Međutim, dok traju vrlo ozbiljne optužbe s Lučićeve strane prema predsjedniku HDZ BiH Draganu Čoviću na koje on tradicionalno ne odgovara, ali što ne znači da odgovora neće biti i to “proporcionalno žestoko”, čini se kako će ovi izbori pokazati i nešto drugo – koliko, zapravo, na birališta izlaze Hrvati, Srbi, Bošnjaci i ostali, te koliko ih, zapravo, ima. Ono što je najznačajnije, dati će i predodžbu izbornih malverzacija tijekom proteklih godina. Ovi pokazatelji mogli bi biti katastrofalni.

Kod Hrvata se očekuje najveći podbačaj izlaznosti?

Uvođenjem novih tehnologija u izborni proces značajno bi se mogla smanjiti mogućnost izbornih manipulacija i to je jedan od glavnih uzroka otpora pojedinih političkih stranaka na njihovu primjenu.

Neki od dobro upućenih u izborna, a ponajviše u poslije izborna događanja jer u BiH, na žalost, još uvijek vrijedi pravilo da „ne pobjeđuje onaj koji ima najviše glasova, nego onaj koji broji“, ističu kako će na ovim izborima biti više od 20 posto manje glasača Hrvata, kao i značajno manje glasača Srba (time se prvenstveno misli na Srbe u entitetu Republika Srpska), kao i da će Bošnjaci približno zadržati izlaznost svojih birača.

Ovo su tvrdnje o kojima zaista vrijedi razmisliti, a koje će se, u konačnici, nakon izbora pokazati jesu li bile točne ili približno točne.

Ipak, ove procjene su sljedeće – za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a pri tom se misli na kandidata Petorke Zdenka Lučića i kandidatkinju HDZ-a, odnosno HNS-a, Darijanu Filipović očekuje se da zajednički ne mogu „dobaciti“ više od 140.000 glasova. Ovu brojku Filipović i Lučić bi trebali dijeliti po rezultatima izbora. Podsjetimo kako je Borjana Krišto na izborima za hrvatskog člana Predsjedništva prije četiri godine osvojila 180.255 glasova. Ova brojka, sve su (ne)prilike, bit će nedostižna.

Pri tom niti kandidat Demokratske fronte Željka Komšića neće ni približno postići brojku kakvu je sam Komšić postigao na izborima 2022. godine kada je osvojio 227.540 glasova. Za njega se procjenjuje da, ukoliko osvoji i, za njega vrlo visokih 150.000 glasova, mogao bi, kao i njegov stranački šef, zasjesti u hrvatsku fotelju u Predsjedništvu. Teško da bi i Komšić ponovio svoj vlastiti rezultat, što iz zasićenosti njegovom populističkom politikom koja nije dala nikakve obećane rezultate, a što iz činjenice da je veliki broj Bošnjaka progledao o opasnostima koje sami sebi prskrbljuju njegovim izborom.

Bošnjaci će potvrditi svoju brojnost

Što se tiče izbora za srpskog člana Predsjedništva, gdje se također očekuje okršaj – SNSD-ova kandidatkinja i aktualna članica Predsjedništva iz RS-a Željka Cvijanović, prema analitičarima, osvojiti će oko 10 posto manje glasova nego na izborima prije četiri godine kada je pobijedila s 327.720 glasova. Čak i taj pad, prema njima, izgledno će joj osigurati pobjedu zbog usitnjavanja glasova njezinih protukandidata.

Na koncu, vrlo zanimljivo će biti i kod izbora za bošnjačkog člana Predsjedništva – gdje u utrku ponovno ulazi predsjednik SDA Bakir Izetbegović. Kako se već odavno vidi po političkoj retorici, jasno je kako SDA polaže velike nade za povratak na vlast, pa tako i za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Istodobno, jasno je i kako stranke Petorke (SDP-NiP-NS) neće tako lako odustati od sigurnosti i topline fotelja vladajućih.

S obzirom na to, bošnjačke stranke zasigurno će animirati bošnjačke birače na izlazak na izbore te brojke poput nešto više od 330 tisuća glasova koliko je prošlih izbora osvojio Denis Bećirović ili 214.412 koliko je osvojio Izetbegović, neće biti nedostižne. I to jedino zahvaljujući daleko većom brojnošću bošnjačkog biračkog tijela.

Sve ovo otvoriti će i nova pitanja. I to vrlo ozbiljna. No, pitanje je hoće li to uistinu biti otvaranje ozbiljnih pitanja opstanka Hrvata kao konstitutivnog naroda u BIH, koji će ovim izborima potvrditi svoju malobrojnost, a što će nedvojbeno ponovno potencirati bošnjački korpus.

Ili će to ponovno biti samo sušta želja za svakom foteljom u vlasti, bez istinskih analiza i poteza kojima bi se opstojnost Hrvata u BiH zajamčila za sljedeće generacije. Jer, iako se uz pomoć susjedne Hrvatske, grade mnoge nove škole, kulturni centri i vjerski objekti, ti svi objekti bi za nekoliko desetljeća (jedne ruke) mogli biti prazni zidovi.   

/Desk/

Objava Što će o malverzacijama otkriti suvremene tehnologije na listopadskim izborima – Hrvata puno manje, ‘podbaciti’ će i Srbi, a Bošnjaci tradicionalno ‘na zadatku’ pojavila se prvi puta na Republika.

Ovim aktima izražena je odlučnost naroda BiH da “njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, da bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata.

Ideja ZAVNOBiH-a je ugašena

Na žalost, iako se mnogi i danas zaklinju na vjernost ovoj ideji, ona se sve više gasi i sada je samo perfidni politički folklor na koji se pozivaju svi političari, a posebno najmnogobrojnijeg naroda u BiH, bez iskrene namjere. Ali, kako bi do kraja bilo jasno, slično bi se ponašali i predstavnici bilo kojeg drugog većinskog naroda u BiH kada bi imali komfor većine.

