrdio povredu prava na pošteno suđenje protivno članku 6. Konvencije, a prema bivšem pripadniku HVO-a, podnositelju zahtjeva, Davorinu Buliću (1964.) iz Čitluka. Predmet se odnosi na upravni postupak u kojem je podnositelj zahtjeva tražio ostvarivanje invalidske mirovine u Hrvatskoj zbog štete pretrpljene tijekom vojnih borbi u BiH, a u skladu s bilateralnim sporazumom između dviju država.

Pri tome, a kako se može iščitati iz presude, ESLJP je značaju pozornost posvetio razjašnjenju pitanja kako su hrvatksi sudovi proizvoljno i nerazumno ocijenjivali je li netko pretrpio „ozljede“ ili ranjavanje“, nazivajući to proizvoljnom i nerazumnom odlukom. No, pojašnjenje ovog pitanja s hrvatske strane više je nego nevjerojatno.

Zanimljivo je i to da je Vlada Republike Hrvatske, a kako stoji u presudi ESLJP-a, nakon neuspješnog pokušaja postizanja prijateljske nagodbe, 24. travnja 2023. podnijela jednostranu izjavu u kojoj je priznala povredu članka 6. stavka 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ponudila podnositelju isplatiti novčani iznos tijekom proteklih godina te pozvala Sud da predmet izbriše iz spisa predmeta.

Međutim, podnositelj zahtjeva zatražio je od Suda da nastavi ispitivanje njegovog slučaja, tvrdeći da domaći postupci, zajedno s onima pred Sudom, već predugo traju.

ESLJP je podnositelju, Buliću, dosudio 2.800 eura za troškove postupka, no za povredu članka 6. stavka 1. Konvencije nije dodijelio nikakav iznos s osnove naknade štete jer je smatrao da je najprikladniji način popravljanja štete, obnova domaćeg postupka. Tako pred Bulićem predstoji još duga pravna bitka na hrvatskim sudovima za svoja prava. BiH je iskoristila svoje pravo i u ovaj slučaj se nije željela miješati.

Tijek predmeta

Kako se navodi u presudi, predmet se odnosi na upravni postupak u kojem je podnositelj zahtjeva tražio ostvarivanje invalidske mirovine u Hrvatskoj zbog štete pretrpljene tijekom vojnih borbi u BiH, u skladu s bilateralnim sporazumom između dviju država. Podnositelj zahtjeva bio je vojnik Hrvatskog vijeća obrane u BiH, a 1994. u njegovoj blizini eksplodirala je granata dok je bio na prvoj crti borbe. Zadobio je ozljede rebara i ramena te doživio psihički šok. Na temelju ranjavanja 2005. godine dobio je status ratnog vojnog invalida u BiH te mu je u toj zemlji priznata invalidnina.

Nadalje se navodi da je Bulić 2006. godine pokrenuo upravni spor u Hrvatskoj, tražeći da mu se prizna invalidska mirovina, umanjena za iznos invalidnine priznate u BiH. Pozvao se na bilateralni sporazum sklopljen 2005. godine između Hrvatske i BiH koji je takvu mogućnost predviđao za vojnike Hrvatskog vijeća obrane koji su imali hrvatsko državljanstvo, a čiji je invaliditet nastao ranjavanjem ili zarobljeništvom.

“Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZM) odbio je podnositeljev zahtjev oslanjajući se na interna vještačenja koja su utvrdila da je podnositeljev invaliditet uzrokovan njegovom duševnom bolešću i “ozljedama” (povrede), a ne “ranjavanjem” (ranjavanje), kako se zahtijeva u Zakonu o mirovinskom osiguranju, a dana 24. lipnja 2014. godine Upravni sud u Osijeku potvrdio je tu odluku”, stoji u presudi.

I 11. prosinca 2014. Ustavni sud odbio je podnositeljevu ustavnu tužbu kao očito neosnovanu. Ova je odluka uručena podnositelju zahtjeva 5. siječnja 2015. godine.

“Pred Sudom je podnositelj zahtjeva prigovorio, na temelju članka 6. stavka 1. Konvencije, da mu nije pružena učinkovita prilika da ospori vještačenja upravnih tijela koja su korištena pri utvrđivanju osnovanosti njegovog zahtjeva te da su odluke domaćih tijela proizvoljnih i nedostatnih razloga u odnosu na središnje pitanje predmeta”, stoji u objavljenoj presudi.

