„Ovakvi prijedlozi su isključivo kao politički pokušaj zadržavanja moći i stvaranja političke „milicije“ i u suprotnosti s mnogim postojećim odredbama Zakona o policijskim službenicima F BiH, kao i Zakona o unutarnjim poslovima F BiH. To je vrlo jasan znak stvaranja političke i podobne „milicije“, a ne suvremene, demokratske policijske službe s educiranim i mladim policijskim kadrovima“, kaže dr.sc.Sandi Dizdarević u intervjuu za Dnevni list.

Prijedlog izmjene i dopune Zakona o policijskim službenicima FBiH trebao bi se danas naći pred Vladom FBiH. No, mnogi stručnjaci iz ovog polja kritično promatraju ovaj prijedlog. Među njima je i sveučilišni profesor dr.sci. Sandi Dizdarević, doktor sigurnosnih znanosti i profesor kriminalističke psihologije.
On smatra kako se radi o političkim prijedlozima koji vode stvaranju „političke milicije“ jer se prijedlozima izmjena i dopuna, između ostaloga, predviđa i mogućnost vraćanja u radni odnos umirovljenih policijskih službenika, kao i zadržavanje u radnom odnosu policijskih službenika koji su ispunili uvjete za umirovljenje. Ovo, prema Dizdreviću vodi do stvaranja „političke milicije“ i zadržavanja ratnih generacija policajaca, čime bi se unazadio proces stvaranja suvremenih, educiranih policijskih snaga.

Profesore Dizdareviću, jeste li imali priliku vidjeti predložene izmjene i dopune Zakona o policijskim službenicima F BiH, koji su ovih dana aktualne?

Dizdarević: Na žalost struke, jesam imao priliku vidjeti i detaljnije ih analizirati. Nemam pozitivno mišljenje o predloženim izmjenama jer u ovoj formi i sadržaju u kojem će biti na dnevnom redu Vlade F BiH, očito je kako se radi o političkim prijedlozima. Ukoliko ovakve izmjene i dopune Zakona prođu, bit ću vrlo izravan, dobit ćemo „političku miliciju“ na posljedicu struke i načela učinkovitosti i operativnosti.

Kako objašnjavate ovaj svoj stav?

Dizdarević: U predloženim izmjenama i dopunama Zakona kroz novi član 78a, koji tretira područje izvanrednog unaprijeđenja pod paravanom blokade promicanja u visoke činove policijskih službenika, nastoji se uvesti diskrecijsko pravo rukovoditelja policijskog organa da: „kada pojedinac procjeni da postoje upražnjena radna mjesta u činu glavnog inspektora ili samostalnog inspektora ili glavnog inspektora, a koja se ne mogu popuniti putem unaprjeđenja na način utvrđen zakonom“ on putem komisije vrši izvanredno unaprjeđenje. E sad, da bi bilo jasnije, u samim predloženim izmjenama i dopunama u najmanju ruku je signifikantno nekoliko stavki.
Naime, norma koju su predložili kaže: „da rukovoditelj policijskog organa može vršiti izvanredna unaprjeđenja u visoke policijske činove kada se, dobro pazite sada, na slijedeći dio norme ne mogu popuniti putem unaprjeđenje na način utvrđena zakonom“. To metodom logičkog tumačenja znači da je predloženo izvanredno unaprjeđenje suprotno zakonu, jer je zakon vrlo jasno i kvalitetno predvidio zakonita unaprjeđenja, poštujući međunarodne policijske standarde propisane San Petersburškom dekalaracijom o policiji i postojećim normama sadržanim u Zakonu o policijskim službenicima F BiH.

Također, predložene izmjene i dopune Zakona nadalje ukazuju: da će se formirati komisija koja će očito provoditi formalno određene procedure. Međutim, komisiju formira rukovoditelj policijskog organa, i u istoj će biti opet najmanja dva policijska službenika s visokim činovima koji su očito već za mirovine, pa bi vlastitim djelovanjem po instrukcijama rukovoditelja sebi osigurali produženje radnog angažmana temeljem predloženih izmjena i dopuna Zakona iz člana 122a.
Slijedeća predložena izmjena i dopuna ukazuje da se mijenja člana 122 u dijelu koji se odnosi na osnove za prestanak radnog odnosa, na način da ukoliko bi navedena izmjena prošla podobni policijski službenici i to oni po procjeni komisije, tj. rukovoditelja policijskog organa bi mogli raditi do kraja svog života.
Ovakva izmjena i dopuna nema uporište u načelu operativnosti na koje se predlagatelji pozivaju, niti ima uporište uopšte u policijsko kriminalističkoj struci.
Načelo operativnosti prema definicijama kriminalističkih autoriteta poput Petrovića obuhvaća: „pretpostavku poznavanja stanja, prilika, kriminalnih žarišta, pojavnih oblika vršenja kaznenih djela na određenom području“. Skoro identična definicija je i ona koju je dao uvaženi profesor Vodinelić. Pozivanje na načelo operativnosti u predloženim izmjenama i dopunama zakona je izvan neksusa (veze) s izvanrednim unapređenjem ili vraćanjem iz mirovine ili nastavkom policijski službenika koji bi trebali u mirovinu.

Zašto mislite da je to loše rješenje?

Dizdarević: Prvobitno jer se radi o policijskim službenicima koji su već poprilično „istrošeni“ i njihovom doprinosu se treba zahvaliti, ali budućnost rada u policijskim strukturama jesu upravo mladi kriminalisti od kojih dio već radi u policijskim strukturama. Da budem vrlo izravan, volio bih da napravimo eksperiment iz samo jedne konkretne oblasti: pozovete te koji bi se trebali vratiti u službu iz mirovine i mladog kriminalistu inspektora i postavite im hipotetičku situaciju o istraživanju suvremenih oblika kriminaliteta. Mladi kadrovi i oni koji zaslužuju zakonita unaprjeđenja, zasigurno bi imali uvjerljivo i daleko bolje rezultate samo iz razloga jer su educiraniji i prate suvremene kriminalističke tokove.

Profesore Dizdarević kako gledate i tumačite posljednju izmjenu Zakona koja se odnosi na angažiranje policijskih službenika kojima je prestao radni odnos?

Dizdarević: Isključivo kao politički prijedlog, i kao potrebu zadržavanja podobnih policijskih službenika s jedne strane, a s druge zadržavanje ratne generacije. Možemo to promatrati isključivo kao političko pitanje kojim se nastoje vratiti dug prema političko-policijskim službenicima, mislim na rukovodeće jer se radi o ratnim prijateljima. Zamislite o kakvoj bezobzirnosti i političkoj bahatosti se ovdje radi, da se predlažu izmjene i dopune Zakona prema kojim će rukovoditelj policijskog organa na osnovu vlastite procjene moći kazati i uraditi proceduru vraćanja umirovljenog policajca u redovnu službu.
U kojem statusu, u kojem činu, s kojim ovlastima i kojim rokom? To su ključna pitanja. E sad, evo hipotetičke situacije koja će pružiti odgovor na sva ova pitanja – vratite umirovljenog policijskog službenika u redovnu službu, i ukoliko bi započeo istraživanje suprotno mišljenju ili smjernicama koje mu daje rukovoditelj policijskog organa, on mu može prekinuti radni odnos. To je vrlo jasan znak nastanka političke i podobne „milicije“, a ne suvremene, demokratske policijske službe.

Profesore Dizdarević, u dijelu zakona koji je predložen kao izmjena i dopuna propisano je da ministar odlučuje o produženju radnog statusa rukovodećem policijskom službeniku. Kako gledate na te predložene izmjene i dopune?

Dizdarević: Isključivo kao politički pokušaj zadržavanja moći i stvaranja političke „milicije“. Ovakva odredba je u suprotnosti s mnogim postojećim odredbama Zakona o policijskim službenicima F BiH, kao i Zakona o unutarnjim poslovima F BiH. Evo konkretan primjer za navedenu tvrdnju: Zašto će nam onda institut Neovisnog odbora za izbor i imenovanje rukovoditelja policijske službe? Po ovome, treba ga odmah ukinuti. E, ako biste krenuli s ukidanjem onda bi međunarodna zajednica koja je uložila ogromna sredstva kazala: „stanite, to je u suprotnosti s demokratskim principima djelovanja policije“. Upravo iz tih razloga, dakle pod različitim izgovorima i paravanima. nastoje se progurati ovakve izmjene i dopune. Ako bi one prošle, onda bi članovi Neovisnog odbora bili samo osobe koje bi formalno postojale i primale određene nadoknade za svoj nerad.

Na kraju da sublimiran, ukoliko bi ovakve izmjene i dopune prošle, ušli bi se u sferu privatizacije istraga i bojim se da bi u odnosu na već postojeće, narušeno stanje pali za nekoliko mjesta unatrag. Ovakve izmjene i dopune nemaju uporište u struci i isključivo se rade i provode zbog zadržavanja trenutnih pozicija u policiji, zadržavanja ratnih generacija, a to i s druge strane znači da svi oni koji zagovaraju povratak naših građana iz inozemstva u BiH, nastoje zapravo uraditi suprotno, a to je da mnoge kriminaliste, mnoge mlade policijske službenike i dalje šalju u inozemstvo.

/Desk/

Objava Dizdarević o prijedlogu izmjene Zakona o policijskim službenicima u FBiH: „Cilj stvaranje politički podobne ‘milicije’, a ne suvremene policijske službe“ pojavila se prvi puta na Republika.

