Bivši ruski ministar prometa i bivši guverner Kurske oblasti, Roman Starovojt, pronađen je mrtav s prostrijelnom ranom u svom osobnom automobilu, priopćio je ruski nacionalni istražni odbor.Starovojt je, kako prenosi Sky News, navodno počinio suicid.

Ovo je još jedna smrt nekog od visokih ruskih dužnosnika – od početka agresije na Ukrajinu, pod nerazjašnjenim okolnostima, umrlo je na desetine ruskih visokih dužnosnika, milijardera, biznismena ili političara, čak i cijele njihove obitelji. Najčešći “uzrok” smrti navedeno je samoubojstvo ili pad s prozora.

“Preliminarno, Starovojt je izvršio samoubistvo u Odincovu kod Moskve”, objavila je RIA Novosti.

Istražna radna grupa je na mjestu incidenta, a prema riječima glasnogovornice Istražnog komiteta Rusije Svetlane Petrenko, okolnosti događaja se utvrđuju.

Ranije u ponedjeljak, Starovojt je ukazom predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina smijenjen sa mjesta šefa Ministarstva saobraćaja, gdje je obavljao tu funkciju od maja 2024. godine.

Prije toga, bio je na čelu Kurske oblasti: od 11. listopada 2018. do 16. rujna 2019. kao vršitelj dužnosti guvernera, a zatim – kao šef oblasti.

Vijest o njegovoj smrti dolazi nakon što ga je ruski vladar Vladimir Putin smijenio s dužnosti u sektoru prometa.

“Tijelo bivšeg ministra prometa Ruske Federacije, Romana Vladimiroviča Starovojta, pronađeno je danas u njegovom osobnom vozilu s prostrijelnom ranom u gradskom okrugu Odincovo”, priopćio je istražni odbor.

Roman Starovojt imenovan je ministrom prometa u svibnju 2024. godine, nakon što je proveo gotovo pet godina kao guverner Kurske regije.

Nekoliko mjeseci nakon što je napustio dužnost guvernera, ukrajinske snage upale su preko granice u Kursk, u najvećem stranom upadu na ruski teritorij od Drugog svjetskog rata.

/Desk/

Objava Još jedno “samoubojstvo” visokog ruskog dužnosnika pojavila se prvi puta na Republika.

Drago Hedl napisao je knjigu “Matija” za one koji imaju djecu, kako da ih više vole, budu strpljiviji. Knjiga je to, nažalost, o suicidu vlastitog sina. Tema knjige “Matija” nije lagana za čitanje kao što nije bila niti za pisanje, rekao je Hedl. To je, kaže, važna tema o kojoj treba progovoriti jer, nažalost, o suicidu se nije puno pisalo, gotovo da je to tabu. To je na neki način stigma za onu obitelj u kojoj se to dogodi, ali ne bi smjela biti.

– Kada se to nama dogodilo, vidio sam da uistinu znam nekoliko osoba koje su proživjele tu tragediju, ali se o tome nerado govori. Obitelji o tome nerado pričaju, to je nekakva vrsta obiteljske tajne, a negdje čak i obiteljska sramota, rekao je Hedl.

Spomenuo je češkog književnika Bohumila Hrabala za kojega je rekao kako se zna da nije stradao tako što je hranio golubove pa je pao preko balkona. Niti nobelovcu Ernestu Hemingwayu, kaže, puška nije slučajno opalila dok ju je čistio.

“Kada bih mogao, češće bih sinu rekao koliko ga volim”

Osjetio je da o tako važnoj temi treba progovoriti, a da to sve ima smisla, potvrdile su izjave nekih koji su pročitali knjigu.

– Rekli su mi da su nakon čitanja knjige “Matija”, prvo što su učinili bilo je da su prišli svome djetetu, zagrlili ga, poljubili, rekli mu da ga puno vole. Drago mi je da su ljudi na taj način doživjeli knjigu i da su shvatili koliko možda zbog poslova koje radimo, zbog užurbanosti, tempa, napredovanja u karijeri, mnogo drugih stvari – premalo vremena posvećujemo djeci, kazao je Hedl.