Srbi u Republici Srpskoj, a ostali po potrebi popunjavanja nacionalnih kvota

Srbima je Daytonom ekskluzivno osiguran “njihov” dio BiH, osvojen u prošlom ratu i skoro očišćen od Bošnjaka i Hrvata koji su ubijani i protjerani. Taj etitet zove se Republika Srpska, što je jasna poruka tko na isti polaže ekskluzivno pravo. Pri tom je zbunjujuće kako sami naziv entiteta ne podiježe kršenju Ustava BiH, a podliježe, primjerice, 0bilježavanje Dana Republike Srpske na datum 9. siječnja, kada se obilježava i Krsna slava, a što je Ustavni sud ocijenio neustavnim je diskriminira nesrpsko stanovništvo u RS-u. Unatoč povijesnoj činjenici da je 9. siječnja 1992. godine tadašnja Skupština srpskog naroda u BiH, izglasala  Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH, kao neovisne cjeline unutar BiH. Venecijanska komisija je 2013. godine uputila službeni stav Ustavnom sudu BiH, smatrajući da 9. siječanj, koji se obilježava kao Dan Republike i Krsna slava, nosi moguću diskriminaciju nesrpskog stanovništva, Bošnjaka i Hrvata. To je dugogodišnji, neriješeni prijepor koji svake godine mjesecima služi za pojačavanje nacionalističkih tenzija, novih uvrjeda i blokada. Pri tom, Srbi izvan RS-a, kao i Ostali, u većini, “osuđeni” su na popunjavanje nacionalnih kvota, kao uostalom i Bošnjaci i Hrvati i Ostali u RS-u.

Srpsko vodstvo, ali i većina oporbenih srpskih stranaka ne želi se pomiriti s presudom Međunarodnog suda u Haagu koji je presudio da je srpsko vodstvo u prošlom ratu nad bh Bošnjacima izvršilo genocid. Posebno neprihvatljivu retoriku provodi predsjednik SNSD-a i bivši predsjednik RS-a, posebno uvrjedljivu prema Bošnjacima, želeći stvoriti narativ kako se u BiH radi o “vjerskom sukobu kršćana i muslimana”

Najveća odgovornost na Bošnjacima

Bošnjacima i Hrvatima određen je drugi dio BiH pod imenom Federacija BiH gdje prvi svojom brojnošću i pod krinkom “građanstva” godinama žele osigurati dominaciju nad daleko malobrojnijim Hrvatima. To bošnjački lideri uopće više ni ne kriju, što je igra na vrlo opasnu i ne fer kartu.Nei od njih sada uvode termin “proporcionalne diobe vlasti”, što je po onoj staroj “nije šija nego vrat”. To stvara ogromnu frustraciju kod hrvatskih političkih predstavnika koji su prepozali kako će, unatoč što su po Ustavu konstitutivan narod, ukoliko se obistini takvo “građansko uređenje”, uskoro biti minoran udio u vlasti.

No, Bošnjaci kao najbrojniji u BiH, do sada nisu pokazali razinu vizionarstva u opstanku Bosne i Hercegovine, ne žele učiniti sve kako bi se Hrvatima vratio osjećaj ravnopravnosti te smatraju da su ionako “previše dali Hrvatima”, ističući njihovu malobrojnost, smatrajući kako Hrvatima “treba dati” recipročno u odnosu na njihov broj prema popisu stanovništva, a ne isto onoliko koliko im kao konstitutivnom narodu, bez obzira na brojnost, pripada.

To bi bh Hrvate, kod kojih postoji ideja državotvornosti i opstanka BiH, moglo prisiliti na drastične korake. Upravo ovakav stav Bošnjaka natjerao je Hrvate, prvenstveno najjaču političku opciju HDZ BiH, na politički neprirodnu koaliciju sa SNSD-om i Miloradom Dodikom, bez obzira na agresiju i zločine koje je Srbija pričinila prema Hrvatskoj. Ovaj savez Čoviću se često spočitava te ga se rijetko može vidjeti na godišnjicama obilježavanja stradanja Hrvata u Hrvatskoj.

U ovom kontekstu vrlo značajno je za podsjetiti da su se Hrvati, prvo Washingtonskim sporazumom iz 1994., a potom i Daytonskim iz 1995. odrekli nekadašnje Hervatske republike Herceg Bosne u korist Federacije, a potom i države BiH. To je bio ogroman korak u izgradnji današnje BiH i jasan znak kako Hrvati biti dio BiH. I danas je pitanje bi li na ovakav korak  pristao bilo koji bošnjački ili srpski političar.

Ali, na koncu, razumljiva je frustriranost i Bošnjaka koji su najbrojniji, a opet svedeni na “samo” dijeljenje političke ravnopravnosti s najmalobrojnijima. Upravo u tome je i najveća odgovornost Bošnjaka kako najmnogobrojnijeg naroda na očuvanju multietnične BiH, onakve kakvu navode da ju zagovaraju na temeljima ZAVNOBIH-a – jednakost, a ne stvaranje većinski bošnjačke države pod krinkom građanstva ili “proporcionalnosti”. Kao, primjerice i naziv SNSD (Savez nezavisnih socijal-demokrata), koji zastupa izrazito nacionalističke stavove.

Čega se Hrvati boje

Hrvati, iako najmalobrojniji, zahvaljujući Ustavu i Daytonskom mirovnom sporazumu imaju zaštitu kao ravnopravan i konstitutivan narod te tako i značajne poluge u vlasti kojima žele politički prisiliti Bošnjake da im prestanu zadirati u njihova prava i birati im njihove predstavnike. Najviše ih iritira izbor Željka Komšića (DF) za hrvatskog člana Predsjedništva BiH velikom većinom bošnjačkih glasova. Tu su Bošnjaci egzaktno potvrdili kako, zahvaljujući svojoj mnogobrojnošću, mogu izabrati dva člana Predsjedništva BiH. I na tome i dalje ustraju iako je to jedan od ključnih povoda bošnjačko-hrvatskih prijepora.

