Simbolika je bila prijeteća: Milorad Dodik, vođa bosanskih Srba i predsjednik Republike Srpske (RS), dijela Bosne i Hercegovine kojim dominiraju Srbi, najavio je sredinom travnja i u nazočnosti najviših beogradskih dužnosnika da ne vidi “smisao ostanka u Bosni”. “Ići ćemo u neovisnost”, rekao je Dodik. Istovremeno je tvrdio, kao što to često ponavlja, da u Srebrenici nije bilo genocida.

No, sada su Ruanda i Njemačka u Ujedinjenim narodima predložile rezoluciju kojom bi Opća skupština UN-a 11. srpnja trebala proglasiti međunarodnim Danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Predstavnici vlade Srbije i RS-a žestoko se protive ovoj rezoluciji jer smatraju da će ona kolektivno obilježiti srpski narod kao krivca.

Uznemirujuće su Dodikove spekulacije o tome kako postupati s 150.000 povratnika u RS, dakle s onim bosanskim muslimanima koji su prognani tokom rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine, a koji su se nakon njegovog okončanja vratili na svoja ognjišta. Nakon što je nedavno izjavio da bi bosanski muslimani, koji čine preko 50 posto stanovništva Bosne i Hercegovine, trebali živjeti na 25 posto teritorija, Dodik je upozorio da bi u slučaju usvajanja UN-rezolucije o Srebrenici jedina opcija bila mirno odcjepljenje od Bosne i Hercegovine. “Ljudi u RS-u su ljuti i neće prihvatiti život s bosanskim muslimanima”, rekao je Dodik.

Negiranje genocida dio Dodikovog repertoara

Dodikova izjava o 25 posto teritorija na kojem bi trebali živjeti Bošnjaci u BiH podsjeća na retoriku koja je prethodila etničkim čišćenjima u ratu u BiH. Sustavno i dobro planirani masovni zločini imali su za cilj brzo eliminirati sve što nije bilo srpsko u širokim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ti su zločini pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) dokumentirani, dokazani, a u slučaju Srebrenice kvalificirani kao genocid.

Iako zakon Bosne i Hercegovine predviđa kazne zatvora za negiranje genocida, Dodik je upravo to negiranje uključio u svoj repertoar. Sredinom travnja, uz prisustvo predsjednice parlamenta Srbije Ane Brnabić, održao je masovni skup u svojoj utvrdi Banjoj Luci, na kojem je okupio na tisuće Srba, i ponovo negirao genocid u Srebrenici. Svoj je govor završio uzvikom: “Živjela Rusija!”

Putovanje u Rusiju

Nekoliko dana kasnije Dodik je zajedno sa svojim stranačkim kolegom Nenadom Nešićem, koji je i ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine, otputovao u Rusiju. Tamo su se obojica sastali, između ostalih, s tajnikom ruskog Vijeća za nacionalnu sigurnost Nikolajem Patruševim. Dodik i Nešić su, s osmijesima na licu, objavili fotografiju iz zrakoplova na kojoj pokazuju “tri prsta” – što je simbol srpskog etno-nacionalizma. Nešić je nedavno izjavio na srpskoj televiziji: “Moja zemlja je Srbija. Moja zemlja je Republika Srpska. Točka!”

Zanimljivo je da unatoč svim kršenjima Daytonskog sporazuma, koji je donesen 1995. godine, čuvar tog mirovnog ugovora – visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt – šuti. Još u rujnu 2023. Schmidt je Dodiku prijetio “ozbiljnim posljedicama” ako nastavi s eskalacijom krize. No, bez obzira što Dodik nastavlja sa svojim secesionističkim stremljenjima, Schmidt šuti. Beogradsku vlast Schmidt redovito ocjenjuje korisnom za mirovni proces, što graniči s besmislicom.

Pripreme za najgori scenarij

EUFOR – mirovne trupe, koje je EU angažirao kako bi osigurao provedbu Daytonskog sporazuma, trebale bi sada intenzivnije patrolirati područjima na kojima žive povratnici. U tu svrhu esencijalno je povećanje ovih trupa. 150.000 potencijalnih žrtava, koje su već jednom prošle kroz pakao, bivši i u međuvremenu preminuli britanski visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu lord Paddy Ashdown svojevremeno je nazvao “najjadnijima među jadnima”. Prijetnja i ponovno traumatiziranje povratnika od strane Dodika su neminovni. Zapad bi trebao djelovati preventivno kako bi, ukoliko bi nastupio najgori scenarij, spasio te ljude, na primjer, uz pomoć vojno osiguranih zaštitnih zona, mogućih akcija evakuacije i putem zona zabrane leta.