Niti jedan odvisokih dužnosnika RS-a još uvijek nije priveden, Stevandić je već boravio u susjednoj Srbiji i vratio se u BiH, RS, a Dodik i dalje nastavlja provocirati državno pravosuđe svojim odlascima također u susjednu Srbiju, Izrael, a mediji nagađaju i o njegovom odlasku u Rusiju. Međutim, javnost ne zna gdje se točno nalazi predsjednik RS-a, je li u BiH ili je, zapravo, izbjegao u neku od njemu prijateljskih zemalja – Srbiju, Mađarsku, Rusiju ili, možda, Bjelorusiju.

Dr.sci. Sandi Dizdarević, sveučilišni profesor i profesor kriminalističke psihologije, za Dnevni list kaže kako je uvjeren da nadležne institucije znaju gdje se nalazi Dodik. On analizira nekoliko mogućih scenarija raspleta ove situacije, a najmanji moguć ocjenjuje Dodikovu dragovoljnu predaju pravosuđu.

Pri tom skreće i pozornost kako jedino SIPA ima legitimne ovlasti za Dodikovo uhićenje. Osvrćući se na poznatu činjenicu kako Dodik ima zaštitu policijskih službenika MUP-a RS, Dizdarević kaže kako je svako pružanje otpora Dodikovom uhićenju od strane pripadnika SIPA-e kazneno djelo te da će se „na pružanje otpora reagirat će se razmjernom silom“.

Već poznate su okolnosti koje su dovele do jedne od najopasnijih političkih kriza u BiH. Između ostaloga, iako je pod centralnom tjeralicom Suda BiH, a koji od INTERPOL-a traži i raspisivanje međunarodne tjeralice, protiv Milorada Dodika još nije raspisana međunarodna tjeralica. Je li u pitanju uvriježena dugotrajnost postupka ili INTERPOL ipak “oklijeva”?

– Pitanje raspisivanje međunarodne crvene tjeralice nije pitanje dugotrajnosti postupka već postupak koji se provodi po veoma jasnim i preciznim procedurama i protokolima u skladu sa Statutom Interpola. Sva dokumentacija, odnosno dokazi kako personalni, tako i materijalni po osnovu koje je Tužiteljstvo BiH zahtijevalo od Suda BiH raspisivanje međunarodne tjeralice, a po osnovu koje je SUD BiH i raspisao, te kao takvu dostavio NCB Interpol Sarajevo moraju proći provjeru autentičnosti, vjerodostojnosti i osnovanosti. Ako kao takvi u procjeni budu relevantni, a nemam sumnje da će biti Interpol odobriti raspisivanje, i u tom trenutku će tjeralica biti raspisana i dostupna na postupanje 196 zemalja članica Interpola. To operativno ne znači da će Interpol imati obvezu za lišavanje slobode osoba za kojima je tjeralica raspisana, jer Interpol nema operativne ovlasti, ali znači da će svaka država članica imati obvezu lišiti slobode tražene osobe. Hoće li nakon toga izručiti državi BiH, je pravno, a u ovisnosti o kojoj državi se bude radilo – misleći ako to bude Srbija, da će to postati prije svega političko pitanje. Podsjećam, kao što nam je svima poznato, Srbija u mnogim slučajevima, pa čak i kod odbjeglih pravomoćno presuđenih ratnih zločinaca, nije vršila ekstradiciju.

BH agencije ne daju odgovor gdje se nalazi predsjednik RS-a kao tražena osoba. Pojedini
mediji izvješćuju kako je u Beogradu, drugi kako će putovati u Moskvu, treći da je “možda” u Banja Luci. Kako gledati na ovaj kaos – je li to nesposobnost domaćih institucija ili je možda, nešto drugo u pitanju?

– Operativne informacije, poput pitanja gdje se trenutno nalazi gospodin Dodik, je prevashodno operativna informacija koja ne treba biti dostupna javnosti. Mediji špekuliraju o trenutnoj lokaciji i izvode zaključke koji nisu utemeljeni na konkretnim i provjerljivim informacijama. Duboko sam uvjeren da nadležne institucije, a prije svega mislim na OSA BiH, i druge institucije, raspolažu ovakvim operativnim saznanjima, koje s razlogom ne iznose u javnost.

Činjenica je kako je Dodiku, kao i ostaloj dvojici visokih dužnosnika iz RS-a za kojim su raspisane centralne tjeralice, iznimno sužen krug kretanja, te su oni već sada, zapravo, neslobodni ljudi, pod stalnom strepnjom. Kako ocjenjujete da će se okončati ova situacija?

– Ako se uzme u obzir niz pravnih i policijsko kriminalističkih mehanizama koji su poduzeti i koji bi se trebali poduzimati onda je očito kako je sloboda svih bjegunaca ograničena i kreira se isključivo kroz sužen prostor. Takve situacije su vrlo psihološki teške kako za same bjegunce, tako i za osoblje koje provode nezakonite mjere sigurnosti. Pitanje je vremena kada će i na koji način se odreagirati. Po mom skromnom mišljenju postoje tri moguća scenarija. Prvi scenarij je bijeg u neke od zemalja koje bi im omogućile skrivanje, a primarno ovdje kao kratkotrajnu destinaciju vidim Mađarsku. Ta država je i u ranijim periodima za slične situacije pojedincima pružala utočište (slučaj Gruevski) a to jasno pokazuje i umiješanost. Međutim, ova destinacija bi bila samo privremena, i kao moguća trajna destinacija bi zapravo bila Ruska Federacija, a znamo da je i u ranijem periodu navedena zemlja bila, a i sada je, utočište za mnoge odbjegle optuženike i presuđene osobe. Naravno tu je i Srbija, ali ta zemlja bi bila samo kratkotrajno utočište jer i sam gospodin Dodik zna da bi pod pritiskom međunarodnih krugova mogao biti izručen. Drugi, vrlo značajan razlog, je i činjenica da ga i tamošnje pravosuđe istražuje za slične predmete kao i Tužiteljstvo BiH. Treći razlog za kratkotrajnost utočišta je činjenica da Srbija i Aleksandar Vučić trenutno imaju poprilično veliki i opterećujući problem, pri čemu bi samo utočište gospodina Dodika bi predstavljalo dodatni politički i diplomatski teret aktualnim vlastima. Drugi scenarij koji je najmanje realan – predaja gospodina Dodika pravosudnim institucijama BiH, jer ovakav scenarij bi značio apsolutni krah poslije svih iniciranih i usvojenih neustavnih odluka od strane NSRS.

Koji bi, po vašem mišljenju, bio najvjerojatniji rasplet ove situacije?

– Po meni jedan od najizglednijih scenarija jeste onaj koji proizlazi iz pravne i zakonske obveze policijskih službenika SIPA BiH, odnosno, lišavanje slobode svih bjegunaca sukladno naredbi Tužiteljtva BiH i Suda BiH. Ovdje je vrlo važno napraviti nekoliko osvrta. Nema sumnje da se lišenje slobode treba dogoditi, ali se kao takvo mora pomno i stručno planirati kako bi se osujetio bilo kakav rizik, a osobito po ljudske žrtve. S druge strane, u medijskom prostoru kreiran je jedan narativ da bi prilikom lišavanja slobode moglo doći do incidenata. Da budem vrlo precizan i izravan – policijski službenici SIPA BiH postupajući po naredbi Tužiteljstva i Suda BiH, su legitimni i jedini obvezni za poduzimanje lišavanja slobode bjegunaca. Svaka osoba, pa bilo to policijski službenici koji osiguravaju Dodika i druge, a koji pruže otpor, znaju da je takav čin zapravo kazneno djelo, i na pružanje otpora reagirat će se razmjernom silom. Međutim, uvjeren sam kako će oni koji planiraju i kreiraju plan za realizaciju lišavanja slobode, ići na onaj scenarij koji će smanjiti rizik maksimalno.

Jesu li ovi svi događaji proizveli i opasnu sigurnosnu situaciju u BiH?

– Nažalost sva ova situacija koja je prvobitno iz pravnog prešla je u sigurnosni segment. Ne mislim da je ova situacija političke prirode, kako neki žele prikazati. Međutim, ostaje nejasna promjena sudske prakse, jer u ranijim periodima, po završetku istražnih radnji, Tužiteljstvo BiH je donosilo Naredbu za lišenje slobode. U ovom slučaju smo imali obrnutu situaciju koja je također zakonita, da ne bude zabune, pa se išlo ponajprije slanjem poziva za saslušanje, a potom naredbom za privođenje, pa tek nakon nedostupnosti, odnosno rizične procjene, za raspisivanje centralne tjeralice.

Na taj način omogućio se prostor za protusigurnosne mjere koje sada gledamo, a koje poduzimaju pripadnici koji osiguravaju gospodina Dodika i druge. S druge strane, na takav način se u potpunosti teret odgovornosti prenio na državne upravne organizacije sa samostalnom policijskom operativnošću, odnosno SIPA BiH. Tada smo imali trenutak čije posljedice gledamo sada, a to je da je direktor SIPA BiH podnio ostavku, koja nije prihvaćena i time se i dalje produžio manevar za protusigurnosne i političko neustavne akte pojedinaca. Zbog toga sam i u ranijim istupima za medije isticao da je sam čin lišavanja slobode trebao uslijediti puno ranije, a sada on predstavlja vrlo izazovnu i vrlo složenu operativno taktičku mjeru i radnji. Međutim, kao što sam ukazao, ne sumnjam da će do toga doći.