– I ja se to preispitujem u knjizi. Pitam se da li sam dovoljno vremena posvetio svome sinu. Kada bih naravno mogao, a to ne mogu i nitko ne može, vratiti to vrijeme, ja bih mu puno više i puno češće rekao da ga volim jer sam ga stvarno volio. Ali možda mu nisam to dovoljno puta rekao. (…) Kao da živimo u takvoj kulturi gdje se to podrazumijeva, pa onda to ne govorimo. Ali to treba reći, istaknuo je Hedl.

Teško mu je objasniti zašto se sve to dogodilo.

“Veće tragedije od gubitka djeteta nema, sigurno nema. Sve drugo nekako je lakše.”

– Znam reći da mi se Matijinim odlaskom najgora, najteža stvar u životu dogodila. Sve drugo što se događa, više nije ni blizu onome što se dogodilo u tom trenutku, rekao je i dodao da mu se nametalo na tisuće pitanja na koja je očajnički tražio odgovor. Analizirao je svaki svoj postupak, preispitivao se, tražio je odgovor. Ali to su, kaže, pitanja na koja nemamo odgovor.

Hedl i njegov sin imali su jako dobar odnos bez obzira na to što je Matija bio u Americi. Mi smo se, kaže, voljeli uistinu. U zadnjoj rečenici koju je napisao, stajalo je: “Voli te Matija”.

“Posao na Yaleu pridonio je klimi u kojoj je izgarao, puno se trošio”

Matija je sa 17 godina otišao u SAD. Ondje je završio srednju školu, studij biokemije i doktorirao na sveučilištu Purdue. Bio je na postdoktoratu na sveučilištu u Chicagu, a potom otišao na sveučilište Yale gdje je radio 11 godina. Istraživao je Chronovu bolest i radio šest dana u tjednu od 8 do 20 sati.

Trebalo je, kaže Hedl, prepoznati neke znakove koji bi možda upućivali na to da je Matija bio depresivan, da mu nije bilo lako boriti se sa svakodnevicom. Nije to primjećivao zato što je Matija bio vrlo ponosan i rijetko ili gotovo nikada nije govorio o teškim trenucima.

– Znao je reći nekoliko puta da je depresivan, da je to jedna sredina koja baš nije topla, u kojoj nema puno empatije, u kojoj se jako puno radi, u kojoj svi vide samo uspjeh. Svi vide samo Nobelovu nagradu. Takav je tamo način života i rada, rekao je Hedl. Smatra da Matija, iako je bio iznimno inteligentan, obrazovan i pametan, nije prepoznao u SAD-u fini mobing. Kad bi vam netko rekao “biste li vi to, molim vas”, to nije bio kondicional, već imperativ i podrazumijevalo se da to morate napraviti, objasnio je Hedl.

“Mislim da je taj posao na Yaleu pridonio jednoj klimi u kojoj je on izgarao, u kojoj se jako puno potrošio i očito nije više vidio načina kako da iz svega toga izađe. ”

Hedlova bol je neopisiva. No bio bi najsretniji čovjek na svijetu kada bi mu se, kako kaže, do kraja života javila bar jedna osoba koja je pročitala knjigu i rekla:

– Ja sam pročitao vašu knjigu, bio sam na rubu, na rubu kao i vaš sin, i shvatio sam kolika bol ostaje iza tog čina onima koji ostanu pa sam se predomislio. Ako mi se dogodi to u životu da me tako netko nazove, da mi kaže “odlučio sam da ću ipak nastaviti život jer mislim da ima nekakvog smisla”, onda bih bio najsretniji čovjek na svijetu toga trenutka kada bi mi to netko rekao, rekao je Drago Hedl.

“Duboko poštujem odluku sina”

Oprostio je sinu što je to učinio i nije bio ljut na njega, iako je takvu odluku teško prihvatiti. Jasno mu je bilo kakav je bio život njegova sina, kad je između života i smrti izabrao ono drugo.

– Ako je on potražio mir, a on je pisao to u svom pismu kojega je ostavio, da samo želi mir, onda to treba poštovati. Ja duboko poštujem tu odluku, mada mi je vrlo, vrlo teška i mada je naravno nikada ne bih prihvatio da sam imao mogućnosti da mu to kažem prije nego što je on to učinio, rekao je Drago Hedl.

Oproštajno pismo Matije Hedla:

“Jako mi je žao što sam ovo napravio i doveo te u ovakvu situaciju, ali jednostavno više nisam mogao dalje. Bio sam svake godine sve depresivniji i, iako sam tražio pomoć, postajalo je sve gore. Molim te, nemoj imati nikakav osjećaj krivnje. Ovo bi se kad tad desilo i tu nitko nije mogao pomoći. Pomozi malo mami i budi uz nju. Voli te Matija.”

