Nakon što je u Dubrovniku, a u okviru dvodnevnog sastanka na vrhu i gospodarskog foruma Inicijative triju mora, predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto i premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković, a u nazočnosti američkog ministra energetike Chrisa Wrighta potpisali Sporazum ‘Južna interkonekcija Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine’, ne prestaju kritike na manjkavost ovog sporazuma. Radi se o projektu opskrbe prirodnim plinom i jačanju energetske neovisnosti i sigurnosti Federacije BiH, odnosno, smanjenju ovisnosti od ruskog plina.  Također, jasno je kako energetski izvori mogu imati i geopolitičku dimenziju, ne samo ekonomsku. A u BiH se svi ti elementi usko prepliću.

Je li BiH sada energetski suverena? Nije.

Pitanja su očekivana, ali i poželjna, jer BiH je demokratska zemlja i vrijedi čuti i cijeniti suprotstavljene stavove. Očito je kako postoje dvojbe oko realizacije ovog projekta, kako se postavljaju pitanja isplativosti, višestruko skupljeg plina za potrošače nego što je to sada ruski plin koje koristi prvenstveno sarajevski kanton i RS, do tvrdnji kako se radi o ‘nepotrebnoj’ količini plina s obzirom da Federacija nije značajno veliki potrošač i to bez ikakve prethodne projekcije budućeg gospodarskog razvoja te tako i ukazanih potreba za energijom novih gospodarskih subjekata. Pojedini stručnjaci postavljanju i pitanje ‘energetskog suvereniteta’.

Kad smo već kod ‘energetskog suvereniteta’, je li BiH sada energetski suverena država? Apsolutno nije. Hoće li joj Južna interkonekcija ugroziti sadašnji energetski suverenitet?

Kao i, uostalom, mnoge razvijene zemlje koje se oslanjanju na uvoz energenata. BiH je sada duboko ovisna o ruskom plinu i nema energetski suverenitet koji, uostalom, zbog samodostatnih zaliha energenata ima malo koja država.

Prisjetimo se samo višednevne panike u državi kada je 2024. godine Sarajevo gas Istočno Sarajevo zatražilo poskupljenje ruskog plina te zaprijetili ‘zavrtanjem plinske pipe’ Sarajlijama usred grijne sezone. Upravo to je Sarajevu dogodilo 2013. godine. Možemo li tu govoriti o ‘energetskoj suverenosti’ ili želimo izbor povoljnijeg biranja?

Cijena

Stoje dvojbe kako bi plinovod Južna interkonekcija donio i skuplji plin. Ali i ne mora biti nužno viša samo zato što bi dio opskrbe bio povezan s američkim/LNG izvorima. Na konačnu cijenu utječu brojni element, uključujući dugoročne političke i komercijalne ugovore, subvencije ili strateške energetske sporazume, globalne LNG cijene u trenutku nabave, troškove transporta i infrastrukture kao i razina konkurencije među dobavljačima.

Ako postoji snažan strateški interes partnera poput SAD-a u cilju podrške energetskoj diversifikaciji BiH, a nedvojbeno postoji jer je to ocijenjeno kao strateškim američkim interesom, moguće je da aranžmani budu strukturirani tako da cijena bude konkurentna ili politički prihvatljiva.

Drugim riječima, tvrdnja da bi američki, alternativni plinski pravac automatski bio skuplji, nije nužno točna — to ovisi o konkretnim ugovorima i tržišnim uvjetima.

No, ono što BiH, u ovom slučaju FBiH, dobiva je nekoliko ključnih aduta: energetsku neovisnost koja povećava geopolitički utjecaj, diverzifikaciju koja smanjuje političku ranjivost, više pravaca opskrbe što znači i veću energetsku sigurnost, a tako i više uvjeta za razvoj gospodarstva te, u konačnici, strateškim partnerstvom koji sudjeluje u izgradnji infrastrukture produbljuje se međusobna, obostrana suradnja.

Energetska diskriminacija

Iako su ovo su sve pitanja koja zahtijevaju odgovor, ista za sada nemaju točan, znanstveni odgovor. Samo nagađanja uz snažan politički prizvuk uz zadržavanja sadašnjeg stanja uz korištenje ruskog plina, a samim tim i ruskog utjecaja u BiH, unatoč što od 1. siječnja 2028. u EU stupa na snagu potpuna zabrana uvoza ruske nafte i plina. I ovdje se javljaju značajne nelogičnosti: navodno želimo u EU, ali želimo i ruski plin. Pozivamo se na EU odredbe kao da se radi o švedskom stolu – uzimamo što nam se sviđa, bez odgovora što nakon 2028.?

Naime, unatoč svjesnosti geopolitičkih nestabilnosti, je li inzistiranje na ruskom plinu dokaz neuvjerenosti u europski put BiH? Zašto se sprječava plinofikacija, pa samim tim i razvoj južnog dijela BiH, Hercegovine, ali i ostalih energetski ‘odsječenih’ dijelova BiH? Zašto samo sarajevski kanton ili zenički ili tuzlanski imaju ‘zimsko komodanje’, dok ostalima preostaje snalaženje? Možemo li to nazvati licemjernom energetskom diskriminacijom? Uostalom, tko sprječava bilo koga na korištenje bilo kojeg dobavljača?

Plinovod Južna interkonekcija od strateške važnosti za BiH, Hrvatsku i SAD

Nema sumnje da plinovod Južna interkonekcija ima strateški značaj u jačanju američkog i utjecaja Zapada u BiH. Nema sumnje i da je podrška iz RS-a ovom projektu- Tu se prvenstveno misli na vlast vladajućeg SNSD-a Milorada Dodika koji istodobno razvija dijametralno suprotan projekt, Istočnu interkonekciju, kojim se jača energetski utjecaj Rusije, ali je ‘progutao ježa’ u zamjenu za ukidanjem američkih sankcija njemu, članovima njegove obitelji i suradnicima.

Ovaj projekt ne zagovara samo administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa – on je višegodišnja težnja američke administracije u BiH, ne samo Trumpove. Pa, prisjetimo se samo poteza i ozbiljnih upozorenja bivšeg američkog veleposlanika u BiH Michaela Murphyja, kada je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, zbog protivljenja da projekt vodi sarajevski BH Gas bio korak od američkih sankcija. Diplomatske pritiske bivšeg američkog veleposlanika možemo nazvati ‘soft power’, mekom moći, dok se Trumpova administracija više služi ‘hard power’ ili tvrdom silom. I to nakon dugogodišnjeg nepostizanja dogovora bh donositelja odluka o ovom projektu. Ali, strateški američki cilj je isti. 

