Čitava priča o plaćama na crno u javnosti se zakotrljala nakon što je 31. siječnja prilikom ulaska u Hrvatsku na granici “pao” tadašnji glasnogovornik Saveza Nenad Eror, kod kojega su carinici pronašli 116.000 eura te famozni popis sa stotinjak imena i navedenim iznosima, što je već tada povuklo pitanja da u HSS-u postoji neki tajni sustav raspodjele novca.

Međutim, ono što se zaboravlja jest da su policija i USKOK već mjesecima prije “pada” Erora provodili tajne izvide, slušali telefonske razgovore osumnjičenika, pratili ih čak i u strane zemlje te o tome tko je sve primao “drugu plaću” imaju puno više dokaza od pronađenog popisa.

“Je l‘ ima kaj na vidiku?”, zvao je dvadesetak dana kasnije Erora Rene Fleiss, čije je ime također bilo na popisu. “Nema ništa”, odgovara Eror. “A joj. A joj”, kaže Fleiss.

“A znam”, odgovara Eror.

Raosa je tih dana nazvao i legendarni trener Ante Kostelić, čije ime se također nalazilo na popisu, kao i imena njegove djece – Janice Kostelić i Ivice Kostelića.

“Šta ima s Pavlekom”, pita Kostelić. “Nemam nikakvih vijesti”, odgovara Damir Raos, bivši glavni tajnik Hrvatskog skijaškog saveza, na što Kostelić komentira “pad” Erora: “Treba uvijek ići na onu malu granicu, nekad su tam, tam te niko ništa ne pita”, na što Raos gubi živce: “Gips opće u životu, sad kad to pričaš, opće me ne interesira više, vjeruj mi, i nepotrebno je da to pričaš više”, na što Kostelić kaže: “Pa treba nešto reći…” a Raos nastavlja: “Pa ne treba ništa reći od toga, mislim, ako imaš nešto drugo za Pavleka, reci, ako nemaš, nemoj to govoriti”, na što skijaška legenda pokušava smiriti razgovor: “Pa je, prijateljski razgovaram…”

“Ne, Gips, nije to prijateljski, to je neprijateljski, razmi‘ješ, o tome ja ne želim razgovarati nikada više i ako me za to budeš zvao, ja ću spustiti slušalicu, dobro?” govori Raos, na što Kostelić odgovara: “Dobro.”

Uplašenog Raosa odjednom je nazvao i znatiželjni kum Zdravka Mamića, Ivan Ivančić.

“Čuo sam da je došlo do nekih provjera u Skijaškom savezu. Je l‘ došla do tebe ta informacija?” pita Ivančić.

“Ništa ne znam, tek sam se vratio iz Italije”, odgovara, mucajući, Raos.

“Daj ne s..i, ako je do mene došla ta informacija, a kao ti ne znaš”, uporan je Ivančić. “Ma pusti to. Pričat ćemo, ja sam ti tu samo sporedan lik”, kaže Raos.

Objava Dosje Hrvatski Skijaški savez: Kako je pao sustav tajnih isplata i tko se sve pokušava oprati od afere pojavila se prvi puta na Republika.

Američka glad za Grenlandom stvara eksplozivan spor unutar NATO-a. Predsjednik Donald Trump, ogorčen otporom europskih saveznika njegovim naporima da pripoji autonomni danski teritorij, izjavio je 17. siječnja da će uvesti carine od 10 posto na uvoz iz osam europskih zemalja koje su tamo poslale trupe dva dana ranije. Europski čelnici poručili su da se neće dati zastrašiti.

U zbunjujućoj objavi na društvenim mrežama, Trump je optužio saveznike za stvaranje „vrlo opasne situacije za sigurnost, zaštićenost i opstanak našeg planeta“. Rekao je da će se carina od 10 posto povećati na 25 posto u lipnju i ostati na snazi „sve dok se ne postigne dogovor o punoj i potpunoj kupnji Grenlanda“.

