U tekstu svoje ostavke Ademi tvrdi kako je već dugo nezadovoljan radom HGZ-a, a da je okidač za njegov odlazak bila odluka Upravnog odbora HGZ-a da mu se zabrani dodjela priznanja u njihovim prostorijama.

“Ovakvom odlukom su me duboko uvrijedili, ponizili i postupili kao da sam četnički general. Pa gospodo moja, nije prostor HGZ-a privatna svojina, pa i ja imam pravo kao član koristiti ga jednom u životu. Nadam se da će ih ipak biti barem malo sram što su tako nisko pali i što ih napušta jedan pošteni ratni general. A ja napuštam ovo društvo i nije mi žao. Časnim pojedincima i mojim prijateljima iz HGZ-a ću se javljati na drugim mjestima”, stoji u tekstu njegove ostavke, piše Jutarnji list.

Dodjela nagrade na kraju je prije nekoliko dana održana u jednoj zagrebačkoj knjižnici, a nagradu Ademiju uručio je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata ‘91. Mladen Pavković.

Predsjednik HGZ-a, umirovljeni general Marinko Krešić, tvrdi kako je problem bio upravo u Pavkoviću, a ne u Ademiju.

“Velika većina članova Upravnog odbora HGZ-a usprotivila se dolasku gospodina Mladena Pavkovića u naše prostorije jer je riječ o osobi koja je osuđena za silovanje maloljetne osobe. Nisu željeli da se takva osoba povezuje sa Generalskim zborom. I to je jedini razlog zašto dodjela nagrade nije održana u našim prostorima”, naglašava Krešić.

Mladen Pavković je naime 2017. godine na Općinskom sudu u Križevcima osuđen uvjetno na sedam mjeseci zatvora zbog bludnih radnji nad djevojkom koja je preko student servisa radila u njegovom uredu.

Nakon što je objavljena, knjiga Rahima Ademija izazvala je mnogo nezadovoljstva među hrvatskim generalima i ostalim braniteljima koji su tvrdili kako su u njoj napisane mnoge pogrešne stvari te da je Ademi u njoj sebi pripisao mnoge zasluge za koje nije zaslužan. Neslužbeno, mnogi su ustvrdili kako je njegova tvrdnja da je operacija “Oluja” prvotno imala naziv “Kozjak-95” potpuno netočna.

Objavljenim u knjizi najviše su nezadovoljni šibenski branitelji zbog čega, kažu nam sugovornici, Ademi nikad nije promociju knjige održao u gradu koji je, kako se stalno tvrdi, pod njegovim zapovjedništvom obranjen. Njihovo nezadovoljstvo najviše se očitovalo na promociji knjige u Posušju u travnju ove godine. Tada je umirovljeni bojnik HV-a Zdenko Šanić, pripadnik 3. imotske bojne IV. gardijske brigade koja je zajedno sa šibenskim braniteljima, gardistima, policijom i Ademijem u rujnu 1991. godine sudjelovala u zauzimanju vojarni JNA Zečevo i Kruščica kod Rogoznice, stao ispred Ademija, iskidao knjigu, bacio je pred njega i rekao mu: “Učinio sam to zato da naši potomci, potomci poginulih i živih hrvatskih branitelja ne bi učili krivu povijest o nama. Ova vaša knjiga “Samo istina” jedna je velika laž, a ja ne mogu kao naše udruge, ostati (nijem) na sve neistine i sva pljuvanja po nama braniteljima”.

Objava Iz HGZ-a istupio i general Ademi pojavila se prvi puta na Republika.

Međutim, zanimljiv govor održao je general Ljubo Ćesić Rojs, koji je i sam kazao da “neće duljiti”, ali ipak – oduljio je i izrekao neke od nevjerojatnih izjava. Između ostaloga, da je bio “desna ruka Gojsku Šušku, nekadašnjem ministru obrane RH, kao i da se ništa nije moglo odlučiti u Herceg-Bosni bez Zagreba”. Rojs je u posljednje vrijeme imao nekoliko kontroverznih i neočekivanih poteza, između ostaloga i stavljanjem svog potpisa na zahtjev prema hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću za pomilovanje osuđenim Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, obojici visokih dužnosnika nekadašnje UDBA-e, a potom i bliskih suradnika predsjednik RH Franje Tuđmana.