Ono što je možda iz sve ove situacije dobro je kako nemamo zabilježene incidente između građana, a što je jasan znak da su građani oba entiteta i Brčko Distrikta BiH svjesni da se ovdje radi zapravo o posljedicama nerada institucija po liniji organiziranog kriminaliteta i da oni i njihova djeca ne smiju biti taoci takvih politika.

/Desk/

Objava Dr.sci. Sandi Dizdarević: OSA zna gdje se kreće Dodik pojavila se prvi puta na Republika.

– To je najjednostavnija definicija onoga što posljednjih dana gledamo, kazao je Dizdarević za FTV. Govoreći o tome je li posljednjim potezima Milorada Dodika ugrožena sigurnost u BiH, rekao je kako je nemir kod građana sasvim opravdan jer je sigurnosna situacija poprilično oštećena, no ne i apsolutno ugrožena jer je još uvijek sve pod kontrolom, dokaz čemu je i činjenica da, otkako je krenuo napad na ustavni poredak BiH, nije zabilježen nijedan izgred, što je za svaku pohvalu, ne samo državnim, već svim institucijama u BiH, uključujući i entitetske, kao i svim građanima u BiH.

Kako pojašnjava Dizdarević, građani su  uznemireni jer situacija podsjeća na 1992. ali, kako je naglasio, za razliku od 1992., državne institucije sada poduzimaju čitav sustav mjera za koje su nadležne i njihov efekt će biti pozitivan.

– Ono što sve policijske agencije u BiH moraju poduzeti, a prije svega mislim na SIPA-u BiH te MUP-a RS-a, jest provoditi isključivo zakone iz okvira svojih nadležnosti na način kako su postupali do prije nekoliko dana i da ih nitko iz bilo koje pozicije ne uvede u to da dođe do njihovom međusobnog konflikta, istaknuo je te upozorio da, ako bi došlo do konflikta SIPA-e i MUP-a RS-a, onda možemo govoriti o apsolutnom ugrožavanju sigurnosti, što se, uvjeren je, neće dogoditi.

Na pitanje FTV-a je li u BiH moguć oružani sukob, manji ili veći, odgovorio je niječno.

Što se tiče eventualnih, budućih Dodikovih poteza, Dizdarević je kazao je da “on više ne može natrag”. No,  ocijenio je mogućim da, u suradnji državnih policijskih snaga i međunarodnih snaga, Dodik, uz još nekoliko dužnosnika RS-a, tj. Nenad Stevandić i Siniša Karan, budu lišeni slobode.

– Drugi scenarij je da, uspiju li oni doći do određenih informacija prije realizacije navedenog, mogućnost njihova bijega, osobito stoga što imamo potpuno porozne granične crte između Srbije i BiH, pojasnio je Dizdarević.

/Desk/

Objava Dizdarević: Dodik više ne može natrag, izgledno njegovo i uhićenje Karana i Stevadića pojavila se prvi puta na Republika.

On također postavlja pitanje i kako to da je u državi, gdje se po posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine čak 95% njenih žitelja deklariraju kao vjernici (bilo koje religije), kriminal, korupcija i manipulacije toliko rasprostranjene?

Tako Dizdarević u svojoj knjizi obrađuje široko polje vrlo zanimljive teme i pitanja – od društvenih “fenomena” međunacionalne mržnje i prešućivanja ratnih zločina “svojih nad drugima”, ratnim zločinima kao izgovoru za nasilje nad pravom, policijskim službama u “raljama demokracije”, do vrlo zanimljivog promišljanja i dvojbi o Sky aplikaciji kao sredstvu za borbu kriminaliteta ili neistomišljenika i BiH kao zemlji baruta i ruskog utjecaja itd.

Vjernici i ljubavnice

Kako je i sam autor u predgovoru napisao, knjiga ‘Bosna i Hercegovina u raljama kriminala i urušenog sustava vrijednosti’ nastala je na temelju radova, ogleda, pogleda, mišljenja i osvrta na određene društveno-sigurnosne događaje s kojima se BiH suočila i suočava. “…Kriminal je mnoge opčinio, modusi manipulacije s ciljem prihvaćanja novih sustava društvenih i pravnih vrijednosti i, na kraju, zanemarivanjem najveće kosmičkog dobra – a to je život. Mnogi su u prošlim vremenima samoincijativno, ili za račun velikih, iskoristili smrt vlastitih građana-naroda-nacija kako bi profitirali i ostali na mjestima gdje su i danas”, piše autor.

Dnevni list donosi samo mali dio autorove obrade nekoliko aktulanih i vrlo zanimljivih tema, gdje Dizdarević, između ostaloga, govori o vanjskim utjecajima.

“…paravani unutar bh političkih personifikatora i njihovih savjetnika, znanstvenika, profesora i ljubavnica. Ove zadnje su posebno zanimljivw u obavještajnom prodor i njima ću posvetiti posebnu pažnju, osobito jer se sve naše političke persone deklariraju kao vjernici. Koliko znam, blud i seksualna prijevara zabranjeni su u vjeri, ili nisu? Pedofilija je također zabranjena, ali je neki konzumiraju…”, piše ovaj autor koji je vrlo upućen u skrivene ‘navike’ bh dužnosnika.

Ratni zločini kao izgovor za nasilje nad pravom i obavještajne igre

Dizdarević u svojoj knjizi navodi i neke od apsurda kada su u pitanju procesuiranja ratnih zločina u BiH. Tako navodi kako se ratne zločine u BiH treba promatrati kroz prizmu nekoliko bitnih elemenata:

Institucije koje se nastoje boriti i procesuirati osumnjičene za ratne zločine pod značajnim su nadzorom međunarodnih institucija koje ih financiraju i pružaju podršku; institucije poput državnih ili nevladinih organizacija koji imaju karakter produženih ruku za pružanje pomoći osumnjičenima za ratne zločine, a sve pod izgovorom pružanja pravne pomoći; dvostrukih standarda državnih institucija iz koje se financira stručno osoblje koje radi na istragama i procesuiranju ratnih zločina, a s druge strane neke od tih državnih institucija daju nesebičnu novčanu pomoć pojedinim udrugama koje se bave ‘obranom i pružanjem pomoći odabranih osumnjičenih za ratne zločine’; institucija preko kojih se, s jedne strane za račun istražnih organa druge države obavljaju pojedine operativne mjere i radnje, dostavljanje podataka, pa čak i istražne radnje, dok s druge strane takve institucije u određenoj mjerei opslužuju državne institucije BiH s podacima o žrtvama samo jedne etničke skupine; prodora stranih obavještajnih službi u ptikupljanju podatka o potencijalno osumnjičenim za ratne zločine, potpomognute pojedincima iz BiH i kategoričko negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

“Uhićenje osumnjičenih za ratne zločine pokreće lavinu već uhodanih institucija i pojedinaca u obrani prava etnosa. Počinje se izjavama političra koji predstavljaju etničku skupinu pod izgovorom ‘mi smo za to da se uhite svi koji su krivi, ali odgovorno tvrdimo da uhićeni nema veze s djelom zbog kojeg je uhićen’…”, navodi Dizdarević te ističe kako je puno slučajeva u BiH gdje strane službe putem ‘insidera’ uposlenih u stručno-obrazovnim institucijama dostavljaju informacije i dokumente institucijama drugih država o procesuiranju ratnih zločina.

Navodi i kako pojedine države, pod krinkom “dvostrukog ddržavljanstva” i “nemogućnosti provođenja nepristranog suđenja” kriju mnoge osobe presuđene ili optužene osobe za ratni zločin.

“Koliko god države zemalja zapadnog Balkana pričale o pomirenju, ekonomskoj suradnji, obavještajne igre će se nastaviti. Polje ratnih zločina prešutno je ostavljeno da se procesuira deseteljećima…s jednim ciljem – usporavanja procesuiranja”, zaključuje on.

Sky aplikacija i pitanja koja se nameću

U poglavlju o Sky aplikaciji, čije su prepiske komunikacije među osobama iz krim miljea bile i povod za njihovo uhićenje te podizanja optužnice, Dizdarević ima nekoliko opravdanih dvojbi.

“Informacija je moć, ona predstavlja sadržaj nečega ili govori o planovima, udruživanju, nešto odražava…Onaj tko poznaje informaciju u cjelini, taj je rijetko kada i dostavlja. Takve osobe, u suštini, nastoje prikriti istinu”, piše autor koji postavlja pitanja jesu li informacije iz Sky aplikacije krunski dokaz ili trebaju biti početak temeljitih istražnih radnji potkrijepljenih dokazima te kako se i kojim kanalimo došlo do ovih informacijama, a što je također vrlo značajno prilikom procesuiranja optuženih osoba.

“”Hipotetički, ukoliko se dogodi, a već se dogodilo u Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i drugim zemljama, da se u kaznenom postupku postavi pitanje zakonitosti dokaza sa Sky aplikacije, jer ista nije izuzeta kao dokaz…Ukoliko se u budućnosti bude pokazalo da dokazi iz Sky aplikacije ne mogu koristiti kao valjanii zakoniti i tako budu dovedeni u pitanje brojni kazneni postupci, bojim se da će pravosudni sustav ući u još veće probleme nego li je sada. Posljedice će se ogledati i u materijalnoj šteti koju će država morati isplatiti svima onima koji su po osnovu toga pritvoreni, kao i oni koji su prozvani, disciplinski tretirani, a ne budu proglašeni krivim…”, navodi, između otaloga Dizdarević.

