Ernest Hemingway naslikao je romantično slikovit portret zimovanja u austrijskim Alpama ranih 1920-ih. Na kraju svog biografskog djela „Pokretni blagdan“ (A Moveable Feast), njegova kronika bezbrižnog planinskog života predstavlja aspiracijsku vibru uzbuđenja na stazi i opuštanja nakon njega (après). Danju su on i njegova supruga Hadley pješačili uz planine bez žičara, prelazeći šumske putove sa skijama na leđima. Noću su bili u alpskim kolibama (hüttes) ili lokalnim svratištima, prepuštajući se pivu, kuhanom vinu, šnapsu, pjesmi i drugoj toploj zabavi.

I od samih početaka skijanja kao razonode, svaki mu je poklonik znao da se privlačnost sastoji dijelom od užitka spusta, a dijelom od après aktivnosti. To su dvije strane iste staze, skijaška kultura koja obuhvaća bezbrižnu avanturu, prepuštanje užicima, dobru volju i individualni stil.

Ova eskapistička povijest skijaške kulture vizualno je zabilježena u fotomonografiji Erin Isakov, „Après Ski: Scena, stil, jelovnik“ (Après Ski: The Scene, the Style, the Menu). Stranicu za stranicom ispunjavaju arhivi modno upečatljivih skijaša i ljubitelja planinskih zabava, uključujući Charlieja Chaplina, Clarka Gablea, Audrey Hepburn, Jane Birkin, Davida Bowieja i Huntera S. Thompsona. Spominje se i Hemingway — iako prekratko, samo uz napomenu da se autor preselio u Ketchum, Idaho (gdje je i umro) kako bi bio blizu prvog skijališta u SAD-u, Sun Valleya.

Knjiga se manje bavi najboljim mjestima za skijanje, a više mjestima na kojima je najbolje biti viđen dok skijate. Ukazuje na povijesno probrana odmarališta, poput švicarskog Verbiera i Jackson Holea u američkom Wyomingu, te uključuje recepte za priređivanje vlastite après ski zabave (drugim riječima, zabave koja slijedi nakon rekreacijskog sporta), uključujući toplu čokoladu, Aperol Spritz, fondue i otmjeni nachos. Zabilježen je i ambijent dokolice: skijaši koji se sunčaju ili piju uz stazu, ili se izležavaju u brvnarama u sportskoj odjeći ili udobnoj, a ipak elegantnoj odjeći.

Poput povijesti surfanja na velikim valovima, skijanje je evoluiralo kroz generacije dizajna opreme, mode i popularnih lokacija (od kojih su neke samo za stručnjake). Što se tiče priče o podrijetlu „duha skijanja“ (esprit de ski), barem za bogate i slavne, Isakov ističe švicarski St. Moritz 1860-ih godina. Popularnost se zatim poput lavine proširila Europom nakon Prvog svjetskog rata.

SAD se trendu pridružio 1930-ih, a kada su se američki vojnici stacionirani u Europi vratili iz Drugog svjetskog rata s alpskim vještinama, pomogli su u stvaranju nove generacije odmarališta, uključujući Vail i Aspen u Coloradu, koji su i danas poznati po svojoj skijaškoj sceni.

Evolucija skijaške odjeće

Najveći dio knjige posvećen je skijaškoj modi, posebnoj i obiteljskoj strasti autorice. Isakov je praktički „krštena“ u snijegu, jer su se njezini roditelji upoznali u kalifornijskom skijalištu gdje su radili. Ona je ujedno i suosnivačica brenda skijaške odjeće Erin Snow.

Doznajemo da su žensku skijašku odjeću početkom 1900-ih obično činile duge vunene suknje do gležnja, koje su se 1920-ih brzo povukle pred praktičnošću hlača. Zatim su nakon Drugog svjetskog rata stigli uži krojevi i sintetički rastezljivi materijali, uz modne dizajnere poput Emilia Puccija, urednike časopisa i slavne osobe koje su se strmoglavile u taj trend. Tijekom desetljeća klasični skijaški izgled nadopunjavali su norveški džemperi, sunčane naočale koje štite od odsjaja i krznene čizme.