Hrvati ističu kako građanska država nije loša ideja, no da je to utopija s obzirom na neskrivene težnje Bošnjaka koji igraju na kartu brojnosti, strpljivo računajući na hrvatski, demografski slom koji će ih dovesti do razine nacionalne manjine. Hrvati zbilja i idu tim putem – iseljavaju se, natalitet im opada, nisu uspjeli izgraditi istinsku političku pluralnost. Tijekom svakih izbora za, primjerice, člana Predsjedništva BiH, političke stranke s hrvatskim predznakom prisiljene su na dogovor o jednom zajedničkom kandidatu, iako bi neke željele izaći sa svojim kandidatom. Jednostavno, bošnjačka politika ne dopušta istinsku političku pluralnost Hrvata jer svako rasipanje glasova pogoduje Bošnjacima koji im lakše izabiru predstavnika u Predsjedništvu. Ovo posebno pogoduje HDZ-u BiH koji ima argument za dominaciju nad ostalim hrvatskim političkim strankama, time želeći zadržati i poziciju najjače stranke. I to je, pojednostavljeno, taj začarani krug između Bošnjaka i Hrvata.

Zašto se ‘građani’ se izjašnjavaju kao Bošnjaci

Naime, dovoljno se prisjetiti na sljedeće podatke: prema posljednjem popisu stanovništa iz 2013. godine, 50,11 posto stanovnika izjasnilo kao Bošnjacima, njih 30,78 posto izjasnilo Srbima, a Hrvatima 15,43 posto. Nacionalno se nije izjasnilo 0,77 posto stanovništva, dok je manje od tri posto u kategoriji ‘ostalih’, u što ulaze pripadnici 17 nacionalnih manjina te druge etničke skupine.

Pitanje iskrenosti jednih i bojazni drugih u zagovaranju građanske države je vrlo jednostavno – Nacionalno izjašnjavanje velike većine Bošnjaka koji zagovaraju građansku državu i očita malobrojnost Hrvata koji smatraju da će biti potpuno istisnuti i bilo kakvog političkog života i odlučivanja u BiH.

MASKE SU ODAVNO PALE Izetbegović, koji je “naslijedio stranku od svog oca”, na arapskoj televiziji pozivao islamske zemlje da se u BiH suprotstave Zapadu, a izrekao je i baljezgarije o povijesti

Da sve bude dodatni apsurd i kaos, je činjenica kako ni Srbi, ni Bošnjaci, ni Hrvati, a ni ‘ostali’, nemaju potpunu ravnopravnost u današnjoj BiH, Srbi u Federaciji, a Bošnjaci i Hrvati u RS-u i to najbolje pokazuju presude za Suda za ljudska prava u Strasbourgu.

No, i tu se pokazuje vrlo kompleksno pitanje za BiH – kao u posljednjem slučaju Slavena Kovačevića, aktualnog savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića (predsjednika DF-a kao političkog partera SDA najjače nacionalne stranke Bošnjaka u BiH), a koji je izabran velikom većinom bošnjačkih glasova u Predsjedništvo BiH.

Naime, Kovačević, koji ima dugogodišnju istaknutu političku karijeru, smatrao je kako su mu uskraćena prava. Licemjerje u BiH nije rijetkost, te se Kovačević neko izvjesno vrijeme izjašnavao kao Hrvat kada je za njegovu političku poziciju to bilo potrebno, dok je sada ‘Ostali’. Istodobno, on posjeduje i državljanstvo Republike Hrvatske, kao i mnogi istaknuti bh političari Bošnjaci. (Podsjetimo, hrvatsko državljanstvo ima i bivša ministrica vanjskih poslova Bih Bisera Turković). No, unatoč svemu, Kovačević je tvrdio kako je diskirminiran, umjesto da se od istog traži odgovornost zbog manipulacije i populizma. Europski sud za ljudska prava presudio je kako on nije diskriminiran.

Upravo ovakvi primjeri pobuđuju sumnje kod Hrvata u iskrenost zagovaranja građanske države. Primjerice, različita izborna pravila za pojedina područja gdje birači imaju “ugodnost” glasanja jedan čovjek-jedan glas, a druga, ako to nije u interesu ne: u Mostaru postoje izborne jedinice, nacionalna veta i kvote, u Travniku ne, itd.

Model RS-a i u Federaciji?

Iako izgleda da su Hrvati ravnopravno zastupljeni u institucijama RS-a, mora se priznati istina – to je samo zbog dobrih političkih odnosa Dodik-Čović, tako da Srbi u RS-u ima “svoje” HDZ-ove Hrvate. Međutim, to su više politički fikusi koji malo o čemu istinski odlučuju, ali daju privid zastupljenosti Hrvata u vlasti RS-a.

Brutalna je činjenica da bi ‘građanska Federacija’ ili neka buduća BiH s građanskim uređenjem, zapravo bila preslik RS-a – Hrvati bi u većinski bošnjačkoj državi bili “nužni fikusi”.  Kao što je pjevao vječni Balašević,  princip je isti – sve ostalo su nijanse.

Pri tom je česta “praksa” u Federaciji  manipulacija nacionalnošću kako bi se došlo do političke fotelj – tako da, primjerice,  Bošnjaci imaju “svoje” Hrvatse i Srbe, kao i Hrvati  “svoje” Srbe kako bi se ispunila nacionalna kvota zastupljenosti, a dobila još jedna stranačka fotelja.

Nakon toliko godina koje su donijele i jedan od najkrvavijih ratova na području Europe i strašnu činjenicu počinjenog genocida, danas ni traga od ideje koja bi trebala biti nit vodilja i za obilježavanje Dan državnosti – BiH kao ekskluzivno ničija, ali istodobno svačija.

(Republika/V.S.H.)

Objava Dan državnosti BiH – mrtva ideja o ravnopravnosti Srba, Muslimana i Hrvata, ničijoj, a svačijoj zemlji pojavila se prvi puta na Republika.

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS), a koji za sebe smatra kako nije bivši, putuje po Rusiji i u Moskvi se sastaje s najvišim dužnosnicima te zemlje te opetovano se nastavlja dodvoravati ističući kako “RS podržava specijalnu vojnu operaciju Rusije u Ukrajini”, kao i da “Zapad u BiH i nad Srbim provodi maligni utjecaj”.