Posljednji put vidjeli su se u ljeto 2018. kada se Matija vratio u Ameriku. Prvi je saznao za tragičan događaj, da Matije više nema.

– Bilo je rano jutro, probudio sam se i možete misliti kada ujutro čujete takvu jednu groznu rečenicu, onda prvo što vam prođe kroz glavu je da je vjerojatno neka zabuna, da je netko nešto pomiješao i da je nazvao krivu osobu, da joj kaže vijest koja nije takva, rekao je. Razgovarao je s policajcem u Americi nakon što mu je tužnu vijest javio Matijin prijatelj.

“Nema više našeg Matije”

Dok je išao do Ljerke, bivše supruge, pokušavao je smisliti način na koji će joj kazati strašnu vijest.

– Bila je zatečena da me vidi tako rano ujutro. Ušao sam u dnevni boravak, sjeo na stolicu na kojoj bi obično sjedio Matija kada je bio zajedno s nama. I rekao sam najtežu rečenicu u svom životu koju sam ikada izgovorio, rekao sam joj: “Nema više našeg Matije”. Ljerka nije shvatila tu rečenicu, kao što nisam ni ja shvatio rečenicu Matijinog prijatelja koji mi je to rekao sat ili nešto prije toga. Pa sam to onda ponovio, istim riječima, na isti način. (…) Tada smo oboje plakali. Plakali smo svatko na svojoj stolici, nismo znali jedno drugome što reći, koje su to mogle biti riječi, koja su to mogla biti pitanja. Samo smo plakali, šutjeli. I tek smo nakon možda desetak ili petnaest minuta počeli razgovarati, rekao je Drago Hedl prisjećajući se tužnih trenutaka.

“U Americi sam očekivao više empatije”

Iduća briga im je bila kako što prije otići u Ameriku i oprostiti se s Matijom. Očekivao je da će na Yaleu imati više empatije prema njima i pomoći im u trenucima koji su im bili izuzetno teški. Zbog nekih protkola u Americi, tijelo nije bilo moguće ondje kremirati. Pomogao im je zato ondje Danijel Franjić iz Požege, koji je obavio posao nakon što su oni otišli iz Amerike.

Svakog 14. u mjesecu ide na grob sina Matije. Duboko razumije ljude koji traže svoje najmilije, a koji još uvijek ne znaju gdje su.

Na promociju njegove knjige “Matija” došao je i Vladimir Šeks, koji mu je poslije rekao da ga je knjiga duboko potresla. Razumije ga jer je i njemu moralo biti teško s obzirom na to da je doživio što i on, možda na drugi način, ali je izgubio sina, što je golem gubitak.

Preživjeti smrt djeteta nije lako. Drago Hedl želio je zabilježiti priču o Matiji. I dalje je posvećen poslu koji voli i poručuje da će ga raditi dok je živ i dok bude mogao.

– Nastojim kroz rad, puno posla, dosta planova koje imam, nastaviti taj život i učiniti ga koliko-toliko snošljivim. Imam jedan veliki bonus u toj priči, a to je da sam imao Matiju, rekao je.

“Josip Reihl-Kir – mirotvorac koji je imao strpljenja, želje i volje pregovarati”

Drago Hedl sudjelovao je u stvaranju dokumentarnog filma “Mirotvorac” o Josipu Reihl-Kiru. Premijera filma održana je u petak, 4. travnja. Hedl i Hrvoje Zovko su scenaristi i prije pet godina su pokrenuli filmski projekt.

– To je jedna vrlo teška, mučna priča o ubojstvu šefa osječke policije Josipa Reihl-Kira devedesetih godina. Priča je to koja je nakon 34 godine tek načeta filmom, rekao je Hedl i dodao da se u filmu nastoji odgovoriti na pitanja poput toga zašto se i kako se to dogodilo.

“Ježio sam se od atmosfere koju taj film daje i koji pokazuje kakvo je bilo okruženje i vrijeme u kojemu je Reihl-Kir ubijen.”
Drago Hedl

Jadranka Reihl-Kir, Josipova supruga, provodila je svoju privatnu istragu. Ono što je doznala, javila je Hedlu, jer joj je bilo bitno da te informacije izađu u javnost.