Zloupotreba religije

U knjizi se on osvrće i na degradaciju u sustavu sigurnosti, a time i policijsko kriminalističkog podsustava zbgo pogrešnog odabira stručnih kadrova i prisutne korupcije i nepotizma, ali i zloupotrebe religije u jačanju nacionalizma, utjecaj velikih sila u razaranju bh društva i jačanju mržnje…

“Religija postade glavni mehanizam za inicijaciju u torove, politiku, a struka postade opterećenje za vlastito zdravlje. Zloupotreba religije koju intenzivno i vrlo dobro osmišljeno provode na ovim prostorima, utječe na naše emocije. Postajemo iracionalni, prepuštajući se strahovima, a kada smo u strahu bježimo u torove, jer su nas uvjerili da nas samo oni mogu zaštititi”, zaključuje autor Sandi Dizdarević.

/Desk/

Objava ‘BiH u raljama kriminala i urušenog sustava vrijednosti’ – Dizdarević u novoj knjizi piše o opčinjenosti kriminalom, Sky aplikaciji, ruskom utjecaju, vjernicima i ljubavnicama… pojavila se prvi puta na Republika.

Od početka godine broj migranata koji suilegalno ušli u BiH drastično se povećao – čak 70 posto. Samo u prva dva mjeseca otkriveno je 3.550 migranata koji su ilegalno ušli u Bosnu i Hercegovinu. To su službeni podaci Granične policije BiH. Većina njih putuje bez putnih isprava i želi stići u neku od država Europske unije (EU), najčešće Njemačku, Italiju, Austriju… Oni dolaze u BiH, koja je pak i sama u europskom vrhu po iseljavanju.

Merhinisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i izbjeglice u BiH, izjavila je da je u posljednjih 10 godina ovu zemlju napustilo oko 600.000 stanovnika. Ukoliko se ovakav trend nastavi, procjene su da će BiH do 2060. izgubiti od 50 posto do 70 posto stanovništva.

O iseljavanju iz BiH, ali i zemalja Balkana, pišu i inozemni mediji. Nedavno je njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), između ostaloga, napisao kako su političari u regiji zapadnog Balkana kasno shvatili ozbiljnost demografskog stanja te da se natječu oko dovođenja stranih radnika.

„Nova stvarnost staviti će društva u balkanskoj regiji pred teške izazove”, upozorava FAZ, „jer će doseljenici iz Azije i Afrike rađati djecu, kupovati nekretnine, njegovati svoje tradicije i religije i promijeniti izgled gradova na jugoistoku Europe, na što u toj regiji nisu navikli”. Listi ističe da je „očit konfliktni potencijal”. Kako će ove probleme riješiti BiH, kada se s njima suočavaju i daleko razvijenije zemlje EU-a?

Hamletovsko pitanje

Za prof. dr. sc. Anđelka Milardovića, voditelja Instituta za europske i globalizacijske studije (INEGS) i osnivača i direktora Europskog centra za migracijske studije (ECMS), pitanje migracija je ključno za Europu, posebno u ovoj izbornoj godini.

“To je hamletovsko pitanje današnje Europe i EU-a. Europa se zbog demografskog sloma našla na raskrižju. Depopulacija, starenje i iseljavanje tvore nerješivu političku geometriju. Zbog depopulacije, osuđena je uvoziti radnu snagu kako bi funkcionirala ekonomija”, rezimira Milardović za DW.

Podsjeća kako u Europu stižu regularni, prisilni (migracije potaknute ratovima) i migranti koji ilegalno ulaze na evropsko tlo.

„Da bi Europa sačuvala stabilnost“, smatra, „mora još bolje regulirati i upravljati migracijama“.

„Migracije utječu na promjenu identiteta Europe“

“Migracije već sada utječu na promjenu identiteta Europe, a u budućnosti još više. Za to nisu krivi oni ‘drugi’ koji dolaze, kriva je Europa koja se dovela u ovu situaciju”, kritičan je ovaj znanstvenik o odnosu EU prema migracijama.

O europskom pristupu integraciji doseljenika, za koji kaže kako postoji okvirna strategija, no i da svaka članica slijedi vlastite nacionalne interese, pokušavajući balansirati između okvirne EU strategije i nacionalnih strategija integracije.

“Mišljenja sam da se EU nije proslavila integracijom stranaca. Da se proslavila, ne bismo danas u Francuskoj, Njemačkoj i šire EU imali paralelna društva. Ono što zagovaram u okviru INEGS-a je jezična integracija stranaca kao pretpostavka njihove cjelovite integracije. Bez jezika stranci su socijalni otok u okviru simboličke stvarnosti neke kulture društva. Strani su sebi i drugima”, smatra Milarodivć.

Što Europa želi od migranata?

Ali, pitanje je što Europa želi od migranata? Je li to jeftina radna snaga ili su visoko obrazovani stručnjaci? Milardović smatra kako će umjetna inteligencija utjecati na promjenu strukture radne snage i generiranje novih migracija, kako unutar EU, tako i na globalnoj razini prema EU.

Ipak, stav ovog politologa nije optimističan za budućnost članica EU-a po ovom pitanju. “Ovakva Europa na raskrižju i s demografskim slomom, bez doseljenika neće moći. Glede potencijala, valja kazati da je on u korelaciji s kvalitetom i njihovim kvalifikacijama”, ističe.

Osvrćući se na stanje u Hrvatskoj, upozorio je na, kako kaže, promašenu javnu politiku u posljednjih 30 godina.

“To je ‘otjeralo’ obrazovanu, mladu populaciju i potaklo uvoz neobrazovane i manje kvalificirane radne snage. Kakva je onda budućnost Hrvatske i ostalih članica EU ako potiču iseljavanje najobrazovanijih i uvoz najobrazovanijih ili skromno obrazovanih? Po meni distopijska”, kaže Milardović.

„Gastarbajteri” su drukčiji

Ali paralela s nekadašnjim “gastarbajterima” u Njemačkoj 60-ih godina prošlog stoljeća je drukčija.

“Oni iz Hrvatskei prostora ex Jugoslavije, Italije, Španjolske, uvelike su integrirani. No, što je s pripadnicima turske populacije koja godinama živi u Njemačkoj i nije do kraja integrirana? I tu Njemačka nije uspjela jer ima nedovršeni model integracije stranaca”, zaključuje ovaj profesor.

U međuvremenu europske države pooštravaju mogućnosti korištenja socijalnih prava na što zapravo računa značajan broj migranata, a europska administracija ograničava ulaz strancima i migrantima. Čini se da je Europa, pritisnuta problemima, za razliku od 2015. i masovnog otvaranja granica, posebno od strane Njemačke, puno opreznija.

Težnje za promjenom socijalno-demografske strukture

Dr. sc. Sandi Dizdarević, docent na predmetima Kriminalistička psihologija i Kriminalistički intervju, Metodika istraživanja i dokazivanjaterorizmai ratnih zločina, smatra da su potezi pojedinih zemalja zakašnjeli te da se usložnjava sigurnosno i socijalno pitanje.

“Nedvojbeno je da će se migrantska populacija politički instrumentalizirati, i da će politički subjekti koristiti ovaj fenomen za promociju i ostvarivanja benefita kod glasačkog tijela, ali i da političari unutar EU koji podržavaju ovakave migracije imaju ekonomske interese zbog jeftine radne snage i za niže kvalificirane poslove”, kaže Dizdarević za DW.

To, kako zaključuje vodi diskriminaciji, segregaciji, getoiziranju, što smatra ozbiljnimm sigurnosnim problemom u današnjoj Europi, piše DW

/Desk/

Objava Za stabilnost Europe migracije ključno pitanje pojavila se prvi puta na Republika.

Trostruko ubojstvo i trostruko ranjavanje te na koncu samoubojstvo, epilog je stravičnog pohoda poludjelog ubojice Nermina Sulejmanovića. Mlada žena je sahranjena, a gorko upozorenje za cjelokupan sustav je da joj taj isti sustav od kojeg je tražila pomoć – nije pomogao. Ubijena je jer je ubojicu prijavila za nasilje, piše Dnevni list.

Iza nje ostala je jednogodišnja djevojčica koju je dobila u vezi s ubojicom kojeg je namjeravala napustiti. Sud je odbio mjeru zaštite zabrana prilaska, a pravdanje za ovu kardinalno katastrofalnu odluku je nedostak dokaza koje nije prikupila policija. Tisuće ljudi je prosvjedovalo u gradovima BiH ukazujući na problem nasilja u obitelji, nasilja nad ženama sa sve češćim tragičnim ishodom. S druge strane sve brojniji su slučajevi prijava nasilja nad ženama i djevojkama.

„Moralno dno dijela društva“

-Previše je puno analiza, mišljenja, stavova i osvrta na sve negativnosti u ovom društvu, koje su uvijek uzalud, a istovremeno puna usta naših predstavnika da će biti bolje. Sustav nije ništa drukčije reagirao kao i u stotinama dosadašnjih, sličnih slučajeva, kazao je doc. dr. Sandi Dizdarević profesor kriminalističke psihologije.

Ustvrdio je kako istraga policijskih službenika u nadležnom MUP-u Tuzlanskog kantona pokazuje kako je bilo propusta te da dio sustava pokušava funkcionirati, a dio ne.

-Sama činjenica da je javnost po prvi put mogla vidjeti uživo ovaj monstruozan zločin i najteži oblik fizičkih patnji i svi koji su ‘lajkali’ i podržavali to, pokazuje koliko je moralno dno dijela našeg društva. To znači da smo kao društvo usvojili normu ponašanja, suprotnu civilizacijskim oblicima ponašanja. Radovati se nasilju i nečijoj smrti pokazuje ozbiljan oblik patologije, kazao je Dizdarević.