Izgradnju ove trase plinovoda SAD su proglasile svojim strateškim nacionalnim interesom. Naime, u prosincu prošle godine, u oba doma američkog Kongresa, usvojen je Zakonu o autorizaciji nacionalne obrane (The National Defense Authorization Act for Fiscal Year 2026 – NDAA 2026), a kojeg je potom potpisao američki predsjednik Donald Trump. Ovaj zakon određuje godišnji proračun za tekuću godinu, rashode i unutarnje i vanjske politike Ministarstva obrane SAD-a.

“Smanjenje ovisnosti Zapadnog Balkana o ruskim zalihama prirodnog plina i fosilnih goriva u nacionalnom je interesu SAD-a”, navodi se, između ostaloga u ovom dokumentu. Također se zaključuje i da bi “rastući utjecaj Kine na Zapadnom Balkanu mogao imati štetan utjecaj i na stratešku konkurenciju, demokraciju i ekonomsku integraciju s Europom”.

Također, na zajedničkoj sjednici Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine od 20. lipnja 2023. usvojen je zaključak kojim se daje snažna podrška projektu od strateške važnosti za obje države kojim se pozivaju odgovorne razine vlasti u BiH i nadležne institucije da znatno ubrzaju svoje aktivnosti i time stvore preduvjete za zaključivanje ovog Sporazuma.

Narativ ‘problematičnosti’

Zbog svega ovoga, kao i zbog činjenice da se u zemljama zapadnog Balkana, zbog njihovog geostrateškog položaja, stalnih političkih  previranja i poroznosti, nerazvijene ekonomije i razvijene korupcije, sukobljavaju interesi Zapada i Istoka, zašto se bh građaninu ‘servira’ narativ “problematičnosti” Južne Interkonekcije i tako, svjesno ili nesvjesno, podržava jačanje ruskog interesa? Iako to ne isključuje nužnost iscrpne obaviještenosti o samom projektu i njegove krajnje dobrobiti koju će donijeti bh žiteljima.

Istodobno, a kako je svojedobno iznio bivši američki veleposlanik, od 1995. SAD su u BiH uputile više od 2 milijarde dolara u razne inicijative za podršku građanima BiH, od čega je procijenjenih 638 milijuna dolara izravno je donijelo korist ljudima koji žive u RS – pomoć u poslijeratnoj obnovi obnove, za razvoj ekonomije i podršku lokalnim zajednicama kako bi postale snažnije, demokratske i inkluzivne. Zbog postojanja misije Althea bilo kakve secesije ili prekrajanja granica ne dolaze obzir jer SAD želi jedinstvenu i suverenu BiH. To je poruka za bh građane iz SAD-a, ma koja administracija bila na vlasti.

No, hoćemo li, unatoč svemu, ponovno u Sarajevu vidjeti sramne prosvjede i transparente za američkog veleposlanika i visokog predstavnika, deklariranim prijateljima BiH, ‘Go home’? Kojim smjerom želimo ići?

(Republika/V.S.H.)

Objava Sporazum BiH i Hrvatske o Južnoj interkonekciji i nove polemike: Koji je energetski smjer BiH – Amerika ili Rusija? pojavila se prvi puta na Republika.

Europska unija planira do 2027. potpuno prestati uvoziti ruski plin. No, njena težnja u iznalaženju što više izvora propada jer je sad Europa preplavljena skupim američkim ukapljenim plinom, pišeDeutsche Welle.

Neposredno prije ruskog napada na Ukrajinu, 2021. Europa je oko 50 posto svog prirodnog plina uvozila iz Rusije, uglavnom putem plinovoda. Nakon ruske invazije 2022. Europljani su brzo počeli smanjivati ovisnost i u tri godine su potrošnju ruskog plina smanjili za dvije trećine.

Istodobno, Europa se počela sve više oslanjati uvoz ukapljenog plina i to prije svega iz Sjedinjenih Američkih Država. Taj je plin nakon invazije dobio nadimak „plin slobode” i stalno se povećava njegov prijevoz preko Atlantika stalno povećava zahvaljujući mreži novih terminala u državama EU.

Europa zatvara ventile plinovodima iz Rusije, ali plina i dalje treba

Do 2025. oko 57 posto uvoza LNG-a u EU stizalo je iz Sjedinjenih Država, gotovo četiri puta više nego 2021. Prema analizi Instituta za energetsku ekonomiku i financijsku analizu (IEEFA), taj bi udio do 2030. mogao narasti i na 80 posto. SAD prije 2016. nije izvozio plin jer su zalihe bile namijenjene domaćem tržištu, no danas je postao najveći svjetski dobavljač LNG‑a.

Američki plin je najskuplja opcija

Plin će još neko vrijeme ostati dio europske energetske tranzicije, a većina plina u Europu stiže iz Norveške putem plinovoda. No analitičari upozoravaju da bi nagli rast uvoza američkog LNG-a mogao ugroziti planove o energetskoj neovisnosti i sigurnosti.

IEEFA u svom izvješću navodi da pretjerano oslanjanje na američki LNG „proturječi“ planu REPowerEU iz 2022., koji nastoji okončati ovisnost o ruskim fosilnim gorivima „uštedama energije, diversifikacijom izvora i ubrzanim prelaskom na čistu energiju“.

Osim toga, rast američkih isporuka nije u skladu s ciljem EU‑a da energija bude jeftinija. „Američki LNG najskuplji je za europske kupce, ali europske tvrtke svejedno potpisuju ugovore“, kaže Ana Maria Jaller-Makarewicz, glavna europska analitičarka IEEFA‑e i autorica izvješća o rastu energetske ovisnosti EU‑a.

Ukapljeni plin je već po prirodi skuplji nego onaj koji je stizao plinovodom iz Rusije. Naravno da EU ne želi puniti ratnu blagajnu Putina, ali nema niti smisla jednu ovisnost zamijeniti drugom.

Među tim ugovorima je i sporazum novoosnovanog poduzeća Atlantic‑See LNG o opskrbi jugoistočne Europe, a moguće i Ukrajine, američkim LNG‑om. Plin bi se dopremao preko grčkih terminala i regionalnog „Vertikalnog plinskog koridora“.

Prema podacima agencije Reuters, predstavnici grčkog poduzeća 24. veljače sastaju se s američkim dužnosnicima kako bi osigurali do 15 milijardi kubičnih metara LNG-a godišnje u idućih 20 godina za opskrbu središnje i istočne Europe. Atlantic‑See LNG već je potpisao dvadesetogodišnji ugovor s Venture Globalom, jednim od najvećih američkih izvoznika LNG-a u EU.