Dodikovo ulizivanje najvišim ruskim dužnosnicima izjavama podrške ruskoj agresiji, napadima i optužbama prema ‘Zapadu’ i to upravo kada ruski dronovi “slučajno” umjesto nad civilnim stanovništvom Ukrajine, završavaju u zračnom prostoru Poljske te budu povod, prvi put, polijetanja obrambenih NATO i poljskih zrakoplova, u najmanju ruku je kardinalno štetno za cijeli srpski narod u BiH, piše Dnevni list.

„Kriv Zapad“

Dodik, jučer na sastanku s tajnikom Vijeća za nacionalnu sigurnost Rusije Sergejom Šojguom te s Jurijem Ušakovom, savjetnikom ruskog predsjednika Vladimira Putina, a dan prije s ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom, između ostaloga, kaže: “Svjesni smo kako postoji malgini utjecaj Zapada na Balkan i postoji opasnost da srpski narod prođe još gore. Srpska podržava napore Rusije da osigura svoj status kroz Specijalnu vojnu operaciju koja je iznuđena ponašanjem Kijeva i zapadnih zemalja koje su se preko Ukrajine željele obračunati s Rusijom. Svjedočimo da je ta operacija uspješna i napreduje, radujemo se tome i podržavamo te napore”.

“Zapadnjaci i dalje pokušavaju eliminirati svakog tko im nije po volji, posebice (to čine) Njemačka i Britanija. Oni žele završiti nezavršen posao na Balkanu i sankcionirati svakoga tko im nije po volji”, izjavio je prijetvorno i dodvoravajući se Dodik.

Upravo njegovi potezi i izjave doprinose anatemiziranju srpskog naroda koji bi, kako kaže, “mogao proći još gore”. I to upravo zbog njegovih osobnih interesa, a ne ‘Zapada’. Bivši predsjednik RS-a egzaktan je primjer osobe koja će, po svaku cijenu, učiniti sve kako bi spasila svoje osobne interese, skrivajući se iza vlastitog naroda i stavljajući ga na štit – okriviti će sve za svoj položaj, bez atoma samokritičnosti.

Dok za svoje sitne političke interese nastavlja oštro optuživati Zapad za posljedice svojih promašenih političkih poteza, izazivajući pozornost i šireći utjecaj Rusije u destabilizaciji Europe, Balkana, a posebno BiH, Dodik, očekivano, uopće ne razmišlja o stotinama tisuća Srba koji žive na tom “malignom Zapadu”.

Koliko Srba živi u Rusiji ili Bjelorusiji?

Prema neslužbenim procjenama koje su objavili srbijanski i bh mediji, u Rusiji živi oko 15.000 ljudi srpskog porijekla, iako se, prema službenom popisu, navodi broj od 2.500. Čini se da Srbi nerado idu na rad i baš ne žele živjeti u Rusiji?

Protiv Njemačke, a u Njemačkoj živi i radi najviše Srba

Dok Dodik nastavlja optuživati OHR i “njemačkog turistu”, kako zove visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, vrijeđati međunarodne dužnosnike, skandalozno protjeravši iz RS-a njemačku ministricu za pitanja Europe i klime Annu Lührmann i austrijsku šeficu diplomacije Beate Meinl-Reisinger itd., njemu i njegovim najbližim suradnicima zabranjen je ulazak u Austriju i Njemačku.

No, upravo u ove dvije zemlje živi Srba skoro onoliko koliko i u RS-u. Prema informacijama njemačkog ministarstva vanjskih poslova, u Njemačkoj živi i radi između 400.000 i 800.000 Srba, a u Austriji njih 121.643, koliko i u Švicarskoj.

Prema službenim rezultatima popisa SAD-a iz 2020 godine, tu je živjelo 193.844 Srba koji su se tako izjasnili, u Velikoj Britaniji nešto više od 80.000, u Švedskoj oko 30.000 Srba, dvostruko više nego u Rusiji primjerice ako ćemo računati i porijeklo, a u Norveškoj oko njih 10.000. U Mađarskoj je oko 17.000 Srba, Sloveniji oko 40.000, a u Australiji oko 95.000 ima srpsko porijeklo.

I dok se Srbi, kao Europljani i “zapadnjaci”, trbuhom za kruhom iseljavaju u tu istu Europu i ‘Zapad’, Dodik u Moskvi taj ‘Zapad’, čiji su značajan dio upravo i Srbi koji izbjegavaju Rusiju kao mjesto dobrog življenja, naziva “malignim utjecajem”.

Ovakvim potezima i političkim djelovanjem, nedvojbeno je, Dodik nanosi nemjerljivu štetu upravo svom narodu, Srbima koji sa svojim obiteljima žive razasuti diljem zapadnog svijeta, vrijedno rade i plaćaju poreze državama koje su postale njihov drugi dom.

Svojim istupima Dodik nanosi nemjerljivu štetu prvenstveno Srbima u Republici Srpskoj, ali i žiteljima srpske nacionalnosti u cijeloj BiH, što je ravno nacionalnoj izdaji. Očito je da svi njegovi potezi pogoduju širenju ruskog utjecaja i nestabilnosti, ne samo u BiH nego i u Europi. Samo je pitanje koliko će nacionalno sramoćenje tolerirati njegov vlastiti narod.

/Desk/

Objava Dodik u Rusiji: Dodvoravanje Moskvi, optužbe Zapadu i sramoćenje Srba pojavila se prvi puta na Republika.

Korisnici društvenih mreža prenose objavu čiji je autor Veljko Mladenović, a na temu Oluje i agresije na Hrvatsku.

Iako Mladenović ima 3,3 tisuće pratitelja, o njemu nema puno informacija. No, on na svom profilu piše:

“Ja sam ovde da komentarišem iz svoje vizure i svog osećaja za pravdu i moral, a ne da se dodvoravam bilo kome! Izbegavam konflikte sa sagovornicima, jer smatram da svako ima pravo da iznese svoj stav. Oni koji to ne razumeju i koriste priliku za vređanje umesto da razumno demantuju moje pretpostavke i ne zaslužuju da im se obraćam. Projektovanje je poznat mehanizam u psihologiji i nije moja krivica, kad neko misli da se prepoznao u mom postu i onda projektuje svoje frustracije na mene! Svakome dajem priliku da brani svoj stav i obori ili podrži moj, ali ne mogu da utičem ni na koga dal će to raditi pameću i logikom ili vređanjem i mržnjom! Do vas je, nije do mene! :-)”.

