“…Kada su muslimansko-hrvatske snage u potpunosti ovladale lijevom obalom Neretve, on je bio prisutan prilikom paljenja Sabornog hrama, stare škole i Stare crkve. Detaljno je opisivao paljenje Sabornog hrama…U dnevnim novinama od 6. siječnja objavljeno je da se Sakib zapalio ispred hrvatskog veleposlanstva u Sarajevu i o tom događaju izvješćivali su gotovo svi mediji. U izvješćima je rečeno da je Sakib prosvjedovao ispred Veleposlanstva zbog ukidanja invalidnine kao pripadniku HOS-a…U meni su se naizmjenično smjenjivali suosjećanje s usudom tog nesretnog čovjeka i zaprepaštenost zbog svega što se s njim zbilo, a što je bila prava slika naših tragičnih sudbina u BiH”, napisaoje vladika Grigorije.

Mjesec svibanj i lipanj u Mostaru uvijek ponovno evocira teška sjećanja iz proteklog rata, stradanja i razaranja svih žitelja Mostara. Nekada zaraćene strane prisjećaju se svojih tragedija, razaranja, žrtava. Ali, malo tko govori o oprostu, priznanju i povijesti kao učiteljici života. Zbog stalne političke nestabilnosti koju podgrijavaju političari u vječitoj borbi za ostankom na vlasti, besramno i iznova potpirujući međunacionalnu netrpeljivost, Mostar živi suživot pod tamnim sjenkama rata. Hrvati, Srbi i Bošnjaci prisjećaju se svojih stradanja, a povijesne činjenice često postaju predmet manipulacija, bez preispitivanja uzroka i posljedica. Ali, istina uvijek nađe put, piše Dnevni list.

Naime, 15. lipnja mostarski Srbi prisjećaju se uništenja Saborne crkve Svete Trojice. I to je još jedan povod za međusobna optuživanja.

Bivši episkop zahumsko-hercegovački i primorski, Vladika Grigorije Durić, u svojoj knjizi ‘Preko praga’, jednoj of brojnih napisanih, piše i o Konjičaninu Sakibu Baliću koji je svoj život tragično okončao 5. siječnja 2012. godine samospaljivanjem ispred Veleposlanstva Republike Hrvatske u Sarajevu. U jednom od poglavlja knjige, naslovljenom samo ‘Sakib’, vladika Grigorije piše kako je Sakib, kao tadašnji pripadnik HOS-a, priznao da je sudjelovao u spaljivanju Saborne Crkve, iste one crkve od čijih je svećenika potom tražio pomoć.

“Čudan čovjek u maskirnoj uniformi”

“…Jedne večeri sam stajao ispred Stare crkve kad sam sreo čudnog čovjeka u maskirnoj uniformi. Otac Radivoje mi je objasnio tko je taj čovjek. Zamolio sam ga da o tome svemu zapiše ljetopis. Sakiba su prvi put naši svećenici upoznali krajem 2009. godine, pošto je došao u crkvene urede u Mostaru. Tražio je pomoć i hranu i pomogli su mu. Od tada je dosta redovito dolazio po pomoć, okoprilike svaki četrdesetak dana, da bi nakon petog ili šestog puta zatražio razgovor s našim svećenikom2, piše bivši mostarski vladika.

Navodi kako se početkom studenog 2010. u prostorijama crkvene općine “dogodio i taj razgovor ili, bolje kazati, Sakibova pokajna ispovijest”.

Prisjećajući se, Grigorije prenosi pokajnikove riječi i njegovu životnu priču.

“Od prvog dana rata 1991. godine dobrovoljno je pristupio jedinicama HOS-a. Sudjelovao je u borbama protiv srpskih snaga i snaga JNA u Slavoniji i u Bosanskom Brodu. U proljeće 1992. godine sa svojom jedinicom HOS-a došao je u u Hercegovinu, najprije u Metković, pa u Čapljinu, gdje su držalli čapljinsku vojarnu u blokadi. Krajem svibnja i tijekom lipnja Sakib dolazi u Mostar. Sudjelovao je u borbama koje opisuje kao ne toliko žestoke, jer su se vojska i Srbi, iz tko zna kojeg razloga, povlačili bez ikakvog otpora. Palili su, rušili i pljačkali srpske kuće.