Hedl je poznavao Josipa Reihl-Kira. Bio je to, kaže, izniman policajac, intelektualac, vrlo obrazovan, rječit i smiren. U to vrijeme Hedl je bio glavni urednik Glasa Slavonije i imao kontakte s njim.

– On je pokazivao jednu vrlo istaknutu karizmu i ljudi su mu zbog toga vjerovali. Vjerovali su na riječ jer su znali da je čovjek koji ne govori ono što ne misli i koji ono što kaže i napravi. Nije to bilo lako vrijeme. Oni koji budu pogledali film, vidjet će jednu vrlo tešku atmosferu u Osijeku, koja je već duboko mirisala na rat. Već su se ratne trube čule sa svih strana, kazao je.

Bio je mirotvorac koji je imao strpljenja, želje i volje pregovarati. Nastojao je koliko-toliko smiriti tenzije koje su bile vrlo izražene, rekao je Hedl. Podsjetio je na njegovu uzrečicu – bolje je pregovarati ako treba i pet godina nego pet dana ratovati ili pet sati ratovati. Lokalna vlast, dodao je, nije ga prihvatila, protivila se njegovu mirotvorstvu. Smatrali su da bi na čelnoj poziciji u Osijeku u to vrijeme, u tim okolnostima, trebala biti osoba koja će to sve rješavati brzo, efikasno, ne mareći pritom hoće li netko stradati ili ne, rekao je Hedl.

“I dalje ću pisati, završit ću trilogiju započetu knjigom Donjodravska obala”

Planova i izazova Hedl ima napretek. Poručio je da će i dalje pisati na sreću onih koji ga čitaju i na nesreću onih o kojima piše jer, kako kaže, ne piše baš teme koje se svima sviđaju i oko kojih budu svi sretni. Rekao je da planira završiti trilogiju koju je počeo knjigom “Donjodravska obala”.

– To je polubiografija, začinjena s ponešto fikcije, koju sam nastavio u romanu “Vrijeme seksa u dobu nevinosti” i koju sada namjeravam završiti trećim romanom, a koji bi na neki način zaokružio tu moju životnu priču u kojoj će biti, ako se to može mjeriti uopće u nekakvim omjerima, 80% istina, 20% fikcije. Moj život baš nije toliko zanimljiv da mu nije potrebna fikcija da bi netko čitao moj život, rekao je. Osim toga želi napraviti i roman, crnu komediju, o staračkom domu.

Govoreći o svojoj profesiji rekao je da je novinar starog kova, želi uživo razgovarati sa sugovornikom. Drugačije je, kaže, kada čovjeka upoznate, kada vidite njegovo lice, izraze lica, kada vidite njegove geste, kada vidite nervozu ili nekakvu njegovu blagost.

– Najgore je to kada s nekim želite razgovarati, kažete mu što je tema razgovora, on vas onako prepotentno s visine odbije i ne želi dati svoj stav o tome što biste ga pitali. To je naravno hendikep za tekst jer biste na taj način čuli priču toga čovjeka, kazao je.

Spomenuo je i razgovor s jednim bivšim ministrom kojega su njegovi tekstovi stajali funkcije. Govorio je i o turbulentnom vremenu rata, situacijama kada ga je dva puta štitila policija 24 sata. Teško mu je bilo u to vrijeme raditi novinarski posao pa je bio sretan kada zaštita više nije bila potrebna.

/Desk/

Objava Hrvatski novinar Drago Hedl o životnoj tragediji – samoubojstvu sina: “Kada bih mogao, češće bih mu govorio da ga volim” pojavila se prvi puta na Republika.

Zločin se dogodio u mjestu Šipovu u sjeverozapadnom dijelu BiH, a policija Republike Srpske utvrdila je kako je muškarac u automobilu najprije ubio ženu, a potom pokušao samoubojstvo. Pronađen je u teškom stanju i prevezen u bolnicu dok istražitelji pokušavaju utvrditi sve okolnosti ove tragedije, prenose agencije.

“O svemu će se oglasiti dežurni tužitelj koji je na terenu”, izjavila je Božana Vulin, glasnogovornica policijske uprave Mrkonjić Grada.

Lokalni mediji prenijeli su kako je ubojica Nikola Cumbo bio u izvanbračnoj vezi s ubijenom Anđelkom M. (34), a imali su i dvoje malodobne djece. Ubojica je navodno i ranije kažnjavan zbog obiteljskog nasilja.