Njegov komentar prenosimo u izvornom obliku i na srpskom jeziku, kako autor i piše:

“Autoput Zagreb-Beograd u dužini od 382 km, otvoren je 27. jula 1950. godine. Bilo je to vreme kada su putevi spajali a onda su došle devedesete, pa su tim autoputem krenuli, u jednom pravcu tenkovi a u drugom traktori.

Prvi tenkovi u SFRJ su na jedan narod od WWII izvedeni 1991. u Beogradu. Sve ostalo je bilo samo posledica te odluke.

Da 91g. nismo išli hrvate napadati tenkovima nebi 95g. bežali na traktorima.

Juče je u Sremskim Karlovcima obeležavana “Oluja”. Feštu je pravio isti onaj saučesnik u progonu i radikal koji je uz Slobu i Šešelja, srbima obećavao kuće proteranih Hrvata iz Vojvidine i Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica granicu.

“Dragi moji Srbi..”

Dragi moji srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardovali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, proterali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku… Ove slike proteranih Srba su tužne i bolne, ali prstom treba uperiti u drugom pravcu.

Šta bi ste rekli o Nemcima kada bi gledali slike i snimke njihovih izbeglica posle WWII, šta bi ste rekli kada bi oni krivili druge za svoju tragediju?! Rekli bi ste: “NE sami ste krivi, podržavali ste Hitlera i radili zločine, zato su Vam se desile izbeglice…”

Isto kao i nama 95te.

98% Srba je podržavalo Miloševića.

Shvatate li razmere nenormalne politike Beograda iz 90-ih?

Znate li da dokle god mi sami ne osudimo naše zlotvore i zabranimo im bavljenje politikom, javno istupanje i bavljenje državnim funkcijama, od srbije nikada ništa neće biti. Nema, to nije popularno, to je obavezno…

Da Srbija ima državnike i političare sa vizijom ne bi na skupovima povodom “Oluje” prognanom i unesrećenom narodu pričali laži i zablude, već bi rekli surovu istinu: “Politika srpskog nacionalizma Vas je dovela tu gde jeste. Prevareni ste. Poraženi ste…”

Srbija se nije suočila sa bliskom prošlošću ni po jednom pitanju. Srbija nije naučila ništa ni iz jednog svog poraza. Srbija nije razumela ni svoje ni tuđe rane.

Srbija luta, boji se da se suoči sa realnošću i dalje živi u mržnji. I dan danas gradi zidove umesto mostove.

Hrvatska je nudila Z4 plan! Zašto ste to odbili? Pitajte svoje roditelje, možda znaju nešto o tome … 30 godina pokvarene ploče, i neverovatni stokholmski sindrom krajiških Srba da statiraju u Vučić – Dodikovoj sapunskoj operi

“Oluje” nikada ne bi bilo, i sve izbeglice bi živele i dalje na svojim imanjima u Hrvatskoj, da ih nisu “oslobađali” Milošević, Šešelj i Vučić, sa granicom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.

Snimano filmove “Dara iz Jasenovca”… “Oluja”… Nisam gledao ta sranja, pa da pitam … Da li je u početku filma “Oluja” prikazan Vučić dok drži miting u Glini i govori Srbima kako ne treba da prihvate plan Z4? Da li je prikazana srpska policija koja po naređenju srpskih vlasti brani nesrećnom narodu da uđe u Srbiju? Ko glumi one što naplaćuju izbeglicama vodu pored puta? Ko glumi pokojnog Babića kako pred Haškim tribunalom priznaje krivicu i traži oprost od Hrvatskog naroda, ima li te uloge u filmu?

Nije prošlo sto, nego 30 godina. Ima nas mlađih, živih i ne sasvim senilnih koji se sećamo kako ste te izbeglice dočekali, kako ste im naplaćivali vodu, kako ste mlađe izdvajali i gurali ih nazad u sukob….

Dokle god je među ovim narodom masa prevrtljivih govan@ koja bi za siću prodala i rođeno dete, čemu smo svedoci godinama, “sendvičari”, “botovi”… dotle od Srbije nema ništa.

Današnja srpska politika je ista kao 90tih, ratohuškačka, i danas još očevi planiraju “dogodine u Kninu”, “dogodine u Prizrenu”, “kad se srpska vojska na Kosovo vrati”… a onda kukate kada deca “ni kriva ni dužna” voze traktore put Bestragije, gde im naplaćujete i vodu.

Umesto što svoju rođenu decu trujete pričama o nekavim herojima, legendama, srpskom svetu…bolje bi bilo da im govorite o tome da u Evropi već 30 godina ne postoje granice i da se ljudi tamo dele uglavnom na dobre i loše a nikako po nacionalnoj, verskoj ili rasnoj osnovi.

Dragi moji srbi, dok su vam vođe takvi kao Vučić, Dodik … biće i OLUJE.

Srbiji neće biti dovoljna samo lustracija političara, već i naroda.

Narod koji se nije podigao na oružani ustanak, uhapsio svoje vođe kada su naumili da počine zločine drugima, nema pravo na odricanje od odgovornosti u tim zločinama. Vi koji ste tada podržavali Slobu, Šešelja, Vučića, Karadžića, Mladića… Vi ste krivi za ovo zlo, vaše ruke su krvavije od hrvatskih ruku, jer Vi ste učinili genocid nad svojim i tuđim narodom.

/Desk/

Objava “Dragi moji Srbi, dok su vam vođe takvi kao Vučić, Dodik… bit će i OLUJE. Srbiji neće biti dovoljna samo lustracija političara, već i naroda” pojavila se prvi puta na Republika.

“Na taj su način počinili prekršaj iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira”, objavila je policija.