Kada su muslimansko-hrvatske snage u potpunosti ovladale lijevom obalom Neretve, on je bio prisutan prilikom paljenja Sabornog hrama, stare škole i Stare crkve. Detaljno je opisivao paljenje Sabornog hrama. Kaže da je unutrašnjost crkve polijevana benzinom. Vojnici su pucali i gađali svetitelje na ikonostasu. Jedan od vojnika je mokrio na grobu mitropolita Leonitija. Šenlučilo se u dvorištu crkve. Poslije polijevanja benzinom crkva je zapaljena i gorjela je cijeli dan.

Sve je ovo pričao s velikim uzbuđenjem i osjećajem krivice što je u svemu tome osobno sudjelovao. Pričao je kako je kasnije dovezena velika količina eksploziva, preko Starog mosta u nekom renolu, i da je crkva minirana. On je bio prisutan tijekom samog miniranja. Godine 1993., kada je izbio rat između Muslimana i Hrvata, Sakib je završio u hrvatskom logoru Dretelj kod Čapljine”, navodi Grigorije u svojoj knjizi.

Tragičan kraj

On se prisjeća i tragičnog epiloga ovog bivšeg vojnika i pokajnika.

“Četvrtoga siječnja 2012. godine mostarski svećenici služili su večernju službu u Staroj mostarskoj crkvi u Brankovcu i pripremali se za predstojeće božićne praznike. Po završetku službe ispred crkve čekao ih je Sakib i zamolio za novčanu pomoćjer je morao ići u Sarajevu da u Veleposlanstvu Republike Hrvatske traži svoja prava koja su mu ukinuta. Zamoliko je za koju arku da može kupiti kartu do Sarajeva i sendvič jer nije ništa jeo. Đakon mu je dao 20 KM sa cjelivajuće ikone. Popili su kavu sa Sakibom u crkvenoj gostoprimnici i pozdravili se poželjevši mu sretan i uspješan put.

U dnevnim novinama od 6. siječnja objavljeno je da se Sakib zapalio ispred hrvatskog veleposlanstva u Sarajevu i o tom događaju izvješćivali su gotovo svi mediji. U izvješćima je rečeno da je Sakib prosvjedovao ispred Veleposlanstva zbog ukidanja invalidnine kao pripadniku HOS-a- Zapalio se iznerviran što ga nitko u Veleposlanstvu nje primio.

Policija je brzo reagirala i Sakib je prebačen u bolnicu, a pored svih napora da mu pomognu, bilo je prekasno. Liječnik koji ga je primio rekao je da su opekotine bile duboke i teške, ali i kako je njegovo opće zdravstveno stanje bilo iznimno loše”, navodi.

Zaključak nekadašnjeg mostarskog vladike o ovom događaju može biti vrlo važna poruka za sve žitelje, ne samo Mostara, već i Bosne i Hercegovine.

“Nakon ove vijesti osjećao sam se čudno. U meni su se naizmjenično smjenjivali suosjećanje s usudom tog nesretnog čovjeka i zaprepaštenost zbog svega što se s njim zbilo, a što je bila prava slika naših tragičnih sudbina u Bosni i Hercegovini. Svaka naša tragedija uvijek bi započinjala napadom na drugoga, a završavala se samoozljeđivanjem”, zaključuje Grigorije na kraju poglavlja ‘Sakib’ u svojoj knjizi ‘Preko praga’.

Mostar: stradanja i razaranja

Tijekom posljednjeg rata Mostar je pretrpio velika stradanja u bošnjačko-srpsko-hrvatskim sukobima. Sukobima bez pobjednika. No, dok su mnogi objekti i bogomolje obnovljene ili ponovno sagrađene, a grad na Neretvi nastavlja s razvojem, čini se da je malo tko nešto naučio iz agonije 90-tih godina. Podsjećamo samo na neke.

Tijekom opsade Mostara od strane tadašnje JNA i paravojnih srpskih formacija, 12. lipnja 1992. godine na mjestima Sutina i Uborak ubijeno je 114 civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. To su prve otkrivene masovna stratišta u BiH. Ovaj zločin još nije procesuiran, a izvršitelji i nalogodavci još nisu odgovarali za ovaj zločin.

JNA je granatiranja Mostara u proljeće 1992. godine srušila gotovo sve mostove u gradu, uključujući Željeznički most, Avijatičarski (Vojni) most i Most Hasana Brkića. JNA je teško oštetila i Stari most kojeg su hrvatsko-bošnjačke snage pokušavale zaštititi, no on je konačno srušen u studenome 1993. godine u sukobima HVO-a i Armije BiH kasnije uslijedilo. Za to je optužen hrvatski general Slobodan Praljak, no sudsko vijeće u Haagu ustvrdilo je kako je to bio “legitiman vojni cilj” jer je Armija RBiH preko mosta transportirala ljudstvo, vojnu opremu i streljivo.