Trumpova „energetska dominacija”

Još 2023. njemačka državna tvrtka Securing Energy for Europe – nekadašnji Gazprom Germania – potpisala je dvadesetogodišnji ugovor s Venture Globalom o uvozu milijuna tona LNG-a godišnje iz njihovih postrojenja u Louisiani.

Direktor Venture Globala Mike Sabel izjavio je da je „zahvalan na snažnom vodstvu predsjednika Trumpa” i svima „s obje strane Atlantika” koji podupiru trgovinu američkim LNG-om.

Predsjednik SAD‑a Donald Trump promovirao je politiku američke „energetske dominacije“ i u srpnju 2025. dogovorio trgovinski sporazum između EU‑a i SAD‑a kojim se Europa obvezuje da će do 2028. godišnje kupovati američkih energenata – ukapljenog plina, nafte i nuklearnog goriva – u vrijednosti od gotovo 630 milijardi eura (750 milijardi dolara).

I Hrvatska se nadala koristi od nove orijentacije u opskrbi plinom preko mora.

„Taj je sporazum prisiljava Europu kupovati sve više američke energije“, kaže Jaller-Makarewicz i upozorava da će, kad bude formaliziran, dodatno povećati rizik „geopolitičke ovisnosti visokog rizika“ o američkom LNG‑u.

IEEFA u svom izvješću zaključuje: „Sporazum u praksi veže energetsku opskrbu EU‑a uz jednog dobavljača, čime se dovodi u pitanje energetska sigurnost i ugrožavaju planovi za smanjenje potrošnje plina.“

A kad EU krajem 2027. potpuno zabrani uvoz ruskog plina, potražnja za američkim plinom bi mogla čak još biti veća.

Monopol jednog umjesto monopola drugog

Već kad je Europski parlament u prosincu glasao za postupno ukidanje uvoza ruskog plina i nafte, stručnjaci upozoravaju da sama obustava uvoza iz Rusije ne znači automatski i veću raznolikost u opskrbi. „Diversifikacija ne može značiti zamjenu jednog dominantnog dobavljača drugim“, rekao je Raffaele Piria, viši suradnik berlinskog instituta Ecologic. „Europi treba jasna definicija diversifikacije i strategija usklađena s današnjim geopolitičkim okolnostima.“

Jer odnosi EU i SAD nipošto nisu više tako dobri: tu su i prijetnje carinama državama EU‑a koje odbijaju njegove zahtjeve u vezi s aneksijom Grenlanda tako da se i Bruxelles počeo pitati, koliko je mudro osloniti se na američki plin. „U ovim burnim geopolitičkim vremenima, Europa mora ostati snažna i jedinstvena i težiti neovisnosti. To znači udvostručiti ulaganja u čistu, sigurnu i domaću energiju“, poručio je povjerenik Europske komisije za energetiku i stambenu politiku Dan Jorgensen na summitu Sjevernog mora u Hamburgu krajem siječnja.

Trump ne krije svoje ambicije dominirati čitavim svjetskim tržištem energentima – i tu Europa onda mora razmisliti kako se može suočiti s tim agresivnim prijetnjama.

I druge izvore i drugu energiju

Na summitu je dogovoren i „Zajednički pakt o ulaganju u pučinske vjetroelektrane“, uz još nekoliko mjera usmjerenih na postizanje čiste i neovisne energije u EU‑u.

Jorgensen je također rekao da bi Europa trebala nabavljati mnogo više plina iz drugih zemalja kao što su Kanada, Katar ili Alžir. „Smjer europske energetske politike mogao bi se promijeniti“, ističe Jaller-Makarewicz. „Ako EU ostane čvrst u namjeri da potrošnju plina zamijeni čistim izvorima energije, potražnja će padati.“

U takvim okolnostima mogli bi i propasti postojeći dogovori o američkom LNG-u, temeljeni na memorandumima o razumijevanju – formalnim ali pravno neobvezujućim sporazumima.

U međuvremenu je više od 120 europskih i međunarodnih organizacija civilnog društva poslalo pismo čelnicima EU‑a s pozivom da prekinu pregovore o trgovinskom sporazumu EU‑SAD koji Europu trajno veže uz američki izvoz energije.

U pozivu na „smanjenje ovisnosti o američkim fosilnim gorivima u znak solidarnosti s onima koji su ugroženi Trumpovim fosilnim imperijalizmom” podsjeća se i na nedavni napad na Venezuelu i Trumpova težnja prisvojiti Grenland, piše DW.

/Desk/

Objava Europa iz ovisnosti o ruskom plinu u ovisnost o američkom pojavila se prvi puta na Republika.

Ruski veleposlanik u BiH Igor Kalabuhov pozvao je u subotu vlasti te zemlje da se “odupru pozivima iz Washingtona za prelazak na opskrbu energentima iz zapadnih izvora”, a taj je poziv uslijedio u jeku napora koje SAD poduzimaju kako bi se što prije osiguralo povezivanje plinskih mreža BiH i Hrvatske.

Rusija je još od 80-ih godina prošlog stoljeća jedini dobavljač prirodnog plina za potrebe BiH, koja trenutačno raspolaže samo jednim plinovodom koji vodi preko Srbije. Kako bi se otklonile opasnosti koje proistječu iz potpune ovisnosti BiH o ruskom plinu, administracija Donalda Trumpa ove se godine snažno angažirala preko svoje diplomatske mreže na poticanju izgradnje tzv. Južne interkonekcije, odnosno povezivanja plinovoda BiH i Hrvatske, čime bi BiH dobila pristup terminalu za ukapljeni plin na Krku.

SAD je ponudio da se taj projekt ubrza dodjelom koncesije američkoj privatnoj tvrtki koja bi izgradila dio plinovoda u BiH te ga koristila u razdoblju do 30 godina, što su prihvatile i sve vladajuće političke stranke u Federaciji BiH.

Rusija taj plan, kako je potvrdio veleposlanik Kalabuhov u kolumni koju je u subotu objavio banjalučki list “Glas Srpske”, vidi kao ugrožavanje njezinih interesa.

Napisao je kako je to rezultat “trivijalne želje određenih međunarodnih aktera da pod svaku cijenu ostvare vlastite komercijalne interese i postignu određene političke ciljeve, što u konačnici, blago rečeno, ne obećava nikakve koristi ni državi Bosni i Hercegovini ni njezinim građanima”.

Tvrdi da ne postoji ekonomski opravdana alternativa ruskom plinu, a da SAD na tom, kao i na svakom drugom planu, gura BiH u konfrontaciju s Rusijom od koje može imati samo štetu.