Sva trojica kažnjeni su sukladno Zakonu o strancima. Općinski sud 29-godišnjaka je kaznio s 20 dana zatvora i 100 eura. Dvije godine mlađi muškarac kažnjen je s 20 dana zatvora, a 24-godišnjak je kažnjen s deset dana zatvora.

/Desk/

Objava Trojica Srba u Hrvatskoj lijepili naljepnice RS-a – Kažnjeni zatvorom pojavila se prvi puta na Republika.

Na svečanoj akademiji, između ostalih, sudjelovali su i načelnik Općine Neum Dragan Jurković, premijer Zapadnohercegovačke županije Predrag Čović, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Hercegovačko-neretvanske županije Mario Jurica, gradonačelnik Stoca Stjepan Bošković, načelnik Općine Ravno Andrija Šimunović, predsjedatelj Gradskog vijeća Ljubuškog, Tihomir Kvesić, predsjednik HKD Napredak Mostar fra Andrija Nikić i drugi.

U okviru programa akademije održana su i dva tematska izlaganja:

„Hercegovački ustanak su u lipnju 1875. podigli Hrvati Donje Hercegovine“ dr. sc. don Ivice Puljića (prezentirao prof. dr. sc. Marinko Marić) te „Tri suprotstavljene ‘istine’: interpretacija Hercegovačkog ustanka u bosanskohercegovačkim historiografijama“ Zvonimira Hercega s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
Prigodnu zahvalu i ideju projekta uputio je predsjednik Hrvatske kulturne zajednice “Troplet” Miroslav Nikolić, naglasivši važnost čuvanja sjećanja na hercegovački duh slobode. Program se u subotu i nedjelju nastavlja u Dračevu, gdje će se, uz svetu misu, polaganje vijenaca i sudjelovanje alkara i kulturno-umjetničkih društava, održati narodni sabor i tradicionalne igre – kao snažna simbolika zajedništva i sjećanja na one koji su se 1875. digli protiv nepravde.

Inače, manifestacija “Dani hercegovačkog ustanka – 150. obljetnica” održava se od 20. do 22. lipnja na području Čapljine, u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice Troplet i pod pokroviteljstvom predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare.

O Hercegovačkom ustanku

Hercegovački su Hrvati bili izlagani pritscima. Od 1852. godine Osmanlije su pokušavale graditi u Neumu, što je Habsburška Monarhija oštro sprječavala, a zauzvrat ni Turska nije dopuštala odgovarajuće popravke francuske ceste preko neumskoga područja. Od tih vremena stalno se pogoršavao položaj Hrvata u Hercegovini.

Situacija je pogodovala podizanju tenzija i ustanku. Ruska priprava za rat s Turskom 1874. godine pogodovala je ustanku. Uskoro je Austro-Ugarska poduzela prve mjere. Car i kralj Franjo Josip I. među ostalim putovao je uz hercegovačku granicu. Putovanja su bila da bi kršćansku raju uzduž granice potakao na pobunu protiv Turaka. Već proljeća 1875. počela su prva jasna govorkanja o pobuni po hercegovačkim selima. Odluka o dizanju općeg ustanka donesena je na sastancima lokalnih hrvatskih i srpskih prvaka. Hrvatska je pobuna izbila 19. lipnja, a srpska dvadesetak dana poslije.

Pritisnuti nevoljama, Hrvati donje Hercegovine digli su ustanak. Izbio je 19. lipnja 1875. godine. U Neumu je turske “kordune” razoružao Ivan (Iviša) Konjevod, a za njim se odmetnulo mnogo Neumljana i drugih seljana. Pod pritiskom drugih europskih država Austro-Ugarska je dopustila iskrcavanje turskih vojnih trupa u Kleku na svom teritoriju na vrhu neumskog poluotoka. Neumsko je područje postalo jedno od većih žarišta sukoba. Dana 4. kolovoza iskrcalo se oko 1.000 dobro naoružanih i opremljenih regularnih turskih vojnika.

Oko Velike Gospe prema njima su pošle vojne postrojbe iz unutrašnjosti koje su putem rušile, pljačkale i palile. Opustošile su područje od Hrasna do Neuma. Dopisnik engleskoga The Timesa, Amerikanac William James Stillman, je izvijestio s putovanja cestom kroz neumsko područje o spaljenoj svakoj kući pokraj puta. Hrvatski ustanici uspješno su omeli dovoz svježih turskih snaga. Ističu se bitke u Vranjevu Selu, Klepovici, Prapratnici i na Kolojanju. Jedni od vođa ustanka bili su potkomandir serdar Lazar Previšić, fra Stjepan Krešić i fra Bono Sarić.

Stoljeća nasilja i podređenosti Osmanlijama protekla su, sve do lipnja 1875. godine kad je izbio pod vodstvom don Ivana Musića izbio u Hercegovini ustanak kršćanskog stanovništva protiv osmanske vlasti. Razgovaravši s austrijskim diplomatima tražio je „da doljnja Hercegovina pane pod Austriju“.

Novu dimenziju ustanak dobio je kad su mu se pridružili i srpski seljaci.Poslije toga proširio se na veći dio najzapadnijih pokrajina Carstva, postao europski problem i osnovana je posebna komisija od predstavnika europskih vlada koja je trebala istražiti uzroke ustanka.

(Srbi inzistiraju kako su upravo oni prvi pokretači ustanka protiv Osmanlija te oko toga ni danas nema jedinstvenog stava)

Vojvoda Musić je otputovao u Beč i izborio poseban status donje Hercegovine. Postala je gotovo pa slobodni teritorij. Vojvodina Donja Hercegovina je kao praktično slobodna zemlja dočekala zaposjedanje BiH nakon Berlinskoga kongresa 1878. godine. Musićeve snage tada su odigrale važnu ulogu prigodom oslobađanja Stoca i Trebinja.

Kriza je riješena odlukama Berlinskog kongresa. Austro-Ugarska vojska ljeta 1878. godine umarširala je u BiH, gdje su naišli na otpor, osobito kod Stoca.