Novi slučaj femicida zabilježen je samo dan nakon što je u nedjelju okupljanjima u različitim dijelovima BiH obilježena godišnjica ubistva Nizame Hećimović koju je u Gradačcu brutalno pogubio Nermin Sulejmanović, a potom i sam počinio samoubojstvo.

Ubojica je zlostavljanje i ubojstvo Hećimović uživo prenosio na društvenoj mreži pa je taj zločin dodatno traumatizirao javnost.

Unatoč burnim reagiranjima, osudama i zahtjevima da se slučajevi femicida oštrije kažnjavaju i poduzmu mjere kojima bi se ugrožene žene učinkovito zaštitile od nasilnih partnera, nakon ubojstva Nizame Hećimović u BiH je na sličan način u proteklih godinu dana ubijeno još 13 žena.

Čak devet tih žena ubili su njihovi muževi, a i u ostalim slučajevima ubojice su bile osobe koje su poznavale svoje žrtve ili su s njima bile u emotivnoj vezi.

/Desk/

Objava Novi slučaj femicida u BiH pojavila se prvi puta na Republika.

U suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije, PU Konjic, navedeni maloljetnik je pronađen, te je u suradnji sa Centrom za socijalni rad i Domom zdravlja upućen na daljnje postupanje.

Ovo je 16. slučaj u posljednje dvije godine u kojima su policijski službenici Federalne uprave policije spriječili samoubojstva maloljetnih osoba, priopćeno je iz FUP-a.

/Desk/

Objava Policija Kanade dojavila, a FUP spriječio samoubojstvo maloljetnika u Konjicu pojavila se prvi puta na Republika.

A dok, nažalost, u Tuzlanskom kantonu brojimo ubojstva skoro pa i iz dana u dan, otvoreno je pitanje jesu li se mogla spriječiti, jesu li nadležni mogli preduprijediti ove, ali i ostale nesretne događaje. Njih sedam za samo devet mjeseci, piše Federalna.ba.

U dvorištu zgrade u tuzlanskom naselju Stupine u nedjelju navečer je pronađeno beživotno tijelo muškarca koji je počinio samoubojstvo skokom sa zgrade. Zbog zadobivenih ozljeda istražitelji nisu bili u mogućnosti odmah identificirati tijelo, a nakon što su u ponedjeljak stupili u kontakt s njegovim ocem, koji ih je odveo do stana u kojem je živio njegov sin s obitelji, zatekli su užasne prizore. U stanu su pronađena beživotna tijela njegove supruge i dvoje maloljetne djece.

Stravičan čin trostrukog ubojstva najvjerovatnije je počinjen sjekirom, koja je predmet vještačenja. Izdana je i naredba za obdukciju svih žrtava.

“Bit će izdate naredbe i za biološko vještačenje, za DNK analizu, kao i za sve druge potrebne istražne radnje i vještačenja, kako bi se utvrdile sve okolnosti koje se vezuju za ove događaje”, rekao je glasnogovornik Tužiteljstva TK-a Admir Arnautović.

Prijave za nasilje u ovoj obitelji nisu zabilježene, potvrđeno je za Federalna.ba u policiji, niti su bilo kakve indicije mogle upućivati da bi se stravičan zločin mogao dogoditi.

“Kad nemamo naznaka, da bi se moglo dogoditi, kad nemamo prijava, nemoguće je prevenirati ovakav događaj. Dakle, ukoliko nema nikakvih indicija koje upućuju da bi se moglo dogoditi, ne možete ni spriječiti”, ističe Hajrudin Mehanović, ministar unutarnjih poslova TK-a (SDA).

Srazmjer trostrukog ubojstva još je teži iz razloga što je onaj tko je trebao zaštititi tu obitelj, najvjerojatnije izvršio stravičan zločin, što je nedopustivo, smatraju sociolozi.

S druge strane, građani su se, izgleda, otuđili jedni od drugih.

“Da apsolutno nitko nije reagirao, nije čuo… Pa ako se i bojimo umiješati u neku situaciju, svi mi imamo telefone kraj sebe, moglo ih je makar petero pozvati 122 i kazati da se čuje galama i vriska”, navodi profesorica sociologije Smiljana Vovna.