Skijaška moda 1980-ih ističe se trendovima neonskih tajica od likre i „puf“ jakni, što se zrcalilo u sunčanim naočalama s ogledalima u stilu onih za ledenjake. To desetljeće s pravom ima vlastiti odjeljak u knjizi. Osamdesete su također vidjele rođenje snowboardinga, koji će 90-ih postati toliko popularan da je planinskom stilu dodao grunge karirane košulje, naočale koje se obavijaju oko glave i široke hlače — eru koju „Après Ski“ tek površno dotiče.

Isakov vjeruje da smo sada u eri oživljavanja klasično tankog i seksi dizajna, iako s tehnološki i ekološki naprednijim materijalima. I dok to svakako definira njezin vlastiti brend, stvarnost u odmaralištima je složenija.

Kao i sa svom modom danas, ono što primjećujete na stazama i u planinskim kućama je „multiverzum“ u kojem je sve dopušteno: od retro i suvremenog do blještavog i jednostavnog. Drugi bi vas lakše mogli procijeniti po vašoj vještini svladavanja planine nego po odjeći: mnogi bi se složili da je bolje dobro skijati u izblijedjeloj jakni i trapericama, nego biti odjeven u najnoviji dizajn dok padate na stazi za početnike.

Što se tiče après aktivnosti iz naslova, ona također prihvaća sve. To nije samo zabava, to je zajednica. Može se odvijati u baru, hidromasažnoj kadi ili brvnari. Ovisno o lokaciji, après „može biti buran ili opušten, obiteljski ili nimalo takav“, piše Isakov.

U konačnici, bit après skija je dobar provod. Nosite što volite, ali što je još važnije — uživajte. Hrana, kamin, piće, društvo, opuštanje — čak i oni koji ne skijaju mogu cijeniti ovaj „pokretni blagdan“ za osjetila i samu scenu.

Objava Zašto će skijanje zauvijek biti najglamurozniji sport pojavila se prvi puta na Republika.

Zbog zagrijavanja klime, snijeg je često ograničen samo na same staze. Čak i tamo, jamči ga isključivo umjetno zasnježivanje, uz popratne ekonomske i ekološke troškove koji se često prelijevaju na cijene skijaških karata. Za mnoge Europljane, zimski sportovi time postaju sve nedostupniji.

Kako klimatske promjene oblikuju Zimske olimpijske igre

Čak i u poznatom talijanskom skijalištu u provinciji Belluno, klimatske promjene čine snježne padaline rjeđima, a temperature višima — što je problem koji muči cijeli alpski luk. Međunarodni olimpijski odbor (MOO) priznao je utjecaj globalnog zatopljenja uzrokovanog prvenstveno izgaranjem ugljena, nafte i plina.

Neizbježno će biti pogođena i sama geografija Olimpijskih igara. Od 1924. godine, 21 lokacija ugostila je Zimske igre. Bez brze i drastične akcije, samo četiri od tih lokacija bit će prikladne do sredine stoljeća, prema studiji Sveučilišta Waterloo iz 2021. godine. To su: Lake Placid (SAD), Lillehammer i Oslo (Norveška) te Sapporo (Japan). Do 2080. godine, u najgorem scenariju, samo bi japansko skijalište moglo ponovno ugostiti Igre.

Koje su europske zemlje najovisnije o zimskim sportovima?

Europski sektor zimskog turizma ostvario je promet od otprilike 180 milijardi eura u 2022. godini. Alpe su srce tog sektora, ali i dom za 80 milijuna ljudi u osam zemalja.