/Desk/

Objava U Čapljini manifestacija ‘Dani hercegovačkog ustanka – 150. obljetnica’ pojavila se prvi puta na Republika.

Ove godine Prosvetinu stipendiju primilo je 36 učenika od 6. do 9. razreda osnovne škole, 44 srednjoškolca i 81 student. Podršku za školovanje primilo je 27 učenika. Dodijeljeno je i šest posebnih stipendija za najbolje studente, kao i dvije nagrade i pomoć za djecu iz višečlane obitelji.

Svečana dodjela stipendija održana je u Sabornoj Crkvi Svete Trojice u Mostaru, a uz više od 60 donatora iz cijelog svijeta, svečanosti su prisustvovali mitropolit zahumsko-hercegovački Dimitrije, mitropolit njemački Grigorije i mitropolit dalmatinski Nikodim.

Predsjednik Organizacijskog odbora Prosvjetine stipendije “Dr. Vladimir Ćorović” i jedan od osnivača programa stipendiranja, Slavko Andrejević, rekao je da su rezultati ove stipendije potvrda devetogodišnjeg rada.

„Naša želja kada smo pokrenuli program stipendiranja bila je ostaviti iza sebe bolju, pametniju i profinjeniju generaciju Srba, a vi, naši stipendisti, pokazali ste da ste bolji od nas“, rekao je Andrejević, dodajući da se stipendija u drugom desetljeću djelovanja počinje širiti i na druga mjesta gdje su Srbi manjina.

Starješina Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru, Duško Kojić, podsjetio je na činjenicu da je prije dvije godine svečana dodjela stipendija održala u Vladičanskom dvoru u Mostaru, koji je postao premali za sve stipendiste.

„Ovaj hram nije samo mjesto molitve, već i nade. Stipendije nisu samo pomoć, one su dokaz da čak i kada nas nema puno, kada je zajednica mala poput naše zajednice u Mostaru danas, ali kada nas ima dovoljno sa srcem, možemo pomicati granice“, rekao je Kojić.

„Draga djeco, niste sami. Svaka od ovih stipendija je molitva za vas. Pažljivo nosite svoju baštinu, marljivo učite i kada dođe vrijeme, budite i vi podrška onima kojima je potrebna“, rekao je Kojić.

Predsjednica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta” Gradsku odbor Mostar, Sanja Bjelica Šagovnović, rekla je kako su organizatori ponosni što su se u Mostaru okupili mladi iz cijele Hercegovine i šalje poruka jedinstva i zajedništva.

„Danas u Mostaru ima vrlo malo Srba, ali koliko god mali bili, jako se trudimo biti prepoznati kroz naše napore i djela. Jedno od tih djela je i ovaj program, kojeg ne bi bilo da nije jedinstva“, rekla je Bjelica Šagovnović.

Naglasila je kako je posebno raduje jer ovaj program njeguje komponentu nagrađivanja najboljih, ali je i s iznimnom socijalnom osjetljivošću, što je u duhu tradicije koju je Prosvjeta počela davne 1902. godine.

„Danas se još uvijek dižemo iz pepela i malim koracima obnavljamo naše svetinje, našu kulturu i identitet, ali se nadamo da ćemo opstati i da ćemo se i u budućnosti okupljati u Mostaru zbog dobrih djela“, rekla je Bjelica Šagovnović.

Na ovogodišnjoj dodjeli stipendija, šest najboljih stipendista dobilo je posebne povećane stipendije kao motivaciju studentima za postizanje još boljih rezultata. Najbolji stipendisti su: Helena Brajić iz Trebinja, studentica treće godine Medicinskog fakulteta Vojnomedicinske akademije u Beogradu, Anja Dučić iz Trebinja, studentica magistarskog studija na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu, Jelica Vukosav iz Nevesinja, studentica magistarskog studija na Fakultetu političkih znanosti u Banja Luci, Ivana Mavrak iz Mostara, studentica treće godine studija turizma na Sveučilištu ‘Džemal Bijedić’ u Mostaru, Georgina Šipovac iz Nevesinja, studentica četvrte godine Glazbene akademije u Istočnom Sarajevu, te Miloš Šupić, student četvrte godine Pravnog fakulteta u Novom Sadu.

Dugogodišnji stipendist i daroviti matematičar Vuk Janković iz Trebinja posebno je nagrađen zlatnom medaljom na Matematičkoj olimpijadi u Engleskoj.

Dobitnik ovogodišnje nagrade za aktivizam je Goran Brborić iz Ljubinja, student treće godine Bogoslovsnog i treće godine Filološkog fakulteta, povodom objavljivanja svoje prve knjige “Julijana”.

Glavni motiv pokretanja ovog programa bio je poticanje obrazovanja i uspjeha sadašnjih i budućih generacija u Mostaru i Hercegovini te okupljanje stipendista oko najvažnijih životnih vrijednosti.

Od 2016. godine dodijeljeno je 819 stipendija i 112 nagrada studentima, a prikupljeno je približno 510 tisuća eura. Ove godine povećani su pojedinačni iznosi stipendija, tako da stipendija za učenike osnovnih škola iznosi 700 KM, za učenike srednjih škola – 1.000 KM, za studente prve godine fakulteta – 1.100 KM, a za studente ostalih godina studija stipendija iznosi 1.400 KM.

Svečanosti su prisustvovali predstavnici Grada Trebinja, načelnici općina u Istočnoj Hercegovini, te brojni stipendisti i njihovi roditelji. U glazbenom dijelu programa nastupio je Crkveni zbor sv. Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog iz Trebinja i učenici Glazbene škole Trebinje.

/Republika/

Objava Prosvjetine stipendije i nagrade dobilo 188 učenika i studenata pojavila se prvi puta na Republika.

S obzirom na to da je Sanin Bogunić, predsjednik VSTV BiH jučer i danas kazao kako nitko od pravosudnih dužnosnika u Sudu, Tužiteljstvu i VSTV BiH nije postupio po nalogu Vlade RS i dao ostavke na svoje pozicije, Dodik je odlučio kako će sada postupiti, javlja N1 BiH.