Razgovori između američkih i danskih dužnosnika prošlog tjedna nisu doveli do dogovora. Dok su tisuće Grenlanđana i Danaca izašle na ulice kako bi poručile da teritorij „nije na prodaju“, europski čelnici ljutito su reagirali na prijetnju carinama. „Nikakvo zastrašivanje niti prijetnje neće utjecati na nas, niti u Ukrajini niti na Grenlandu“, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron. Švedski premijer Ulf Kristersson poslao je sličnu prkosnu poruku: „Nećemo dopustiti da nas ucjenjuju.“ Britanski premijer Keir Starmer nazvao je prijetnju američkim carinama „potpuno pogrešnom“. Čelnici EU-a obećali su da će se konzultirati i odgovoriti.

Rizik za NATO je ogroman. „Ako Sjedinjene Države odluče vojno napasti drugu zemlju NATO-a, tada bi sve stalo“, rekla je danska premijerka Mette Frederiksen 5. siječnja. „To uključuje NATO, a time i sigurnost nakon Drugog svjetskog rata“, dodala je.

Sporovi između članica NATO-a nisu nepoznanica. Od 1950-ih do 1970-ih, Britanija i Island vodili su takozvane „bakalarne ratove“, pri čemu su islandski brodovi otvorili vatru 1975. godine. Još značajnije, Turska je izvršila invaziju na Cipar godinu prije, dovodeći sebe u izravan sukob s vojskom ciparskih Grka i nekim grčkim postrojbama. Grčka je odgovorila povlačenjem iz integriranog vojnog zapovjedništva NATO-a na šest godina. Godine 1996. grčki borbeni zrakoplov oborio je turski ratni avion iznad Egejskog mora. A 2020. godine, turski ratni brod naciljao je francusku fregatu svojim radarom za kontrolu vatre u Sredozemlju, usred napetosti oko libijskog građanskog rata.

Ovi okršaji imali su malo dugoročnog utjecaja. Američka prijetnja Grenlandu daleko je ozbiljnija jer Amerika ostaje politička i vojna okosnica NATO-a. Američki general služi kao Vrhovni zapovjednik savezničkih snaga za Europu (SACEUR) već 75 godina. NATO-ove obrambene planove za Europu, uključujući Grenland, sastavio je posljednji SACEUR, Chris Cavoli, i oni uključuju visok stupanj američke uključenosti. Američki časnici su na čelu i u svakom važnijem zapovjedništvu. A bez američke zračne moći i obavještajnih sposobnosti, snage NATO-a imale bi mnogo teže vrijeme u odbijanju ruske agresije, i to uz mnogo višu cijenu.

Ako bi Amerika anektirala Grenland, bilo pravnim aktom ili silom, rezultirajuća kriza potkopala bi europsko povjerenje u Članak 5, klauzulu saveza o uzajamnoj obrani. Trump je često dovodio u pitanje tu odredbu. Europsko povjerenje sada visi o koncu. Ako bi bila spremna rastrgati jednu europsku zemlju, zašto bi pritekla u pomoć drugoj koju Rusija razdire?

Čak i da nije bilo borbi na ulicama Nuuka, šok od beskrvnog Anschlussa bio bi trenutak dubokog i nepovratnog razočaranja. „Kako NATO nastavlja svoj ključni rad na Rusiji“, pita se Julie Smith, koja je bila izaslanica Joea Bidena pri NATO-u, „s obzirom na činjenicu da njegova najmoćnija članica krši teritorijalni suverenitet druge članice?“

Europske vlade tada bi se suočile s jasnim izborom. Neki bi tvrdili da je Grenland premalen i nevažan da bi se prekinule transatlantske veze; drugi bi se bojali da bi raskid mogao ohrabriti Rusiju da napadne (ili barem testira) europsku obranu.