Sud nije prihvatio jednostranu izjavu tužene države o priznanju povrede i ponudu novčanog obeštećenja prema podnositelju zato što je prema domaćem mjerodavnom pravu, Zakonu o upravnim sporovima, obnova postupka pred upravnim sudom moguća isključivo na temelju presude Suda kojom je utvrđena povreda Konvencije, a ne i na temelju odluke o brisanju predmeta.

U odnosu na meritum spora, Sud je naveo da njegova zadaća nije utvrđivanje je li šteta koju je podnositelj pretrpio tijekom vojnih borbi predstavljala “ranjavanje” u smislu Ugovora radi dodjele invalidske mirovine u Hrvatskoj, već je odgovor na to pitanje u nadležnosti domaćih sudova.

Nerazumni zaključci

Ali, ono što je posebno zanimljivo je da je ESLJP dvojbu oko “ranjavanja” i “ozljeđivnja” nazvala “nerazumnom”.

“Središnje pitanje u ovom predmetu je je li zaključak hrvatskih vlasti da je ozljeda koju je pretrpio podnositelj zahtjeva tijekom vojnih borbi u BiH predstavljala “ozljede”, a ne “ranjavanje” kako se zahtijeva Sporazumom između dviju država u nalog za dodjelu invalidske mirovine u Hrvatskoj, mogao bi se smatrati proizvoljnim ili očito nerazumnim. Sud primjećuje da u podnositeljevom slučaju ni domaća tijela vlasti ni vještačenja na koja su se oslanjala nisu pružili nikakve razloge u vezi s razlikom između “ozljeda” i “ranjavanja”, niti zašto je točno ozljeda koju je pretrpio podnositelj zahtjeva spadala u prve kategoriju, a ne ovo drugo”, ističe se u presudi.

Također, navode se i opravdavanja i argumenti hrvatske Vlade: “U opravdavanju odluka domaćih vlasti, Vlada je iznijela dva argumenta. Prvo, odluke u predmetu podnositelja zahtjeva bile su u skladu sa svrhom Sporazuma i dosljedne s praksom domaćih vlasti po tom pitanju. Drugo, podnositeljev invaliditet je u svakom slučaju bio uzrokovan isključivo njegovom duševnom bolešću, što implicira da nikakvo pitanje ne proizlazi iz činjenice da su vlasti razlikovale “ozljede” i “ranjavanje””.

S druge strane, Sud navodi kako na početku primjećuje da Vladin posljednji argument nije potkrijepljen izvješćima vještaka, prema kojima su i duševna bolest podnositelja zahtjeva i njegove ozljede zadobivene u vojnoj borbi bili uzroci njegove invalidnosti te nadalje primjećuje da je hrvatski zakon koji je bio na snazi u to vrijeme propisivao da hrvatski branitelj može ostvariti invalidsku mirovinu ako je njegova ili njezina invalidnost uzrokovana ranjavanjem, ozljedom, zarobljeništvom ili bolešću. Zakonom je nadalje propisano da se prava pripadnika HVO uređuju međunarodnim ugovorom.

“Sud primjećuje da je Ugovorom sklopljenim 2005. godine između Hrvatske i Bosne i Hercegovine propisano da pripadnici Hrvatskog vijeća obrane koji su imali hrvatsko državljanstvo mogu ostvariti invalidsku mirovinu u Hrvatskoj ako je njihov invaliditet uzrokovan ranjavanjem ili zarobljeništvom. Sporazum nije definirao “ranjavanje”, dvojba je o kojoj je ESLJP najviše posvetio pozornosti.

No, od strane Vlade Hrvatske u ovom slučaju pozvali su se na “nekoliko odluka upravnih tijela i upravnih sudova koji su smatrali da “ranjavanje” u smislu međudržavnog Sporazuma RH i BiH nije isto što i “ozljede”, bez obzira na to je li ozljeda pretrpljena u vojnoj borbi”.

Hrvatski sudovi proizvoljno donose odluke je li netko „ranjen“ ili „ozlijeđen“

“Naime, da bi se netko smatrao “ranjenikom” morao je pretrpjeti “prodor stranog tijela u tjelesne organe i/ili šupljine s posljedičnom destrukcijom tkiva i otvorenom komunikacijom unutarnjih organa s vanjskom okolinom”. Sukladno tome, nagnječenja, ozljede od eksplozije, podljevi i prijelomi kostiju ne mogu se smatrati “ranjavanjem”, već “ozljedama” koje ne spadaju u djelokrug Sporazuma”, nevjerojatno je objašnjenje, koje je uistinu, nerazumno.