“U pokušaju postizanja apsolutne dominacije nad energetskim sektorom i gospodarstvom regije, oni (SAD) u biti nastoje, zapravo, porobiti Bosnu i Hercegovinu, baš kao što su to učinili s Europom”, tvrdi ruski veleposlanik i pritom se poziva na procjene kako će najveću štetu od energetskog rata, odnosno odustajanja od kupnje ruskog plina i nafte, imati Europa.

Kao dokaz svojim tezama nudi i sudbinu Naftne industrije Srbije (NIS), koja je pod američkim sankcijama zbog veza s Rusijom.

“Ova situacija još je jedan upečatljiv primjer koji potvrđuje da Washington, u svojoj težnji za apsolutnom kontrolom nad opskrbom energijom u regiji, neće oklijevati čak ni uništiti uspješno funkcionirajući energetski sektor jedne balkanske države”, kaže Kalabuhov.

Na kraju je uputio poziv vlastima u BiH da vode računa o svojim, a ne o američkim interesima, nudeći im jačanje “prijateljskih i bliskih veza” s Moskvom, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Ruski veleposlanik protiv plinovoda Južna interkonekcija čime bi se BiH oslobodila ovisnosti o ruskom plinu – “SAD nastoji porobiti BiH” pojavila se prvi puta na Republika.

Nacrt međudržavnog sporazuma između Bosne i Hercegovine i Hrvatske o Južnoj interkonekciji je spreman. Predviđeno je da bude odobren od nadležnih razina vlasti u prva dva mjeseca 2026. godine. Istaknuto je to u Akcijskom planu koji je predstavljen čelnicima političkih stranaka na sastanku u veleposlanstvu SAD-a u BiH.

“Ovo je primjer kako se problem može riješavati za dan, za 48 sati, kada u BiH postoji politička volja. Dakle, to su dobro poznate teme i stavovi. Najveći problem je bilo oko tvrtke koja će gazdovati, to je koncesijom riješeno. Nije koncesija namjenski određena nekome, mogućnost će biti da svi participiraju, ali američke tvrtke će vjerojatno imati prednost jer se radi o američkog LNG. Rokovi su kratki, ali realni”, ističe ministar vanjskih poslova BiH, Elmedin Konaković.

Na sastanku je postavljeno pitanje i o apelaciji Lidije Bradare za ocjenu ustavnosti Zakona o Južnoj interkonekciji, jer bi to moglo usporiti sljedeće korake ka realizaciji. Predsjednik HDZ-a nije se obratio medijima nakon sastanka. Iz Naše stranke kažu da je tijekom razgovora istaknuto da se zahtjev za ocjenu ustavnosti može i povući, ovisno od političkog dogovora.

“Dobili smo jasan signal od Veleposlanstva SAD-a da se ovaj projekt neće i ne smije vezati za bilo kakve političke ustupke akterima u BiH. Vi znate da se pokušaj povezivanja ovog projekta s političkim ciljevima pokušao dogoditi čak i u američkom Kongresu. Dobili smo jamstva da se pokušaji političkog profitiranja neće tolerirati”, potcrtala je predsjednica Naše stranke, Sabina Ćudić.

Vijeće ministara BiH trebalo bi odobriti međudržavni sporazum koji potom ide na potvrdu u Parlamentarnu skupštinu.

Iz Veleposlanstva SAD-a još jednom su poručili kako će plinovod Južna interkonekcija osigurati pouzdanu i predvidivu opskrbu energentima: “Administracija predsjednika Trumpa snažno podržava projekt Južna interkonekcija i raduje se daljnjem, brzom napretku s partnerima u BiH na realizaciji ovog projekta”.

Južna interkonekcija omogućit će isporuku plina s otoka Krka. Prije nekoliko mjeseci kapaciteti ovog LNG terminala značajno su povećani jer je ugrađen dodatni modul na brod. Kapacitet je sada 6,1 milijarda kubnih metara plina godišnje. Praktično, prvom isporukom plina ovim plinovodom prestaje bosanskohercegovačka ovisnost o ruskom plinu.

U međuvremenu građani strepe od povećanja cijena drugih energenata. Nova godina sa sobom donosi i veću cijenu struje u Republici Srpskoj.

“To povećanje za kućanstva bit će 10%, a za gospodarstvo 6%. Od prvog veljače će se primjenjivati”, naglašava Aleksandar Jegdić iz Regulatorne komisije za energetiku RS.

Ovo je novo povećanje cijene jer je ona od 1. siječnja ove godine povećana za 7,9 posto. U FBiH od rujna je cijena veća za 6,85 posto. Barem za sada, nema najava da će doći do novog poskupljenja u ovom entitetu. Cijena struja još uvijek neće rasti, ali bit će značajnih zaduženja Elektroprivrede BiH. Planom poslovanja predviđene su značajne investicije, ali će se one financirati najvećim dijelom kreditnim sredstvima, i to u iznosu od više od jedne milijarde maraka.

/Desk/

Objava BiH pred energetskom prektretnicom – Južna interkonekcija – kraj ovisnosti o ruskom plinu pojavila se prvi puta na Republika.

Ta sarajevska tvrtka ruski plin za potrebe BiH kupuje još od 80-ih godina prošlog stoljeća. BiH i dalje potpuno ovisi o jednom plinovodu izgrađenom u razdoblju socijalizma prema Srbiji i to je ujedno jedini pravac za opskrbu ovim energentom čiji uvoz iz Rusije EU planira u cijelosti zabraniti 2027. godine.

Primjena te zabrane u slučaju BiH stupila bi na snagu 1. siječnja 2028. godine s obzirom da ta zemlja ima potpisan dugoročni ugovor o opskrbi prirodnim plinom s Rusijom, pojasnili su iz “Energoinvesta”.

“Ovaj rok predstavlja ključni element u planiranju narednih koraka i definiranju strategije sigurne i stabilne opskrbe za Bosnu i Hercegovinu”, naveli su.

Dodali su da, iako Bosna i Hercegovina nije članica Europske unije pa njena odluka formalno ne obvezuje tržište u BiH, ona ima značajan neizravni utjecaj jer se europski energetski tokovi i regulativa u sve većoj mjeri reflektiraju i na zemlje zapadnog Balkana.

BiH se toga, kako su istaknuli, mora postupno prilagoditi novim europskim okolnostima pa se stoga projekt Južne plinske interkonekcije izdvaja kao infrastrukturni prioritet od strateške važnosti.

Pozdravili su najave da bi američka privatna tvrtka mogla dobiti posao izgradnje i upravljanja plinovodom koji bi povezao plinske mreže Hrvatske i BiH preko Zagvozda i Posušja.

U “Energoinvestu” vjeruju da će na taj način provedba ovog projekta biti značajno ubrzana, a energetska sigurnost BiH poboljšana pa su iskazali spremnost surađivati sa svima koji budu uključeni u projekt Južne interkonekcije.