Druga opcija bila bi otpor. Europljani bi se, primjerice, mogli okrenuti ekonomskom kažnjavanju putem sankcija i carina. Europska unija se do sada suzdržavala od snažnog uzvraćanja na Trumpove carine, dijelom zbog oslanjanja na američku vojnu moć. Ali Trumpova prijetnja mogla bi promijeniti tu računicu. Nakon njegove objave, istaknuti zastupnici u Europskom parlamentu sugerirali su da trgovinski sporazum koji su SAD i EU postigli prošlog kolovoza ne bi preživio. Europa bi također mogla zauzeti agresivniji ekonomski pristup, ciljajući američke tehnološke tvrtke. Ali to bi moralo ići ruku pod ruku s hitnim povećanjem proračuna za obranu. Novi trgovinski rat stavio bi ogroman pritisak na proračune.

Veliko pitanje bila bi budućnost američkih snaga i baza na kontinentu. Mnoge europske zemlje željele bi ih zadržati kao sigurnosnu mrežu, bez obzira na bilo kakve arktičke avanture. Druge bi mogle vidjeti prijetnju njihovim uklanjanjem kao polugu pritiska na Amerikance. Americi bi bilo izuzetno teško projicirati vojnu moć u Afriku i na Bliski istok bez pristupa europskim bazama poput Ramsteina, ogromnog čvorišta u Njemačkoj. Američka zapljena tankera s naftom koji je plovio za Venezuelu 7. siječnja, na primjer, ovisila je o pristupu britanskim zračnim lukama i bazama, kao i o neodređenoj potpori Danske. Naposljetku, sposobnost Amerike da nadzire i suzbija prijetnje na Arktiku, što je navodno glavni razlog njezine želje za Grenlandom, ovisi o suradnji Grenlanda, Islanda, Britanije i Norveške, među ostalim saveznicima u NATO-u.

U slučaju iznenadnog raspada, Britanija bi se mogla suočiti s krizom u svojim sposobnostima obavještajnog signaliziranja, nuklearnom odvraćanju i budućim podmorničkim snagama. Mnoge europske zračne snage ne bi mogle u potpunosti koristiti F-35, svoj najnapredniji borbeni zrakoplov, bez pristupa američkim komunikacijama, podacima za ciljanje i streljivu. To bi ih moglo prisiliti na suzdržaniji pristup.

Europski čelnici mogli bi se naći uhvaćeni između bijesa javnosti — 62 posto Nijemaca izrazilo je potporu pružanju pomoći Danskoj u njezinom sukobu s Amerikom — i stvarne ovisnosti.

NATO je previše složen da bi se raspao preko noći. „Utjecaj na savez ne bi bio trenutan“, tvrdi Smith. „Ne bih očekivala nikakvu veliku objavu da se savez službeno gasi. Postoji svijet u kojem bi savez nastavio funkcionirati, ali bez temeljnog povjerenja koje je bilo u srcu NATO-a od njegova osnutka prije nekih 75 godina“, dodala je.

Objava Američka glad za Grenlandom razdire NATO: Donald Trump mogao bi dobiti otok i izgubiti kontinent pojavila se prvi puta na Republika.

Al-Asad, koji je vladao Sirijom više od dva desetljeća, pobjegao je u prosincu prošle godine u Rusiju, nakon što su pripadnici islamističkog pobunjeničkog saveza napredovali prema glavnom gradu Damasku.

Nalog za uhićenje u odsutnosti izdan je za al-Asada zbog optužbi za ubojstvo s predumišljajem i mučenje koje je dovelo do smrti, citirala je sirijska državna novinska agencija SANA u subotu istražnog suca u Damasku, Taufika al-Alija.

Optužbe su povezane s obračunom al-Asadovih snaga 2011. u južnom gradu Darai.

Stotine tisuća završile u zatvoru, podvrgnute mučenjima
Godine 2011. izbio je prodemokratski mirni ustanak protiv al-Asadove vladavine, čiji su akteri zahtijevali političke promjene.