Prenosimo snimak Širokobriješkog portala Otpor.media govora Ljube Ćesića u Posušju, a ostaje za vidjeti koliko i kakve će posljedice imati ovaj kontroverzan istup. Znakovito je da se general Rojs u posljednje vrijeme znatnije aktivirao, a postavlja se i pitanje povoda i konačnog cilja.

/Republika/

Objava Rojs u Posušju zasjenio predstavljanje knjige generala Ademija, a najavio i svoju knjigu pojavila se prvi puta na Republika.

Knjigu su pored autora predstavili i general Marinko Krešić novoizabrani predsjednik Hrvatskog generalskog zbora RH, general Ljubo Ćesić – Rojs i pukovnik Nikica Koraćpilot ratnog zrakoplovstva, podrijetlom iz Brotnja (Čitluk).

Prije predstavljanja knjige generali su položili vijenac pred križem za poginule branitelje Brotnja, te zapalili svijeću pokojnima fra Ivanu Ševi i fra Ljubi Krasiću.

Kako bi doznali istinu, izrečenu iz perspektive zapovjednika OG Livno u hotelu Brotnjo okupilo se oko 150 posjetitelja među njima bio je nazočan i načelnik općine Čitluk Marin Radišić i glavna tajnica HDZ BiH Miljana Glamuzina.

Pero Barbarić: “Pripremiti se za drugo poluvrijeme”

U ime organizatora ratnih zapovjednika nazočne je pozdravio Brotnjak, brigadir Pero Barbarić – Pepi. U svom izlaganju Barbarić je rekao da će knjiga Rahima Ademija bez sumnje biti nezaobilazni povijesni dokument koji će osvjetljavati istinu o Domovinskom ratu vezanu za ključnu ulogu OG Livno u ovim oslobodilačkim operacijama i da bi bio zločin da nije objavljena.

“Knjiga ima moć probuditi duh i svijest hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda da mi pripadamo pobjedničkoj vojsci i da se trebamo trgnuti i osvijestiti te organizirano pripremiti za drugo poluvrijeme koje nam nažalost polako kuca na vrata”, rekao je Barbatić.

Ljubo Ćesić Rojs govorio je o kalvariji koju je Rahim Ademi prošao s haškim sudom gdje je odležao više od 7 mjeseci te u sudskom procesu koji je protiv njega vodila i Hrvatska.

Navodeći razne smiješne situacije, između kojih i onaj kada su domaći istražitelji prekopali maslinik generala Ademija u nadi da će tu pronaći topničke dnevnike.

Ćesić se dotaknuo i situacije u središnjoj Bosni opisujući potanko jednu situaciju u koja podsjeća na nedavne scene iz Afganistana, gdje je pilot Nikica Korać trebao prevesti 50 civila u helikopteru na područje Hercegovine.

“Prije samog polijetanja helikoptera za njega se uhvatila jedna žena koju policajci jednostavno nisu mogli otrgnuti. Uzalud se helikopter digao 10-15 metara u zrak ona je i dalje ostala visiti na helikopteru jer su joj je u helikopteru bilo dvoje malodobne djece. Žena je rekla ili ja idem sa djecom ili mi djecu izvadite iz helikoptera. Na kraju je pilot odbio voziti helikopter dok ne povedu i ovu mladu ženu iako je helikopter već bio preopterećen”, rekao je Rojs.

General Krešić govorio je o razdoblju prije početka Domovinskog rata u kojem je general Ademi bio lažno optužen za pomaganje svom albanskom narodu u razdoblju dok je bio u sustavu JNA gdje je odležao 11 mjeseci u istražnom zatvoru u Sarajevu.

Krešić je govorio i o važnosti odluke da se Knin napadne preko Dinare i pravca Bosanskog Grahova te ključno ulozi operativne grupe Livno koja je, pod zapovjedništvom generala Ademija devet mjeseci prije oslobođenja Knina stvorila sve preduvjete za brzo oslobođenje Knina.