To bi značilo da vojnik kojem, primjerice, nakon udara granate nastane prijelom kostiju ne može ostvariti svoja prava kao i isti onaj kojeg pogodi geler jer je prvi “ozlijeđen”, a drugi je “ranjen”.

Međutim, ESPLJ je na koncu primijetio da je Ustavni sud Hrvatske u nizu svojih odluka utvrdio povredu prava na pošteno suđenje, smatrajući da je tumačenje domaćih sudova koje razlikuje “povrede” i “ranjavanja” bilo proizvoljno, pretjerano formalističko i suprotno svrsi Ugovora između RH i BiH. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da domaće vlasti nisu pružile nikakve razloge glede razlikovanja spornih pojmova, Sud je utvrdio da je zaključak o tome da je podnositelj koji je ozlijeđen na prvoj borbenoj liniji uslijed eksplozije neprijateljske granate pretrpio „povredu“, a ne „ranjavanje“, bilo proizvoljno.

Sud je podnositelju dosudio 2.800 eura za troškove postupka, no za povredu članka 6. stavka 1. Konvencije nije dodijelio nikakav iznos s osnove naknade štete jer je smatrao da je najprikladniji način popravljanja štete, obnova domaćeg postupka. Ova presuda je konačna, a donijelo ju je tročlani sudski Odbor u sastavu Pauliine Koskelo, predsjednica, Lorraine Schembri Orland sutkinja te Davor Derenčinović, sudac.

Ovaj slučaj je jedan od brojnih koji su, upravo zbog nedorečenosti, nerazumljivosti i potpune nelogičnosti oko pojašnjenja termina “ozlijeđen” i “ranjen” na sličan način i nakon dugotrajnog postupka, okončani pred pravosuđem susjedne Hrvatske.

/Desk/

Objava Pripadnik HVO-a iz Čitluka na sudu u Strasbourgu tužio i dobio Hrvatsku – “Imao nepošteno suđenje – Proizvoljno i nerazumno odlučivali tko je “ranjen”, a tko “ozlijeđen” pojavila se prvi puta na Republika.

Apelacija Komšićevog savjetnika

Kako piše Istraga.ba, po apelaciji Slavena Kovačevića, Europski sud za ljudska prava u Strasoburgu donio je presudu kojom je utvrdio da su njegova prava u kontekstu glasanja za kandidate za državni Dom naroda i Predsjedništvo BiH prekršena, a zbog toga što nije u mogućnosti glasati za kandidate koji ne pripadaju konstitutivnim narodima i ne žive u određenom entitetu.

Slaven Kovačević, sada savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića obratio se Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, navodeći da je ugroženo njegovo pravo jer kao Srbin iz Sarajeva ne može odlučivati o izboru člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, niti, kao Srbin iz FBiH, ne može biti izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Sud je utvrdio da je sadašnji politički sustav BiH etničku zastupljenost učinio važnijom od političkih, ekonomsko-socijalnih i drugih pitanja, te je pojačao etničke podjele u državi i potkopao demokratski karakter izbora, te da su “konstitutivni narodi privilegirani”.

Europski sud za ljudska prava je utvrdio da je kombinacija teritorijalnih i etničkih zahtjeva predstavljala diskriminatorno postupanje u suprotnosti s člankom 1. Protokola br. 12 u kontekstu prava na sudjelovanje u izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, smatrao je da isto vrijedi i za pravo glasa na izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Ukratko, Sud zaključuje da su izbori u BiH – nedemokratski.

Posebnu pozornost Sud je, kako piše Istraga, posvetio i nadležnostima Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Sudci konstatira da bi postojanje Doma naroda PS BiH bilo prihvatljivo ako bi se ovlasti Doma naroda ograničile na precizno definiran vitalni nacionalni interes kontitutivnih naroda, a ne na odobravanje svih zakona. Sud u presudi predlaže nekoliko rješenja za Dom naroda.

Prvo rješenje je – reduciranje ovlasti Doma naroda. Drugo moguće rješenje je – ukidanje Doma naroda i etničke interese štiti u okviru Zastupničkog doma. Treće rješenje – zadržati Dom naroda u sadašnjoj formi uz omogućavanje učešća u njegovom radu svim građanina.

Sud, dalje, navodi da predstavnici naroda u Domu naroda moraju predstavljati pripadnike tog naroda iz cijele teritorije države, a ne samo njenih pojedinih dijelova.