Svi smo odgovorni za svoj život i moramo naučiti upravljati svojim emocijama, kako bismo preduprijedili negativne konotacije određenih pojava. Stoga se stručnjaci i pitaju gdje je nestala empatija.

“Empatija je ključ morala. Izgubili smo, generalno, moral, a kakvi smo kao društvo postali? Pa prvo smo postali nezadovoljni – nezadovoljstvo rađa nesreću, a nesreća rađa zlo”, ističe psihoterapeutkinja dr. sc. Vahida Djedović, piše Federalna.

Prema neslužbenim informacijama Dnevni avaz tužitelji i istražitelji vjeruju da bi motiv stravičnog ubojstva mogla biti ljubomora. No, za sada ova informacija nije službeno potvrđena.

Čičkušić se, kako je za Dnevni avaz potvrđeno, prije nekoliko dana vratio iz Njemačke, gdje je radio kao medicinski tehničar. On je bio uposlenik Kliničkog centra Univerziteta u Tuzli, kao i njegova supruga, ali je išao raditi u Njemačku.

Avaz saznaje da je Čičkušić, kako je do sada pokazala istraga, brutalni zločin isplanirao u detalje. On je, kako je potvrdio izvor sarajevskog portala, nekoliko dana prije zločina kupio sjekiru na tržnici kod Hemeta i njom je ubio članove obitelji.

U stanu je zatečen prizor koji ledi krv u žilama, a cijeli stan je bukvalno uništen i ispremještan. Supruga je, što je pokazala istraga, pokušala spasiti djecu, ali nije uspjela.

Ono što je šokiralo istražitelje je to da je Čičkušić nakon stravičnog zločina ostavio poruku na vratima stana. On je napisao imena pojedinih ljudi. Policija sada istražuje o kome se radi. Navodno, među imenima su imena pojedinih rođaka koji su mu pomogli da se zaposli u Njemačkoj, piše Dnevni avaz.

/Desk/

Objava ALARMANTNO – U TK-u sedam femicida za devet mjeseci – “Da apsolutno nitko nije reagirao.. moglo ih je makar petero pozvati 122” pojavila se prvi puta na Republika.

U suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona navedeni maloljetnik je pronađen, te je o navedenom upoznat nadležni Centar za socijalni rad zbog daljnjeg nadležnog postupanja.

Ovo je 15. slučaj u posljednje dvije godine u kojima su policijski službenici Federalne uprave policije spriječili samoubojstvo maloljetnih osoba, priopćeno je iz FUP-a.

/Desk/

Objava Interpol i FUP spriječili samoubojstvo maloljetnika, ovo je 15. uspješan slučaj u posljednje dvije godine pojavila se prvi puta na Republika.

Bračni par, 25-godišnji muškarac i 23-godišnja žena, skočio je u petak s vrha nebodera od 17 katova.

Prema neslužbenim informacijama, samoubojstvo su počinili nakon što su usmrtili svoju djecu u njihovu stanu u Petrovaradinu. Zbog simbola pronađenih u stanu, sumnja se da su bili pripadnici kulta, prenose agencije.

/Desk/

Objava Strašna tragedija u Srbiji: Mladi bračni par ubio vlastitu djecu, pa se bacili sa zgrade – bili pod utjecajem kulta pojavila se prvi puta na Republika.

Aletić je bio jedan od zaštićenih svjedoka Tužiteljstva BiH u predmetu protiv Dževada Mlaće, nekadašnjeg predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna i Selme Cikotića, tadašnjeg zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije BiH, te bivšeg državnog ministra obrane i sigurnosti. Samoubojstvo se dogodilo pred istražiteljima, a nesretni Aletić ipak nije otkrio lokaciju gdje se nalaze posmrtni ostatci ubijenih Bugojanaca hrvatske nacionalnosti.

O ovom slučaju bh mediji vrlo malo su pridali pozornosti, izzev šture vijesti od kobnog 28. studenoga. No, u motive, posljedice te još uvijek duboko usađeni strah svjedoka kada su u pitanju istrage ratnih zločina u BiH, ali i ometanje same istrage, mogućoj involviranosti i dijela zaposlenika Tužiteljstva ili SIPA-e preozbiljna su pitanja koja se niti postavljaju, a kamoli da imaju i odgovore.

Predsjednik HDZ 1990 Ilija Cvitanović reagirao je na ovaj događaj.