U noći 9. svibnja 1992. godine artiljerijskom vatrom JNA bombardirana je, zapaljena i gotovo potpuno uništena Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla u Mostaru – jedno od najvažnijih duhovnih i kulturnih središta hercegovačkih katolika. Nakon rata je u potpunosti obnovljena, a njezin zvonik visok 107 m najviši je BiH.

Teško je stradala i Mostarska katedrala u napadu snaga Armije RBiH 11. studenoga 1994. godine. Granata ispaljena tijekom sukoba pogodila je prostor između katedrale i župne kuće u trenutku završetka vjeronauka, usmrtivši dvije učenice osmog razreda te ozlijedivši još osmero djece.

Nisu pošteđene ni džamije – 1993. godine hrvatske snage srušile su nekoliko džamija na mostarskom području, a mnoge su teško oštećene. Između ostalih i nadaleko poznata Karađozbegova džamija koja je obnovljena tijekom obnove Starog mosta i starog dijela grada Mostara.

Mostar je iz rata izašao kao grad skoro sravnjen sa zemljom, nestali su mnogi domovi, kutrurno-gospodarski objekti. Nestalo i je ono najvrjednjije – mnogi životi koji se ne mogu ponovno izgraditi i nadoknaditi. Mostar vrlo dobro pozna što je rat i koje su njegove posljedice, ali i dalje je sinonim mir ‘na staklenim nogama’.

/Desk/

Objava Vladika Grigorije u knjizi piše o vojniku-pokajniku koji je zapalio Sabornu crkvu u Mostaru: Sakibova pokajnička ispovijest i tragičan kraj pojavila se prvi puta na Republika.

Ovo je već osma godina za redom da SPKD Prosvjeta, Gradski odbor Mostar dodjeljuje stipendiju ‘Vladimir Ćorović’, a ove godine Prosvjetinu stipendiju dobilo je 42 učenika od 6. do 9. razreda osnovne škole, 41 srednjoškolac i 74 studenta. Troje učenika i studenata dobilo je nagradu ‘Boris Peško’ za iznimnu angažiranost u zajednici, dok su još 22 učenika i studenta iz cijele Hercegovine dobili nagrade za školovanje.

Kako je priopćeno iz Prosvjete o ovoj svečanosti, u Sabornoj crkvi, u nazočnosti stipendista, njihovih roditelja i donatora Prosvjetine stipendije koji su došli i svih krajeva svijeta, vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, podsjetio je na riječi patrijarha srpskojg Pavla koji je uvijek isticao ‘Budimo ljudi’ te pdsjetio na njegovu skromnost i veličinu. Vladika Dimitrije naglasio je mladim stipendistima važnost dobrote, putu svetitelja koji su prolazili ovozemaljski put i život, ali i o želji ljudi da budu bolji.

“Ove stipendije, izuzev što pomažu svima nama, pokazuju nam kako ima ljudi koji su spremni s drugima podijeliti ono što imaju”, rekao je vladika, dodajući kako “Bog želi da se svi u dobru ujedine”. On je istaknuo želju da se svi stipendisti s područja ove eparhije trude postati dobri ljudi, dijeliti dobro s drugima te da je “to put do Carstva Nebeskog”.

Starješina Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru i član Organizacijskog odbora Prosvjetine stipencije Duško Kojić, zahvalio se svima te podsjetio na izgradnju Saborne crkve, ali i na početke dodjele stipendija, kazavši kako su se stipendije prije osam godina dodjeljivala u knjžnici Vladičanskog dvora, a nakon toga u Staroj mostarskoj crkvi. Kojić je kazao kako o rastu stipendijskog fonda i cijelog ovog projekta najviše govori podatak da je i Vladičanski dvor postao malen za dodjelu stipendija, te da se moralo preseliti u Sabornu crkvu koja će od ove godine biti mjesto okupljanja stipendista.

On je podsjetio kako nagrada z aktivizam od ove godine nosi ime Borisa Peške, velikog humanitarca i Mostarca koji je bio jako povezas sa svojim krajem.

Predsjednik Organizacijskog odbora za dodjelu stipendija Slavko Andrejević, u svom obraćanju prisutnima osvrnuo se na to da su mostarski Srbi svojedobno Saborni hram gradili za buduće generacije, nadajući se kako će on biti pun ne samo ljudi, već i boljih ljudi.