Predlaže se i belgijski model prema kojem bi građani prvo birali, pa bi tek onda izabrani zastupnici odlučivali u kojem klubu naroda bi participirali. Etničko, navodi Sud u Strasbourgu, ne može i ne smije prevladati političko predstavljanje. Ono mora biti sekundarno, piše Istraga.ba.

Što kaže Ustav

Inače, ovo je još jedna u nizu presuda Eurospkog suda za ljudska prava, a koje se još uvijek ne poštuju i nisu primjenjene u bh zakonodavstvu. Presuda je vrlo slična onoj pokojnog potpredsjednika FBiH Svetozara Pudarića (SDP) iz kraja 2020., koju, na žalost, nije dočekao jer je u ožujku te godine preminuo.

Naime, sud je utvrdio da je BiH diskriminirala Svetozara Pudarića u svezi s pravom na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda s teritorije Federacije BiH. Podsjetimo, on se kandidirao na općim izborima 2018.  za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, ali je njegovu je kandidaturu odbilo Središnje izborno povjerenstvo BiH jer se kao Srbin s mjestom boravka u Federaciji BiH ne može kandidirati na tu poziciju, na koju se može kandidirati samo onaj tko ima mjesto boravka u Republici Srpskoj.

Ovime, zapravo, Europski sud za ljudska prava još jednom odlučio kako je Ustav BiH, koji je i sastavni dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg pod nazivom Daytonski mirovni sporazum, diskriminatoran.

Podsjetimo tako na presude ‘Sejdić-Fin’, ‘Zornić’, ‘Pilav’, ‘Šlaku’, ‘Pudarić’,  koje su obvezale državu BiH na usklađivanje pravnog sustava, odnosno, uklanjanje ustavnih zapreke za uspostavljanje izbornog sustava bez etničke diskriminacije. I svaka od njih nosila je poruku nedemokratskioh izbora.

Ustav BiH, u članku V kaže: “Predsjedništvo BiH se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa teritorije Republike Srpske.

Već sada se mogu čuti komentari kako je ovo “Komšićev plan za izbor srpskog člana Predsjedništva”  zbog apsolutne brojčane dominacije bošnjačkog stanovništva u BiH, a koju je upravo Komšić,  kao Hrvat iz FBiH iskoristivši glasove Bošnjaka za četiri mandata u Predsjedništvu BiH, ali i jer je apelaciju sudu u Strasbourgu uputio njegov savjetnik Slaven Kovačević. Činjenica je da Komšić nije prekršio Ustav, ali vještom manipulacijom iskoristio je tu mogućnost i značajno doprinio permanentnoj političkoj krizi u BiH.

S druge strane, iako Komšić u Predsjedništvu sjedi već četvrti mandat, nitko od hrvatskih predstavnika nije se “sjetio” uputiti apelaciju Europskom sudu za ljudska prava. Također, činjenica je da su očito diskriminirani svi Srbi u FBiH, kao i svi Hrvati i Bošnjaci u RS-u, i to upravo iz istih razloga, što vodi zaključku – dubiozi demokracije.

/Desk/

Objava JOŠ JEDNA U NIZU – Sud u Strasbourgu presudio u korist Slavena Kovačevića, Komšićevog savjetnika: Prekršena mu prava kao Srbina iz FBiH, ‘BiH jedna izborna jedinica, izbori nedemokratski’ pojavila se prvi puta na Republika.

U pitanju je prvo suđenje Mamiću i ostalima zbog izvlačenja novca iz Dinama. Zdravko Mamić je kažnjen sa šest i pol godina zatvora, njegov brat Zoran s četiri godine i dva mjeseca, dok je Pernar dobio tri godine i dva mjeseca zatvora.

Damiru Vrbanoviću koji je također bio kažnjen, pravomoćnu presudu od tri godine zatvora ukinuo je Ustavni sud RH. Zaključili su da nije imao pravedno suđenje jer je Mamić podmitio suce. Taj isti argument Mamićima i Pernaru nije prihvaćen. Sada o svemu tome raspravlja Europski sud za ljudska prava, piše Telegram.

/Desk/

Objava Pokrenut postupak – Mamić tužio Hrvatsku sudu u Stasbourgu pojavila se prvi puta na Republika.