Ratni dnevnik generala Ademija

U svom izlaganju pukovnik  Korać je rekao: “Skup je zaista veličanstven i dobro je da za istinu uvijek ima interesa.Moram priznati, baš sam impresioniran. Pozdravljam svakako i naše ratne generale koji su ovdje također predstavljači. Žao mi je što večeras nije s nama, a trebao je biti, kako ja to znam reći „zrakoplovni general“ iz Domovinskog rata, pilot s kojim sam izvršio najviše letačkih zadaća, brigadir Nedjeljko Perić kojega, mada je odsutan, posebno pozdravljam.Isto tako, sa zahvalnošću moram naglasiti da mi je čast biti jedan od predstavljača, usuđujem se reći, povijesne, ali na neki način, i posebne knjige. Ja sam osobno, kao i mnogi od vas, bio sudionik Domovinsko grata, ali kao aktivni pripadnik ratnog zrakoplovstva HVO-a,  Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Sudjelovao sam u većini vojnih operacija tijekom Domovinskog rata. Upravo zato neću davati nikakav poseban kritički osvrt jer knjiga pred nama je ustvari RATNI DNEVNIK generala Ademija. Samim time je apsolutno dovoljan jamac autentičnosti. No, barem moj skromni doprinos dati ću kroz prizmu samog ratnog zrakoplovstva”.

On je rekao kako je činjenica je da je Ratno zrakoplovstvo sudjelovalo u svim ratnim operacijama, bilo na način direktnog borbenog djelovanja, vršeći evakuaciju i spašavanje ranjenika s prve crte bojišnice, izvlačenje civila ili pak prevoženjem cijelih brigada, materijalno-tehničkih sredstava, sanitetskog materijala itd.

Korać je pri tom izdvojio neke situacije: “Pokušajte zamisliti vrijeme iz prosinca 1993. godine. Svi dobro znamo situaciju tada na terenu kao i to tko je „držao“ koje dijelove Hrvatske. Vjerujte, trebalo je imati odlučnosti, možda i ludosti, pa letjeti iznad tada okupiranog Knina na 4000 metara sa avionom u kojega možda danas ne bih ni sjeo. Da ne opisujem stotine letova helikopterom na visinama iznad 4000 metara, i to noću, a često u izuzetno složenim meteo uvjetima. Svi oni koji budu čitali ovu knjigu spoznati će da je autor detaljno opisao operaciju oslobađanja Grahova kao i opsnost koja se odvijala u vrijeme snimanja TV priloga. Vjerujem kako svi znate da je tada general Rojs dao onu čuvenu izjavu o Hrvatskom Grahovu. Upravo u tom trenutku neprijatelj je kišom topničkih projektila zasuo Grahovo kao i polje ispred njega gdje je baš tada sletio helikopter koji je vršio evakuaciju ranjenih pripadnika Hrvatskih snaga. Vidjeli smo kako komadi zemlje lete u zrak oko helikoptera. Na sreću, nismo bili pogođeni”.

“Knjiga će primati sve više kritika, ali i biti sve snažnija”

On je rekao kako je Izvršeno još jako puno letačkih zadaća u ekstremnim uvjetima.

“Možda će netko kazati ‘Kako to, da nakon toliko godina, izlazi jedna ovakva knjiga i to baš sa ovakvim naslovom?’ Ja ću na to odgovoriti poznatim citatom Njemačkog filozofa Emanuela Kanta koji kaže – citiram: „Istina je dijete vremena”, što će reći da za istinu zaista često treba vremena. Uvjeren sam  da će se mnogi od vas prepoznati u ovoj knjizi, bilo imenom i prezimenom, bilo na fotografijama, a zasigurno kroz postrojbu kojoj su pripadali i zadaćama koje je ista postrojba izvršavala. To je u ovoj knjizi temeljito dokumentirano i opisano”, kazao je Korać.

On je rekao kako je autor knjige duboko bio svjestan da činjenice koje su bile odraz pripreme i izvođenja ratnih operacija, ne smiju ostati prešućene te da se moraju izgovoriti, najbolje knjigom.