On se pri tom osvrnuo i na svoje dvije objavljene knjige, u kojima skreće pozornost na značaj operativnog rada policije, napuštanju fundamentalnih koncepata policijskog rada, o udaljavanju od zajednice i rada iz ureda, nepostojanju uspostavljenih standardiziranih linija za suradnju između policijskih službi i agencija na višim razinama, izuzev po privatnoj liniji, osobito u kriznim situacijama.

Enorman novac utrošen – rezultati katastrofalni

Posebno se osvrće na svoju drugu knjigu ‘Vrisak lotosa’ u kojoj govori o slučaju nasilja nad konkretnom ženom i svim problemima s kojim se žrtva susreće, ali i svim problemima sa kojim se policijski istražitelji susreću.

-Kao nekadašnji istražitelj, i sada kao znanstvenik i profesor koji se svakodnevno bavi pojavama kriminaliteta, i policijskog rada odgovorno tvrdim da su se enormne količine novca unijele u sustav policije i obuke policijskih istražitelja za rad po liniji nasilja u obitelji, a rezultati su u pojedinim slučajevima katastrofalni. Zašto? Zato što se na nasilje nad ženama i dalje gleda kao pojavu koju žene trebaju trpjeti, jer još uvijek živimo u patrijahalnom sustavu, a da ne govorim o istražiteljima, čast izuzetcima koji prijave operacionaliziraju po određenoj matrici koja je uvriježena: “žrtva je povukla prijavu” i tu predmet ide ‘ad acta’, navodi Dizdarević.

Upravo govoreći o tim propustima, Dizdarević vrlo jasno pojašnjava: “Žrtva je morala povući prijavu, žrtvi sustav nije pružio potporu da ne povuče prijavu, žrtvi nije pružena sigurna lokacija, nije pružena psihosocijalna pomoć, počinitelji se ne liječe i mogao bi nabrajati još jako puno. Zato je povukla prijavu. Nitko da kaže, ‘da, u pitanju je kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti, i nakon prijave smo uradili sve i podigli optužnicu, a žrtva se predomislila’. Ne znam bi li se u toj fazi predomislila. Praksa pojedinih sudova je uistinu kvalitetna, pa u svakom slučaju nasilja u obitelji poštuju potpisane protokole, i osumnjičenom sudovi određuju pritvor. Time se žrtva motivira, istraga provodi, a počinitelj se ‘hladi’ u pritvoru”.

Žene se potiču da zatraže pomoć, a mlada žena ubijena jer je zatražila pomoć

Abida Pehlić, predsjednica višestruko i međunarodno nagrađivanog Udruženja ‘Novi put’ iz Mostara za Dnevni list ističe kako ih je vijest o svirepom ubojstvu u Gradačcu, još jednom slučaju femicida, duboko potresla.

-Udruženje Novi put, zajedno s aktivisticama, organiziralo je prosvjed kako bi iskazali naše ogorčenje zbog sve učestalijih slučajeva nasilja nad ženama, a sve slabijim odgovorom institucija na ovaj jako zabrinjavajući problem koji, vidjeli smo, često ima i smrtne ishode. Ovo nas je duboko potreslo jer mi kao udruženje već dugi niz godina radimo na osnaživanju žena i žena žrtava svih oblika rodno zasnovanog nasilja, pružamo im psihosocijalnu i pravnu podršku i pomoć i, zapravo ih osnažujemo da prijave nasilje i zatraže pomoć od nadležnih instituija čiji je mandat i posao baviti se ovim problemom, kaže Pehlić.

Naime, Udruženje ‘Novi put’ vodi jedino besplatno savjetovalište u Hercegovini u kojem se pružaju takva pomoć podrške osnaživanja djevojkama i ženama, žrtvama svih oblika nasilja, ali i također djeci koja su, kako navodi, sekundarna žrtva ovih oblika nasilja.

-I upravo zbog povećanog broja zahtjeva za pomoć, ove godine smo pokrenuli mobilne timove na podrućju HNŽ I ŽZH-a, za pružanjem psihosocijalne podršku i raspored naših obilazaka je uvijek objavljen na našoj Facebook sttranici. Svaki tjedan posjećujemo drugi grad, unaprijed zakazujemo sastanke s našim klijenticama. Međutim, pitamo se što i kako dalje, jer i ova mlada žena koja je ubijena je, zapravo, zatražila pomoć od nadležnih institucija i prijavila nasilje. Na žalost, vidjeli smo da je odbijena mjera zabrane prilaska i, na žalost, sada smo pred velikim problemom što i kako dalje, iznosi ozbiljnu bojazan predsjednica Udruženja ‘Novi put’ iz Mostara.

Ističe ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da je sud odbio zahtjev za izricanje zaštitnih mjera iako su se dogodili brojni slučajevi femicida, ubojstava žena i djevojaka od strane njihovih partnera.

-Znači, konstantno se ignoriraju slučajevi rodno zasnovanog nasilja od strane nadležnih institucija, čime se zapravo, daje poticaj svim tim potencijalnim počiniteljima tog kaznenog djela, upozorava Pehlić.

Problem „ogoljen“ jer sustav ne ispunjava svoju zadaću

Iz Udruženja ‘Novi put’ ističu kako su od početka pandemije počeli bilježiti povećanje zahtjeva za pružanje psiho-socijalne podrške zbog nasilja u obitelji, a čak su im se obraćale i djevojke i žene iz susjedne Hrvatske jer su u to vrijeme, zbog epidemioloških mjera, krenuli s ‘on-line’ podrškom, a održavane su i ‘on-line’ radionice.

-Tada smo zabilježili povećan broj zahtjeva, prosječno smo imali više od 200 poziva godišnje. Međutim, prošle godine počeli smo dobivati pozive žena na sširem području Hercegovine, iz HNŽ-a i ŽZH-a, ali većina njih nije bila u mogućnosti doći u Mostar, bilo iz financijskih ili nekih drugih razloga, tako da smo mi ove godine pokrenuli mobilni tim koji svaki tjedan obilaze gradove u ove dvije županije, govori Pehlić.

Ali, kako naglašava, do kraja srpnja ove godine, imali su čak 60 djevojaka i žena koje su zatražile psiho-socijalnu pomoć te da su to u većini bile žene i djevojke koje su već napustile svoje supružnike ili partnere, izašle iz nasilnih veza.

-No, imali smo jako puno poziva i žena koje su željele ostati anonimne i tražile pomoć kako mogu izaći iz nasilne veze. I to je sada veliki problem pred nama – nakon ovog svirepog ubojstva u Gradačcu našli smo se u teškoj situaciji jer su sada sve žene koje žive u nasilnim vezama bukvalno obeshrabrene da zatraže pomoć, pojašnjava Pehlić.

Nakon ubojstva u Gradačcu pojavio se novi, još ozbiljniji, zabrinjavajući proglem.

-Imali smo poziva žena koje kažu da joj muž prijeti da „ako ti padne na pamet napustit me, završiti ćeš kao ona ženska iz Gradačca“. To je vrlo zabrinjavajuće. Došlli smo u situaciju da žene koje žive u nasilnim vezama u potpunosti obeshrabrene da zatraže pomoć, upravo jer su zakazale nadležne institucije, a mi kao udruženje godinama smo radili na osnaživanju žena da zatraže pomoć, izađu iz takvih veza i zatraže pomoć institucija, zaštite sebe i djecu koja su takođr žertve nasilja. Nakon ovog ubojstva, smaknuća pred očima javnosti, vidimo da je taj problem „ogoljen“ jer sustav ne ispunjava svoju zadaću. Nadamo se da će nadležne insitucije konačno shvatiti koliko je problem nasilja u obitelji ozbiljan, upozorava predsjednica Udruženja ‘Novi put’.

Ona ističe da, s obzirom da je u nekoliko slučaja femicida počinitelj počinio samoubojstvo, to postaje svojevrsni, zabrinjavajući fenomen te ističe bojazan da će se upravo iz tog razloga žene u nasilnim vezama odlučivati na – šutnju.

-Takvih je na žalost jako puno, bojimo se da će mnoge od njih odlučiti ostati u takvim vezama upravo iz straha, možda ne toliko za vlastiti život nego pitanja što će se sutra dogoditi sa njihovom djecom, ako ju nasilnik ubije. To je ‘karta’ na koju igraju počinitelji nasilja i koriste kao ‘adut’ za ucjenjivanje, zakljućuje ona.

Prijedlozi za učinkovit i brz odgovor sustava na femicid i nasilje

Profesor Dizdarević daje i konkretne prijedloge za unaprijeđenje cjelokupnos sustava kada je riječ o femicidu i nasilju u obitelji.

1. Inicirati izmjene i dopune KZ F BiH. Femicid predvidjeti i propisati kao samostalno kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora od 10 godina do dugotrajnog zatvora. Moj odgovor na upite mnogih iz NVO kako dokazati femicid, pa upravo kroz prijave nasilja u obitelji nadležnim institucijama, koji uvijek prethode ubojstvu.