Mamićeve odvjetnice Sandra Marković i Lidija Horvat podnijele su u utorak tužbu Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP) u njegovo ime zbog povrede prava na pravično suđenje, kršenja presumpcije nedužnosti te nezakonitog oduzimanja imovine od njegove supruge koja je u srpnju 2021., nakon sklapanja Sporazuma o namirenju s tužiteljstvom, uplatila u državni proračun 44,5 milijuna kuna.

Bivši čelnik Dinama namjerava dokazati nepravednost suđenja tvrdnjom da su suci, koji su protiv njega vodili postupak na osječkom Županijskom sudu, sada pod Uskokovom istragom zbog primanja mita.

Ustavni sud odbio je nedavno Mamićevu tužbu uz obrazloženje da je sam korumpirao suce pa se stoga ne može žaliti na njihovu pristranost budući da ranije nije ništa poduzeo protiv tih sudaca.

Mamićeva odvjetnica Sandra Marković je podsjetila da je Ustavni sud krajem ožujka odbio ustavne tužbe Zdravka i Zorana Mamića, dok je isti sud usvojio ustavnu tužbu bivšeg izvršnog direktora Hrvatskog nogometnog saveza Damira Vrbanovića koji je s Mamićima pravomoćno osuđen u istom predmetu.

Ustavni sud je ukinuo pravomoćnu presudu kojom je Vrbanović osuđen na tri godine zatvora te je naložio da mu se sudi ponovno, ali pred drugim sudom, a ne pred osječkim Županijskom sudom koji je njemu i Mamićima te porezniku Milanu Pernaru izrekao osuđujuće presude.

Ustavni sud je, prema pisanju medija, odlučio ustavne tužbe svih osuđenika koji su ih podnijeli u ovome predmetu tretirati zasebno pa će se u ponovljenom postupku suditi samo Vrbanoviću i to za zloporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju.

Pernar jedini iz tog predmeta u zatvoru

Presuda protiv Vrbanovića je, kao i presuda protiv Pernara, Zdravka Mamića i Zorana Mamića osuđenog na četiri godine i osam mjeseci zatvora, postala pravomoćna u ožujku 2021. no dok su Mamići prebjegli u BiH čije državljanstvo imaju, Vrbanović je u nešto manje od godinu dana, od kada je prvi puta bio pozvan na odsluženje trogodišnje zatvorske kazne, uspio izboriti pet odgoda odlaska u zatvor zbog zdravstvenog stanja.

Pernar se jedini od osuđenika iz toga predmeta nalazi na izdržavanju zatvorske kazne i to nakon što se sam javio u zatvor.

Braću Mamić čeka još i suđenje za aferu Dinamo 2 u kojem je optužnica podignuta, a obojica su i pod istragom zbog podmićivanja sudaca Županijskog suda u Osijeku. U tom im je predmetu određen istražni zatvor što omogućuje da se zatraži njihovo izručenje barem za taj predmet.

Braći Mamić sudit će se u aferi Dinamo 2 u odsutnosti u Osijeku i to nakon što je odbijen zahtjev njihovih branitelja da se predmet izmjesti na zagrebački Županijski sud.

/Desk/

Objava Zdravko Mamić tuži Hrvatsku sudu u Strasbourgu zbog, smatra, nepravičnog suđenja pojavila se prvi puta na Republika.

Sudska odluka uslijedila je nakon zahtjeva dvojice bivših pripadnika HVO-a čije je slučajeve sud u Strasbourgu spojio jer se radilo o istovrsnoj tematici. Obojica bivših pripadnika HVO-a bili su ranjeni prilikom ratnih operacija u Bosni i Hercegovini. Međudržavnim sporazumom o suradnji između RH i BiH koji je stupio na snagu 1. srpnja 2006. regulirana su prava žrtava rata iz reda HVO-a.

Tim sporazumom bilo je predviđeno da Hrvatska isplaćuje članovima HVO-a mirovine kao i razliku između mjesečnog iznosa invalidnine koji dodjeljuje nadležno tijelo BiH i invalidske mirovine na koju bi imali pravo temeljem hrvatskih propisa.

Vlada RH je 12. listopada 2016. donijela odluku prema kojoj se isplata mirovina članovima HVO-a, počevši od zaostalih obveza za 2007. i za svaku sljedeću godinu, trebala isplaćivati nakon osiguranja dovoljnih novčanih sredstava u državnom proračunu za sve korisnike u određenoj godini. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) je toj skupini korisnika priznao pravo na invalidske mirovine koje su im redovito isplaćivane, no zaostale dospjele obveze od srpnja 2006. do listopada 2008. nisu im odmah isplaćene.