“Upravo zato jer istina koja se ne izgovori, često postane otrovna. Hrvatski narod tu ima gorka iskustva. Jedna velika misao bila je vodilja, možda čak i nadahnuće autoru prilikom pisanja ove knjige. Izrekao ju je kardinal Kuharić, a u knjizi je zapisana prije samog predgovora – citiram: „Ima istina.od kojih se ne može odstupiti, ima granica na kojima se mora morastati, položaja s kojih se ne može uzmicati“. Svakako treba i to naglasiti da ima i onih koje istina ponekad boli. Zato će ova knjiga, po mom mišljenju, primati više vrsta kritike. No, time će postati još snažnija, još postojanija i prepoznatljivija. Očito, autor je bio svjestan da se na putu istine mogu napraviti samo dvije greške: 1. Nikada ne početi 2. Ne nastaviti do kraja. General Ademi nije napravio ni jednu od tih grešaka. Upravo zato, svi moramo svjedočiti istinu o Domovinskom ratu kako zbog budućih pokoljenja, tako i zbog istinskih heroja koji su dali svoje živote. Zbog njih mi danas živimo u slobodi, radimo, stvaramo, razvijamo se. Moramo biti zahvalni nikada to ne zaboraviti”, zaključio je na kraju Nikica Korać.

General Ademi je potanko opisao sve operacije koje je isplanirao i proveo sa svojim suborcima od operacije ‘Zima 94’ na Dinari pa sve do operacije ‘Južni potez’.

Kako je i zašt smijenjen general Bobetko

Posebno se osvrnuo na situaciju u kojoj je dobio zapovijed od generala Bobetka da napusti dostignute pozicije na livanjskoj bojišnici te da glavninu snaga prebaci na područje Sinja, Zadra…, od kud su. kako on kaže, “štabski generali planirali napasti Knin”.

General Ademi je ovu strogo povjerljivu tajnu otkrio generalu Rojsu riskirajući vojni sud koji je zapovijed odmah odnio ministru obrane Gojku Šušku kojem je bio čovjek od velikog povjerenja. Kad je ministar vidio ovu zapovijed, odmah je sutradan smijenio generala Bobetka s mjesta načelnika Glavnog stožera HV-a i na njegovo mjesto postavio generala Červenka, te nazvao generala Ademija i dao mu usmeno, a kasnije i pismeno odobrenje da nastavi s planiranjem i izvođenjem vojnih operacija na Livanjskoj bojišnici kao glavnog strateškog pravca za oslobođenje Knina.

/Republika/

Objava U Čitluku predstavljena knjiga ‘Samo istina’ generala Rahima Ademija pojavila se prvi puta na Republika.

Naime, general Ademi opisao je detaljno operacije HV-a, približio je novi pogled na određene događaje iz Domovinskog rata, a u knjizi je progovorio i o prijateljstvu s Antom Gotovinom i Ljubom Ćesićem Rojsem. Piše i o ministru Gojku Šušku te o Franji Tuđmanu. No, osim toga, Ademi se u svojoj knjizi obračunao i s nekim generalima HV-a, kao što su Mirko Šundov, Mladen Markač, admiral Davor Domazet Lošo, i drugi, piše Dnevno.hr

Budući Ademijeva istina u mnogome odudara od općeprihvaćene te se mnogima nije svidjela, posebno uloge nekih od ratnih zapovjednika, nedavno je doživio ružne uvrede od dijela branitelja u Rogoznici prilikom obilježavanja akcije zauzimanja tamošnjih kasarni JNA.

Naime, nakon rata je Ademi prošao put od haškog optuženika do optuženika pred Županijskom sudom u Zagrebu za zločine u Medačkom džepu 1993. Na kraju je oslobođen i u jednom i u drugom slučaju.

Za vas smo izdvojili nekoliko zanimljivih crtica iz knjige ‘Samo istina’.

Gotovinu zanimao posao

“Gotovina je uvijek bio maksimalno korektan u tijeku rata, nema tu puno priče. Što se njega tiče, kao profesionalac nikad nije pravio razliku između Hrvata i onih koji to nisu. Zanimalo ga je samo znaš li posao. Jedan je od rijetkih koji gledaju struku. I zbog toga ga veoma cijenim. U najtežim operacijama uvijek smo bili zajedno, nikad nije bilo nikakvih problema među nama”, napisao je.