Njemačka je europska zemlja s najviše skijališta (498), a slijede je Italija (349) i Francuska (317). Međutim, studija iz 2023. predviđa da će, pri porastu temperature od 2°C, čak 53 % od 2.234 postojeća skijališta u Europi biti pod visokim rizikom od nedostatka snijega. Najteže će biti pogođeni Pirineji (89 % skijališta u opasnosti) i francuske Alpe (jedna trećina).

Tri kategorije ugroženosti

• François Hugues, istraživač s instituta Inrae, dijeli europske planine u tri skupine:
• Unutarnje Alpe (Francuska, Švicarska, Austrija): Povoljne nadmorske visine i uvjeti.
• Slovenske Alpe i Pirineji: Ranjiviji, s manje manevarskog prostora.

Apenini (Italija) i planine Iberijskog poluotoka: Već su „dotjerani do granica”. Za njih je teško predvidjeti pozitivan ekonomski ishod ako se nastave oslanjati isključivo na skijanje.

Umjetni snijeg: Rizično i skupo rješenje

Umjetni snijeg može biti potpora, ali ne i zamjena. Proizvodnja snijega za stazu duljine 1 km i širine 50 m košta između 30 i 40 tisuća eura. Osim financija, tu je i ekološki faktor. Za osnovno zasnježivanje jednog hektara staze potrebno je najmanje milijun litara vode.

Europska unija je 11. prosinca 2025. naglasila potrebu za koordiniranim upravljanjem vodnim resursima u alpskoj regiji kako bi se osigurala otpornost na suše. Također, za rad snježnih topova u svim alpskim odmaralištima potrebno je oko 600 GWh električne energije, što odgovara godišnjoj potrošnji 130.000 četveročlanih kućanstava.

Skijanje postaje sport za bogate

Troškovi skijanja u Europi porasli su u prosjeku za 34,8 % od 2015. godine, što je daleko iznad stope inflacije.

Dolomiti Superski: Dnevna karta sada košta do 86 € (u usporedbi sa 67 € u 2021.).

Livigno: Najveći porast — s 52 € (2021.) na 72 € (2025.).

“Skijanje će postati sport za bogate”, objašnjava Christophe Clivaz sa Sveučilišta u Lausanni. Operateri će privlačiti imućne turiste iz udaljenijih zemalja, što će ekonomski pomoći, ali će dodatno povećati emisije stakleničkih plinova zbog zrakoplovnih putovanja, stvarajući začarani krug klimatske krize.

Objava Europska skijališta pod prijetnjom klimatskih promjena – koja zemlja prolazi najgore? pojavila se prvi puta na Republika.

Ljutić i Švicarka Wendy Holdener Holdener dijelile su prvo mjesto nakon prve vožnje, da bi u drugom laufu Zrinka postavila opet najbrže vrijeme i slavila s 16 stotinki bržim rezultatom od Holdener.

Treća je bila Šveđanka Anna Swenn Larsson (+1.19).

Konačni redoslijed:
1. Z. Ljutić (HRV) 1:39.62
2. W. Holdener (Švi) +0.16
3. A. Swenn Larsson (Šve) +1.03

Ljutić je prošli tjedan je u austrijskom Semmeringu došla i do prve pobjede u karijeri, a i tada je, kao i u Kranjskoj Gori, imala startni broj 2. To je ujedno i prva hrvatska pobjeda u Kranjskoj Gori kada pričamo o ženskom skijanju.

“Nemam riječi. Osjećala sam se dobro, samo sam htjela pojačati u finišu i uspjelo je, umalo. Zahvaljujem se svima koji su došli, ovo je tek početak”, kazala je Zrinka nakon pobjede.

S novih 100 bodova Zrinka vodi u Svjetskom kupu s ukupno 456 bodova ispred Šveđanke Sare Hector (447) i Švicarke Camille Rast (433). U poretku slaloma 20-godišnja Zagrepčanka vodi s 309 bodova ispred Rast (305).

(izvor: jutarnji.hr)

Objava Fantastična Zizi: Hrvatska skijašica na svjetskom tronu! pojavila se prvi puta na Republika.