Premda je u međuvremenu HZMO podnositeljima podmirio sve dospjele obveze, Europski sud je sukladno svojoj dobro utvrđenoj praksi ponovio da se kašnjenja u izvršenju pravomoćnih sudskih ili upravnih odluka ne mogu opravdati nedostatkom novčanih sredstava u državnom proračunu, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Budući da su isplate invalidskih mirovina izvršene tek protekom razdoblja od devet godina od priznanja prava, a uzevši u obzir da je Europski sud i puno kraća razdoblja neisplate smatrao pretjeranima, sud je utvrdio povredu Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na oba podnositelja. Na ime nematerijalne štete jednome je dosuđena naknada od 5000 eura, a drugome od 6000 eura, dok će obojica dobiti i po dvije tisuće eura za sudske troškove, javlja HINA.

/Republikainfo.com/

Objava Dva pripadnika HVO-a tužili Hrvatsku sudu u Strasbourgu zbog kašnjenja isplate mirovina – i dobili pojavila se prvi puta na Republika.

Pandemija koronavirusa dovela je u tešku situaciju brojne stomatologe u BiH koji su zbog mjera zaštite i odluke Federalnog stožera civilne zaštite od 18. ožujka zatvorili ordinacije. Bh. zdravstveni sustav opet počinje raditi u punom opsegu, ali ne i stomatolozi, piše Akta.ba.

Naime, Federalni stožer civilne zaštite donio je 29. travnja 2020. godine naredbu kojom se menadžmentu zdravstvenih ustanova, bez obzira na oblik vlasništva, naređuje da obavljanje zdravstvene djelatnost za koju su registrirani, uključujući u ovo i bolničku i izvanbolničku zdravstvenu djelatnost (specijalističko-konzultativnu zdravstvenu djolatnost), organiziraju sukladno epidemiološkoj situaciji COVID-19.

Navedeno se odnosi i na nositelje privatne prakse, izuzev stomatoloških ordinacija čime je produžena zabrana rada privatnim stomatološkim ordinacijama.

Pacijentima, odnosno korisnicima usluga u zdravstvenim ustanovama, naređeno je da se pridržavaju propisanih higijensko-epidemioloških mjera, održavanje propisane fizičke distance, te nošenja zaštitnih maski.

Povodom naredbe o produženju zabrane rada privatnim stomatološkim ordinacijama, reagirala je Stomatološka komora Federacija, tražeći da pod hitno preispitaju svoju odluku.

“Ovom odlukom izravno doprinosite gašenju privatne stomatološke službe u FBiH. Zanemarili ste činjenice da je privatni sektor dominantniji u svakom pogledu od javnog sektora, materijalno, brojčano i kadrovski! Privatni sektor ne traži milostinju, traži samo svoje ustavno pravo na rad. Ukoliko ne preispitate svoju odluku po hitnom postupku, privatni sektor će tražiti zaštitu svojih prava pred Ustavnim sudom BiH i Sudom za zaštitu ljudskih prava u Strasbourg-u”, navodi se u reagiranju koje potpisuje prof dr. Mirsad Tokić, predsjednik Stomatološke komore FBiH.

Prof.dr. sc. Adem Salihagić, predsjednik Udruge doktora stomatologije privatne prakse u FBiH u svom reagiranju nadležanim istitucijama navodi kako zabrana traje počevši od 18.03.2020. godine, s neizvjesnošću okončanja, a donesena je po preporuci SZO, na osnovu Naredbe Kriznog stožera FBiH.

“Naša profesija predstavlja jednu od najvećih opasnosti za prenošenje virusa Covid-19. Na području Federacije FBiH ima više od 2.000 privatnih registrovanih stomatoloških ordinacija, s oko 6.000 uposlenih doktora stomatologije, asistenata, zubnih tehničara, sestara, rtg tehničara i nemedicinskog kadra. Nameće se pitanje kako hitno pomoći vlasnicima privatnih stomatoloških ordinacija kako ne bi došlo u pitanje otpuštanje zaposlenih?”, ističe on, dodajući kako mole nadležne da i oni budu uključeni u razmatranju novonastalih problema zajedno s ostalim djeltnostima kojima je zabranjen rad.

/Republikainfo.com/

Objava Stomatolozi će tužiti FBiH zbog kršenja ljudskih prava – svima odobren rad, njima ne pojavila se prvi puta na Republika.