Međutim, njegova je vlada odgovorila brutalnim ugnjetavanjem. Situacija se ubrzo razvila u pravi sukob koji je rezultirao stotinama tisuća žrtava i masovnim razaranjima.

Stotine tisuća drugih završilo je u zatvoru, podvrgnuto mučenju ili nestanku, prema riječima zagovornika ljudskih prava.

“Sudska odluka otvara vrata distribuciji obavijesti putem Interpola [Međunarodne policije] i međunarodnom vođenju slučaja”, rekao je sudac al-Ali.

Dodao je da je ovaj korak odgovor na tužbu koju su podnijele obitelji žrtava. Daraa se smatra kolijevkom ustanka protiv Asada.

Sirijski mediji izvijestili su da je Ministarstvo pravosuđa u četvrtak izdalo nalog za uhićenje na temelju optužbi koje su uključivale i napad s ciljem poticanja građanskog rata. Od pada al-Asada, novo sirijsko vodstvo nastoji pokazati umjerenost i poštovanje ljudskih prava, dok traže međunarodnu ekonomsku potporu za obnovu zemlje razorene u više od desetljeća sukoba.

(Izvor: dnevnik.hr)

Objava Sirija izdala nalog za uhićenje svrgnutog diktatora pojavila se prvi puta na Republika.

Sastanak je okupio Hezbollahovog čelnika Sayyeda Hassana Nasrallaha, sa zamjenikom čelnika Hamasa Salehom al-Arourijem i vođom Islamskog džihada Ziadom al-Nakhalom, javio je al-Manar.

– Na sastanku su procijenjeni stavovi zauzeti na međunarodnoj razini i ono što Osovina otpora mora učiniti – navodi se u vijesti al-Manara, koji se odnosi na savez Irana, palestinskih oružanih grupa, Sirije, libanskog Hezbollaha i drugih frakcija, prenosi Reuters.

/Desk/

Objava Savez Hezbollaha, Hamasa i Islamskog džihada protiv Izraela pojavila se prvi puta na Republika.

Crni oblak sukoba nadvio se nad Indo-Pacifikom, a stabilnost regije postala nam je jedina motivacija pri dogovaranju novih strateških partnerstava – znakovito je poručio Modi u govoru održanom pred zastupnicima američkog Kongresa tijekom ovotjednog državnog posjeta SAD-u kojim su ovjekovječene promjene u bilateralnim odnosima njihovih zemalja.

Indijski je premijer, tako, između redaka dao naslutiti da je posljednji bilateralni susret SAD-a i Indije imao još jednog neprimjetnog gosta; Kinu. Xi Jinping nije sjedio na fotelji Ovalnog ureda, nije se pojavio ni na državnoj večeri, ali je jasno kao dan da je apsolutno svim uzvanicima neprestano bio na umu.

Ključni partner

Joe Biden vidi Indiju kao ključnog partnera u promociji demokratskog globalnog poretka koji Kina i Rusija žele promijeniti. Narendra Modi, pak, SAD vidi kao logističku i financijsku podršku u tehnološkoj (ali i obrambenoj) utrci koju kriomice vodi s Kinom.

Iako su indijski dužnosnici izuzetno motivirani da po svaku cijenu formalno zadrže politiku neutralnosti (osobito u kontekstu rata u Ukrajini), pozivajući se na Pokret nesvrstanih i ulogu koju su imali u osnivanju tog pokreta tijekom hladnog rata, sve veći broj Indijaca otvorenog uma prilazi ideji da sa SAD-om unaprijedi suradnju po pitanju tehnologije i obrane.

– Indija si je u hladnom ratu možda mogla priuštiti da bude nesvrstana, ali to samo zato što ni s jednom ‘zaraćenom‘ stranom nije imala otvorenih teritorijalnih pitanja – rekla je za FT Tanvi Madan, stručnjakinja za Indiju pri washingtonskom Brookings Institution, dodavši kako to neće biti moguće s Kinom zbog graničnog spora na Himalaji.