”U Bugojnu je prije rata živjelo oko 15.000 Hrvata, danas govorimo o tisuću do dvije stalno naseljenih stanovnika Hrvatske nacionalnosti. Znamo što su ti ljudi prošli u ratu, logor Stadion, uništena imovina, nestali i ubijeni te pokopani u masovnim grobnicama za koje još ne znamo gdje su. Što je to, nego etničko čišćenje i ratni zločin i to težak oblik ratnog zločina koji se i 30 godina poslije perpetuira u njegovom izvršavanju. Smatram da obitelji stradalih i poginulih imaju pravo pokopati kosti svojih najmilijih. Međutim, ovaj slučaj sa samoubojstvom zaštićenog svjedoka govori o višeslojnom problemu kojega će tek trebati istražiti i u tom pogledu doista očekujem konkretne rezultate”, kazao je Cvitanović.

“Dakle, sama spoznaja da je čovjek digao ruku na sebe zbog straha od odmazde prema njemu i njegovoj obitelji od izvršitelja ratnog zločina koji su trebali biti raskrinkani govori o nevjerojatnom utjecaju i proces ometanja istrage ali i zadovoljenja pravde. Govori i o curenju informacija ili iz istrage ili iz pravosuđa, što ukazuje na ozbiljan problem s kojim se nisu u stanju baviti domaći pravosudno-policijski organi. Doista smatram kako slučaj ratnog zločina u Bugojnu i poslije toliko godina i sam slučaj samoubojstva svjedoka zahtijevaju poseban nadzor u kojemu će svoju ulogu imati i međunarodna zajednica jer očito domaći organi nisu kadri doći do svih spoznaja i relevantnih informacija.

Čin samoubojstva svjedoka suradnika u istrazi govori o ozbiljnim propustima u radu istražnih i pravosudnih organa na ovom slučaju. Cjelokupna javnost zna koja se imena ratnog rukovodstva općine Bugojno te ARBiH dovode u vezu s ovim zločinima. Možete misliti s kolikim se pritiskom svjedok nosio i koji su centri moći vršili pritisak na njega kada se odlučio podići ruku na sebe. Kakvi su tek pritisci većeg ili manjeg intenziteta na cjelokupan proces istrage i rada policijskih i pravosudnih tijela na istraživanju ratnog zločina u Bugojnu.

Očekujem kako će istraga ovog slučaja ali i tad pravosudnih tijela na ovom slučaju biti predmet posebnog monitoringa i međunarodnih čimbenika u BiH. Očekujem kako će i vrh političkih i vojnih struktura u ratnom Bugojnu, biti ispitan. Kao predsjednik Komisije za nadzor nad radom OSA-e zatražiti ću informaciju o svemu poduzetom. Ključno je istražiti kako je zaštićeni svjedok postao meta i koji su ga razlozi naveli na ovaj čin. Mislim da je odgovor na ovo pitanje svima jasan, treba naći pokrovitelje samoubojstva”, poručio je Cvitanović.

Inače, u Bugojnu je tijekom rata ubijeno 311 Hrvata, a 21 je nasilno odvedenih iz bugojanskih logora, a traga se za tijelima još njih 15.

Dok neslužbene informacije govore kako je Aletiću otkriven identitet svjedoka-pokajnika, da je bio pod velikim pritiskom, dobivao prijetnje itd. te da se, u konačnici, i odlučio na ovaj očajnički čin pred očima istražitelja, iznenađuje i zabrinjava šutnja mnogih medija koji ovom slučaju nisu pridali posebnu pozornost.

Na ovu vijest nisu reagirali niti iz međunarodne zajednice, a slučaj Merzuka Aletića ujedno je i izravna poruka svima onima koji se odluče postupiti po savjesti i pomoći istražnim tijelima u rasvjetljavanju zločina pričinjenih na prostoru BiH, kao i pronalasku stratišta.

/Republika/

Objava Cvitanović o samoubojstvu svjedoka koji je trebao otkriti lokacije ubijenih Hrvata Bugojna: Nevjerojatan utjecaj i ometanje istrage i pravde pojavila se prvi puta na Republika.

Aletić je bio jedan od zaštićenih svjedoka Tužiteljstva BiH u predmetu protiv Dževada Mlaće, nekadašnjeg predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna i Selme Cikotića, tadašnjeg zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije BiH, te bivšeg državnog ministra obrane i sigurnosti. Samoubojstvo se dogodilo pred istražiteljima, a nesretni Aletić ipak nije otkrio lokaciju gdje se nalaze posmrtni ostatci ubijenih Bugojanaca hrvatske nacionalnosti.