Američki otpravnik poslova u BiH John Ginkel u proteklim je tjednima organizirao niz sastanaka s političarima u BiH kako bi ih potaknuo na poduzimanje koraka kojima će se osigurati što brži početak gradnje novog plinovoda.

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković ovog je tjedna kazao kako vjeruje da bi prvi metri tog plinovoda ka Hrvatskoj mogli biti izgrađeni već početkom 2026. godine.

Plinovod bi se od Posušja račvao ka Mostaru i Novom Travniku, a tim bi se pravcem onda mogao povezati s plinskom mrežom u drugim dijelovima BiH.

/Desk/

Objava BiH bez ruskog plina do 2028. godine? pojavila se prvi puta na Republika.

Sporazum se odnosi na plinovode i ukapljeni prirodni plin. Mađarska i Slovačka koje i dalje koriste ruske energente odluku nisu mogle blokirati jer nije riječ o sankcijama, pa je za donošenje bila potrebna kvalificirana većina.

Izglasala većina

Ministri su potvrdili pregovaračko stajalište Vijeća, prema kojem bi uvoz ruskog plina bio zabranjen od 1. siječnja 2026. Postojeći ugovori sklopljeni prije 17. lipnja ove godine bili bi podložni prijelaznom razdoblju. Za kratkoročne ugovore to bi isteklo 17. lipnja 2026., a za dugoročne ugovore 1. siječnja 2028. Od tada bi uvoz plina, bilo ukapljenog bilo onog koji se transportira plinovodom bio potpuno zabranjen.

Nakon ove odluke stvorene su pretpostavke za početak pregovora s Europskim parlamentom, koji je svoje stajalište za pregovore usvojio prošli tjedan.

Europska komisija je u svibnju 2022. godine predložila plan za postupno smanjenje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima (REPowerEU), a u svibnju ove godine predložila je dopunu te uredbe koja predviđa potpuno ukidanje uvoza ruskih fosilnih goriva do kraja 2027.

Uredba se donosi u redovitom zakonodavnom postupku, što znači da se odluke u Vijeću donose kvalificiranom većinom, a ne jednoglasno kao što je to slučaj kod izglasavanja sankcija. Stoga Mađarska i Slovačka, koje se protive ovome planu, ne mogu zaustaviti izglasavanje uredbe, prenosi HINA.

/Desk/

Objava Od 2028. nafta i plin iz Rusije zabranjeni u EU – Mađarska i Slovačka nisu mogle blokirati odluku pojavila se prvi puta na Republika.

Mađarski premijer Viktor Orbán objavio je u četvrtak da se u Kopenhagenu, gdje se održava skup Europske političke zajednice, sastao s Andrejem Plenkovićem, prenosi Jutarnji list.

“Interes mađarske vlade je osigurati najjeftinije moguće izvore energije za mađarske tvrtke i kućanstva. Hrvatska je povijesni strateški partner Mađarske i Mađarska će Hrvatskoj uvijek iskazivati povijesno poštovanje koje zaslužuje. Posvećeni smo deeskalaciji napetosti i osiguravanju najviše razine međusobnog poštovanja”, napisao je Orbán na X-u.

Hrvatski premijer odbacio je u srijedu na neformalnom samitu EU-a u Kopenhagenu optužbe mađarske strane o profiterstvu s cijenama transporta nafte preko JANAF-a, a oglasio se i danas nakon sastanka s Orbánom:

“Istaknuo sam spremnost Hrvatske da putem JANAF-ova naftovoda opskrbljuje naftom rafineriju u Mađarskoj. Odbacio sam još jednom teze da Hrvatska nastoji profitirati od rata u Ukrajini podizanjem transportnih cijena. Naprotiv, koristeći ulogu regionalnog energetskog čvorišta, Hrvatska želi svojim susjedima omogućiti alternativni dobavni pravac umjesto kupovine energenata od Rusije. U duhu dobrosusjedskih odnosa želimo rješavati otvorena pitanja, a radujemo se i skorom otvaranju posljednje dionice autoceste u okviru koridora Vc”, napisao je Plenković na X-u.

/Desk/

Objava Smiruju se odnosi između Hrvatske i Mađarske zbog ruskog plina – Sastali se Orban i Plenković pojavila se prvi puta na Republika.

Obnova uvoza ruskog plina Europi donijela bi snižavanje cijena energije, motivirala Moskvu na brži prekid vojnih aktivnosti, kao i održavanje primirja.

Samo spominjanje ideje povratka ruskom plinu još izaziva žestoke reakcije dijela europskih lidera, ali one su sada manje bazirane na tezi kako je eliminacija ruskog plina iz europskog energetskog miksa ionako najbolja moguća dugoročna strateška odluka, nego inzistiranje na političkim principima te primjedbi da se promjena smjera od 180 stupnjeva čini problem. Više članica potrošilo je značajni novac na prilagodbu, koja se možda neće dogoditi.

‘Zašto smo zadnjih godina uopće radili to što smo radili‘, emotivno je pitanje onih u europskoj politici koji se zalažu za zadržavanje dugoročnih barijera u trgovinskim odnosima s Rusijom. Ako pak s Rusijom dugoročno, niti nakon prekida vatre, ne trgujete njezinim energentima, naftom i plinom, to bi značilo da ćete državu sa 143 milijuna stanovnika kontinuirano držati pod nekom vrstom ekonomskih sankcija, koje ionako nemaju naročitog smisla ako zbog toga EU članice plaćaju višu cijenu energije. Pri ovome treba voditi računa da je Trump srušio zelenu agendu, a propovijedi zelenih europskih stranaka, prema kojima je plin ionako relikvija prošlosti, čine se sve manje realnim. Realno i globalno, u stvarnom svijetu, potražnja za plinom i naftom rastu, a na EU je u osnovi dilema hoće li ih zbog političkih ‘principa‘ plaćati skuplje ili jeftinije.

“Tri dužnosnika upoznata s pregovorima izjavila su da su tu ideju podržali neki njemački i mađarski dužnosnici, uz podršku i iz drugih prijestolnica koje su je vidjele kao način smanjenja europskih troškova energije. ‘Postoji pritisak nekih velikih država članica na cijene energije, a ovo je jedan od načina da ih se smanji, naravno‘, rekao je jedan od dužnosnika. Obnavljanje izvoza u Europu značajno bi povećalo prihode Moskve. Prije rata, isporuke plinovodima iz Rusije činile su oko 40 posto ukupne opskrbe EU-a, pri čemu je Njemačka bila najveći uvoznik. Donald Trump je zahtijevao da se rat ‘uskoro‘ završi, što je potaknulo rasprave među zapadnim prijestolnicama o elementima potrebnim za postizanje trajnog sporazuma s Moskvom. Američki predsjednik također je zaprijetio EU-u carinama ako ne poveća kupnju ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a, koji je skuplji od plina isporučenog plinovodima”, piše FT.