2. Inicirati izmjene ZKP F BiH, u pogledu obveznog pritvora. Trenutno imamo 101 osobu koje su se nakon pravomoćnosti presude našle u drugim državama na liječenjima, ili iz tko zna kojeg drugog razloga. Od 2003. godine se suočavamo s ovim problemom, mnogi na njega ukazuju, ali niti jedna politička vlast nije uradila ništa. Zato što im odgovora. Moj heroj nije zločinac? To se sustav vrijednosti koji njegujemo. Obvezni pritvor bi bio jedna od mjera kojom bi se spriječile ovakvi događaji, a istovremeno omogućilo provođenje postupka i izricanje presude.

3. Izmijeniti metodologiju istraživanja koje primjenjuje policija. Napraviti analizu u svakoj policijskoj službi koliko je policajaca pohađalo obuku međunarodnih i NVO vezanih za nasilje u obitelji, koliko tih obučenih operativaca radi na tim referatima. Odgovor će sam po sebi biti u najmanju ruku zabrinjavajući. Formirati tim od pet profesora i stručnjaka, onih profesora koji imaju najmanje 10 godina prakse u policijskim i pravosudnim institucijama, i isključivi kriterij bi bio radno iskustvo na cesti, u operativi, kako bi analizirali praksu djelovanja u kriznim situacijama i napravili prijedlog te rješenje za djelovanje svih službi u kriznim situacijama.

-Ovakvim rješenjem bi izbjegli, ono na što godinama ukazujem, da ne postoji uspostavljena suradnja već ista funkcionira na temelju privatnih poznanstava. Ovakvim rješenjima bi onemogućili situacije: kada je na terenu potraga i nužno je napraviti lociranje, a tu mjeru vrši druga agencija, da dobijete odgovor: “pošaljite službeni akt”. Nema službenog akta u kriznim situacijama, već nakon završetka, zaključuje profesor Dizdarević.

/Desk/

Objava ‘Ako ti padne na pamet napustiti me, završiti ćeš kao ona ženska iz Gradačca’ pojavila se prvi puta na Republika.

Priopćenje za javnost Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH u kojem se najoštrije osuđuje snimanje, praćenje i neovlašteno objavljivanje razgovora međunarodnih i europskih ministara i dužnosnika, pre mnoge je stavila pitanje – što se dogodilo te je HNS reagirao sa snažnom kritikom. No, uskoro se ispostavilo kako je to reakcija na snimku razgovora mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjartoa s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem iza zatvorenih vrata, u studenom 2021. godine u Sarajevu, a koju je objavio TV Hayat te prenijeli brojni mediji.

Ovo otvara brojna pitanja o nezakonitom prisluškivanju te objavi takvog materijala u dnevno-političke svrhe, ali i o izazivanju diplomatskog skandala. Samo za pretpostaviti je, primjerice, što bi se dogodilo ako jedan od razgovora na sastanku s, primjerice, američkim veleposlanikom i visokim bh dužnosnikom, bude tajno sniman.

Što su kazali Čović i Szijjarto

Prema objavljenoj snimci razgovora Dragan Čović nije izrekao nijednu kompromitirajuću izjavu koja bi ga mogla dovoditi u neugodnu situaciju ili koju već nije izrekao u javnosti.

„Mi ne dozvoljavamo da samo jedan narod iz BiH govori u ime BiH. Želimo da to budu predstavnici institucija i konstitutivnih naroda. Migrantska kriza nam je zajednička problematika još uvijek izražena u BiH i sada pratimo događanja na poljskoj granici. Čini mi se da je prevažno da ljudi koji su u politici i koji slično vide ovaj problem, da sjednu zajedno i imaju isti nastup“, kazao je između ostaloga Čović.

No, o izjavi mađarskog premijera može se raspravljati.

“ Mi smo za usvajanje novog Izbornog zakona u BiH…Naravno, pošto smo obojica, pošto se baziramo na kršćanskim osnovama, vrijednostima, jasno je da osjećamo simpatiju i dijelimo simpatiju s Hrvatima. Tako da mogu obećam, gospodine predsjedniče, da ćemo mi do kraja biti uz vas i imat ćete našu podršku. Rekao sam i svom kolegi, ministru vanjskih poslova Hrvatske da on kaže šta je to korisno za vas i šta trebamo mi učiniti po tom pitanju”, rekao je Szijjatro Draganu Čoviću koji je podsjećanja radi, već u travnju sljedeće godine otvorio Mostarski sajam gospodarstva gdje je upravo Mađarska bila zemlja-parter.

Dok je Čović kazao da će o razgovoru informirati hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordana Grlića-Radmana, Szijarto je rekao da će o istom informirati premijera Viktora Orbana.

Podsjetimo da je Szijjarto tijekom nedavnog boravka u BiH također javno potvrdio kako će Mađarska blokirati svaki pokušaj izglasavanja sankcija predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku te da je on “njegov prijatelj”.

Međutim, iako je Mađarska, s obzirom na svoje česte oprečne stavove oko agresije Rusije na Ukrajinu te sankcije koje je Unija uvela prema toj zemlji s kojom Mađarska nastavlja suradnju, svojevrsna „crna ovca“ EU-a, snimanje razgovora dva visoka političara, od kojih je jedan ministar druge države, otvara mnoga, ozbiljna pitanja.

No, jedno od tih nije i novinarska objava „vrućeg materijala“ iako se isti, i to ne samo u BiH, često koristi kako bi se diskreditirao političke suparnike.

Nužna istraga o nezakonitom prisluškivanju

Dr.sc. Sandi Dizdarević, docent na predmetima Kriminalističkog intervjua i Kriminalističke psihologije, Zaštita od terorizma, za Dnevni list podsjeća kako je u obavještajnim teorijama i praksi uvriježena maksima provođenja zakonitog presretanja telekomunikacijskih razgovora i to uz nalog suda ili po ovlaštenju direktora obavještajno sigurnosne agencije u iznimnim slučajevima.

„S obzirom da se ovdje radi o visokom političkog dužnosniku u BiH, Predsjedniku HDZ, dr. Draganu Čoviću nisam siguran da je postojao nalog suda za provođenjem zakonitog presretanja telekomunikacijskih razgovora, tako da ostaje mogućnost da se sve provodilo po instrukciji i ovlaštenju direktora. I u jednom i drugom slučaju, ovakva praksa mora biti predmet preispitivanja, ne samo od strane Tužiteljstva BiH, već apriori od strane Komisije za parlamentarni nadzor nad radom Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) BiH, te provođenja interne istrage. Ovakva praksa je nedopustiva osobito ako se koristi u dnevno političke svrhe i ovakvi zahtijevaju promptno djelovanje nadležnih pravosudnih, obavještajnih i policijskih tijela, jer postoji nedvojbeno viši stupanj sumnje da su nezakonite, a time i nedopustive“, kazao je za Dnevni list Dizdarević.

On pri tom navodi kako u ovom slučaju postoji višestruki sigurnosni propust te da se prvi propust odnosi na nezakonitost koja je u kauzalnoj vezi s curenjem informacija iz službe, a osobito ukoliko se kao takve koriste u dnevno političke svrhe.

„Drugi smjer sigurnosnog propusta odnosi se i na službu osiguranja dr. Dragana Čovića, a mislim prvenstveno na policijsku službu koja ga štiti. Ta služba i te osobe nemaju samo obvezu fizičkog osiguranja, već cjelokupan sustav osiguranja koji podrazumijeva od pripreme prostorija za razgovor u smislu provođenja protu-diverzijskog pregleda, pregleda od neovlaštenog postavljanja prislušnih uređaja, pa do osiguranja sigurnosnih veza-telefonskog razgovora“, analizira Dizdarević.

Dizdarević: Nezakonito sniman razgovor zbog unutar-političkog obračuna

On pri tom ističe kako će nadležni morati pružiti odgovore na niz pitanja, a da je središnje – tko je snimao razgovor.

„Postoji nekoliko pravaca u kojim je nužno krenuti pri potrazi za odgovorom: prvi pravac istrage mora biti usmjeren na nadležne državne institucije koje raspolažu materijalno tehničkom opremom za provođenje zakonitog presretanja telekomunikacijskih razgovora, jer može se dogoditi da u ovom nije sudjelovala OSA BiH, već neka druga služba. Drugi pravac istrage mora biti usmjeren na postojanje paraobavještajnog aparata, tko ima takve uređaje i koji su njihovi interesi. Slijedeće pitanje koje se mora postaviti kako je razgovor sniman, prisluškivanjem telefona ili prostorije, ili i telefona i prostorije, ili telefona osobe koja se bila nazočna u prostoriji sa dr. Draganom Čovićem ili posredstvom osobe koja je bila u prostoriji. Pitanje stavova bilo kojeg političara, bilo domaćeg ili stranog ne smije biti osnova za provođenje nezakonitog prisluškivanja, i u tom smislu mislim da su svaki komentari ili osvrti suvišni“, ističe Dizdarević.

On naglašava da se u slučaju nezakonito snimanog razgovora predsjednika HDZ-a BiH i mađarskog ministra, radi o unutar političkom obračunu jer, kako kaže, u suprotnom da se radilo o zakonitom presretanju telekomunikacijskih razgovora osobe koje su bile predmet, odnosno mete, bili bi nakon provedenih radnji upoznate o istim, što je zakonska obveza.

„Takav scenarij se nije dogodio, što implicira i proizvodi sumnju da se radi o nezakonitim radnjama. S obzirom da se ovaj događaj dogodio u ranijem periodu, duboko sam uvjeren da će sadašnji menadžment OSA BiH, zajedno sa Tužiteljstvom BiH, i drugim institucijama, odgovorno i profesionalno pristupiti i istražiti navedeni događaj. U suvremenim državama, koje su istinski demokratske, u najmanju ruku, osobe koje su sudjelovale u ovakvim nezakonitostima podnijele bi ostavku, ostale bez zaposlenja, i odgovarale bi pred nadležnim pravosudnim institucijama“, komentira Dizdarević za Dnevni list.