“Ista vizija ih je vodila – ulaganje u kulturu i obrazovanje te su osnovali Prosvjetu 1902. godine, koja je od samog početka krenula sa stipendiranjem naših mladih, nadajući se da će Hram biti prepun uspješne i dobre djece i dragih ljudi kao što je to danas. I nije slučajno da je Hram stradao baš onda kada je naša vizija postala sitna i loša, baš kao što otac Tadej kaže ‘kakve su vam misli, takav vam je život’. Sjetite se ovoga i hajde da uvijek imamo tu veliku viziju, tu hrabrost naših predaka”, podučio je Andrejević.

Predsjednica SPKD Prosvjeta Gradski odbor Mostar, Sanja Bjelica Šagovnović, istaknula je simobliku svečanosti dodjele stipendije u Sabornoj crkvi, koja je srce i simbol srpskog identiteta u Mostaru.

“Saborna crkva se diže iz ruševina, baš kao i srpski narod i njegova kultura ovdje. Ali, gradimo kamen po kamen, s puno truda i ljubavi, i crkvu našu i kulturu, pa tako i ovaj program stipendija, želeći pomoći ne samo našu mladost u Mostaru u dolini Neretve, već i u cijeloj Hercegovini. Mostar je oduvijek bio kulturni i prosvjetni centar hercegovačkih Srba, zato se ovdje želimo ponovno okupiti s lijepim povodima i zajedno graditi bolju budućnosti u našem Mostaru i Hercegovini”, naglasila je predsjednica mostarske Prosvjete.

Nikola Frdžović, jedan od donatora, ovom prilikom se zahvalio na mogućnosti da bude dio Prosvjetine stipendije.

“Veliki i važan projekt radimo zajedno, a svih ovih godina, iz dana u dan shvaćamo, kako imamo i za koga. Slušajući o ovom programu od mojih prijatelja, vratio mi se izgubljeni entuzijazam kako je moguće biti okupljen oko jedne dobre i plemenite ideje, a vjerujem da će dek godine koje dolaze pokazati prave plodove naših djela”, rekao je Fržović.

Tajnica Organizacijskog odbora Vesna Tabački, podsjetila je kako je od 2016. godine podijeljeno 658 stipendija i 77 nagrada za djecu u Mostaru i Hercegovini te kako ovaj program podržava 150 donatora.

U ime stipendista prisutnima se obratio Vuk Janković, gimnazijalac iz Trebinja, dobitnik stipendije i nagrade ‘Boris Peško’. Ovaj stipendist je  na

Balkanskoj matematičkoj olimpijadi osvojio srebrnu medalju riješivši matematički zadatak koji nije nitko uspio riješiti skoro šest desetljeća, a predstavljati će BiH na Međunarodnoj olimpijadi u Velikoj Britaniji.

On je istaknuo kako obrazovni sustav nije savršen kao i da je učenicima i mladima teško napredovati. Janković se u ime svih stipendista zahvalio mostarskoj Prosvjeti na podršci mladima u Hercegovini.

/Republika/

Objava Mostarska SPKD Prosvjeta dodijelila 182 stipendije pojavila se prvi puta na Republika.

Ovom prilikom Dodik je ponovno posegnuo za zapaljivom retorikom prema visokom predstavniku u BiH, a komentirao je i odnose stranaka vladajuće koalicije, a kazao je i kako će predložiti donošenje deklaracije o suverenosti BiH što bi, kako je rekao, značilo i nepostojanje visokog predstavnika i stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH. Također, on je rekao kako će “epicentar svih razgovora koalicijskih partnera biti Ustavni sud i Izborni zakon.

“Nećemo se moći dalje kretati dok ta dva pitanje ne riješimo”, kazao je Dodik. Inače, za sutra je najavljen koordinacijski sastanak stranaka koalicije državne razine, SNSD-HDZ-Trojka (SDP-NiP-NS).

“Mislim da smo pokazali kroz podršku pet zakona koje smo imali u posljednje vrijeme da smo ozbiljni u tome. Naš odnos prema međunarodnom faktoru u BiH je jasan, ali je jednako loše što dio strukture u BiH misli da intervencionizmom mogu riješiti neke stvari”, naglasio je Dodik.

Predložit će donošenje deklaracije o suverenosti BiH

“Predložit ću donošenje deklaracije o suverenosti BiH u parlamentu BiH. Ako hoćete suverenu BiH, ako nećete, onda priznajte da ste poltroni, da ste podanici, da niste suvereni. U Federaciji BiHstalno pričaju o teritorijalnom integritetu i suverenosti. Neki žele da BiH ostane samo bošnjačka i ničija više, ali svijet se promijenio i nema više one strahovite moći SAD koji telefonom rješavaju stvari”, rekao je Dodik.