Udio ruskog plina u opskrbi EU prema zadnjim podacima smanjen je na 10-ak posto. Istovremeno, Trump u Sjedinjenim Državama najavljuje revoluciju eksploatacije plina, ali i strelovitu gradnju plinskih elektrana. Već je upozoren da bi u tom scenariju forsiranje izvora plina u EU moglo dovesti do dizanja cijena u Sjedinjenim Državama. Situacija je, dakle, za zapadne liberalne demokracije možda više politički nego ekonomski kompleksna. I Sjedinjenim Državama donedavno je stabilnost EU bio strateški interes, a sve američke administracije imaju kontinuitet inzistiranja na relativno niskim cijenama energije, pogotovo u odnosu na europske cijene.

Trenutačni je oficijelni strateški cilj EU u potpunosti se riješiti ‘ovisnosti‘ energetskog sustava o bilo kakvom uvozu fosilnih goriva iz Rusije do 2027. godine. To je plan koji je u ožujku predstavio šef komisije za energetiku Dan Jorgensen. U trenutku predstavljanja strateškog energetskog plana nije bilo primjedbi da se takvim planom uvodi kategorija politički nepodobnih energenata.

Ideja da EU ne smije biti ovisna o ruskom plinu je presumpcija održiva uz tezu da će autokrat Vladimir Putin živjeti vječno, da će ga ionako zamijeniti drugi autokrat, a bazira se na filozofiji kako su Rusi neka vrsta ipak manje vrijedne nacije; one koja ‘voli‘ diktatore, pa ih se treba čuvati. Ruski carevi nisu bili poznati po mekoj ruci, a od 1917. Rusija je pod vlašću jedne partije (komunista) ili autokrata (Putina) s kratkim međurazdobljima kaosa. Rusija de facto ima kontinuitet od stotinu godina neslobode, što se ne može zanemariti kao argument. On, primjerice, nije vrijedio za Nijemce i Njemačku nakon 2. svjetskog rata.

“Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij izjavio je u srijedu: ‘Okončanje vruće faze rata je ključno… Diplomatska rješenja su poželjnija – manje žrtava, manje gubitaka.‘ Njegov ured nije odgovorio na zahtjev za komentar u vezi s raspravom o mogućem obnavljanju kupovine ruskog plina. Ponovno oživljavanje rasprave o prodaji plina izazvalo je zabrinutost među nekim američkim izvoznicima ukapljenog prirodnog plina (LNG) koji nastoje sklopiti dugoročne ugovore o opskrbi s europskim tvrtkama. Prema riječima dvojice dužnosnika, oni strahuju da bi svaki ponovni početak tranzita preko Ukrajine mogao učiniti njihove proizvode nekonkurentnima. Jedna od najviših europskih dužnosnica za energetiku, Ditte Juul Jørgensen, ovaj tjedan boravi u SAD-u, gdje se sastaje s izvoznicima LNG-a kako bi razgovarali o dugoročnim mogućnostima opskrbe”, pojašnjava FT.

Troškovi opskrbe plinom u EU su otprilike 3 do 4 puta viši nego u Sjedinjenim Državama.

Zanimljiv je detalj u kontekstu pregovora Rusije i Ukrajine da je hrvatski premijer Andrej Plenković ovih dana bio u posjeti ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom, te je tom prilikom naglasio da je za ‘pravedni mir‘ u Ukrajini.

FT završava izvještaj o inicijativi za povratak na ruski plin citatom neimenovanog visokog EU dužnosnika: “Na koncu, svi žele niže troškove energije”.

U EU je zbog kombiniranja političkih narativa s agresivnom zelenom agendom plin unaprijed otpisan kao energent, unatoč tome što više velikih članica nije riješilo pitanje ekonomične opskrbe nekim drugim energentom bez drastičnog utjecaja na cijene.

/Desk/

Objava EU raspravlja treba li se vratiti na ruski plin kao ‘mirovni deal’ za kraj rata Rusije i Ukrajine pojavila se prvi puta na Republika.

Veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u BiH Michael Murphy razgovarao je danas s Draganom Čovićem. Izuzev uobičajenih tema o najaktualnijim pitanjima u BiH, Murphy je Čovića pozvao na jačanje angažmana kojim će se okončati ovisnost BiH o ruskom plinu.

I met with HDZ BiH @Dragan_Covic today and underscored U.S. support for BiH’s territorial integrity, sovereignty, and multiethnic character, stressed U.S. concerns about rhetoric and actions by officials from the Republika Srpska that undermine the Dayton Peace Agreement and BiH,… pic.twitter.com/hqEcapufb5

— US Embassy Sarajevo (@USEmbassySJJ) June 27, 2024

“Danas sam s Čovićem istaknuo potrebu za učinkovitom, efektivnom i odgovornom upravom u Federaciji BiH koja koristi svim svojim stanovnicima te pozvao njega i HDZ BiH da podrže mjere u Federaciji koje stvaraju uvjete za snažan ekonomski rast predvođen privatnim sektorom, promoviraju pomirenje i okončaju ovisnost BiH o ruskom plinu”, naveo je Murphy na društvenoj mreži X.

Iz HDZ-a je priopćeno kako su dužnosnici prilikom današnjeg susreta razgovarali o aktualnoj političkoj situaciji i funkcioniranju vlasti kao i euroatlantskom putu i reformskim procesima BiH. Istaknuto je kako je današnji sastanak bio vrlo korisna razmjena mišljenja oko ključnih aktualnih tema i izazova političkog trenutka u kojima se nalazi kako Bosna i Hercegovina tako i svijet.

Naglašeno je kako se želi dati aktivan zajednički doprinos stabilnosti Bosne i Hercegovine i osujetiti bilo kakve nasrtaje na ustavni poredak. Također, značajan dio razgovora bio je posvećen funkcioniranju vlasti na svim razinama, gdje je naglašena važnost funkcioniranja izvršne i zakonodavne vlasti kako bi BiH bila u stanju pratiti euroatlantske ambicije BiH.

Kako je priopćeno, želja je očuvati fokus na pozitivne procese i pozitivnu retoriku kako bi se uz pravnu sigurnost osigurala i ekonomska stabilnost. U vremenski kontekst su stavljeni i Lokalni izbori koji dolaze u nadolazeća tri mjeseca, gdje je iskazano da retorika izbornih kampanja ne smije uzrokovati bilo kakve nove podjele unutar BiH.