On naglašava kako se ovakvi postupci smatraju i potencijalnim diplomatskim skandalom.

„Nakon ovoga, kao država, dužni smo u najmanju ruku provesti objektivnu istragu, utvrditi činjenično stanje i uputiti ispriku mađarskim vlastima. Ovakvi skandali, osobito kada se govori o visokoj politici mogu dovesti do potpunog prekida diplomatskih veza između dvije države, što naravno u ovom trenutku nikome nije u interesu“, zaključuje profesor Dizdarević.

HNS: „Sarajevo u zabrinjavajućem omjeru premreženo ostavštinom Izetbegovićeva paraobavještajnoga begovata, u službi najradikalnijih bošnjačkih krugova

Na objavu snimke razgovora preomptno su reagirali iz Hrs+vatskog narodnog sabora (HNS).
“Kao neovisna i suverena zemlja koja teži postizanju europskih vrijednosti, Bosna i Hercegovina se jednom zauvijek mora suočiti s destruktivnim djelovanjem radikalnih bošnjačkih paraobavještajnih struktura u Obavještajnoj-sigurnosnoj agenciji (OSA BiH), među medijskim urednicima i aktivistima koji nelegalno djeluju, snimaju i javno šire protupravno prikupljene audio i video snimke domaćih i međunarodnih visokih dužnosnika”, stoji u priopćenju HNS-a.

HNS BiH poziva sve institucije BiH na “zaštitu naših međunarodnih gostiju, stranih diplomata i službenika u BiH sukladno međunarodnim konvencijama i obavezama koje iz njih proizlaze.

HNS BiH podsjeća predstavnike međunarodne zajednice “kako je Sarajevo u zabrinjavajućem omjeru premreženo ostavštinom Izetbegovićeva paraobavještajnoga begovata, u službi najradikalnijih bošnjačkih krugova, čime ono postaje neprijateljska sredina za međunarodno djelovanje.”

“Zagovornici protiv europskih vrijednosti su sustavnim uništavanjem povjerenja unutar zemlje i prema međunarodnim institucijama učinili i čine nenadoknadivu štetu integritetu, opstojnosti i euroatlanskoj budućnosti BiH”, poručili su iz Ureda za informiranje HNS-a.

(Izvor: Dnevni list)

Objava Dizdarević o skandalu tajnog prisluškivanja razgovora Čović – Szijjarto: “Kao država, dužni smo ispriku” pojavila se prvi puta na Republika.

Sveučilište u Novom Pazaru i Institut za nacionalnu i međunarodnu sigurnost 9. ožujka organiziraju okrugli stol na temu ‘Interkulturalno razumijevanje – faktor mira i stabilnosti na zapadnom Balkanu’, piše Dnevni list. Na ovu temu govoriti će regionalni stručnjaci iz područja sigurnosti iz dvije zemlje susjede, Srbije i Bosne i Hercegovine, što je jedan od rijetkih primjera zajedničkog sudjelovanja na ovom, vrlo osjetljivom, području suradnje. Prof.dr. Darko Trifunović, direktor beogradskog Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost, za Dnevni list je potvrdio kako se radi o prvom, ovakvom povijesnom simpoziju na kojem sudjeluju sigurnosni stručnjaci iz ove dvije zemlje.

Trifunović: Moramo razumjeti strahove jedni drugih

“Ovaj simpozij ciljano je sazvan da se u ova, teška vremena geopolitičkih zbivanja, srpski i bh stručnjaci na polju sigurnosti, i to baš u Novom Pazaru, održi simpozij koji će govoriti o sigurnosnim izazovima koji su i pred jednim i drugim narodima koji zajedno žive na istom prostoru. Poučeni našom poviješću i svemu onome što se ovdje događalo, želimo izvući pouke i da nam se nikada više takvo nešto ne dogodi”, rekao je Trifunović.

Međutim, on je naglasio kako se želi podsjetiti na sve stradale, sa svih strana te da, kako je rekao, upravo oni budu jamac budućnosti.

“Potrebno je da i Srbi i Bošnjaci, ali i Hrvati i svi ostali, vide kako srpski i bošnjački lideri na polju sigurnosnih znanosti mogu i trebaju zajedno razgovarati, raspravljati, iznositi jedni pred druge činjenice, ali i rizike koji uznemiruju ili jednu ili drugu zajednicu, i da o tome zajedno izvješćuju javnost kako bi spriječili unošenje nemira, doprinijeli povjerenju između naroda i doveli do konačnog i trajnog rješenja i mira i pružene ruke naših bratskih naroda”, naglasio je ovaj beogradski stručnjak na polju sigurnosti.

“To je ideja i poruka koju želimo poslati, jer jednostavno, mir nema alternativu i moramo ići ka pomirenju i zajedničkom životu, ali isto tako moramo i naglasiti kakve su to prijetnje i kako se osjeća jedan Srbin, ili pripadnik bilo kojeg naroda, ako netko u nekim džihad kampovima trenira našu bošnjačku djecu. Ali isto tako, moramo razumjeti i doznati kako se osjeća jedan Bošnjak, musliman, ili bilo tko drugi, kada netko na Zlatiboru trenira srpsku djecu u nekim ratno-zločinačkim, terorističkim kampovima. Zato moramo pružiti ruke, iskreno, jedni drugima i razumjeti strahove jedni drugih, ukazati na sve rizike sigurnosti i njima se suprotstaviti, a koji unose nemir u naše živote i dolaze i te, geopolitičke arene i  mogućih sukoba diljem svijeta. I da kažemo – ne nasilju, da razgovoru i suživotu”, zaključio je Trifunović.

Tko su predavači

Kako se najavljuje, okrugli stol predviđen je u dvije sesije s predavačima koji će govoriti o raznovrsnim sigurnosnim temama i izazovima na tom polju. Predviđeno je obraćanje rektora Sveučilišta u Novom Pazaru prof. dr. Suada Bećirovića i zamjenika, predsjednika Pododbora za znanost i visoko obrazovanje prof. dr. Jahje Fehratović. Na temu ‘Sigurnosne prijetnje i rizici u jugoistočnoj Europi: Srpsko-bošnjački sigurnosni forum za pomirenje i rješavanje kriznih situacija’, govorit će prof.dr. Darko Trifunović, direktor beogradskog Instituta za nacionalnu imeđunarodnu sigurnost,

Također, prof. dr. Muamer Nicević s predavanjem na temu ‘Zapreke interkulturalnosti kao prijetnja miru i stabilnosti’, prof. dr Zoran Milosavljević s predavanjem ‘Geopolitički kontekst srpsko-bošnjačkih odnosa’, prof.dr. Želimir Kešetović na temu ‘Krizno komuniciranje u kontekstu srpsko-bošnjačkih odnosa’ te doc. dr. Ferid Bulić na temu ‘Međuvjerski dijalog kao ključni čimbenik pomirenja naroda na Zapadnom Balkanu’.

Drugom sesijom predviđeno je predavanje dr. Envera Međedovića ‘Dobrosusjedski odnosi u cilju stvaranja sigurnosnih zajednica’, dr. Sandija Dizdarevića s temom naslova

‘Zajednički globalni sigurnosni izazovi i rizici Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Republike Hrvatske, SCG, uz primjenu zajedničkog, prijateljskog i sigurnosnog koncepta za smanjenje rizika i rješavanje kriza, kao i doc.dr. Samra Dečković s predavanjem ‘Interkulturalno obrazovanje – potreba današnjice’.

Na okruglom stolu predavanje ‘Vojska Srbije kao faktor sigurnosti svih građana Republike Srbije’ održati će i pukovnik u mirovini Boško Zorić, kao i prof. dr. Ilija Životić na temu ‘Multikulturalni pristup u sigurnosnim službama kao temelj prevencije nasilnog ekstremizma’.

/Desk/

Objava U Novom Pazaru povijesni simpozij stručnjaka sigurnosti iz Srbije i BiH: “Razumjeti međusobne strahove, ukazati na sigurnosne rizike i suprotstaviti im se” pojavila se prvi puta na Republika.

Već u prvim danima ruske agresije na Ukrajinu postavljalo se pitanje jesu li balkanske zemlje, a među njima i BiH, sljedeće na redu za ukrajinski scenarij. Sigurnosni stručnjaci tada su ocijenili kako utjecaj Rusije na zapadni Balkan nije zanemariv, ali da je BiH u znatno drukčijem, boljem položaju nego Ukrajina. S druge strane, ekonomski utjecaj Rusije je priča za sebe, piše Deutsche Welle.

Međutim, ruska državna agencija RIA Novosti, u predviđanjima za ovu godinu, ocijenjuje da bi “na Kosovu i Balkanu moglo doći do eksplozije”. I za EU predviđaju da će “biti u uzbuđenom i toplom stanju tijekom cijele 2023.” jer se, kako se navodi “odlučila proširiti na istok na račun ruske zemlje i smatra da je ono što se događa u Ukrajini njena, a ne ruska stvar”.

Prijeteća predviđanja imaju dodatnu razinu kada ruski veleposlanik u Srbiji, Aleksandar Bocan Haračenko dobivanje kandidatskog statusa BiH za članstvo u EU komentira kao “vrlo opasnu stvar i uključuje obustavljanje veza i suradnje RS s Ruskom Federacijom“.