On je kritizirao američkog veleposlanika u BiH, kazavši kako je “situacija u BiH loša samo zato što ima takvih kao što je aktuelni američki veleposlanik u BiH koji se miješaju u unutarnja pitanja BiH”, a optužio ga je za miješanje u unutarnja pitanja BiH.

“Američki veleposlanik je umišljen, prepotentan, misli da je on ovdje neki mesija, da on nama govori što trebamo raditi, ovdje usložnjava probleme u BiH. Najveći problem, usložnjavanja problema u BiH, napravio je Murphy, koji pokušava situaciju prikazati crnom. Ona nije takva, ona je loša samo zato što ima takvih kao što je on, koji se miješaju u unutarnja pitanja ovdje u BiH. Svijet više nije isti, moramo to shvatiti, nema više one moći SAD, nije to više snaga te vrste, to nije bilo dobro”, naveo je Dodik.

Kritike su išle i prema visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu.

“Hrvati shvatili što im je Schmidt uradio, Bošnjaci će im ‘dohakati'”

“Ako se nešto želi uraditi u BiH, sva pitanja se moraju staviti na dnevni red političkih foruma. A ne ovako, dođe Christian Schmidt, pa namjesti zakon, pa nešto odgovara Hrvatima, pa Hrvati nešto prezadovoljni, dok nisu shvatili da sutra, ako se primijene ta pravila koja je Schmidt nametnuo, a slučajno se muslimani udruže do mjere da nema između njih svađe, onda nema nijednog Hrvata u strukturama vlasti. Eto šta je on njima uradio”, rekao je Dodik, istaknuvši i kako su “Bošnjaci pokušali s nemirima dok nisu shvatili da ipak mogu ‘dohakati’ Hrvatima na sljedećim izborima”.

“Nažalost, tako nešto će se i dogoditi, ali onda BiH nema, naprosto je nema. Ja se zalažem za to da mi preduprijedimo. Hoćete BiH – ja sam spreman da je prihvatim onakvom kakva je u Dayonskom mirovnom sporazumu. BiH s lažnim Schmidtom i Murphiyem nema nikakve šanse. Hoće li to Bošnjaci shvatiti, to je drugo pitanje. Mi smo shvatili”, poručio je Dodik.

“Prije će otići lažni Schmidt iz BiH nego ja u zatvor”

Nastavljajući govoriti o Schmidtu, predsjednik RS je kazao: “On je ukazao i da sada odjednom, ako se ne poštuje lik i djelo lažnog Christiana Schmidta, ako se ne smiješ kad ga vidiš, ako ne klekneš kad on nešto kaže, ideš u zatvor pet godina. Vidjet ćemo tko će otići. Prije će otići lažni Schmidt iz BiH nego ja u zatvor.

Ponovio je kako “svi znaju da Schmidt nije legitimno izabran visoki predstavnik” te da ga RS ne priznaje od početka. Ustvrdio je kako se “u posljednje vrijeme vrlo jasno izvlači linija Schmidtove podrške fašističkim strukturama iz Drugog svjetskog rata”.

“Dok je bio u Ministarstvu obrane pokušao je rehabilitirati jednog od ljudi u zrakoplovstvu i zbog toga imao problema u Njemačkoj. A onda nama dođe ovdje pričati. U bilo kojem svojstvu je neprihvatljivo da on priča. Bolje je da šuti i nestane, jednostavno zato jer nije relevantan, niti ima moralnog osnova o bilo čemu pričati”, poručio je Dodik.

On je koncu kazao kako je “muslimanima najvažnije vidjeti Dodika u sudnici”.

“Vidjet ćete me, ali ćete vidjeti i još nešto što nikada niste vidjeli”, poručio je Dodik s današnjeg boravka u Mostaru.

Inače, on je u društvu patrijarha Porfirija obišao i staru jezgru Mostara i mostarski Stari most, a u njihovu čast skakači su izveli i počasni skok u rijeku Neretvu.

/Desk/

Objava Dodik: “Hrvati shvatili što im je Schmidt uradio, Bošnjaci će im ‘dohakati’; Prije će Schmidt iz BiH, nego ja u zatvor” pojavila se prvi puta na Republika.