Dužnosnici su razgovarali i o svim drugim temama od zajedničkog interesa, između ostalog komentirajući i aktualno stanje i očekivanja unutar energetskog sektora Bosne i Hercegovine gdje je iskazana opredijeljenost za izgradnju daljnje diversifikacije energetskih izvora, što je naznačeno kao strateški interes hrvatskoga naroda, priopćeno je iz HDZ-a BiH.

Američki veleposlanik u BiH Michael Murphy, izravno prozvao: Čović blokira Južnu interkonekciju

Upravo je ruski plin, točnije, projekt izgradnje plinovoda Južna interkonekcija kojim bi se smanjio dotok ruskog plina u BiH, bio povod vrlo žestokih kritika američkog veleposlanika prema predsjedniku HDZ-a. On ga je optužio za blokadu projekta zbog svojih osobnih interesa zbog inzistiranja da projekt vodi novoutemeljeno poduzeće iz Mostara, a ne BH GAS.

Popuštaju li ove napetosti između američkog veleposlanika i predsjednika HDZ BiH?

/Republika/

Objava Murphy se sastao s Čovićem – pozvao ga da “okonča ovisnost BiH o ruskom plinu” pojavila se prvi puta na Republika.

I tijekom prošlotjednog sastanka s federalnim premijerom Nerminom Nikšićem, američki veleposlanik u BiH Michael Murphy govorio je o plinovodu Južna interkonekcija te, između ostaloga, pozvao Vladu FBiH na djelovanje. Međutim, Nikšić sam ne može utjecati na rješenje ovog problema. Ne bez predsjednika HDZ BiH, Dragana Čovića, stranke koja je partner strankama Trojke u federalnoj vlasti.

A sam Čović i dalje ima zacementirane stavove po ovom pitanju, a što američka administracija smatra otvorenom blokadom projekta zarad vlastitih interesa te odugovlačenje plinofikacije Hercegovine, s pretežito hrvatskim stanovništvom. Posebno jer se radi o projektu kojim bi se značajno smanjila zastupljenosti ruskog plina u BiH i omogućila nova ruta dovoda plina od LNG terminala na otoku Krku jer se sada opskrbljuje preko Zvornika.

Apsurd cijele ove priče o Južnoj i Istočnoj interkonkeciji je nepostojanje državnog zakona o plinu te se niti ne može krenuti u pripreme realizacije ova dva projekta – jedan kojim bi se smanjio utjecaj ruskog plina na bh tržište, a drugim kojim bi se još više jačao. No, u Republici Srpskoj su našli način, a u Federaciji se još uvijek (ne)namjerno nadmudruju.

Nikšić ne želi (ili ne može?) „lomiti preko koljena“

“Sastao sam se s premijerom FBiH Nikšićem kako bih razgovarao o tome kako FBiH može unaprijediti euroatlantske integracije BiH i ostvariti ključne ekonomske reforme i reforme vladavine prava koje čuvaju multietnički karakter, suverenitet i teritorijalni integritet BiH i poboljšavaju živote svih građana BiH. Pozvao sam Vladu FBiH da djeluje na plinovodu Južna interkonekcija, donese fiskalne reforme, unaprijedi pregovore o koncesiji Aerodroma Sarajevo, provede Zakon o borbi protiv korupcije FBiH i usvoji Zakon o zaštiti uzbunjivača”, navodi napisao je Murphy o ovom sastanku s Nikšićem.

Podsjetimo kako se radi o plinovodu ‘Južna Inter konekcija BiH i Hrvatske’ od Zagvozda u Hrvatskoj do Imotskog, potom na granicu sa BiH, Posušje, Tomislavgrad, Šuicu, Kupres, Bugojno, Novi Travnik/Travnik s odvojkom za Mostar.

Međutim, Nikšić ne može sam “djelovati” u federalnoj vladi bez svojih partnera u vlasti, ovdje konkretno bez HDZ-a BiH, prvenstveno predsjednika te stranke Dragana Čovića, a kojeg je američka administracija već odavno ‘targetirala’ kao glavnog kočničara ovog projekta.

Predsjednik SDP-a, stranke koalicije stranaka Trojke (SDP-NiP-NS) i partnerice HDZ-u i SNSD-u na državnoj i federalnoj razini, odgovarajući na pitanje novinara N1 BiH u emisiji Pressing u ožujku ove godine, “Što je sa Južnom interkonekcijom, jel’ Čović popustio?”, je kazao: “Nije još popustio, to je jedan projekt od interesa za Federaciju. Nemam nikakvu dvojbu da trebamo ući u taj proces. Ovdje imamo samo politički problem za koji se nadam da ćemo ga riješiti. Smatramo da je korektno napraviti mješovitu upravu BH-Gasa i napraviti podružnicu u Mostaru. Ne želimo lomiti stvari preko koljena”.

No, rješenja još nema i unatoč svemu, brojnim, ozbiljnim upozorenjima i prijedlozima rješenja, a među kojima je da projekt vodi javno federalno poduzeće BH Gas, kao i uvođenje hrvatskih kadrova u njihove upravljačke strukture, Čović ne namjerava promijeniti stavove – ne odstupa od stajališta da projektom Južna interkonekcija treba upravljati novoformirano poduzeće iz Mostara, a kao argument navodi kriminal u BH Gasu koji je urušio kredibilitet ovom gospodarskom društvu za transport plina. No, u cijeloj priči je zanimljivo kako je upravo BH Gas d.o.o. osnovala Vlada Federacije BiH 1997. godine i njegov je vlasnik i danas.

Čović: Bez BH Gasa

Na prošlotjednoj konferenciji za medije u Srajevu, Čović je govorio o pitanju Južne plinske interkonekcije. Iako i dalje govori o važnosti ovog projekta za FBiH i BiH, po svemu sudeći, njegovi stavovi nisu ni ‘za milimetar’ drukčiji. On je ponovno istaknuo kako je neprihvatljivo da ovim projektom upravlja BH Gas.

“Jedina konfuzija je što se inzistiralo da to radi BH Gas, a drugi da se osnuje nova tvrtka. Počelo se igrati da se radi o zaustavljanju projekta. A to je isto kao što postoje i dvije pošte i dvije elektroprivrede u FBiH. To je ravnoteža koju je trebalo napraviti, a južna interkonekcija prolazi većinom gdje žive Hrvati. Trenutno se radi na rješenjima koja će pomiriti odnose po ovom pitanju”, rekao je Čović.

Pri tom je podsjetio kako u BH Gasu ne radi nijedan Hrvat kao i da je nekoliko prijedloga za rješenje već u proceduri, ali da to nije BH Gas, i uz zaključak kako treba formirati novo javno poduzeće.