Podsjetimo, 2020. došlo je do eskalacije tenzija u pokrajini Ladakh, te je život izgubilo više od 20 indijskih vojnika. Kineske su snage tada, de facto, anektirale regiju, zbog čega je New Delhi jasno dao do znanja da s Pekingom neće normalizirati bilateralne odnose dok se na granici ne vrati status quo.

Trzavice

Međususjedske trzavice nastavljaju tinjati. Peking je ove godine opozvao akreditaciju čak tri od ukupno četiri indijska dopisnika u Kini, čime većina indijskih medija ostaje bez novinara u toj zemlji. Komunistička partija tvrdi da su “bili primorani poduzeti tako radikalnu mjeru, jer Indija neprestano diskriminira njihove dopisnike u New Delhiju te ne želi produljiti radne vize kineskim reporterima”.

Indija je ove godine “prešišala” Kinu po broju stanovnika, ali za njom još uvijek kaska u domeni proizvodnje i tehnologije, osobito umjetne inteligencije. Nada se da bi uz pomoć SAD-a mogla unaprijediti svoje izglede, kao i postrojenja, zauzvrat nudeći jeftiniju radnu snagu.

– Kada sam posljednji put posjetio Kongres, 2016., Indija je bila tek deseta ekonomija na svijetu. Danas je već peta, a predviđa joj se i skorašnji skok na treće mjesto globalne scene – rekao je Modi u svojem govoru pred američkim Kongresom.

– Suradnja u domeni obrane nedavno nam je bila misaona imenica, ali je SAD postao naš ključni obrambeni partner – istaknuo je.

Naime, Indija posljednjih godina ima učestale vojne vježbe sa SAD-om, a 2022. vježbe su organizirane i u saveznoj državi Uttarakhand na sjeveru zemlje; točnije, na granici s Kinom, što je Peking svojedobno interpretirao kao provokaciju.

Pitanje Rusije

No, tu dolazimo do manje prepreke u renesansi indo-američkih bilateralnih odnosa – do Rusije. Indija je jedna od zemalja koja Moskvi nije željela nametnuti sankcije nakon početka rata u Ukrajini te je ostala vjeran i ključan kupac ruskih energenata.

Modi u svojim govorima neprestano zaziva potrebu što hitnije uspostave mira u Ukrajini, a da nije prešao “crvenu liniju” i optužio Rusiju za iniciranje nepotrebnog krvoprolića. Međutim, čak i u tom kontekstu ima prostora za suradnju – u nabavi oružja. Prema izvješću SIPRI-ja objavljenom u ožujku ove godine, indijska obrana iz Rusije nabavlja čak 62 posto oružja.

Međutim, zbog rata u Ukrajini i vlastitih potreba, Rusija Indiji neće moći isporučiti obećanu količinu oružja u dogovorenom roku, što frustrira indijske zakonodavce koji pošto-poto traže druge izvore naoružanja. Osobito zato što susjedna Kina posljednjih mjeseci sve slabije skriva svoje teritorijalne apetite u regiji.

– Odnos Rusije i Indije pod velikim je pritiskom već neko vrijeme, a postaje sve jasnije da ovakvo partnerstvo neće biti održivo u jeku svega što se događa u Ukrajini – rekao je za CNN Harsh Pant iz Zaklade Observer Research.

Američki State Department još je prošloga rujna potvrdio da su u “ozbiljnim” pregovorima s indijskim dužnosnicima zbog njihove ovisnosti o ruskom oružju. Bidenova im administracija već mjesecima pokušava dokazati da Rusija više nije pouzdan partner te im nudi sebe alternativu u nadi da će New Delhi i u toj sferi uspjeti dodatno približiti zapadnoj sferi utjecaja.

(izvor: jutarnji.hr)

Objava Amerika pronašla novog velikog saveznika, pri sklapanju pakta svima je na umu bio jedan neprimjetni gost… pojavila se prvi puta na Republika.