U Bugojnu je tijekom rata ubijeno 311 Hrvata, a 21 je nasilno odvedenih iz bugojanskih logora, a traga se za tijelima još njih 15.

Dok neslužbene informacije govore kako je Aletiću otkriven identitet svjedoka-pokajnika, da je bio pod velikim pritiskom, dobivao prijetnje itd. te da se, u konačnici, i odlučio na ovaj očajnički čin pred očima istražitelja, iznenađuje i zabrinjava šutnja mnogih medija koji ovom slučaju nisu pridali posebnu pozornost.

Istodobno, još uvijek mnoge obitelji na prostoru cijele BiH traže posmrtne ostatke svojih ubijenih o čijim posljednjim stratištima se i danas šuti, a mnogi svjedoci ne žele ili ne smiju otkriti njihove lokacije.

Što je prethodilo samoubojstvu, tko je otkrio njegov identitet te tko mu je upućivao prijetnje, trebala bi otkriti istraga, no vrlo je vjerojatno da su u to upletene i pojedinci iz tužiteljstva, pa čak i iz istražnih organa.

Prema Zakonu o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BiH, podaci o zaštićenom svjedoku do kojih dođe osoba na službenoj dužnosti u tijekom obavljanja dužnosti vezanih za mjere zaštite svjedoka, predstavljaju službenu tajnu, a neovlašteno otkrivanje takvih podataka predstavlja kazneno djelo za koje se može dosuditi kazna i do pet godina zatvora i više.

Prema članu 3. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka BiH stoji kako je “svjedok pod prijetnjom onaj svjedok čija je osobna sigurnost ili sigurnost njegove obitelji dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane uz njegovo svjedočenje, ili svjedok koji smatra da postoji razumna osnova za bojazan da bi takva opasnost vjerojatno proistekla kao posljedica njegovog svjedočenja”.

“Pred Sudom BIH do sada je u predmetima ratnih zločina svjedočilo na tisuće zaštićenih svjedoka”, svojedobno je za Radio Slobodna Europa potvrdila predsjednica Kaznenog odjela Suda BiH, sutkinja Minka Kreho.

/Republika/

Objava Istraga samoubojstva u Bugojnu – Tko je otkrio i prijetio zaštićenom svjedoku koji je trebao pokazati gdje su stratiša ubijenih Hrvata? pojavila se prvi puta na Republika.

Dvadesetsedmogodišnji Švicarac pao je sa osmog kata zgrade u Mostaru, potvrdio je za Bljesak.info glasnogovornik MUP-a HNŽ Ljudevit Marić. Policija je u 2:50 sati dobila dojavu da u Ulici Kneza Višeslava leži nepomično tijelo nepoznate osobe, za sada se službeno ne zna je li pao ili je skočio, kazao je Marić.

Dolaskom na mjesto nesreće, odnosno pred zgradu Orka, utvrđeno je da se radi o K. G. (27) državljaninu Švicarske. Dežurni liječnik Hitne pomoći Mostar je konstatirao smrt. Očevid su na mjestu nesreće obavili pripadnici Policijske uprave Mostar, zajedno s dežurnim županijskim tužiteljem.

Bljesak.info doznaje da je u pitanju Karim Emilio Roberto Gazzetta, mladi nogometaš koji je u srpnju potpisao ugovor sa mostarskim Zrinjskim. 27-godišnji veznjak u Mostar je stigao ljestos iz Švicarske, točnije iz Xamaxa, a ugovor je potpisao do svibnja 2024. godine.

Karijeru je započeo u Servetteu, nakon čega je promijenio nekoliko klubova u Švicarskoj. Etoile Carouge, Winterthur, Stade-Lausanne su bili njegovi klubovi u nastavku karijere, prije nego što završiti u Neuchâtel Xamaxu. Upisao je četiri nastupa za mladu reprezentaciju Švicarske, tri puta je igrao za juniorsku, dok je za onu do 18 godina kompletirao pet nastupa.

/Desk/

Objava U Mostaru nogometaš Zrinjskog, mladi Švicarac, izvršio samoubojstvo skokom s osmog kata pojavila se prvi puta na Republika.