“Ovo je mitski objekt za srpski narod u Hercegovini, cijeloj Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC), jedan od najvećih hramova koje je ikada izgradila SPC. Zato je važno da smo danas ovdje”, rekao je Dodik novinarima uoči donatorskog ručka u hotelu ‘Mepas’ za obnovu Saborne crkve na koji su pozvani visoki dužnosnici iz Republike Srpske, Federacije BiH, regije, te načelnici i gradonačelnici svih gradova u BiH i brojni gosti.

On je naglasio da je to “pokazatelj sabiranja, okupljanja, snage, da se obnovi ova svetinja koja je srušena u zločinačkom činu snaga hrvatske obrane i muslimana”.

“Vjerujem da je današnji dan važan po tome što je ovdje Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije, ali i zato što ćemo, vjerujem, osigurati sve dodatna potrebna sredstva za završetak ovog hrama onako kako je i predviđeno projektom i da bude predan našim vjernicima, vjerujućem narodu. Drago mi je što vidim zaista puno ljudi ovdje koji su došli kako bi bili zajedno”, istaknuo je Dodik.

Patrijarh srpski Porfirije stigao je jučer u dvodnevnu posjetu Mostaru povodom 150 godina od blagoslova Saborne crkve Svete Trojice koja još nije obnovljena nakon potpunog rušenja 1992. godine, javlja SRNA.

Saborna crkva Svete Trojice izgrađena je 1873. godine i bila je ukras i jedan od simbola Mostara. Crkva je zapaljena 15. lipnja 1992, a nakon toga je mjesec dana minirana i rušena i u potpunosti srušena.

Obnova crkve počela je 2010. godine i danas je ponovno izdiže nad Mostarom, ali za kompletnu obnovu potrebna su značajna sredstava jer nisu urađeni enterijer i parter.

Za obnovu ovog hrama najviše su izdvojile Republike Srpska i Srbija, a priloge je dalo i više od tisuću pojedinačnih priložnika, među kojima i mostarski Bošnjaci i Hrvati, izvješćuje SRNA.

/Desk/

Objava Dodik poručio iz Mostara: “Saborna crkva mitski objekt za Srbe Hercegovine, važno završiti obnovu, srušili ju snage hrvatske obrane i mulimana” pojavila se prvi puta na Republika.

Na liturgiju u Sabornoj crkvi pristigao je veliki broj vjernika iz Mostara, Hercegovine, ali i cijele regije kao i veliki broj dužnosnika, tako da je mostarska Saborna crkva bila pretijesna, a dio njih slušao je liturgiju u dvorištu crkve.

Patrijarh srpski jučer je posjetio manastir Žitomislić i Prebilovce, izložbu u Vladičanskom dvoru u Mostaru, te je nazočio svečanom prijemu u Gradskoj vijećnici te tom prilikom poručivši kako je “važno da oni koji žive u ovom najvećem multietničkom i multireligijskom gradu u BiH vlastitim snagama i naporima učine sve da svima bude bolje”.

“Posebno sam radostan jer sam vidio da u zajedničkom rezervoaru svih koji ovdje žive postoji više nego dovoljno kapaciteta da svatko iz svoje pozicije, ulažući napore, može doprinijeti premošćivanju svih nesporazuma, nesreća i nevolja koje su iza nas i iznalaženju modela života u kojem je svatko potpuno svjestan da mu je onaj drugi potreban ili drukčije da kažem – svatko je svjestan da ne može bez onog drugog”, rekao je patrijarh srpski nakon sastanka s mostarskim čelnicima, gradonačelnikom Mostara Marijom Kordićem, predsjednikom Gradskog vijeća Salemom Marićem kao i ostalim dužnosnicima.

Kako je izvijestio TopPortal, on je istaknuo kako je “naročito radostan zbog toga što svi zajedno osjećaju da je uvijek dobrodošla pomoć i podrška i s vana, prihvaćanje iskustava i smjernica od onih koji su izvan ovoga iskustva, ali kako je najvažnije da oni koji žive u Mostaru zajedničkim naporima rade na tome da bude bolje”.

Naglasio je kako je mir preduvjet svakog normalnog života, ali da ljudi moraju biti svjesni da je mir potreban svakom čovjeku.

“Dakle, ne može biti mira za onoga tko želi mir samo za sebe, nego tek ukoliko ulaže sve što su njegovi kapaciteti da mir ima i onaj koji je kraj njega. To je garancija da će imati mir i onaj koji to želi”, rekao je patrijarh Porfirije, te je naglasio kako se “moli Bogu da blagoslovi sve ljude koji žive u Mostaru, za međusobno razumijevanje i osjećanje da je svatko svakom potreban”.