Ademi priča kako je u jednom trenutku bezuspješno od Splita, Šibenika, Zadra i Sinja tražio dodatnih 200 vojnika za livanjsko bojište.

“Sjetio sam se vojarne Visoko (Split-3), u kojoj su bili Marko Skejo i njegova postrojba HOS-a, koja je bila u sastavu 114. brigade HV-a. Kako trenutačno nisu bili angažirani ni na jednom ratištu, predložio sam Gotovini da nazove Skeju. I tako je Gotovina nazvao Skeju.

“Za dom spremni!” – javlja se Skejina tajnica, a general Gotovina joj odgovara:

“Nabijem te na k*rac. Daj mi zapovjednika Skeju.”

Razgovor sa Skejom išao je ovako:

Gotovina: Skejo, imaš li 200 vojnika za napadno djelovanje?

Skejo: Nemam 200, ali imam 127.

Gotovina zatim pita mene odgovara li mi to, a kad sam uzvratio: “Bolje išta nego ništa“, opet se obrati Skeji:

“Skejo, doći će Ademi odmah k tebi.”

“Tako je završio razgovor sa Skejom i potraga za vojnicima. Otišao sam Skeji, dogovorio detalje i iste se večeri vratio u Livno. Skejo je već sutradan stigao u Livno sa svojim vojnicima”, napisao je.

Šušak odradio Zimu ’94.

“Šušak nas je najviše posjećivao, a svaki njegov dolazak na prvu crtu imao je operativno-stratešku važnost i za nas u zapovjedništvu OG-a i za postrojbe. Ministar obrane znao me katkad i sam nazvati te pitati za stanje u Operativnoj grupi. Ponašao se kao da je Operativna grupa podređena izravno njemu i doista mogu reći da je najzaslužniji za uspjeh naše napadne operacije Zima ‘94.

Isto navodi i o generalu Bobetku.

“General nas je svojim znanjem, iskustvom i odlučnošću upućivao kako najbolje riješiti postavljene strateške ciljeve i operacije.”

Mesić i Rojs krajnje korektni

“U Haag sam otišao dragovoljno. Jedini čovjek koji je prema meni bio krajnje korektan bio je predsjednik Stipe Mesić. Optužnica je već bila podignuta, no on me svejedno pozvao na Pantovčak. Zatražio sam od njega da me pošalje u mirovinu, ali on mi je na to odgovorio:

“Ako te pošaljem u mirovinu, ispast će da nemam povjerenja u tebe. Držat ću te kao djelatnu vojnu osobu do kraja procesa. Ne bi bilo loše da u Haag ideš u generalskoj odori. Tako sam ja, jedini od optuženika, u Haag otišao u časničkoj odori. Tamo sam bio sedam i pol mjeseci, a onda su predmet prebacili u Hrvatsku. Obranu mi je platio Haški sud, a dok sam bio u pritvoru, jedini koji mi je pomagao materijalno bio je general Ljubo Ćesić Rojs. Nitko drugi.”

Najveći lažov je Markač

“Spomenut ću samo lažne svjedoke koje su predložili glavna haška tužiteljica Carla del Ponte i Bajić, a koji su lažno svjedočili na Županijskom sudu u Zagrebu. To su: general Mladen Markač, ministar Ivan Jarnjak, admiral Davor Domazet Lošo, general Mate Laušić, general Franjo Primorac, general Frane Tomičić, general Mirko Norac, general dr. Kornelije Brkić.

Lažni svjedoci s činom brigadira bili su: brigadir Zvonko Brajković, brigadir Stanislav Linić i brigadir Svetko Šare. Svi oni bili su lažni svjedoci koji su podržavali tezu haškog tužiteljstva i našeg pravosuđa. A najgori i najveći lažov bio je general Mladen Markač, koji je na sudu u Zagrebu govorio najbizarnije laži, zbog čega sam mu u lice rekao da laže.”