Ovaj scenarij može zvučati nerealno, ali oni koji su preživjeli srpske masakre iz proljeća 1992. godine žive u atmosferi straha. Taj strah je itekako stvaran, kada srpske četničke postrojbe svake godine nekažnjeno slave svoje masakre u Višegradu, kada Putinova nacionalistička bajkerska banda “Noćni vukovi” defilira kroz RS, a predsjednik RS-a negira genocid.

Potencijal za eskalaciju

Za vrhovnog zapovjednika NATO-a za Europu (SACEUR) generala Christophera Cavolija situacija je ozbiljna. Pred američkim Kongresom on je 17. travnja rekao: “Situacija na Zapadnom Balkanu se pogoršala. Etničke napetosti u BiH imaju potencijal da eskaliraju.” RS, prema riječima generala Cavolija, pokušava “oslabiti autoritet države” i odnose s EU-om i NATO-om, istovremeno održavajući tijesne veze s Rusijom. Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg nedavno je izrazio duboku zabrinutost zbog “kontinuirane separatističke politike” u Bosni i Hercegovini.

Ana Brnabić je izjave generala Cavolija ocijenila “uznemirujućom porukom” i zaprijetila: “To će biti presedan ako proguraju rezoluciju o Srebrenici u Općoj skupštini UN-a. Otvorit će Pandorinu kutiju. Neka im Bog svima pomogne s onim što će to izazvati.”

Sada je na slobodnom Zapadu da poduzme mjere kako bi spasio jedan od najuspješnijih mirovnih projekata od vremena Marshallovog plana. NATO je u rujnu 2023. godine na Kosovu impresivno dokazao kako se sukob može ugasiti u roku od nekoliko dana. Zapad bi sada trebao djelovati preventivno, kako bi spasio Bosnu i Hercegovinu.

(Alexander Rhotert je politolog, koji od 1991. istražuje političke prilike u bivšoj Jugoslaviji. Radio je, između ostalog, za UN, NATO, OESS, kao i za OHR – Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini)

/Desk/

Objava Alarmantni signali s Balkana: Ponavlja li se povijest? pojavila se prvi puta na Republika.

Britansko ministarstvo unutarnjih poslova pokrenut će veliku akciju pritvaranja izbjeglica koji dođu na sastanke u imigracijske urede, što je izazvalo veliku zabrinutost organizacija za ljudska prava, javlja HRT.

Tražitelji azila bit će privedeni, zadržani u prihvatnim centrima te zatim letovima deportirani u Ruandu.

U razgovoru za britanski Sky, premijer Rishi Sunak prije nekoliko je dana branio kontroverzni zakon.

– Ta politika odvraćanja već ima učinka, jer ljudi se boje doći ovamo. Ako oni koji ilegalno dolaze u našu zemlju znaju da neće moći ostati – manja je vjerojatnost da će htjeti doći, rekao je Rishi Sunak, britanski premijer.

Dogovor Ruande i Ujedinjenog Kraljevstva vrijedan je 220 milijuna funti. Ruanđani koji se bore s nezaposlenošću i stambenom krizom, zabrinuti su zbog dolaska ilegalnih migranata.

– Gdje će vlada pronaći posao za sve te ljude? – Ja sam diplomirao i još nemam posao. – Smatram da će to biti ekonomski dobro za našu naciju. – Nema ničega boljeg od ljudskog kapitala – samo su neke od reakcija građana.

Britanija se sama bori s migracijama

Britanska odluka zabrinjava i vlasti u susjednoj Irskoj. Tvrde da 80 posto ilegalnih migranata u Irsku stiže iz Sjeverne Irske s kojom dijele kopnenu granicu.

– Britanska se vlada izlaskom iz Europske unije, odlučila sama boriti s migracijama. Od Brexita se samo povećao broj tražitelja azila koji stižu u Veliku Britaniju. Mi u Irskoj moramo osigurati strukturiran migrantski sustav koji djeluje. Ovaj tjedan predstavit ćemo hitne zakone kojima bismo učinkovito vraćali ilegalne migrante u Ujedinjeno Kraljevstvo, zaključuje Helen McEntee, irska ministrica pravosuđa.

Britanski zakon na noge je dignuo udruge za zaštitu ljudskih prava koje upozoravaju da će deportacije samo dodatno traumatizirati ljude koji su bježali od problema u vlastitim zemljama. Velika Britanija ovom politikom nastoji odvratiti one koji u malim čamcima prelaze La Manche. Samo ove subote zabilježeno je 359 ilegalnih prelazaka morskim putem.

/Desk/

Objava Britanska borba protiv ilegalnih migranata: Pritvaranje i deportacija pojavila se prvi puta na Republika.