/Desk/

Objava Patrijarh Porfirije u Mostaru: “Mir je svakom potreban, nitko ne može bez onog drugoga” pojavila se prvi puta na Republika.

Kako je navedeno iz MUP-a HNŽ-a, krađu je Policijskoj upravi Mostar prijavio djelatnik Pravoslavne crkve u utorak u 10.10 sati, počupane su instalacije i uništena kutija za osigurače ispod zvonika.

Iz MUP-a HNŽ-a izvijestili su kako je uviđajem utvrđeno da se nepoznati počinitelj pomoću skele popeo do tornja zvonika gdje je iz metalnog ormara otuđio oko 50-60 metara strujnog kabla i osigurače za struju kao i da je iz pomoćne prostorije kraj crkve otuđeno još 30 metara kabla te da su poduzete sve potrebne mjere kako bi se ova krađa rasvijetlila.

Na ovu drsku krađu reagirali su iz Tajništva za vjere Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske.

“S gorčinom smo primili vijest o vandalskom činu napada na Sabornu crkvu Presvete Trojice u Mostaru. Bojimo se da ne upotrijebimo prejaku riječ, ali se mora konstatirati da napadi na imovinu i baštinu Srpske pravoslavne crkve u Mostaru nisu iznimka, već redovito pravilo, koje također nalazi svoje ishodište u radnjama ili svjesnosti nepostupanje Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Federalnog ministarstva prostornog uređenja i Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, koji su 2014. godine dozvolili rekonstrukciju i dogradnju objekta. Poslovna zgrada Eden Villa – u hotel, čime je trajno narušena ambijentalna cjelina i prepoznatljiva vizija, te ugrožena Saborna crkva Presvete Trojice kao nacionalni spomenik BiH i staro pravoslavno groblje Pašinovac”, navodi se u reakciji.

Ističu kako je materijalna šteta svakako nadoknadiva, ali da kao trajna rana na dušama pravoslavnih Srba grada Mostara ostaje osjećaj straha, nepravde i marginalizacije, koji ovakvi događaji dodatno pojačavaju te pozivaju sve relevantne političke i društvene čimbenike, kao i pojedince u FBiH i RS na poštivanje međunacionalnog i međuvjerskog sklada uz puno uvažavanje različitosti koje obogaćuju bh društvo.

“Učestali napadi neće uzdrmati vaskrsnu i obnoviteljsku snagu naše Crkve u Gradu na Neretvi u kojem je srpska zajednica kroz povijest ostavila nemjerljiv trag”, poručili su na kraju pozivajući nadležne institucije na procesuiranje počinitelja, zaštitu objekata i baštine, kao i svećenstva Srpske pravoslavne crkve.

Osuđujući vandalizam te tražeći pronalazak kradljivaca, reagirao je gradonačelnik Mostara Mario Kordić, kao i predsjednik Gradskog vijeća Mostara Salem Marić te predsjednik RS-a Milorad Dodik kao i predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović itd.

/Desk/

Objava BARBARIZAM Opljačkana Saborna crkva u Mostaru – Umjesto svjetlosti – mrak pojavila se prvi puta na Republika.

”Znamo kakva je sudbina ovu crkvu i druge bogomolje zatekla, ali pomažemo prijateljima Srpske pravoslavne crkve da je obnove. To je ogroman i zahtjevan projekt i obnova dugo traje. Moramo biti zajedno dok se čitav projekt ne kompletira. Bez ove zgrade nema panorame Mostara i nema istinskog multietničkog duha po kojem je poznat Mostar” istaknuo je.

Izetbegović je danas ranije posjetio i novosagrađenu džamiju u mostarskom naselju Gornji Zalik, te je izrazio žaljenje što nije prisustvovao otvorenju. Mostarski paroh Radivoje Krulj kazao je da je mnogo urađeno na obnovi Saborne crkve u Mostaru te da imaju podršku predsjednika Izetbegovića koji je dao i osobni prilog. Ističe da su najveći obnovitelji te crkve vlade Republike Srpske i Srbije, koji su dali značajnu pomoć, ali da je od velike pomoći bila i Vlada FBiH, kao i svi ostale razine vlasti.