“Ja sam dao nalog da se popišu svi koji rade u VSTS-u, a predstavnici su sudova i tužiteljstava, i odakle su oni. Ako su oni predstavnici suda u Zvorniku, ako je član VSTS-a i ako nastavi tamo raditi, a nastavi biti sudac ovdje, bit će ukinut sud i premješten na neko drugo mjesto, a mi to nećemo financirati. To je tako jednostavno, neće se to oklijevati. Ako oni misle da mogu postupati mimo zakona, a zamislite pravnika, ljude koji su se školovali za pravo da ne poštuju zakone svoje zemlje. To je nemoguće ili žele kazati kako je BiH njihova zemlja”, rekao je on.

Također, najavio je kako će u skladu s “ultimatumom Vlade RS koji traje do ponoći o prijelazu u entitetske institucije”, postupiti određeni broj pripadnika SIPA-e nakon što je Darko Ćulum jučer dao ostavku na poziciju prvog čovjeka ove policijske agencije.

“Jedan broj pripadnika SIPA-e će prijeći u MUP RS u skladu s odlukom Vlade RS i mi nastavljamo voditi našu politiku”, rekao je Dodik nastavljajući s antiustavnim aktivnostima, prenosi https://n1info.ba/vijesti/dodik-zaprijetio-sudijama-i-tuziocima-iz-rs/.

Također, kako kaže, čim bude uspostavljeno Specijalno tužiteljstvo RS “bit će odmah poduzete i određene radnje”.

“Svako onaj tko se pojavi s iskaznicom SIPA-e, Tužiteljstva BiH na prostoru RS ili djeluje u ime Suda, Tužiteljstva, SIPA-e, bit će pritvoren jer je to protuzakonita radnja”, rekao je Dodik, usprkos zakonima Bosne i Hercegovine.

No, tu se nije zaustavio nego je najavio i kršenje ljudskih prava, ali i drugih zakona, pa i entitetskih. Zaprijetio je i zapljenom imovine.

“Izučavamo način da onima koji nastave raditi u Sudu i Tužiteljstvu BiH da im u RS konficiramo imovinu”, naveo je.

Kako N1 BiH podsjeća, zakone koje je usvojila NSRS koje se odnose na zabranu rada Suda, Tužiteljstva BiH, VSTV-a BiH i SIPA-e na prostoru RS, Ustavni sud BiH je stavio izvan snage privremenom mjerom. Navedene institucije formirane su odlukom visokog predstavnika, ali ih je potvrdila Parlamentarna skupština BiH donesenim zakonima, za što su glasali i članovi SNSD-a.

/Desk/

Objava LUDILO – Dodik najavio kažnjavanje Srba koji su odbili napustiti državne pravosudne institucije i koji “žele kazati kako je BiH njihova zemlja”: Otkaz, sudski progon i oduzimanje imovine u RS pojavila se prvi puta na Republika.

“Objesit ćemo njihova imena na pločama gdje god budemo mogli, u medijima i svugdje. Nećemo tolerirati izdaju”, rekao je Dodik na konferenciji za novinare u Banja Luci.

“Za Srbe tamo ima jedan broj mjesta i oni su te poslove dobili, ne zato što su Anštajni i stručnjaci, već zato što su Srbi. Ti mandati pripadaju srpskom narodu i RS, a ne njima”, kazao je on.

Dodao je da, ako Narodna skupština RS odluči kako trebaju vratiti mandate, onda ih moraju vratiti.

“RS nema komoditet oprostiti i nećemo oprostiti onima koji ostanu”, poručio je Dodik.

Dodiku podrška od predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića

Dodik se danas je u Banja Luci primio predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića i zastupnika Milana Kneževića. Dodik je pro tom naglasio “važnost zajedništva i borbe za očuvanje identiteta i političkih prava srpskog naroda”.

“Hvala im. Borimo se za obranu našeg naroda ovdje, u Crnoj Gori i Srbiji, za pravo na vlastiti politički stav”, rekao je Dodik nakon sastanka u Palati Republike, javile su Nezavisne novine.

Dodao je da je “značajna pobjeda ove generacije političara to što su odbačeni teritorijalni prefiksi u označavanju srpskog naroda”.

“Mi smo Srbi, gdje god živjeli. Nismo bosanski, kosovski, crnogorski Srbi. Može se kazati Srbi iz BiH, ali ne bosanski Srbi”, naglasio je Dodik.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić poručio je da su “srpski političari iz Crne Gore uvijek uz Srbe u RS-u, naročito u teškim trenutcima”.

“Dodik prolazi kroz političku golgotu, ali će njegov poziv na dijalog i poštovanje Ustava BiH dovesti do rješenja koje će zadovoljiti sve”, rekao je Mandić. Naglasio je da je “cilj srpskih političara iz Crne Gore očuvanje mira i stabilnosti na svim prostorima gdje živi srpski narod”.

/Desk/

Objava DIJELIT ĆE LICENCE Dodik će ‘neposlušne’ Srbe proglašavati “trajnim izdajnicima” pojavila se prvi puta na Republika.

No, ove brojke u grubom izračunu pokazuju da hrvatsku putovnicu ima viši broj Bošnjaka i Srba i, vjerojatno, Ostalih nego – Hrvata.

Slaven Kovačević, koji tuži BiH kao pripadnik Ostalih, kao pripadnik hrvatskog naroda stekao dvojno državljanstvo te da, uz državljanstvo BiH ima i državljanstvo Hrvatske. Kovačević je tužio BiH jer ne može kao pripadnik Ostalih odlučivati o izboru člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda niti može biti izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Ovaj slučaj prate brojne zavrzlame a jedna od tih je i da se Kovačević ranije predstavljao kao Hrvat a sudu je predočeno i to da je na službenim stranicama sarajevskog Gradskog vijeća u razdoblju 20212.-2016. službeno objavljena njegova nacionalna pripadnost gdje stoji da je Kovačević Hrvat.

Objava Hrvatsku putovnicu posjeduje 1,1 milijuna građana BiH – Bošnjaci i Srbi brojniji ‘hrvatski državljani’ od bh Hrvata pojavila se prvi puta na Republika.