Tako i predsjedavajući Zastupničkog doma parlamenta BiH Nebojša Radmanović (SNSD) prije nekoliko dana izjavljuje kako “u BiH treba biti više utjecaja Rusije”, žaleći jer “u postojećim odnosima snaga to nije lako izvesti zbog rata u Ukrajini”. Radmanović tvrdi kako je to “zbog kulturološkog značaja Rusije u svijetu i činjenice da su Srbi emotivno vezani za Ruse”.

“Ne postoji ruski maligni utjecaj u BiH. To je obavještajno-politička floskula i nema naznaka tko bi bili nositelji ruskog utjecaja”, kaže on.

Izravniji je njegov stranački predsjednik i novi predsjednik entiteta Republika Srpska, Milorad Dodik. On je jedan od rijetkih dužnosnika koji posjećuje ruskog predsjednika Vladimira Putina. Dodik se s Putinom sastao u lipnju prošle godine na marginama Ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu, ali i u rujnu u Moskvi, netom prije općih izbora u BiH.

“U BiH postoji ruski utjecaj, ali on nije maligni. Došao sam čuti što Rusi misle da će se događati u sljedećim godinama kako bih mogao svoje politike prilagođavati vremenu koje dolazi”, kazao je Dodik u Sankt Peterburgu nakon niza kritika koje je u svom govoru iznio na račun Zapada, EU-a, SAD-a, visokog predstavnika u BiH…

“Rusija želi, po tko zna koji put, probati zapaliti Balkan”

Zanimljive su analize stručnjaka iz područja sigurnosti iz BiH i Srbije o „eksploziji na Kosovu i BiH“.

Darko Trifunović, direktor Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost u Beogradu i vojni analitičar, komentirajući predviđanja za 2023. ruskog medija, kaže: “Desetine ‘analitičara’, ‘novinara’ itd., danonoćno u emisijama ruske propagandne mašinerije pokušavaju podijeliti društva balkanskih država, izazvati nemire, sukobe, a sve to na refleksiji straha koja se emitira iz Kremlja”.

Sagledavajući moguće scenarije, navodi kako “ruske službe imaju široko razgrantu mrežu na Balkanu u koju su dugo ulagali i plaćali ljude”, od suradnika, agenata, novinara, navodnih nevladinih organizacija, web portala, veleposlanstava, sve do suradnje s organiziranim kriminalom.

Trifunović opširno navodi, kako kaže, pravce djelovanja Rusije prema Srbiji.

“To je održavanje statusa quo na Kosovu preko skrivene podrške velikoalbanskom nacionalizmu i ekstremnim političkim stavovima, poticanje međunacionalnih sukoba i incidenata, atmosfere straha kod srpske manjine na Kosovu, podržavanje ekstremnog islamizma, sprječavanje ulaska Srbije u EU i NATO, jačanje utjecaja Rusije na razne načine itd.”

“Sada Rusija želi, po tko zna koji put, probati zapaliti Balkan”, kaže ovaj beogradski profesor za DW.

Skretanje pažnje

Sandi Dizdarević, profesor kriminalističke psihologije i stručnjak za sigurnost, smatra kako je namjerno proizveden strah dio propagandnog sustava Ruske Federacije, ali da na Kosovu i u BiH nema izravnog utjecaja Rusije.

“Rusiji ide u prilog otvaranja novih žarišta, poput Kosova i BiH. Glavni cilj je da se otvaranjem balkanskog žarišta pažnja s Ukraine i Rusije prenese na nas, jer je Rusija već sada u užasnim problemima kako u ekonomskim, personalnim, vojnim i drugim”, kaže Dizdarević za DW.

On smatra kako bi otvaranje balkanskog žarišta značilo uvođenje Europe u jednu vrstu rata. “Time bi se zemlje EU-a počele baviti izbjeglicama, pregovorima, humanitarnim akcijama, te bi to”, kako ocjenjuje Dizdarević, “skrenulo pažnju s Rusije”.

„Bh politička situacija ide u prilog stvaranju nemira”

On je i dalje pri stavu kako neće biti “eksplozivnih” scenarija koji spominju ruski mediji, ali:

“Ako znamo da su Ruske službe preko mreža iz Srbije, imale utjecaj i izravnu umiješanost u Sjevernoj Makedoniji, a potom i Crnoj Gori, onda je jasno da neće odustati. Sve se odvija preko ‘naših’ ljudi koji su pristali tako ‘igrati’ i širiti Ruski utjecaj”, kaže on upozoravajući da je važno “otkrivanja ruskih aktera”.

U ovom kontekstu za podsjetiti je i da je krajem godine njemačko Državno odvjetništvo izvjestilo da je u Berlinu uhićen agent njemačke tajne službe pod sumnjom da je prenosio informacije Rusiji.

“Cjelokupna bh politička situacija ide u prilog stvaranju nemira, ali uz pomoć međunarodne zajednice, vjerujem da će takvi scenariji biti spriječeni. Ne treba podcijeniti ni bh sustav sigurnosti”, uvjeren je Dizdarević.

On otkriva umirujuću informaciju, daleku od očiju javnosti: “Niz profesora iz Srbije, BiH, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Kosova, Hrvatske neformalno su se okupili oko međunarodnih konferencija i razmjenjuju podatke, mišljenja kako bi se ukazalo na rusku operativnu mrežu i spriječili scenariji kojeg ruske službe priželjkuju”.

Emotivna povezanost i ekonomski utjecaj

Dok ovi stručnjaci ozbiljnim argumentima govore o ruskom utjecaju na njihove zemlje, BiH i Srbiju, ekonomski utjecaj je ‘druga priča’.

Tako prema analizi Privredne komore Srbije, među ‘top 5’ zemalja-izvoznih partnera su najuvjerljivija Njemačka, potom Italija, BiH, Rumunija i Mađarska. Njemačka je i prva zemlja uvozni partner Srbije, potom Kina, Italija, Ruska Federacija iz koje se najviše uvozi plin i nafta, te Turska.

Podaci Agencije za unaprjeđenje stranih investicija, govore da ruska ulaganja čine tek 2,8% ukupnih izravnih stranih investicija u BiH, a čiji je iznos viši od 16 milijardi KM. I brojke Vanjskotrgovinske komore BiH pokazuju da Ruska Federacije nije među prvih deset zemalja-partnera robne razmjene u BiH.

Kao i za Srbiju, i za BiH je Njemačka najvažniji izvozni ekonomski partner, potom slijede Hrvatska Srbija, Italija, Austrija, Slovenija, Crna Gora, Turska itd. Zemlje susjede, Hrvatska i Srbija, od BiH najviše uvoze, a na visokom trećem mjestu je Njemačka, te slijede Italija, Slovenija i Austrija.

Zbunjujući su podaci Privredne komore bh entiteta RS – Rusija je tek na 17. mjestu po obimu robne razmjene, dok su najvažniji partneri zemlje EU-a i zemlje susjede, redom – Srbija, Italija, Njemačka, Hrvatska, Slovenija, Austrija, Kina, Mađarska itd. Svi ovi podaci, smatraju analitičari, pokazuju da su ekonomije i Srbije i BiH nezamislive bez partnera iz EU-a, dok je “emotivna veza s Rusijom” posve druga priča.

(Izvor: DW)

Objava Sigurnosni analitičari: “Rusija želi zapaliti Balkan” pojavila se prvi puta na Republika.

“Mi u BiH se nalazimo u nezavidnom položaju jer smo interesantni i jednim i drugim, jer smo razjedinjeni, jer imamo političke destabilizatore, sigurnosne provokatore i pasivne menadžmente. Ono što je naša olakšavajuća okolnost je što se trenutna regionalna sigurnost, europska sigurnost, brani na teritoriju BiH i to političkim, hibridnim, odnosno specijalnim i obavještajnim igrama”, ocjenjuje  Dizdarević.

On dodaje kako ne treba žuriti sa zaključcima nakon što su Bugarska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora, zatvaranjem svog zračnog prostora, spriječile posjetu ruskog ministra Sergeja Lavrova Srbiji. Već i sama najava njegovog dolaska izazvala je verbalne sukobe na političkoj sceni BiH.

“Svaki dolazak visokog dužnosnika Rusije na ovim prostorima izaziva jednu vrstu opreza, osobito kada imamo u vidu sav utjecaj koji ta država nastoji ostvariti i njenu potrebu za destabilizacijom. Međutim, vrlo je interesantna licemjerna politika pojedinih političara, koji ukazuju da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, da osuđuju takav čin, a onda jedva čekaju sjesti za stol i zaigrati istu priču. To je sigurnosni trenutak koji se mora pratiti i na takve elemente naši kontraobavještajci moraju obratiti pozornost”, dodaje Dizdarević.

Upravo Rusija je stajala iza pokušaja državnog udara u nekim zemljama koje su Lavrovu zabranile let, pa njihovu odluku naš sugovornik smatra očekivanom i opravdanom.

“Nemojmo zaboraviti da je upravo Rusija koordinirala, preko avojih operativaca, pokušaje državnog udara u tim zemljama unatrag nekoliko godina. To je zapravo dosljedna politička odluka kao nastavak jedne vrste sankcija koje se primjenjuju prema zemlji koja je izvršila čin agresije na jednu suverenu državu”,  pojašnjava Dizdarević za Avaz.

/desk/

Objava Dizdarević: Europska sigurnost brani se na području BiH pojavila se prvi puta na Republika.