”Ono što nas posebno raduje su prilozi Mostaraca, ljudi svih vjera i nacija. Prvo što smo pokazali Izetbegoviću kad je došao je zvonik i tri sata koje su priložila tri Mostarca, musliman, katolik i pravoslavac”, kazao je. Mostarski paroh je naglasio da je vrlo bitno da pošalju poruku da je Saborna crkva jedna od simbola Mostara, te da taj grad neće postojati bez sva tri oslonca. Na kraju je izrazio nadu da će obnavljajući hram doprinijeti i obnovi Mostara. Obnova nekad najveće pravoslavne crkve na Balkanu, koja datira s kraja 19. stoljeća, počela je prije više od deset godina. Taj hram je spomenik kulture BiH i nalazi se u nultoj zaštiti kao spomenik UNESCO-a. Saborna crkva u Mostaru srušena je i do temelja spaljena sredinom 1992. godine.

Izetbegović je danas u okviru posjete Konjicu i Mostaru, položio cvijeće u Konjicu povodom dana te općine, posjetio džamiju Gornji Zalik u Mostaru gdje mu je uručena vakufnama, a tijekom dana održao je sastanak s članovima IO KO SDA Mostar.

Izetbegović je rekao da “treba biti jak i svjestan situacije u kojoj se nalazi BiH, ali i na vrijeme djelovati da se sačuva mir i stabilnost”.

To je kazao novinarima nakon sastanka s ratnim zapovjednicima i generalima u Mostaru, ističući da su to heroji obrane tog grada, jako cijenjeni diljem BiH.

“Razgovarali smo o situaciji u zemlji i novim prijetnjama miru i stabilnosti, a prisjetili smo se i onih vremena kada su oni nosili tu obranu. Treba biti na oprezu i raditi sve da se neke stvari ne ponove u BiH”, poručio je Izetbegović.

Ratni zapovjednik 441. Viteške motorizirane brigade i dobitnik najvišeg priznanja Armije RBiH “Zlatni ljiljan” Suad Muharemović, kazao je da se uvijek sastanu s Izetbegovićem kada on posjećuje Mostar, najčešće tijekom obilježavanja godišnjica.

Rekao je da su evocirali uspomene, ali da ih je Izetbegović informirao o “događanjima iza kulisa”.

“Mi se moramo boriti za mir, suživot i BiH, isto onako kako smo se borili za multietničku državu ravnopravnih građana. Vjerujem i nadam se da ima dovoljno snage, pameti i razuma u ovoj državi da se izborimo za takvu državu”, zaključio je Muharemović.

Objava Izetbegović prvi put u Sabornoj crkvi u Mostaru, a generalima Armije poručio da “budu na oprezu” pojavila se prvi puta na Republika.

Stanivuković je danas u Mostaru trebao nazočiti tradicionalnim skokovima sa Starog mosta, ali su mu organizatori otkazali pozivnicu zbog njegovih izjava da se u Srebrenici nije dogodio genocid, javlja Topportal.

Stanivuković je novinarima izjavio da voli doći u Mostar i kako dođe skoro svake godine, te da nije isključeno da će u 16 sati, kada počinju skokovi, otići ispod Starog mosta jer, kako kaže, ne voli nikakvu vrstu ograničenja.

“Ovo je jedna viša ideja, trebamo surađivati, graditi prijateljski odnos, uzajamno se posjećivati. Mislim da je moj dolazak nešto pozitivno. Želim svim natjecateljima puno uspjeha, a vi znate da sam ja neobičan. Možda se i spustim do Starog mosta u 16 sati. Ne volim bilo koju vrstu stega i da mi bilo tko što ograničava”, kazao je Stanivuković u Mostaru.

On je naglasio da se u Mostaru “osjeća predivno” te da će da će posjetiti grob Alekse Šantića jer je, kako je kazuao, išao u osnovnu školu koja nosi ime mostarskog pjesnika i neka druga mjesta, te naglasio da ne zamjera Klubu skakača u vodu Mostaru na jučerašnjeoj izjavi.

“Nikada nisam želio nijednom izjavom umanji ničiju bol i nemile događaje iz prošlosti. Ja sam samo rekao da se protivim toj vrsti odluke, da se nekome nešto nameće i prijeti. Uvijek sam se borio za sve vrste sloboda i iznošenje stavova bilo kojih pogleda i podržavam da netko misli drukčije od mene, ali ne želim da mi zabrani da mislim, to je suština i to je bila suština mog komentara”, kazao je Stanivuković.

Nakon Saborne crkve Stanivuković je posjetio i manastir Žitomislić.

Objava Gradionačelnik Banja Luke u Mostaru: “Ne volim ograničenja, možda odem do Starog mosta” pojavila se prvi puta na Republika.