Podsjetimo da su hrvatski parlamentarci izašli s Prijedlogom Zakona o plinovodu ‘Južna plinska interkonekcija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske’, prema kojem je jasno da hrvatska strana inzistira na novom poduzeću sa sjedištem u Mostaru, a koje bi bilo zaduženo za izgradnju ovog plinovoda te njime upravljala.

U Prijedlogu Zakona kojeg su poslali hrvatski predstavnici, u članku 5., točki 1., tako stoji: “Za nositelja investicije projekta plinovoda „Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska“ određuje se Gospodarsko društvo za proizvodnju i transport plina “Južna plinska interkonekcija” d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: Investitor)”, dok u točki 4. stoji: “Projekt plinovoda „Južna interkonekcija BiH i Republika Hrvatska“ će se realizirati u potpunosti od strane Investitora, i/ili u suradnji s operatorima distribucijskog sustava, i/ili u skladu sa zakonskim propisima o javno-privatnom partnerstvu i drugim važećim zakonskim propisima.”.

RS i Srbija izgrađuju plinske veze

Ostaje za vidjeti epilog ove vrlo osjetljive situacije te koji će kompromis postići federalni partneri. Za to vrijeme, Republika Srpska dodatno jača svoje ‘plinske veze’ sa Srbijom, pa tako i Rusijom i drži ih nacionalnim interesom. Naime, dok zemlje EU-a za dvije ili tri godine u potpunosti odustati od nabavke ruskog plina, u BiH se čeka na donošenje državnog zakona o plinu, pa tako i na konkretan početak realizacije plinovoda Istočna plinska konekcija kojim bi se učvrstile veze Republike Srpske i Srbije u nabavci ruskog plina.

Prije nekoliko dana najavljen je sastanak menadžmenta ‘Sarajevogasa’ i ‘Srbijagasa’ s dužnosnicima RS-a i Srbije oko izgradnje plinovoda od Beograda do Banja Luke.

Direktor Sarajevogasa iz Istočnog Sarajeva, Nedeljko Elek govorio je o prednostima plinovoda na istoku RS-a čija izgradnja počinje danas, a trebala bi biti završen krajem mjeseca.

“Srbija nema nikakvu ulogu u realizaciji tog projekta, ali je na Svesrpskom saboru u Beogradu donesena odluka da će ‘Srbijagas’ financirati magistralni plinovod do Banja Luke. Naime, Vlada RS je za nositelja tog projekta odredila poduzeće ‘Sarajevogas’, a Vlada Srbije ‘Srbijagas’. Dakle, više nećemo čekati Interkonekciju (Istočnu, op.au) i idemo sa strane RS-a od Šepoka do Banja Luke s cijevima pravcem dionice autoputa od Beograda do Banja Luke. Time ćemo plinoficirati praktično cijelu Republiku Srpsku”, rekao je Elek.

FBiH – Sarajevski kanton, “živi” od ruskog plina – skoro četiri puta veći potrošač od RS-a

Na koncu, apsurd svega su ove činjenice: RS troši skoro četiri puta manje plina nego FBiH (Federacija godišnje troši oko 250 milijuna, a RS oko 50 milijuna kubnih plina) – Daleko najveći potrošač je Kanton Sarajevo – Plin za FBiH uvozi Energoinvest u vlasništvu Vlade FBiH, a za RS GAS-RES u vlasništvu RS-a – Uvozi se Gazpromov plin.

Nakon ovoga možda se nameću ovi zaključci – Najveći potrošač ruskog plina je Federacija koja s dobavljačem iz RS-a ima vrijedeće ugovore o isporuci. Da nema Federacije kao potrošača, plinovod i dobavljači iz RS-a izgubili bi svaku isplativost poslovanja s ruskim plinom.

Na koncu, dolazimo do zaključka koliko plinovod Južna interkonekcija nije samo ključan za žitelje u Hercegovini koji bi konačno “otkrili” blagodati grijanja na plin u domovima i energiju za gospodarske subjekte, već i za konačno oslobađanje od ruskog plina Federacije BiH, najvećim dijelom Sarajevskog kantona. I dok Čović i HDZ imaju svoje razloge, kako se čini, nema neke posebne želje ni u Sarajevu, „uljuljkanom“ u ruski plin.

BHGas i Energoinvest izgubili na arbitražnom sudu

Podsjetimo kako su Javna poduzeća Bh. Gas i Energoinvest, u vlasništvu FBiH, izgubile arbitražni spor s mađarskim plinskim operaterom FGSZ-om, kojemu će zbog jednostranog raskida ugovora o opskrbi plinom morati isplatiti 11,16 milijuna dolara.

Iz ova dva plinska operatera u travnju su izašli sa zajedničkim priopćenjem kako je Arbitražni sud u Zuerichu je 19. travnja, nakon dvije i pol godine, donio odluku po tužbi koju je 2021. pokrenula mađarska tvrtka s odštetnim zahtjevom od 21 milijun dolara, jer je sarajevska tvrtka jednostrano ugovorila opskrbu plinom Turskim tokom kojim su zaobišli Mađare, odnosno, promjene trase opskrbe BiH plinom iz Rusije. U arbitražnom postupku pred švicarskim sudom, nisu tuženi samo Bh Gas i Energoinvest nego i njihov osnivač, Vlada Federacije BiH.

S druge strane, ova sarajevska javna poduzeća tužili su FGSZ, optužujući ih da su im ranijih godina isporučivali plin po daleko višim cijenama od tržišnih.

Naime, FBiH je od 1. travnja 2021. promijenila trasu opskrbe ruskim plinom i prešla na takozvani Turski tok. To je urađeno, usprkos tome što je ugovor s mađarskim FGSZ-om trebao biti snazi do 2023. godine. BiH je do 2021. godine ruski plin dobivala plinovodom koji je išao preko Ukrajine, Mađarske i Srbije, a Turskim plinovodom pristala je na zajednički projekt Gazproma i Turske.

Nakon odluke Energoinvesta da s ruskom tvrtkom Gazprom Export potpiše aneks ugovora kojim je promijenjena trasa i odabran plinovod Turski tok, u Federaciji BiH uslijedila su međusobna optuživanja tadašnjih rukovodstava kompanija BH Gas i Energoinvest za sudjelovanje u kriminalu. U međuvremenu uslijedila je i spomenuta protutužba Energoinvesta Arbitražnom sudu.

/Desk/

Objava Projekt plinovoda Južna interkonekcija na čekanju – Bez ‘konekcije’: Murphy upozorava, Čović ne popušta, a Sarajevo „uljuljkano“ u ruski plin pojavila se prvi puta na Republika.