Norac, čovjek bez škole

“Trebao sam biti zapovjednik Zbornog područja Pazin, ali nisam otišao tamo, nego sam ostao zamjenik zapovjednika ZP-a Knin, a za zapovjednika mi dovedu čovjeka bez škole – Norca. To mi je bilo teže razdoblje u vojničkoj karijeri. I odlazi Norac s mjesta zapovjednika toga zbornog područja, a meni za zapovjednika dovedu stožernog brigadira Mirka Šundova, čovjeka kojega su potjerali s ratišta i koji je imao niži čin.”

Lošo loše procijenio

General Červenko u kratkim je crtama objasnio operaciju prema Grahovu te istaknuo da su Srbi ušli u zonu razgraničenja i da su aktivni po cijeloj liniji bojišnice. Skrenuo je pozornost na ozbiljnost i rad koji će osigurati izvođenje zadatka i istaknuo da će koordinator između ZP-a (OG Sjever) i načelnika Glavnog stožera HV-a biti general Vrbanac.

Nakon načelnika Glavnog stožera HV-a, skupu se obratio admiral Domazet Lošo iznijevši svoju obavještajnu prosudbu o neprijatelju. Njegova procjena, temeljena na lošim obavještajnim podacima, bila je potpuno nerealna. Rekao je da pred sobom imamo goleme snage neprijatelja, a posebno je istaknuo moguće intervencije neprijateljskih oklopnih snaga. Pa je rekao da je jedna oklopna bojna smještena na vojnom poligonu Crvena zemlja i da može intervenirati na lijevi bok naših snaga, druga je smještena kraj Bosanskoga Grahova i može intervenirati preko Crnog Luga, a treća je razmještena u Resanovcima i može intervenirati prema Bosanskom Grahovu.

Napomenuo je da je za intervenciju prema Grahovu spremna i pričuva 2. KK stacionirana u Drvaru. Ostao sam u čudu, nije mi bilo jasno odakle mu ti podaci. Na licima zapovjednika postrojbi vidjela se zabrinutost te sam shvatio da moram nešto poduzeti.

Zatražio sam od ministra Šuška da mi da riječ te sam izišao pred zapovjednike, objesio zemljovid koji sam pripremio za taj sastanak i rekao:

“Gospodine ministre, načelniče, gospodo generali i zapovjednici, ako je stanje ovakvo kako nam je prezentirao admiral Domazet, možemo odmah početi pakirati kofere i bježati prema Italiji. Ja ću vam dati točnu prosudbu o neprijateljskim snagama i mogućnosti njihove intervencije. Zatim sam iznio svoj stav i mogućnost naših snaga za izvršenje zadaće. Već u tijeku izlaganja na licima naših zapovjednika vidio sam optimizam i zadovoljstvo”.

/Republikainfo.com/

Objava Ademi u svojoj knjizi ‘Samo istina’: Tko su najveći lažovi među generalima i što je Gotovina rekao Skejinoj tajnici pojavila se prvi puta na Republika.

– Izuzetno mi je drago što sam sudionik i jedan od planera akcije oslobađanja Knina. Oslobađanju Knina prethodilo je niz drugih akcija, a 90 posto pitanja oslobođenja Knina bilo je riješeno nakon oslobađanja Bosanskog Grahova i Glamoča. Javnost jako malo zna koliki je doprinos HVO-a u oslobađanju Knina. Nije dovoljno niti poznato da je akcija krenula 3. 8., a ne 4. 8. Veliki doprinos tome dale su snage HVO-a koje su napravile stratešku varku tako da je neprijatelj mislio da će oslobađanje Knina ići preko Šipova. Zato je neprijateljsko zrakoplovstvo snažno raketiralo postrojbe HVO-a. Sreća je što nije bilo velikih žrtava. Isto tako, mora se znati da ulazak u Knin nije bio nimalo lagan jer je neprijatelj pružao snažan otpor – pojasnio je general Ademi ulogu HVO-a.

/Republikainfo.com/

Objava General Ademi: Javnost malo zna koliki je doprinos HVO-a pojavila se prvi puta na Republika.